DAIS - Digital Archive of the Serbian Academy of Sciences and Arts
    • English
    • Српски
    • Српски (Serbia)
  • English 
    • English
    • Serbian (Cyrillic)
    • Serbian (Latin)
  • Login
View Item 
  •   DAIS
  • Музиколошки институт САНУ / Institute of Musicology SASA
  • Музикологија (часопис) / Musicology (journal)
  • View Item
  •   DAIS
  • Музиколошки институт САНУ / Institute of Musicology SASA
  • Музикологија (часопис) / Musicology (journal)
  • View Item
JavaScript is disabled for your browser. Some features of this site may not work without it.

Integration and disintegration: Serbian monophony in a polyphonic context

Integracija i dezintegracija - srpski jednoglas u kontekstu višeglasa

Thumbnail
2011
2769.pdf (915.6Kb)
Authors
Moody, Ivan
Article (Published version)
Metadata
Show full item record
Abstract
The venerable arguments concerning the validity of harmonized music in the Orthodox Church continue. Serbia is unique in that the codifiers of the monophonic repertoire (in particular Stankoviš and Mokranjac) were also the initiators of the harmonic tradition. Comparison with Bulgaria and Romania prove that there are parallels elsewhere, but the systematic quality of the work of both Stankoviš and Mokranjac is unique. The character of Mokranjac's work in particular is determined by the working out of the harmonic and melodic implications of the monophonic tradition.
Argumenti o validnosti upotrebe harmonizovane muzike u liturgiji u pravoslavnoj crkvi postoje duži niz godina, i to u kontekstima različitih tradicija (najbolji primeri su slučajevi Ruske crkve i Grčke pravoslavne arhiepiskopske dijeceze u SAD). Srbija je jedinstvena po tome što su ustanovitelji jednoglasnog repertoara u XIX veku (naročito Kornelije Stanković i Stevan Mokranjac), ujedno bili i inicijatori harmonske - višeglasne horske tradicije. Poređenja sa kompozitorima iz Bugarske i Rumunije, naročito Dinevim i Lunguom, pokazuju da je i u drugim zemljama bilo slično, s tim što je u fokusu rada pomenutih muzičara bio neovizantijski repertoar, dok je sistematičnost rada i Stankovića i Mokranjca na specifičnom srpskom pojanju jedinstven primer. Karakter Mokranjčevog liturgijskog rada posebno je determinisan razradom harmonskih i melodijskih implikacija jednoglasne tradicije, i on predstavlja rezultat kombinacije njegovog izuzetnog poznavanja srpske jednoglasne tradicije (odnosno onoga ...što Velimirović naziva 'trećim nivoom' u razvoju srpskog pojanja), i njegovog zapadnjačkog obrazovanja. Cilj ovog rada jeste pokretanje pitanja generalnog zadržavanja identiteta jednoglasnog pojanja u višeglasnom kontekstu, i posebno razmatranje načina na koji se karakter harmonizovanog repertoara u Srbiji definisao, budući da je nastao na osnovu jednoglasne muzičke tradicije.

Keywords:
Serbia / monophony / polyphony / Mokranjac / Stanković
Source:
Музикологија / Musicology, 2011, 11, 147-158

DOI: 10.2298/MUZ1111147M

ISSN: 1450-9814 (print)

