DAIS - Digital Archive of the Serbian Academy of Sciences and Arts
    • English
    • Српски
    • Српски (Serbia)
  • English 
    • English
    • Serbian (Cyrillic)
    • Serbian (Latin)
  • Login
View Item 
  •   DAIS
  • Институт за српски језик САНУ / Institute for the Serbian Language of SASA
  • Јужнословенски филолог / Južnoslovenski filolog
  • View Item
  •   DAIS
  • Институт за српски језик САНУ / Institute for the Serbian Language of SASA
  • Јужнословенски филолог / Južnoslovenski filolog
  • View Item
JavaScript is disabled for your browser. Some features of this site may not work without it.

Антитеза и антонимия - на материале сербских пословиц

Антитеза и антонимија - на материјалу српских пословица

Thumbnail
2008
3007.pdf (92.09Kb)
Authors
Толстая, Светлана М.
Article (Published version)
Metadata
Show full item record
Abstract
Tekst poslovicy podhodit dlja analiza antonimii, poskol'ku ëkspliciruet ponjatijnuju oppoziciju. Leksičeskaja antonimija predstavljaet soboj odin iz vidov antitezy v poslovicah; oni obe vyražajut mehanizmy kategorizacii predmetov i osmyslenija mira v sootvetstvii s dominirujuščimi stereotipami i pragmatičeskoj (ëtičeskoj, normativnoj, vospitatel'noj) orientaciej govorjaščih.
U radu se analiziraju antiteza i antonimija na korpusu klasičnih zbirki srpskih poslovica - zbirke Vuka Karadžića (Karadžić 1972) i Starog zbornika srpskih poslovica A. Hilferdinga (1868). Tekst poslovica eksplicitno suprotstavlja pojmove, te je pogodan za proučavanje raznih vidova antonimije kvaziantonimije i drugih odnosa suprotnosti, kao i sposobnosti njihovog leksičkog izražavanja. Lekseme koje u jezičkom sistemu označavaju suprotne pojmove mogu biti povezane različitim odnosima: to mogu biti klasični antonimi (dobro-zlo, lako-teško), ali mogu imati i složeniji karakter, te njihova semantička veza ne mora biti podvedena pod strogi pojam leksičkih antonima (npr. majka-maćeha, vuk-brat, mleko-voda). Leksička antonimija proizilazi najčešće iz paradigmatskih odnosa i oslanja se na semantička svojstva suprotstavljenih reči, dok su sintagmatski odnosi u drugom planu. Svojstvo antonimije prisutno je u poslovicama najčešće kod glagolskih leksema, prevashodno u primerima tvorbe glagola po a...ntonimskom prefiksalnom modelu (doći-proći, zaći-izaći). Posebnu grupu glagolskih antonima čine tzv. konverzivi: kupiti-prodati, davati-primati. Većinu primera ne čini opštepriznati tip antonima, niti su oni uvek zasnovani na opoziciji osnovnih obeležja, već se antonimija često bazira na drugostepenim ili perifernim obeležjima. Tekstovi poslovica imaju pragmatičnu funkciju utvrđivanja normi i normativnih vrednosti, pa je česta antonimičnost između reči i dela (govoriti-raditi), spoljašnjeg i unutrašnjeg, fizičkog i duhovnog, željenog i mogućeg (hteti i moći) itd. Suštinski predikativni karakter antitetičkih i antonimijskih odnosa ne ispoljava se samo u glagolskim opozicijama, nego i u imeničkoj antonimičnosti, kako predmetnoj, tako i apstraktnoj. Imenička antonimičnost javlja se kao suprotnost formalnih ili semantičkih deverbativa i deadjektivnih derivata (smeh-plač, život-smrt, dobro-zlo, mladost-starost) ili uvodi reči sa prostornim i vremenskim značenjem - parametričke opozicije (istok-zapad, jutro-veče). Lekseme se ne koriste u primarnom, predmetnom značenju, već kao manifestacija 'ideologema' i izražavaju apstraktna značenja. Antiteza može povezivati objekte i po principu metonimije ili sinegdohe (deo-celina). Većina poslovica zasniva se na dvema antitezama ili na više njih, iza kojih se skriva još neka, implicitna suprotnost. Leksička antonimija predstavlja jedan od vidova antiteze u poslovicama. Antonimija i antiteza služe kao mehanizmi kategorizacije predmeta i predstavljaju ispoljavanje sposobnosti osmišljavanja u skladu sa dominantnim stereotipima i pragmatičkom (etičkom, normativnom, vaspitnom) orijentacijom govornika.

