Otkrivanje Balkana
Књига (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт
Balkan je nedavno ušao u akademski fokus, postavši donekle pomodna tema. Svaki govor o njemu, preispitivanje i analiza pozicije koju
zauzima u političkim i geo-simboličkim okvirima, praćeni su pozivanjem
na orijentalistički, balkanistički diskurs, graničnost i druge predstave koje
traju u medijima, popularnoj književnosti i novinskim člancima. Tako je
postao kako tekstualni i simbolički prostor za testiranje orijentalističke
paradigme, tako polje do kojeg nesigurno doseže postkolonijalna kritika.
Ukoliko se ima u vidu brojnost studija o predstavljanju Balkana, s pravom
se može zapitati šta je o njemu ostalo nedorečeno, ili čemu još jedna knjiga koja tematizuje predstave o njemu. Balkan je otkriven u devetnaestom
veku kada je Velika Britanija bila u imperijalnom usponu; kada su u Srbiji
podizani ustanci, a Osmansko carstvo bilo u postepenom opadanju. Činjenica o usponu jednog zapadnog i opadanju jednog istočnog carstva proizvela je potrebu da se do tada nepoznati delovi Evrope ...istraže i ucrtaju u
mapu sveta. Britanska kruna je to činila na svoj način, postavljajući se u
centar mape i označavajući druge kao periferne, iz čega je crpila dodatnu
političku i ekonomsku moć. Sve do tada nepoznate zemlje kao i one kolonizovane, ili u planu za kolonizaciju podvrgnute su sličnoj retorici. Ova
retorika podrazumevala je samoidenitifi kaciju koja polazi od stanja vlastite civilizovanosti koja implicira nedovoljnu civilizovanost drugih. Tako je
donekle paradoksalno Balkan premda geografski evropsko područje, dugo
skriven od očiju Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih država podvrgnut imperijalnoj retorici. Trajući do danas, iako u izmenjenim i političkom kontekstu prilagođenim formama ova retorika nalikuje kolonijalnoj
čineći da neke od prvih asocijacija na Balkan budu bliske predstavama o
kolonizovanim područjima Azije i Afrike. Stoga, u ovoj knjizi nastojim da
ponudim odgovore na pitanje: zašto nam Bse do danas o njemu spolja i iznutra govori u terminima graničnosti, necivilizovanosti, divljine, odsustva poštovanja demokratskih principa. Iako
se smatra da je devetnaesti vek trajao od Francuske revolucije, pa sve do
okončanja Prvog svetskog rata, vek u kojem se krećemo, zapravo je vreme
masovnije proizvodnje putopisa o Balkanu koja počinje usponom britanske krune 1851. godine i traje nešto više od jedne decenije posle Berlinskog kongresa. Tako se vreme „otkrivanja“ Balkana poklapa sa postepenim
nestankom Osmanskog carstva i britanskim težnjama da se njegovi ostaci
učine upotrebljivim kapitalom. Ova „proizvodnja“ Balkana u tom smislu
traje od sredine devetnaestog veka, pa sve do 1900. godine, kada je već
bilo izvesno da će Osmansko carstvo nestati, politički centri naslediti njeno
bogatstvo, a balkanski narodi dobiti nezavisne države. Termini u kojima je
ovaj deo sveta otkriven i upisan u mape, atlase, karakterologije i romane
traju do danas Balkan do danas deluje „kolonizovano“; da li je i zašto uklopiv u okvire postkolonijalne teorije iako nikada
nije bio kolonizovan u fi zičkom i administrativnom smislu i najzad, zašto
Кључне речи:
Balkan / reprezentacije / balkanizacija / orijentalizacija / postkolonijalizam / putopisi / Velika Britanija / kolonijalizam / imperijalizam / Osmansko carstvoИзвор:
2013, 230Издавач:
- Mali Nemo
Пројекти:
- Дунав и Балкан: културно-историјско наслеђе (RS-177006)