Experiences in adapting post-Byzantine chant into foreign languages: Research and praxis
Iskustva prilagođavanja postvizantijskog pojanja stranim jezicima - istraživanje i praksa
Abstract
This article presents the current state of the research and practical methodology of the adaptation of Byzantine melodies written in the 'New Method' into foreign languages, with Romanian, English and Finnish serving as examples. The adaptation of independent, 'fixed' melodies as well as metrical liturgical texts (prosomoia and canons) are examined. The challenges emerging in adapting Byzantine chant into Finnish are also discussed. The author also suggests some future subjects for research, which include the synthesis of examining arrangements in both 'Old' and 'New Method'.
Pojačku praksu pravoslavne crkve u velikom stepenu karakteriše prevođenje - adaptacija crkvenih napeva prema liturgijskim tekstovima na 'novim' jezicima u sredinama u kojima ista počinje da se javlja. Melodije, uslovno rečeno, vizantijskog pojanja su se tokom vremena prilagođavale različitim jezicima, kao što su rumunski, slovenski, arapski, engleski, francuski i finski. U fokusu ovog rada je ispitivanje rumunskih, engleskih i finskih aranžmana, sa osvrtom na njihove istorijate. Na osnovama rumunskog jezika već je uobličena pojačka tradicija, dok se za engleski može reći da je novi jezik jednoglasne crkvene muzike za koju koristimo naziv vizantijska. Finski, kao ne-indoevropski jezik, predstavlja novi izazov u primeni predanjskog pojanja primarno oblikovanog prema osobenostima grčkog jezika. Istraživanje iz ovog domena sprovedeno je u Rumuniji i rezultati su objavljeni uglavnom na rumunskom jeziku. Takođe, neki radovi su pisani na engleskom jeziku, a najznačajniji doprinos predstavlja ...dugačka lista melodijskih formula koje je objavio jeromonah Jefrem iz manastira Svetog Antonija u Arizoni. Istraživanja u Finskoj su za sada ograničena na radove autora ovog teksta. Nezavisne, 'ustaljene' melodije mogu se prilagoditi stranom jeziku upotrebom melodijskih formula koje su karakteristične za svaki glas osmoglasnog sistema. Ipak, struktura originalne grčke melodije trebalo bi da ostane nepromenjena. Ovakav stav zastupao je jeromonah Makarije, rumunski muzičar iz XIX veka, i jeromonah Jefrem, koji je danas aktivan. Metrički tekstovi koji podrazumevaju određene melodijske modele (podobni i tropari kanona) predstavljaju izvesnu teškoću u adaptaciji napeva ukoliko prevodilac želi da sačuva fluentnost jezičkog izraza. U bogoslužbenim knjigama na engleskom jeziku zastupljeni su metrički prevodi, dok u onim na rumunskom jeziku tekstovi ne prate grčku metriku. U ovom slučaju, svaka melodija treba da bude ne samo produkt komponovanja ili improvizacije pojca, već je poželjno da se sačuvaju neke od karakterističnih melodijskih linija datog melodijskog modela. Pokušaji prilagođavanja vizantijskog pojanja finskom jeziku i dalje su malobrojni, ali se ipak može primetiti da se u tom procesu uglavnom dosledno prati struktura utvrđenih melodijskih formula. Ipak, zbog dugih i kratkih samoglasnika i akcenata koji se uvek nalazi na prvom slogu reči, javljaju se brojne poteškoće. Predlog za buduće istraživanje u aranžiranju vizantijskog pojanja jeste sinteza razmatranih adaptacija kako starog, tako i novog metoda. Osnova novih formula se nalazi u tzv. starom metodu, a strukture tih istih formula se mogu dosledno pratiti i porediti ako se mogu zapisati i starijim oblikom notacije. Ovakav način adaptacije bi trebalo da pomogne u usaglašavanju starijeg vizantijskog i postvizantijskog muzičkog repertoara.