[ Google Scholar ]
Handle
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2691
URI
https://dais.sanu.ac.rs/123456789/2691
Collections
  • Музикологија (часопис) / Musicology (journal)
Institution/Community
Музиколошки институт САНУ / Institute of Musicology SASA
TY  - JOUR
AU  - Moody, Ivan
PY  - 2011
UR  - https://dais.sanu.ac.rs/123456789/2691
AB  - The venerable arguments concerning the validity of harmonized music in the Orthodox Church continue. Serbia is unique in that the codifiers of the monophonic repertoire (in particular Stankoviš and Mokranjac) were also the initiators of the harmonic tradition. Comparison with Bulgaria and Romania prove that there are parallels elsewhere, but the systematic quality of the work of both Stankoviš and Mokranjac is unique. The character of Mokranjac's work in particular is determined by the working out of the harmonic and melodic implications of the monophonic tradition.
AB  - Argumenti o validnosti upotrebe harmonizovane muzike u liturgiji u pravoslavnoj crkvi postoje duži niz godina, i to u kontekstima različitih tradicija (najbolji primeri su slučajevi Ruske crkve i Grčke pravoslavne arhiepiskopske dijeceze u SAD). Srbija je jedinstvena po tome što su ustanovitelji jednoglasnog repertoara u XIX veku (naročito Kornelije Stanković i Stevan Mokranjac), ujedno bili i inicijatori harmonske - višeglasne horske tradicije. Poređenja sa kompozitorima iz Bugarske i Rumunije, naročito Dinevim i Lunguom, pokazuju da je i u drugim zemljama bilo slično, s tim što je u fokusu rada pomenutih muzičara bio neovizantijski repertoar, dok je sistematičnost rada i Stankovića i Mokranjca na specifičnom srpskom pojanju jedinstven primer. Karakter Mokranjčevog liturgijskog rada posebno je determinisan razradom harmonskih i melodijskih implikacija jednoglasne tradicije, i on predstavlja rezultat kombinacije njegovog izuzetnog poznavanja srpske jednoglasne tradicije (odnosno onoga što Velimirović naziva 'trećim nivoom' u razvoju srpskog pojanja), i njegovog zapadnjačkog obrazovanja. Cilj ovog rada jeste pokretanje pitanja generalnog zadržavanja identiteta jednoglasnog pojanja u višeglasnom kontekstu, i posebno razmatranje načina na koji se karakter harmonizovanog repertoara u Srbiji definisao, budući da je nastao na osnovu jednoglasne muzičke tradicije.
T2  - Музикологија / Musicology
T1  - Integration and disintegration: Serbian monophony in a polyphonic context
T1  - Integracija i dezintegracija - srpski jednoglas u kontekstu višeglasa
SP  - 147
EP  - 158
IS  - 11
DO  - 10.2298/MUZ1111147M
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2691
ER  - 
@article{
author = "Moody, Ivan",
year = "2011",
abstract = "The venerable arguments concerning the validity of harmonized music in the Orthodox Church continue. Serbia is unique in that the codifiers of the monophonic repertoire (in particular Stankoviš and Mokranjac) were also the initiators of the harmonic tradition. Comparison with Bulgaria and Romania prove that there are parallels elsewhere, but the systematic quality of the work of both Stankoviš and Mokranjac is unique. The character of Mokranjac's work in particular is determined by the working out of the harmonic and melodic implications of the monophonic tradition., Argumenti o validnosti upotrebe harmonizovane muzike u liturgiji u pravoslavnoj crkvi postoje duži niz godina, i to u kontekstima različitih tradicija (najbolji primeri su slučajevi Ruske crkve i Grčke pravoslavne arhiepiskopske dijeceze u SAD). Srbija je jedinstvena po tome što su ustanovitelji jednoglasnog repertoara u XIX veku (naročito Kornelije Stanković i Stevan Mokranjac), ujedno bili i inicijatori harmonske - višeglasne horske tradicije. Poređenja sa kompozitorima iz Bugarske i Rumunije, naročito Dinevim i Lunguom, pokazuju da je i u drugim zemljama bilo slično, s tim što je u fokusu rada pomenutih muzičara bio neovizantijski repertoar, dok je sistematičnost rada i Stankovića i Mokranjca na specifičnom srpskom pojanju jedinstven primer. Karakter Mokranjčevog liturgijskog rada posebno je determinisan razradom harmonskih i melodijskih implikacija jednoglasne tradicije, i on predstavlja rezultat kombinacije njegovog izuzetnog poznavanja srpske jednoglasne tradicije (odnosno onoga što Velimirović naziva 'trećim nivoom' u razvoju srpskog pojanja), i njegovog zapadnjačkog obrazovanja. Cilj ovog rada jeste pokretanje pitanja generalnog zadržavanja identiteta jednoglasnog pojanja u višeglasnom kontekstu, i posebno razmatranje načina na koji se karakter harmonizovanog repertoara u Srbiji definisao, budući da je nastao na osnovu jednoglasne muzičke tradicije.",
journal = "Музикологија / Musicology",
title = "Integration and disintegration: Serbian monophony in a polyphonic context, Integracija i dezintegracija - srpski jednoglas u kontekstu višeglasa",
pages = "147-158",
number = "11",
doi = "10.2298/MUZ1111147M",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2691"
}
Moody, I.. (2011). Integration and disintegration: Serbian monophony in a polyphonic context. in Музикологија / Musicology(11), 147-158.
https://doi.org/10.2298/MUZ1111147M
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2691
Moody I. Integration and disintegration: Serbian monophony in a polyphonic context. in Музикологија / Musicology. 2011;(11):147-158.
doi:10.2298/MUZ1111147M
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2691 .
Moody, Ivan, "Integration and disintegration: Serbian monophony in a polyphonic context" in Музикологија / Musicology, no. 11 (2011):147-158,
https://doi.org/10.2298/MUZ1111147M .,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2691 .

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About DAIS - Digital Archive of the Serbian Academy of Sciences and Arts | Send Feedback

CoreTrustSealre3dataOpenAIRERCUB
 

 

All of DSpaceInstitutions/communitiesAuthorsTitlesSubjectsThis institutionAuthorsTitlesSubjects

Statistics

View Usage Statistics

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About DAIS - Digital Archive of the Serbian Academy of Sciences and Arts | Send Feedback

CoreTrustSealre3dataOpenAIRERCUB