О изразима плав и модар - нова сазнања
On the words plav and modar: New insights
Abstract
Having collected relevant linguistic evidence from various vernaculars, the author points to the hitherto unnoticed fact that in some Serbian dialects the words plav and modar (which in the standard language translate English blue and dark blue, respectively) have no reference to colour but serve only to disclose the lightness (plav)/darkness (modar) of its tint. The existence of such a lexical phenomenon provides crucial evidence supporting the author's hypothesis (advanced in a previous article) that in ancient times the meaning of plav must have been 'having a very light shade of colour. In some Serbian vernaculars people use the colour word for 'dark blue' when referring to the deep, succulent greenness exhibited by plants. Pointing to similar phenomena that occur in other languages (spoken as a rule by small populations with limited technology) the author underlines the pertinence of the role played by the civilization factor in this respect.
Ovaj rad iznosi na videlo (u našoj dijalektologiji dosad neregistrovanu) činjenicu da ima srpskih narodnih govora koji izrazima plav i modar ne iskazuju boju kao takvu. već samo to da se ona ostvarila u svojoj svetloj/u svojoj tamnoj nijansi (pa otuda govorni predstavnici sa tih dijalekatskih prostora i prihvataju kao ispravne sintaksičke spojeve tipa žutilo plavo (boja) sinja plava i sl./modro zeleno, modro plavo i sl). Takvo stanje stvari na dijalekatskom terenu uverljivo potvrđuje ispravnost autorkine pretpostavke (iznete u studiji Plava boja kao lingvistički problem - v. Ivić 1995) da se pod plav u pradavnim vremenima podrazumevalo upravo to značenje 'koji je otvorene, svetle boje'. U radu se govori još o jednoj u našoj jezičkoj nauci dosad nesagledanoj činjenici: u nekim srpskim (ekavskim i jekavskim) narodnim govorima izrazima modar i modri se kvalifikuju se biljke (modri se žito i sl) kao intenzivno zelene, a to je kolorit koji sobom svedoči o njihovoj svežini, bujnosti, jednom ...rečju - o njihovom dobrom napredovanju. Suočavajući taj naš leksički fenomen sa sličnim fenomenima registrovanim na nekim drugim stranama jezičkog sveta, autorka osvetljava ulogu koju ima civilizacijski faktor pri njihovom ustrojavanju.
Source:
Јужнословенски филолог, 1996, 52, 11-17Collections
Institution/Community
Институт за српски језик САНУ / Institute for the Serbian Language of SASATY - JOUR AU - Ивић, Милка PY - 1996 UR - https://dais.sanu.ac.rs/123456789/2794 AB - Having collected relevant linguistic evidence from various vernaculars, the author points to the hitherto unnoticed fact that in some Serbian dialects the words plav and modar (which in the standard language translate English blue and dark blue, respectively) have no reference to colour but serve only to disclose the lightness (plav)/darkness (modar) of its tint. The existence of such a lexical phenomenon provides crucial evidence supporting the author's hypothesis (advanced in a previous article) that in ancient times the meaning of plav must have been 'having a very light shade of colour. In some Serbian vernaculars people use the colour word for 'dark blue' when referring to the deep, succulent greenness exhibited by plants. Pointing to similar phenomena that occur in other languages (spoken as a rule by small populations with limited technology) the author underlines the pertinence of the role played by the civilization factor in this respect. AB - Ovaj rad iznosi na videlo (u našoj dijalektologiji dosad neregistrovanu) činjenicu da ima srpskih narodnih govora koji izrazima plav i modar ne iskazuju boju kao takvu. već samo to da se ona ostvarila u svojoj svetloj/u svojoj tamnoj nijansi (pa otuda govorni predstavnici sa tih dijalekatskih prostora i prihvataju kao ispravne sintaksičke spojeve tipa žutilo plavo (boja) sinja plava i sl./modro zeleno, modro plavo i sl). Takvo stanje stvari