DAIS - Digital Archive of the Serbian Academy of Sciences and Arts
    • English
    • Српски
    • Српски (Serbia)
  • English 
    • English
    • Serbian (Cyrillic)
    • Serbian (Latin)
  • Login
View Item 
  •   DAIS
  • Музиколошки институт САНУ / Institute of Musicology SASA
  • Музикологија (часопис) / Musicology (journal)
  • View Item
  •   DAIS
  • Музиколошки институт САНУ / Institute of Musicology SASA
  • Музикологија (часопис) / Musicology (journal)
  • View Item
JavaScript is disabled for your browser. Some features of this site may not work without it.

Can music progress?: Reflections on the history of popular music

Može li popularna muzika da napreduje? - razmišljanja o istoriji popularne muzike

Thumbnail
2007
2699.pdf (995.4Kb)
Authors
Frit, Sajmon
Article (Published version)
Metadata
Show full item record
Abstract
This paper considers schematically the various discourses through which popular music history is understood. My proposal is that five accounts of musical history (the business model, the musicological model, the sociological model, the historical model and the art history model) are commonly deployed in popular music discourse. One implies, superficially at least, that popular music evolves, gets better; four implies that, at least in the longer term, it does not. The concept of 'progress' is shown to be problematic.
'Progres' je termin koji se često upotrebljava u diskursima popularne muzike Progresivnim se nazivaju mnogi muzički žanrovi popularne kulture, ali se ipak najčešće govori o progresivnoj rok muzici. Početkom sedamdesetih godina 20. veka sintagmom progresivni rok označavana je muzika koja je bila složenija od pop muzike, i u izvesnom smislu pokazivala sličnosti sa džez i klasičnim kompozicijama. Ipak, progresivni rok nikada nije prevazišao okvire popularne kulture. Zbog toga se čini problematičnom ideja o tome da popularna muzika može i treba da 'napreduje'. Iako danas ne postoji konsenzus o tome da li je popularna muzika napredovala tokom proteklih nekoliko decenija ili nije postoji nekoliko diskurzivnih modela (biznis, muzikološki, sociološki istorijski model i model istorije umetnosti) koji se odnose na ovaj problem. U biznis modelu mišljenja i govora o popularnoj muzici uobičajeno je da se istorija popularne muzike povezuje sa istorijom tehnologije, pre svega sa razvojem nosača zvuka.... Pošto se istorija tehnologije uvek razmatra u okviru koncepta o napretku, onda se isti način poimanja istorije primenjuje i na istorijat muzike. Pitanje je, međutim, da li danas iko veruje u takav marketinški diskurs koji afirmiše i proglašava naprednim samo ono što je najnovije na tržištu. Osim toga, paradoksalno je da se upravo razvojem tehnologije čuva 'stara muzika' koja, prema merilima iz biznis diskursa, ne pripada okvirima 'napredne' muzike. Muzikološki model diskursa negira ideju o mogućnosti progresa popularne muzike jer se temelji na razmatranju nastanka razvoja i propadanja raznovrsnih tipova muzike, odnosno svedoči o cikličnoj smeni žanrova, a ne o njihovom progresu. U sociološkom modelu diskursa zastupljen je stav da je razvoj muzike analogan razvoju društva. Analogije se mogu uspostavljati na različitim nivoima, ali se svakom analogijom dokazuje da je uprkos napretku društva, napredak muzike diskutabilan, odnosno nemoguć. Istorijski diskurzivni model podrazumeva izučavanje početaka određenih muzičkih pokreta, kao i izučavanje biografija muzičara. Poput muzikološkog modela, i istorijski diskurs se temelji na narativu o propadanju (pokreta ili muzičara), umesto o progresu. Ni diskurzivnim modelom istorije umetnosti se ne zastupa teza o mogućnosti napretka popularne muzike, već se razvija ideja o mogućnosti transcendiranja istorije i stvaranja 'večnih' vrednosti. Upravo zbog postojanja kanona popularne muzike, mnogi muzičari se danas ne bave razvijanjem, usavršavenjem muzičkih formi, već inspiraciju nalaze u starim 'klasičnim' primerima popularne muzičke kulture. Uprkos svim navedenim razmatranjima, ipak treba napomenuti da dilema u vezi s tim da li popularna muzika može da napreduje ima, zapravo, sekundarni značaj. Mnogo važnije je pitanje kako je popularna muzika postala najbolje sredstvo za izražavanje onog nelagodnog osećanja izazvanog 'progresom' i drugim posledicama modernizma i kapitalizma.

