О два аспекта балканизације српског књижевног језика - резултати и перспективе
Abstract
O balkanizacii serbskogo liter. jazyka možno govorit' s dvuh toček zrenija, v zavisimosti ot raznyh značenij ëtogo termina. V ramkah pervogo značenija možno sledit' za processami standartizacii v oblasti serbskogo jazyka - s točki zrenija obščestvenno-istoričeskoj i sociolingvističeskoj. Točnee govorja, možno sledit' za processami razloženija i droblenija obščego liter. jazyka (serbohorvatskogo) na bol'še novyh variantov ("horvatskij", "bosnyckij", "černogorskij" [?]).Vtoroe značenie termina balkanizacija opredeljaetsja po preimuščestvu lingvističeski, v svjazi s dal'nejšim proniknoveniem obščebalkanskih javlenij v sovremennyj serbskoj liter. jazyk. Oni v osobennosti kasajutsja morfologii i sintaksisa (konstrukcija za + vinit, padež, vytesnenie infinitiva, konstrukcija da + nastojašč. vremja, nerazličenie meždu gde i kuda). Pri ëtom vstaet vopros: kak otnestis' k ëtim javlenijam v oblasti normy liter, jazyka
U radu se sa društvenoistorijskog i sociolingvističkog aspekta analiziraju procesi izdvajanja i oblikovanja više novih standardnojezičkih varijanata na osnovi "srpskohrvatskog" jezika i ukazuje na perspektive daljih jezičkih deoba ovog tipa. Sa lingvističkog stanovišta analiziraju se procesi dalje balkanizacije srpskog književnog jezika, sadržani u prisustvu niza balkanističkih jezičkih crta, posebno morfoloških i morfosintaksičkih, te pitanja mogućeg normativističkog dometa balkanističkih pojava u okviru različitih funkcionalnih stilova.