na dijalekatskom terenu uverljivo potvrđuje ispravnost autorkine pretpostavke (iznete u studiji Plava boja kao lingvistički problem - v. Ivić 1995) da se pod plav u pradavnim vremenima podrazumevalo upravo to značenje 'koji je otvorene, svetle boje'. U radu se govori još o jednoj u našoj jezičkoj nauci dosad nesagledanoj činjenici: u nekim srpskim (ekavskim i jekavskim) narodnim govorima izrazima modar i modri se kvalifikuju se biljke (modri se žito i sl) kao intenzivno zelene, a to je kolorit koji sobom svedoči o njihovoj svežini, bujnosti, jednom rečju - o njihovom dobrom napredovanju. Suočavajući taj naš leksički fenomen sa sličnim fenomenima registrovanim na nekim drugim stranama jezičkog sveta, autorka osvetljava ulogu koju ima civilizacijski faktor pri njihovom ustrojavanju. T2 - Јужнословенски филолог T1 - О изразима плав и модар - нова сазнања T1 - On the words plav and modar: New insights SP - 11 EP - 17 IS - 52 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2794 ER -
@article{ author = "Ивић, Милка", year = "1996", abstract = "Having collected relevant linguistic evidence from various vernaculars, the author points to the hitherto unnoticed fact that in some Serbian dialects the words plav and modar (which in the standard language translate English blue and dark blue, respectively) have no reference to colour but serve only to disclose the lightness (plav)/darkness (modar) of its tint. The existence of such a lexical phenomenon provides crucial evidence supporting the author's hypothesis (advanced in a previous article) that in ancient times the meaning of plav must have been 'having a very light shade of colour. In some Serbian vernaculars people use the colour word for 'dark blue' when referring to the deep, succulent greenness exhibited by plants. Pointing to similar phenomena that occur in other languages (spoken as a rule by small populations with limited technology) the author underlines the pertinence of the role played by the civilization factor in this respect., Ovaj rad iznosi na videlo (u našoj dijalektologiji dosad neregistrovanu) činjenicu da ima srpskih narodnih govora koji izrazima plav i modar ne iskazuju boju kao takvu. već samo to da se ona ostvarila u svojoj svetloj/u svojoj tamnoj nijansi (pa otuda govorni predstavnici sa tih dijalekatskih prostora i prihvataju kao ispravne sintaksičke spojeve tipa žutilo plavo (boja) sinja plava i sl./modro zeleno, modro plavo i sl). Takvo stanje stvari na dijalekatskom terenu uverljivo potvrđuje ispravnost autorkine pretpostavke (iznete u studiji Plava boja kao lingvistički problem - v. Ivić 1995) da se pod plav u pradavnim vremenima podrazumevalo upravo to značenje 'koji je otvorene, svetle boje'. U radu se govori još o jednoj u našoj jezičkoj nauci dosad nesagledanoj činjenici: u nekim srpskim (ekavskim i jekavskim) narodnim govorima izrazima modar i modri se kvalifikuju se biljke (modri se žito i sl) kao intenzivno zelene, a to je kolorit koji sobom svedoči o njihovoj svežini, bujnosti, jednom rečju - o njihovom dobrom napredovanju. Suočavajući taj naš leksički fenomen sa sličnim fenomenima registrovanim na nekim drugim stranama jezičkog sveta, autorka osvetljava ulogu koju ima civilizacijski faktor pri njihovom ustrojavanju.", journal = "Јужнословенски филолог", title = "О изразима плав и модар - нова сазнања, On the words plav and modar: New insights", pages = "11-17", number = "52", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2794" }
Ивић, М.. (1996). О изразима плав и модар - нова сазнања. in Јужнословенски филолог(52), 11-17. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2794
Ивић М. О изразима плав и модар - нова сазнања. in Јужнословенски филолог. 1996;(52):11-17. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2794 .
Ивић, Милка, "О изразима плав и модар - нова сазнања" in Јужнословенски филолог, no. 52 (1996):11-17, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2794 .