Apocryphal prayers and apotropaisms among southern Slavs
Апокрифне молитве и заклињања код јужних Словена
Abstract
Among the manuscripts written in the church-Slavonic language, there are ones with a magical purpose - to protect from the demons and other perils. The transcription and usage of these scripts was not approved by the official church authorities, who even denounced them on many occasions. Under the circumstances of a weak ecclesiastic power and insufficient theological education, however, many priests copied and used these kinds of scripts. They often included them into the ecclesiastic books for everyday usage, so called trebnici. Some of these manuscripts were adapted for travelers, written on a special paper or thin lead sheets, and then folded into rolls. It is positive that these scripts were the translations of the originals in the Greek language. The apocryphal prayers are here divided according to their purpose and the structure of the text. According to the first principle, the following groups are defined: 1) against illness; 2) against wild animals' bite; 3) for protection in... public life (against the anger of authorities, for a preferable result in court trials); 4) for the protection of one's property (against pests, against thief's, against hail). According to their structure there are three types of these scripts: a) prayer; b) apotropaic formula zaklinjanje; c) incantation - basma. The paper especially deals with the ancient character of the apotropaic formula against the evil being called nežit who, according to the mythological picture, enters one's head in a form of a worm and is especially fond of biting people's teeth.
Među rukopisima na crkvenoslovenskom jeziku ima i onih koji su imali magijsku namenu - da zaštite čoveka od demonske sile i drugih nevolja. Prepisivanje i namenu ovakvih spisa nije odobravala zvanična crkvena vlast, čak ih je u mnogim prilikama i osuđivala. Međutim, u uslovima slabe crkvene vlasti i nedovoljnog teološkog obrazovanja, mnogi sveštenici su ovakve rukopise umnožavali i primenjivali. Najčešće su ih unosili u crkvene knjige za svakodnevnu upotrebu - tzv. trebnike. Ponekad su sveštenici pravili posebne zbornike od nekanonskih molitava i magijskih tekstova, kao što je bio Zbornik popa Dragolja (XIII vek), ili popa Teodora (XV vek). Neki od tih rukopisa bili su prilagođeni za nošenje na put, pa su pisani na posebnom papiru ili na tankim olovnim pločama koje su savijane u rolne ili svitke. Takav jedan svitak iz XIII veka, na crkvenoslovenskom jeziku, nađen u Rumuniji analiziran je u ovom radu. On je označen kao zaklinjanje od đavola. Sa sigurnošću se može reći da su ovakvi spisi... nastajali kao prevodi iz izvornika čiji je jezik bio grčki. O tome svedoče paralelni tekstovi na grčkom, ponekad i struktura slovenskih prevoda podređena je broju grčkih slova iz izvornika. Veliki broj takvih tekstova skupio je i objavio A. I. Jacimirski, dok je A. I. Almazov na studiozan način osvetlio njihovu strukturu i poreklo. Kod Hrvata i Slovenaca literatura ovakvog tipa pisana je na latinskom jeziku, dok je na hrvatskom Primorju pisana i glagoljicom. Apokrifne molitve su ovde podeljene prema nameni i prema strukturi njihovog teksta. Po prvom principu izdvojene su sledeće grupe: 1) protiv bolesti; 2) protiv ujeda divljih životinja; 3) za zaštitu čoveka u njegovom javnom životu (protiv gneva vlasti, za povoljno rešenje sudskog spora): 4) za zaštitu čovekovog imetka (protiv štetočina, protiv lopova, za zaštitu od grada). Prema strukturi uočena su tri tipa ovakvih tekstova: a) molitva; 6) zaklinjanje; v) basma. U radu je posebno ukazano na drevni sadržaj koji ima zaklinjanje od zlog bića po imenu nežit, koje se po narodnim verovanjima uvlači u vidu crva u ljudsku glavu, a najradije grize ljudima zube. Prototip ovakvog zaklinjanja potiče još iz vremena Novovavilonskog carstva (kraj I milenijuma pre nove ere), i ono je, preko kultura starog sveta u različitim varijantama došlo i do Rima i Vizantije. Ovde su upoređene dve varijante tog drevnog zaklinjanja,jedna sa Akadskog jezika, a druga sa crkvenoslovenskog, srpske redakcije. Bez obzira na veliku vremensku udaljenost ova dva zaklinjanja međusobno pokazuju veliku podudarnost.