Keywords:
serbskij jazyk / poslovicy / antiteza / antonimija / kvaziantonimija
Source:
Јужнословенски филолог, 2008, 64, 497-507

DOI: 10.2298/JFI0864497T

ISSN: 0350-185X

[ Google Scholar ]
Handle
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2929
URI
https://dais.sanu.ac.rs/123456789/2929
Collections
  • Јужнословенски филолог / Južnoslovenski filolog
Institution/Community
Институт за српски језик САНУ / Institute for the Serbian Language of SASA
TY  - JOUR
AU  - Толстая, Светлана М.
PY  - 2008
UR  - https://dais.sanu.ac.rs/123456789/2929
AB  - Tekst poslovicy podhodit dlja analiza antonimii, poskol'ku ëkspliciruet ponjatijnuju oppoziciju. Leksičeskaja antonimija predstavljaet soboj odin iz vidov antitezy v poslovicah; oni obe vyražajut mehanizmy kategorizacii predmetov i osmyslenija mira v sootvetstvii s dominirujuščimi stereotipami i pragmatičeskoj (ëtičeskoj, normativnoj, vospitatel'noj) orientaciej govorjaščih.
AB  - U radu se analiziraju antiteza i antonimija na korpusu klasičnih zbirki srpskih poslovica - zbirke Vuka Karadžića (Karadžić 1972) i Starog zbornika srpskih poslovica A. Hilferdinga (1868). Tekst poslovica eksplicitno suprotstavlja pojmove, te je pogodan za proučavanje raznih vidova antonimije kvaziantonimije i drugih odnosa suprotnosti, kao i sposobnosti njihovog leksičkog izražavanja. Lekseme koje u jezičkom sistemu označavaju suprotne pojmove mogu biti povezane različitim odnosima: to mogu biti klasični antonimi (dobro-zlo, lako-teško), ali mogu imati i složeniji karakter, te njihova semantička veza ne mora biti podvedena pod strogi pojam leksičkih antonima (npr. majka-maćeha, vuk-brat, mleko-voda). Leksička antonimija proizilazi najčešće iz paradigmatskih odnosa i oslanja se na semantička svojstva suprotstavljenih reči, dok su sintagmatski odnosi u drugom planu. Svojstvo antonimije prisutno je u poslovicama najčešće kod glagolskih leksema, prevashodno u primerima tvorbe glagola po antonimskom prefiksalnom modelu (doći-proći, zaći-izaći). Posebnu grupu glagolskih antonima čine tzv. konverzivi: kupiti-prodati, davati-primati. Većinu primera ne čini opštepriznati tip antonima, niti su oni uvek zasnovani na opoziciji osnovnih obeležja, već se antonimija često bazira na drugostepenim ili perifernim obeležjima. Tekstovi poslovica imaju pragmatičnu funkciju utvrđivanja normi i normativnih vrednosti, pa je česta antonimičnost između reči i dela (govoriti-raditi), spoljašnjeg i unutrašnjeg, fizičkog i duhovnog, željenog i mogućeg (hteti i moći) itd. Suštinski predikativni karakter antitetičkih i antonimijskih odnosa ne ispoljava se samo u glagolskim opozicijama, nego i u imeničkoj antonimičnosti, kako predmetnoj, tako i apstraktnoj. Imenička antonimičnost javlja se kao suprotnost formalnih ili semantičkih deverbativa i deadjektivnih derivata (smeh-plač, život-smrt, dobro-zlo, mladost-starost) ili uvodi reči sa prostornim i vremenskim značenjem - parametričke opozicije (istok-zapad, jutro-veče). Lekseme se ne koriste u primarnom, predmetnom značenju, već kao manifestacija 'ideologema' i izražavaju apstraktna značenja. Antiteza može povezivati objekte i po principu metonimije ili sinegdohe (deo-celina). Većina poslovica zasniva se na dvema antitezama ili na više njih, iza kojih se skriva još neka, implicitna suprotnost. Leksička antonimija predstavlja jedan od vidova antiteze u poslovicama. Antonimija i antiteza služe kao mehanizmi kategorizacije predmeta i predstavljaju ispoljavanje sposobnosti osmišljavanja u skladu sa dominantnim stereotipima i pragmatičkom (etičkom, normativnom, vaspitnom) orijentacijom govornika.
T2  - Јужнословенски филолог
T1  - Антитеза и антонимия - на материале сербских пословиц
T1  - Антитеза и антонимија - на материјалу српских пословица
SP  - 497
EP  - 507
IS  - 64
DO  - 10.2298/JFI0864497T
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2929
ER  - 
@article{
author = "Толстая, Светлана М.",
year = "2008",
