Cryptoglossia as part of linguistic practice of the slavophone population of Kosovo and Metohija

Abstract

Due to frequent interethnic crises, territory occupations and other similar life circumstances, the Slavic population of Kosovo and Metohija, particularly the Serbs, have been too often forced to disquise their linguistic and national identities. In terms of its range of practice and of aspects of manifestation, this phenomenon, here referred to by the term cryptoglossia, was especially evident in the early post-conflict period at the end of the 20th and the beginning of the 21st century. The paper discusses the causes, different aspects of manifestation, and consequences of the phenomenon, illustrating them with a number of examples taken from our study material.

Permanentna životna nesigurnost kakvu su u bližoj i daljoj prošlosti podsticale okupacijske prilike, međuetnički nesporazumi i ozbiljne društvene krize, nametala je slovenskoj populaciji na Kosovu i Metohiji manju ili veću potrebu za prikrivanjem jezičkog identiteta. Takva potreba naročito je došla do izražaja krajem prošlog i početkom ovog veka, kada je srpski jezik postao sredstvo identifikacije ljudi nepoželjne nacionalne pripadnosti i kada se zbog njegove upotrebe neretko gubio život. Cilj ovoga rada jeste da datu pojavu, terminološki određenu kao kriptoglosija, opiše te uz ilustrovanje primerima bliže objasni. U tom smislu, na temelju materijala prikupljenog korelacionim (uz primenu prvenstveno anketne tehnike) i metodom posmatranja, predočavaju se uzroci, manifestacije i nadasve štetne posledice ovog fenomena.