Source:
Balcanica, 1997, 28, 151-163Collections
Institution/Community
Балканолошки институт САНУ / Institute for Balkan Studies SASATY - JOUR AU - Раденковић, Љубинко PY - 1997 UR - https://dais.sanu.ac.rs/123456789/4424 AB - Among the manuscripts written in the church-Slavonic language, there are ones with a magical purpose - to protect from the demons and other perils. The transcription and usage of these scripts was not approved by the official church authorities, who even denounced them on many occasions. Under the circumstances of a weak ecclesiastic power and insufficient theological education, however, many priests copied and used these kinds of scripts. They often included them into the ecclesiastic books for everyday usage, so called trebnici. Some of these manuscripts were adapted for travelers, written on a special paper or thin lead sheets, and then folded into rolls. It is positive that these scripts were the translations of the originals in the Greek language. The apocryphal prayers are here divided according to their purpose and the structure of the text. According to the first principle, the following groups are defined: 1) against illness; 2) against wild animals' bite; 3) for protection in public life (against the anger of authorities, for a preferable result in court trials); 4) for the protection of one's property (against pests, against thief's, against hail). According to their structure there are three types of these scripts: a) prayer; b) apotropaic formula zaklinjanje; c) incantation - basma. The paper especially deals with the ancient character of the apotropaic formula against the evil being called nežit who, according to the mythological picture, enters one's head in a form of a worm and is especially fond of biting people's teeth. AB - Među rukopisima na crkvenoslovenskom jeziku ima i onih koji su imali magijsku namenu - da zaštite čoveka od demonske sile i drugih nevolja. Prepisivanje i namenu ovakvih spisa nije odobravala zvanična crkvena vlast, čak ih je u mnogim prilikama i osuđivala. Međutim, u uslovima slabe crkvene vlasti i nedovoljnog teološkog obrazovanja, mnogi sveštenici su ovakve rukopise umnožavali i primenjivali. Najčešće su ih unosili u crkvene knjige za svakodnevnu upotrebu - tzv. trebnike. Ponekad su sveštenici pravili posebne zbornike od nekanonskih molitava i magijskih tekstova, kao što je bio Zbornik popa Dragolja (XIII vek), ili popa Teodora (XV vek). Neki od tih rukopisa bili su prilagođeni za nošenje na put, pa su pisani na posebnom papiru ili na tankim olovnim pločama koje su savijane u rolne ili svitke. Takav jedan svitak iz XIII veka, na crkvenoslovenskom jeziku, nađen u Rumuniji analiziran je u ovom radu. On je označen kao zaklinjanje od đavola. Sa sigurnošću se može reći da su ovakvi spisi nastajali kao prevodi iz izvornika čiji je jezik bio grčki. O tome svedoče paralelni tekstovi na grčkom, ponekad i struktura slovenskih prevoda podređena je broju grčkih slova iz izvornika. Veliki broj takvih tekstova skupio je i objavio A. I. Jacimirski, dok je A. I. Almazov na studiozan način osvetlio njihovu strukturu i poreklo. Kod Hrvata i Slovenaca literatura ovakvog tipa pisana je na latinskom jeziku, dok je na hrvatskom Primorju pisana i glagoljicom. Apokrifne molitve su ovde podeljene prema nameni i prema strukturi njihovog teksta. Po prvom principu izdvojene su sledeće grupe: 1) protiv bolesti; 2) protiv ujeda divljih životinja; 3) za zaštitu čoveka u njegovom javnom životu (protiv gneva vlasti, za povoljno rešenje sudskog spora): 4) za zaštitu čovekovog imetka (protiv štetočina, protiv lopova, za zaštitu od grada). Prema strukturi uočena su tri tipa ovakvih tekstova: a) molitva; 6) zaklinjanje; v) basma. U radu je posebno ukazano na drevni sadržaj koji ima zaklinjanje od zlog bića po imenu nežit, koje se po narodnim verovanjima uvlači u vidu crva u ljudsku glavu, a najradije grize ljudima zube. Prototip ovakvog zaklinjanja potiče još iz vremena Novovavilonskog carstva (kraj I milenijuma pre nove ere), i ono je, preko kultura starog sveta u različitim varijantama došlo i do Rima i Vizantije. Ovde su upoređene dve varijante tog drevnog zaklinjanja,jedna sa Akadskog jezika, a druga sa crkvenoslovenskog, srpske redakcije. Bez obzira na veliku vremensku udaljenost ova dva zaklinjanja međusobno pokazuju veliku podudarnost. T2 - Balcanica T1 - Apocryphal prayers and apotropaisms among southern Slavs T1 - Апокрифне молитве и заклињања код јужних Словена SP - 151 EP - 163 IS - 28 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_4424 ER -
