Опасное время в народных представлениях Славян
Опасно време у словенским народним представама
Article (Published version)
Metadata
Show full item recordAbstract
В традиционной культуре славян время воспринимается как живое существо. Оно закономерно истекает, как вода из источни-ка, наполняет пространство и по уже установленому пути изчезает. Поскольку вода может быть прозрачной или мутной, медленной или быстрой, полезной или вредной для человека, время также наделяется определенной семантикой: оно может быть чистым или нечистым, благоприятным или опасным. В основном, дневное время принадлежит человеку, ночное время принадлежит покойникам и демонам. Но по поверьям славян полдень тоже – опасное время: днем существует опа-сный момент, „лих час“, своеобразная „дыра“ во времени, когда челове-ка, если он попадает в нее, ожидает несчастье. В предлагаемой статье, анализируется соотношение времени и мифологических существ в по-верьях славянских народов.
U narodnoj kulturi slovenskih naroda vreme se materijalizuje i zamišlja slično vodi, koja stalno ritmično ističe iz jednog izvora, prekriva prostor ovoga sveta, a zatim se povlači na mesto odakle je istekla. Na onom svetu vreme ne postoji i zato je tamo sve večno i ne dešavaju se nikakve promene. Ako se slučajno čovek nađe na onom svetu i ponovo vrati u svet živih ljudi zatiče ogromne promene. On misli da je tamo bio vrlo kratko, a u stvari, na zemlji je proteklo nekoliko vekova. Za jedan krug kretanja vremena, koje čini dan i noć, kod Srba postoji lokalni naziv "jedan red", a kod Rusa "sutki". Celokupno vreme ističe i vraća se na svoj početak kroz četiri koncentrična kruga, koji se opažaju kao dan-noć, nedelja (sedam dana), mesec (četiri nedelje) i godina (dvanaest meseci). U takvom poimanju vremena važan momenat postaju granice, tj. momenti kada se vreme "zaustavlja" da bi promenilo tok svoga kretanja. Takvo zaustavljeno, ili "slabo" vreme, pošto se ne "vrti", ima karakter "bezvremen...ja", tj. određeni prostor ostaje bez njega i pokazuje se kao "otkriven". Prostor sa "zaustavljenim" vremenom dobija htonična, onostrana obeležja, i zbog toga se na njemu aktiviraju htonična bića (po pravilu duše zastranjenih pokojnika, koje nisu otišle na onaj svet), koja taj prostor prepoznaju kao "svoj". U isto vreme, takav prostor postaje opasan za kretanje i delatnost čoveka. U radu se analiziraju granice vremena, kao što su podne, ponoć, kraj nedelje, pun mesec, kraj godine, s pozicija aktivnosti mitoloških bića. Vreme, prema narodnim predstavama, u svom kretanju može ne pokriti deo prostora, čime se stvaraju svojevrsne "rupe" u vremenu, a taj prostor, ukoliko se čovek nađe na njemu postaje opasan za njega, jer odatle može "propasti" na onaj svet, tj. poginuti. Po toj osnovi, kod slovenskih naroda je stvorena predstava o "zlom času", koji vreba čoveka. Smatra se takođe, da se dosuđena prevremena smrt može izbeći, ako se čovek ne nađe na određenom prostoru kada zavlada "zao čas" (kod Slovenaca hud čas). Posebna pažnja obraćena je na aktivnost mitoloških bića u 2godišnjem vremenu", koja se podudara s periodičnim kretanjem duša pokojnika (karakondžule, svjatki, divja jaga, baba Perhta todorci, rusalke, vile, jude, veštice itd). Takođe je ukazano na tri sižea koja se javljaju u predanju većine slovenskih naroda. Jedan se tiče slučajnog noćnog susreta čoveka s mitološkim bićima, koja ga kažnjavaju dugotrajnom bolešću, da bi ga onda te bolesti oslobodila za godinu dana na istom mestu i u istom vremenu. Druga dva se odnose na kažnjavanje žena i devojaka od strane demona, zato što predu u "opasno" vreme.