Keywords:
popular music / history / progress / progressive rock
Source:
Музикологија / Musicology, 2007, 7, 247-257

DOI: 10.2298/MUZ0707247F

ISSN: 1450-9814 (print)

[ Google Scholar ]
Handle
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2621
URI
https://dais.sanu.ac.rs/123456789/2621
Collections
  • Музикологија (часопис) / Musicology (journal)
Institution/Community
Музиколошки институт САНУ / Institute of Musicology SASA
TY  - JOUR
AU  - Frit, Sajmon
PY  - 2007
UR  - https://dais.sanu.ac.rs/123456789/2621
AB  - This paper considers schematically the various discourses through which popular music history is understood. My proposal is that five accounts of musical history (the business model, the musicological model, the sociological model, the historical model and the art history model) are commonly deployed in popular music discourse. One implies, superficially at least, that popular music evolves, gets better; four implies that, at least in the longer term, it does not. The concept of 'progress' is shown to be problematic.
AB  - 'Progres' je termin koji se često upotrebljava u diskursima popularne muzike Progresivnim se nazivaju mnogi muzički žanrovi popularne kulture, ali se ipak najčešće govori o progresivnoj rok muzici. Početkom sedamdesetih godina 20. veka sintagmom progresivni rok označavana je muzika koja je bila složenija od pop muzike, i u izvesnom smislu pokazivala sličnosti sa džez i klasičnim kompozicijama. Ipak, progresivni rok nikada nije prevazišao okvire popularne kulture. Zbog toga se čini problematičnom ideja o tome da popularna muzika može i treba da 'napreduje'. Iako danas ne postoji konsenzus o tome da li je popularna muzika napredovala tokom proteklih nekoliko decenija ili nije postoji nekoliko diskurzivnih modela (biznis, muzikološki, sociološki istorijski model i model istorije umetnosti) koji se odnose na ovaj problem. U biznis modelu mišljenja i govora o popularnoj muzici uobičajeno je da se istorija popularne muzike povezuje sa istorijom tehnologije, pre svega sa razvojem nosača zvuka. Pošto se istorija tehnologije uvek razmatra u okviru koncepta o napretku, onda se isti način poimanja istorije primenjuje i na istorijat muzike. Pitanje je, međutim, da li danas iko veruje u takav marketinški diskurs koji afirmiše i proglašava naprednim samo ono što je najnovije na tržištu. Osim toga, paradoksalno je da se upravo razvojem tehnologije čuva 'stara muzika' koja, prema merilima iz biznis diskursa, ne pripada okvirima 'napredne' muzike. Muzikološki model diskursa negira ideju o mogućnosti progresa popularne muzike jer se temelji na razmatranju nastanka razvoja i propadanja raznovrsnih tipova muzike, odnosno svedoči o cikličnoj smeni žanrova, a ne o njihovom progresu. U sociološkom modelu diskursa zastupljen je stav da je razvoj muzike analogan razvoju društva. Analogije se mogu uspostavljati na različitim nivoima, ali se svakom analogijom dokazuje da je uprkos napretku društva, napredak muzike diskutabilan, odnosno nemoguć. Istorijski diskurzivni model podrazumeva izučavanje početaka određenih muzičkih pokreta, kao i izučavanje biografija muzičara. Poput muzikološkog modela, i istorijski diskurs se temelji na narativu o propadanju (pokreta ili muzičara), umesto o progresu. Ni diskurzivnim modelom istorije umetnosti se ne zastupa teza o mogućnosti napretka popularne muzike, već se razvija ideja o mogućnosti transcendiranja istorije i stvaranja 'večnih' vrednosti. Upravo zbog postojanja kanona popularne muzike, mnogi muzičari se danas ne bave razvijanjem, usavršavenjem muzičkih formi, već inspiraciju nalaze u starim 'klasičnim' primerima popularne muzičke kulture. Uprkos svim navedenim razmatranjima, ipak treba napomenuti da dilema u vezi s tim da li popularna muzika može da napreduje ima, zapravo, sekundarni značaj. Mnogo važnije je pitanje kako je popularna muzika postala najbolje sredstvo za izražavanje onog nelagodnog osećanja izazvanog 'progresom' i drugim posledicama modernizma i kapitalizma.
T2  - Музикологија / Musicology
T1  - Can music progress?: Reflections on the history of popular music