@article{ author = "Раденковић, Љубинко", year = "1997", abstract = "Among the manuscripts written in the church-Slavonic language, there are ones with a magical purpose - to protect from the demons and other perils. The transcription and usage of these scripts was not approved by the official church authorities, who even denounced them on many occasions. Under the circumstances of a weak ecclesiastic power and insufficient theological education, however, many priests copied and used these kinds of scripts. They often included them into the ecclesiastic books for everyday usage, so called trebnici. Some of these manuscripts were adapted for travelers, written on a special paper or thin lead sheets, and then folded into rolls. It is positive that these scripts were the translations of the originals in the Greek language. The apocryphal prayers are here divided according to their purpose and the structure of the text. According to the first principle, the following groups are defined: 1) against illness; 2) against wild animals' bite; 3) for protection in public life (against the anger of authorities, for a preferable result in court trials); 4) for the protection of one's property (against pests, against thief's, against hail). According to their structure there are three types of these scripts: a) prayer; b) apotropaic formula zaklinjanje; c) incantation - basma. The paper especially deals with the ancient character of the apotropaic formula against the evil being called nežit who, according to the mythological picture, enters one's head in a form of a worm and is especially fond of biting people's teeth., Među rukopisima na crkvenoslovenskom jeziku ima i onih koji su imali magijsku namenu - da zaštite čoveka od demonske sile i drugih nevolja. Prepisivanje i namenu ovakvih spisa nije odobravala zvanična crkvena vlast, čak ih je u mnogim prilikama i osuđivala. Međutim, u uslovima slabe crkvene vlasti i nedovoljnog teološkog obrazovanja, mnogi sveštenici su ovakve rukopise umnožavali i primenjivali. Najčešće su ih unosili u crkvene knjige za svakodnevnu upotrebu - tzv. trebnike. Ponekad su sveštenici pravili posebne zbornike od nekanonskih molitava i magijskih tekstova, kao što je bio Zbornik popa Dragolja (XIII vek), ili popa Teodora (XV vek). Neki od tih rukopisa bili su prilagođeni za nošenje na put, pa su pisani na posebnom papiru ili na tankim olovnim pločama koje su savijane u rolne ili svitke. Takav jedan svitak iz XIII veka, na crkvenoslovenskom jeziku, nađen u Rumuniji analiziran je u ovom radu. On je označen kao zaklinjanje od đavola. Sa sigurnošću se može reći da su ovakvi spisi nastajali kao prevodi iz izvornika čiji je jezik bio grčki. O tome svedoče paralelni tekstovi na grčkom, ponekad i struktura slovenskih prevoda podređena je broju grčkih slova iz izvornika. Veliki broj takvih tekstova skupio je i objavio A. I. Jacimirski, dok je A. I. Almazov na studiozan način osvetlio njihovu strukturu i poreklo. Kod Hrvata i Slovenaca literatura ovakvog tipa pisana je na latinskom jeziku, dok je na hrvatskom Primorju pisana i glagoljicom. Apokrifne molitve su ovde podeljene prema nameni i prema strukturi njihovog teksta. Po prvom principu izdvojene su sledeće grupe: 1) protiv bolesti; 2) protiv ujeda divljih životinja; 3) za zaštitu čoveka u njegovom javnom životu (protiv gneva vlasti, za povoljno rešenje sudskog spora): 4) za zaštitu čovekovog imetka (protiv štetočina, protiv lopova, za zaštitu od grada). Prema strukturi uočena su tri tipa ovakvih tekstova: a) molitva; 6) zaklinjanje; v) basma. U radu je posebno ukazano na drevni sadržaj koji ima zaklinjanje od zlog bića po imenu nežit, koje se po narodnim verovanjima uvlači u vidu crva u ljudsku glavu, a najradije grize ljudima zube. Prototip ovakvog zaklinjanja potiče još iz vremena Novovavilonskog carstva (kraj I milenijuma pre nove ere), i ono je, preko kultura starog sveta u različitim varijantama došlo i do Rima i Vizantije. Ovde su upoređene dve varijante tog drevnog zaklinjanja,jedna sa Akadskog jezika, a druga sa crkvenoslovenskog, srpske redakcije. Bez obzira na veliku vremensku udaljenost ova dva zaklinjanja međusobno pokazuju veliku podudarnost.", journal = "Balcanica", title = "Apocryphal prayers and apotropaisms among southern Slavs, Апокрифне молитве и заклињања код јужних Словена", pages = "151-163", number = "28", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_4424" }
Раденковић, Љ.. (1997). Apocryphal prayers and apotropaisms among southern Slavs. in Balcanica(28), 151-163. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_4424
Раденковић Љ. Apocryphal prayers and apotropaisms among southern Slavs. in Balcanica. 1997;(28):151-163. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_4424 .
Раденковић, Љубинко, "Apocryphal prayers and apotropaisms among southern Slavs" in Balcanica, no. 28 (1997):151-163, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_4424 .