Source:
Balcanica, 2004, 35, 71-90Collections
Institution/Community
Балканолошки институт САНУ / Institute for Balkan Studies SASATY - JOUR AU - Раденковић, Љубинко PY - 2004 UR - https://dais.sanu.ac.rs/123456789/4194 AB - В традиционной культуре славян время воспринимается как живое существо. Оно закономерно истекает, как вода из источни-ка, наполняет пространство и по уже установленому пути изчезает. Поскольку вода может быть прозрачной или мутной, медленной или быстрой, полезной или вредной для человека, время также наделяется определенной семантикой: оно может быть чистым или нечистым, благоприятным или опасным. В основном, дневное время принадлежит человеку, ночное время принадлежит покойникам и демонам. Но по поверьям славян полдень тоже – опасное время: днем существует опа-сный момент, „лих час“, своеобразная „дыра“ во времени, когда челове-ка, если он попадает в нее, ожидает несчастье. В предлагаемой статье, анализируется соотношение времени и мифологических существ в по-верьях славянских народов. AB - U narodnoj kulturi slovenskih naroda vreme se materijalizuje i zamišlja slično vodi, koja stalno ritmično ističe iz jednog izvora, prekriva prostor ovoga sveta, a zatim se povlači na mesto odakle je istekla. Na onom svetu vreme ne postoji i zato je tamo sve večno i ne dešavaju se nikakve promene. Ako se slučajno čovek nađe na onom svetu i ponovo vrati u svet živih ljudi zatiče ogromne promene. On misli da je tamo bio vrlo kratko, a u stvari, na zemlji je proteklo nekoliko vekova. Za jedan krug kretanja vremena, koje čini dan i noć, kod Srba postoji lokalni naziv "jedan red", a kod Rusa "sutki". Celokupno vreme ističe i vraća se na svoj početak kroz četiri koncentrična kruga, koji se opažaju kao dan-noć, nedelja (sedam dana), mesec (četiri nedelje) i godina (dvanaest meseci). U takvom poimanju vremena važan momenat postaju granice, tj. momenti kada se vreme "zaustavlja" da bi promenilo tok svoga kretanja. Takvo zaustavljeno, ili "slabo" vreme, pošto se ne "vrti", ima karakter "bezvremenja", tj. određeni prostor ostaje bez njega i pokazuje se kao "otkriven". Prostor sa "zaustavljenim" vremenom dobija htonična, onostrana obeležja, i zbog toga se na njemu aktiviraju htonična bića (po pravilu duše zastranjenih pokojnika, koje nisu otišle na onaj svet), koja taj prostor prepoznaju kao "svoj". U isto vreme, takav prostor postaje opasan za kretanje i delatnost čoveka. U radu se analiziraju granice vremena, kao što su podne, ponoć, kraj nedelje, pun mesec, kraj godine, s pozicija aktivnosti mitoloških bića. Vreme, prema narodnim predstavama, u svom kretanju može ne pokriti deo prostora, čime se stvaraju svojevrsne "rupe" u vremenu, a taj prostor, ukoliko se čovek nađe na njemu postaje opasan za njega, jer odatle može "propasti" na onaj svet, tj. poginuti. Po toj osnovi, kod slovenskih naroda je stvorena predstava o "zlom času", koji vreba čoveka. Smatra se takođe, da se dosuđena prevremena smrt može izbeći, ako se čovek ne nađe na određenom prostoru kada zavlada "zao čas" (kod Slovenaca hud čas). Posebna pažnja obraćena je na aktivnost mitoloških bića u 2godišnjem vremenu", koja se podudara s periodičnim kretanjem duša pokojnika (karakondžule, svjatki, divja jaga, baba Perhta todorci, rusalke, vile, jude, veštice itd). Takođe je ukazano na tri sižea koja se javljaju u predanju većine slovenskih naroda. Jedan se tiče slučajnog noćnog susreta čoveka s mitološkim bićima, koja ga kažnjavaju dugotrajnom bolešću, da bi ga onda te bolesti oslobodila za godinu dana na istom mestu i u istom vremenu. Druga dva se odnose na kažnjavanje žena i devojaka od strane demona, zato što predu u "opasno" vreme. T2 - Balcanica T1 - Опасное время в народных представлениях Славян T1 - Опасно време у словенским народним представама SP - 71 EP - 90 IS - 35 DO - 10.2298/BALC0535071R UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_4194 ER -