abstract = "Tekst poslovicy podhodit dlja analiza antonimii, poskol'ku ëkspliciruet ponjatijnuju oppoziciju. Leksičeskaja antonimija predstavljaet soboj odin iz vidov antitezy v poslovicah; oni obe vyražajut mehanizmy kategorizacii predmetov i osmyslenija mira v sootvetstvii s dominirujuščimi stereotipami i pragmatičeskoj (ëtičeskoj, normativnoj, vospitatel'noj) orientaciej govorjaščih., U radu se analiziraju antiteza i antonimija na korpusu klasičnih zbirki srpskih poslovica - zbirke Vuka Karadžića (Karadžić 1972) i Starog zbornika srpskih poslovica A. Hilferdinga (1868). Tekst poslovica eksplicitno suprotstavlja pojmove, te je pogodan za proučavanje raznih vidova antonimije kvaziantonimije i drugih odnosa suprotnosti, kao i sposobnosti njihovog leksičkog izražavanja. Lekseme koje u jezičkom sistemu označavaju suprotne pojmove mogu biti povezane različitim odnosima: to mogu biti klasični antonimi (dobro-zlo, lako-teško), ali mogu imati i složeniji karakter, te njihova semantička veza ne mora biti podvedena pod strogi pojam leksičkih antonima (npr. majka-maćeha, vuk-brat, mleko-voda). Leksička antonimija proizilazi najčešće iz paradigmatskih odnosa i oslanja se na semantička svojstva suprotstavljenih reči, dok su sintagmatski odnosi u drugom planu. Svojstvo antonimije prisutno je u poslovicama najčešće kod glagolskih leksema, prevashodno u primerima tvorbe glagola po antonimskom prefiksalnom modelu (doći-proći, zaći-izaći). Posebnu grupu glagolskih antonima čine tzv. konverzivi: kupiti-prodati, davati-primati. Većinu primera ne čini opštepriznati tip antonima, niti su oni uvek zasnovani na opoziciji osnovnih obeležja, već se antonimija često bazira na drugostepenim ili perifernim obeležjima. Tekstovi poslovica imaju pragmatičnu funkciju utvrđivanja normi i normativnih vrednosti, pa je česta antonimičnost između reči i dela (govoriti-raditi), spoljašnjeg i unutrašnjeg, fizičkog i duhovnog, željenog i mogućeg (hteti i moći) itd. Suštinski predikativni karakter antitetičkih i antonimijskih odnosa ne ispoljava se samo u glagolskim opozicijama, nego i u imeničkoj antonimičnosti, kako predmetnoj, tako i apstraktnoj. Imenička antonimičnost javlja se kao suprotnost formalnih ili semantičkih deverbativa i deadjektivnih derivata (smeh-plač, život-smrt, dobro-zlo, mladost-starost) ili uvodi reči sa prostornim i vremenskim značenjem - parametričke opozicije (istok-zapad, jutro-veče). Lekseme se ne koriste u primarnom, predmetnom značenju, već kao manifestacija 'ideologema' i izražavaju apstraktna značenja. Antiteza može povezivati objekte i po principu metonimije ili sinegdohe (deo-celina). Većina poslovica zasniva se na dvema antitezama ili na više njih, iza kojih se skriva još neka, implicitna suprotnost. Leksička antonimija predstavlja jedan od vidova antiteze u poslovicama. Antonimija i antiteza služe kao mehanizmi kategorizacije predmeta i predstavljaju ispoljavanje sposobnosti osmišljavanja u skladu sa dominantnim stereotipima i pragmatičkom (etičkom, normativnom, vaspitnom) orijentacijom govornika.",
journal = "Јужнословенски филолог",
title = "Антитеза и антонимия - на материале сербских пословиц, Антитеза и антонимија - на материјалу српских пословица",
pages = "497-507",
number = "64",
doi = "10.2298/JFI0864497T",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2929"
}
Толстая, С. М.. (2008). Антитеза и антонимия - на материале сербских пословиц. in Јужнословенски филолог(64), 497-507.
https://doi.org/10.2298/JFI0864497T
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2929
Толстая СМ. Антитеза и антонимия - на материале сербских пословиц. in Јужнословенски филолог. 2008;(64):497-507.
doi:10.2298/JFI0864497T
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2929 .
Толстая, Светлана М., "Антитеза и антонимия - на материале сербских пословиц" in Јужнословенски филолог, no. 64 (2008):497-507,
https://doi.org/10.2298/JFI0864497T .,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2929 .

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About DAIS - Digital Archive of the Serbian Academy of Sciences and Arts | Send Feedback

re3dataOpenAIRERCUB
 

 

All of DSpaceInstitutions/communitiesAuthorsTitlesSubjectsThis institutionAuthorsTitlesSubjects

Statistics

View Usage Statistics

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About DAIS - Digital Archive of the Serbian Academy of Sciences and Arts | Send Feedback

re3dataOpenAIRERCUB