Keywords:
Byzantine chant / adaptation / translation / melodic formulaeSource:
Музикологија / Musicology, 2011, 11, 133-146Collections
Institution/Community
Музиколошки институт САНУ / Institute of Musicology SASATY - JOUR AU - Olkinuora Jaakko PY - 2011 UR - https://dais.sanu.ac.rs/123456789/2690 AB - This article presents the current state of the research and practical methodology of the adaptation of Byzantine melodies written in the 'New Method' into foreign languages, with Romanian, English and Finnish serving as examples. The adaptation of independent, 'fixed' melodies as well as metrical liturgical texts (prosomoia and canons) are examined. The challenges emerging in adapting Byzantine chant into Finnish are also discussed. The author also suggests some future subjects for research, which include the synthesis of examining arrangements in both 'Old' and 'New Method'. AB - Pojačku praksu pravoslavne crkve u velikom stepenu karakteriše prevođenje - adaptacija crkvenih napeva prema liturgijskim tekstovima na 'novim' jezicima u sredinama u kojima ista počinje da se javlja. Melodije, uslovno rečeno, vizantijskog pojanja su se tokom vremena prilagođavale različitim jezicima, kao što su rumunski, slovenski, arapski, engleski, francuski i finski. U fokusu ovog rada je ispitivanje rumunskih, engleskih i finskih aranžmana, sa osvrtom na njihove istorijate. Na osnovama rumunskog jezika već je uobličena pojačka tradicija, dok se za engleski može reći da je novi jezik jednoglasne crkvene muzike za koju koristimo naziv vizantijska. Finski, kao ne-indoevropski jezik, predstavlja novi izazov u primeni predanjskog pojanja primarno oblikovanog prema osobenostima grčkog jezika. Istraživanje iz ovog domena sprovedeno je u Rumuniji i rezultati su objavljeni uglavnom na rumunskom jeziku. Takođe, neki radovi su pisani na engleskom jeziku, a najznačajniji doprinos predstavlja dugačka lista melodijskih formula koje je objavio jeromonah Jefrem iz manastira Svetog Antonija u Arizoni. Istraživanja u Finskoj su za sada ograničena na radove autora ovog teksta. Nezavisne, 'ustaljene' melodije mogu se prilagoditi stranom jeziku upotrebom melodijskih formula koje su karakteristične za svaki glas osmoglasnog sistema. Ipak, struktura originalne grčke melodije trebalo bi da ostane nepromenjena. Ovakav stav zastupao je jeromonah Makarije, rumunski muzičar iz XIX veka, i jeromonah Jefrem, koji je danas aktivan. Metrički tekstovi koji podrazumevaju određene melodijske modele (podobni i tropari kanona) predstavljaju izvesnu teškoću u adaptaciji napeva ukoliko prevodilac želi da sačuva fluentnost jezičkog izraza. U bogoslužbenim knjigama na engleskom jeziku zastupljeni su metrički prevodi, dok u onim na rumunskom jeziku tekstovi ne prate grčku metriku. U ovom slučaju, svaka melodija treba da bude ne samo produkt komponovanja ili improvizacije pojca, već je poželjno da se sačuvaju neke od karakterističnih melodijskih linija datog melodijskog modela. Pokušaji prilagođavanja vizantijskog pojanja finskom jeziku i dalje su malobrojni, ali se ipak može primetiti da se u tom procesu uglavnom dosledno prati struktura utvrđenih melodijskih formula. Ipak, zbog dugih i kratkih samoglasnika i akcenata koji se uvek nalazi na prvom slogu reči, javljaju se brojne poteškoće. Predlog za buduće istraživanje u aranžiranju vizantijskog pojanja jeste sinteza razmatranih adaptacija kako starog, tako i novog metoda. Osnova novih formula se nalazi u tzv. starom metodu, a strukture tih istih formula se mogu dosledno pratiti i porediti ako se mogu zapisati i starijim oblikom notacije. Ovakav način adaptacije bi trebalo da pomogne u usaglašavanju starijeg vizantijskog i postvizantijskog muzičkog repertoara. T2 - Музикологија / Musicology T1 - Experiences in adapting post-Byzantine chant into foreign languages: Research and praxis T1 - Iskustva prilagođavanja postvizantijskog pojanja stranim jezicima - istraživanje i praksa SP - 133 EP - 146 IS - 11 DO - 10.2298/MUZ1111133O UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2690 ER -