@article{ author = "Раденковић, Љубинко", year = "2004", abstract = "В традиционной культуре славян время воспринимается как живое существо. Оно закономерно истекает, как вода из источни-ка, наполняет пространство и по уже установленому пути изчезает. Поскольку вода может быть прозрачной или мутной, медленной или быстрой, полезной или вредной для человека, время также наделяется определенной семантикой: оно может быть чистым или нечистым, благоприятным или опасным. В основном, дневное время принадлежит человеку, ночное время принадлежит покойникам и демонам. Но по поверьям славян полдень тоже – опасное время: днем существует опа-сный момент, „лих час“, своеобразная „дыра“ во времени, когда челове-ка, если он попадает в нее, ожидает несчастье. В предлагаемой статье, анализируется соотношение времени и мифологических существ в по-верьях славянских народов., U narodnoj kulturi slovenskih naroda vreme se materijalizuje i zamišlja slično vodi, koja stalno ritmično ističe iz jednog izvora, prekriva prostor ovoga sveta, a zatim se povlači na mesto odakle je istekla. Na onom svetu vreme ne postoji i zato je tamo sve večno i ne dešavaju se nikakve promene. Ako se slučajno čovek nađe na onom svetu i ponovo vrati u svet živih ljudi zatiče ogromne promene. On misli da je tamo bio vrlo kratko, a u stvari, na zemlji je proteklo nekoliko vekova. Za jedan krug kretanja vremena, koje čini dan i noć, kod Srba postoji lokalni naziv "jedan red", a kod Rusa "sutki". Celokupno vreme ističe i vraća se na svoj početak kroz četiri koncentrična kruga, koji se opažaju kao dan-noć, nedelja (sedam dana), mesec (četiri nedelje) i godina (dvanaest meseci). U takvom poimanju vremena važan momenat postaju granice, tj. momenti kada se vreme "zaustavlja" da bi promenilo tok svoga kretanja. Takvo zaustavljeno, ili "slabo" vreme, pošto se ne "vrti", ima karakter "bezvremenja", tj. određeni prostor ostaje bez njega i pokazuje se kao "otkriven". Prostor sa "zaustavljenim" vremenom dobija htonična, onostrana obeležja, i zbog toga se na njemu aktiviraju htonična bića (po pravilu duše zastranjenih pokojnika, koje nisu otišle na onaj svet), koja taj prostor prepoznaju kao "svoj". U isto vreme, takav prostor postaje opasan za kretanje i delatnost čoveka. U radu se analiziraju granice vremena, kao što su podne, ponoć, kraj nedelje, pun mesec, kraj godine, s pozicija aktivnosti mitoloških bića. Vreme, prema narodnim predstavama, u svom kretanju može ne pokriti deo prostora, čime se stvaraju svojevrsne "rupe" u vremenu, a taj prostor, ukoliko se čovek nađe na njemu postaje opasan za njega, jer odatle može "propasti" na onaj svet, tj. poginuti. Po toj osnovi, kod slovenskih naroda je stvorena predstava o "zlom času", koji vreba čoveka. Smatra se takođe, da se dosuđena prevremena smrt može izbeći, ako se čovek ne nađe na određenom prostoru kada zavlada "zao čas" (kod Slovenaca hud čas). Posebna pažnja obraćena je na aktivnost mitoloških bića u 2godišnjem vremenu", koja se podudara s periodičnim kretanjem duša pokojnika (karakondžule, svjatki, divja jaga, baba Perhta todorci, rusalke, vile, jude, veštice itd). Takođe je ukazano na tri sižea koja se javljaju u predanju većine slovenskih naroda. Jedan se tiče slučajnog noćnog susreta čoveka s mitološkim bićima, koja ga kažnjavaju dugotrajnom bolešću, da bi ga onda te bolesti oslobodila za godinu dana na istom mestu i u istom vremenu. Druga dva se odnose na kažnjavanje žena i devojaka od strane demona, zato što predu u "opasno" vreme.", journal = "Balcanica", title = "Опасное время в народных представлениях Славян, Опасно време у словенским народним представама", pages = "71-90", number = "35", doi = "10.2298/BALC0535071R", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_4194" }
Раденковић, Љ.. (2004). Опасное время в народных представлениях Славян. in Balcanica(35), 71-90. https://doi.org/10.2298/BALC0535071R https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_4194
Раденковић Љ. Опасное время в народных представлениях Славян. in Balcanica. 2004;(35):71-90. doi:10.2298/BALC0535071R https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_4194 .
Раденковић, Љубинко, "Опасное время в народных представлениях Славян" in Balcanica, no. 35 (2004):71-90, https://doi.org/10.2298/BALC0535071R ., https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_4194 .