@article{ author = "Olkinuora Jaakko", year = "2011", abstract = "This article presents the current state of the research and practical methodology of the adaptation of Byzantine melodies written in the 'New Method' into foreign languages, with Romanian, English and Finnish serving as examples. The adaptation of independent, 'fixed' melodies as well as metrical liturgical texts (prosomoia and canons) are examined. The challenges emerging in adapting Byzantine chant into Finnish are also discussed. The author also suggests some future subjects for research, which include the synthesis of examining arrangements in both 'Old' and 'New Method'., Pojačku praksu pravoslavne crkve u velikom stepenu karakteriše prevođenje - adaptacija crkvenih napeva prema liturgijskim tekstovima na 'novim' jezicima u sredinama u kojima ista počinje da se javlja. Melodije, uslovno rečeno, vizantijskog pojanja su se tokom vremena prilagođavale različitim jezicima, kao što su rumunski, slovenski, arapski, engleski, francuski i finski. U fokusu ovog rada je ispitivanje rumunskih, engleskih i finskih aranžmana, sa osvrtom na njihove istorijate. Na osnovama rumunskog jezika već je uobličena pojačka tradicija, dok se za engleski može reći da je novi jezik jednoglasne crkvene muzike za koju koristimo naziv vizantijska. Finski, kao ne-indoevropski jezik, predstavlja novi izazov u primeni predanjskog pojanja primarno oblikovanog prema osobenostima grčkog jezika. Istraživanje iz ovog domena sprovedeno je u Rumuniji i rezultati su objavljeni uglavnom na rumunskom jeziku. Takođe, neki radovi su pisani na engleskom jeziku, a najznačajniji doprinos predstavlja dugačka lista melodijskih formula koje je objavio jeromonah Jefrem iz manastira Svetog Antonija u Arizoni. Istraživanja u Finskoj su za sada ograničena na radove autora ovog teksta. Nezavisne, 'ustaljene' melodije mogu se prilagoditi stranom jeziku upotrebom melodijskih formula koje su karakteristične za svaki glas osmoglasnog sistema. Ipak, struktura originalne grčke melodije trebalo bi da ostane nepromenjena. Ovakav stav zastupao je jeromonah Makarije, rumunski muzičar iz XIX veka, i jeromonah Jefrem, koji je danas aktivan. Metrički tekstovi koji podrazumevaju određene melodijske modele (podobni i tropari kanona) predstavljaju izvesnu teškoću u adaptaciji napeva ukoliko prevodilac želi da sačuva fluentnost jezičkog izraza. U bogoslužbenim knjigama na engleskom jeziku zastupljeni su metrički prevodi, dok u onim na rumunskom jeziku tekstovi ne prate grčku metriku. U ovom slučaju, svaka melodija treba da bude ne samo produkt komponovanja ili improvizacije pojca, već je poželjno da se sačuvaju neke od karakterističnih melodijskih linija datog melodijskog modela. Pokušaji prilagođavanja vizantijskog pojanja finskom jeziku i dalje su malobrojni, ali se ipak može primetiti da se u tom procesu uglavnom dosledno prati struktura utvrđenih melodijskih formula. Ipak, zbog dugih i kratkih samoglasnika i akcenata koji se uvek nalazi na prvom slogu reči, javljaju se brojne poteškoće. Predlog za buduće istraživanje u aranžiranju vizantijskog pojanja jeste sinteza razmatranih adaptacija kako starog, tako i novog metoda. Osnova novih formula se nalazi u tzv. starom metodu, a strukture tih istih formula se mogu dosledno pratiti i porediti ako se mogu zapisati i starijim oblikom notacije. Ovakav način adaptacije bi trebalo da pomogne u usaglašavanju starijeg vizantijskog i postvizantijskog muzičkog repertoara.", journal = "Музикологија / Musicology", title = "Experiences in adapting post-Byzantine chant into foreign languages: Research and praxis, Iskustva prilagođavanja postvizantijskog pojanja stranim jezicima - istraživanje i praksa", pages = "133-146", number = "11", doi = "10.2298/MUZ1111133O", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2690" }
Olkinuora Jaakko. (2011). Experiences in adapting post-Byzantine chant into foreign languages: Research and praxis. in Музикологија / Musicology(11), 133-146. https://doi.org/10.2298/MUZ1111133O https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2690
Olkinuora Jaakko. Experiences in adapting post-Byzantine chant into foreign languages: Research and praxis. in Музикологија / Musicology. 2011;(11):133-146. doi:10.2298/MUZ1111133O https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2690 .
Olkinuora Jaakko, "Experiences in adapting post-Byzantine chant into foreign languages: Research and praxis" in Музикологија / Musicology, no. 11 (2011):133-146, https://doi.org/10.2298/MUZ1111133O ., https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2690 .