T1  - Može li popularna muzika da napreduje? - razmišljanja o istoriji popularne muzike
SP  - 247
EP  - 257
IS  - 7
DO  - 10.2298/MUZ0707247F
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2621
ER  - 
@article{
author = "Frit, Sajmon",
year = "2007",
abstract = "This paper considers schematically the various discourses through which popular music history is understood. My proposal is that five accounts of musical history (the business model, the musicological model, the sociological model, the historical model and the art history model) are commonly deployed in popular music discourse. One implies, superficially at least, that popular music evolves, gets better; four implies that, at least in the longer term, it does not. The concept of 'progress' is shown to be problematic., 'Progres' je termin koji se često upotrebljava u diskursima popularne muzike Progresivnim se nazivaju mnogi muzički žanrovi popularne kulture, ali se ipak najčešće govori o progresivnoj rok muzici. Početkom sedamdesetih godina 20. veka sintagmom progresivni rok označavana je muzika koja je bila složenija od pop muzike, i u izvesnom smislu pokazivala sličnosti sa džez i klasičnim kompozicijama. Ipak, progresivni rok nikada nije prevazišao okvire popularne kulture. Zbog toga se čini problematičnom ideja o tome da popularna muzika može i treba da 'napreduje'. Iako danas ne postoji konsenzus o tome da li je popularna muzika napredovala tokom proteklih nekoliko decenija ili nije postoji nekoliko diskurzivnih modela (biznis, muzikološki, sociološki istorijski model i model istorije umetnosti) koji se odnose na ovaj problem. U biznis modelu mišljenja i govora o popularnoj muzici uobičajeno je da se istorija popularne muzike povezuje sa istorijom tehnologije, pre svega sa razvojem nosača zvuka. Pošto se istorija tehnologije uvek razmatra u okviru koncepta o napretku, onda se isti način poimanja istorije primenjuje i na istorijat muzike. Pitanje je, međutim, da li danas iko veruje u takav marketinški diskurs koji afirmiše i proglašava naprednim samo ono što je najnovije na tržištu. Osim toga, paradoksalno je da se upravo razvojem tehnologije čuva 'stara muzika' koja, prema merilima iz biznis diskursa, ne pripada okvirima 'napredne' muzike. Muzikološki model diskursa negira ideju o mogućnosti progresa popularne muzike jer se temelji na razmatranju nastanka razvoja i propadanja raznovrsnih tipova muzike, odnosno svedoči o cikličnoj smeni žanrova, a ne o njihovom progresu. U sociološkom modelu diskursa zastupljen je stav da je razvoj muzike analogan razvoju društva. Analogije se mogu uspostavljati na različitim nivoima, ali se svakom analogijom dokazuje da je uprkos napretku društva, napredak muzike diskutabilan, odnosno nemoguć. Istorijski diskurzivni model podrazumeva izučavanje početaka određenih muzičkih pokreta, kao i izučavanje biografija muzičara. Poput muzikološkog modela, i istorijski diskurs se temelji na narativu o propadanju (pokreta ili muzičara), umesto o progresu. Ni diskurzivnim modelom istorije umetnosti se ne zastupa teza o mogućnosti napretka popularne muzike, već se razvija ideja o mogućnosti transcendiranja istorije i stvaranja 'večnih' vrednosti. Upravo zbog postojanja kanona popularne muzike, mnogi muzičari se danas ne bave razvijanjem, usavršavenjem muzičkih formi, već inspiraciju nalaze u starim 'klasičnim' primerima popularne muzičke kulture. Uprkos svim navedenim razmatranjima, ipak treba napomenuti da dilema u vezi s tim da li popularna muzika može da napreduje ima, zapravo, sekundarni značaj. Mnogo važnije je pitanje kako je popularna muzika postala najbolje sredstvo za izražavanje onog nelagodnog osećanja izazvanog 'progresom' i drugim posledicama modernizma i kapitalizma.",
journal = "Музикологија / Musicology",
title = "Can music progress?: Reflections on the history of popular music, Može li popularna muzika da napreduje? - razmišljanja o istoriji popularne muzike",
pages = "247-257",
number = "7",
doi = "10.2298/MUZ0707247F",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2621"
}
Frit, S.. (2007). Can music progress?: Reflections on the history of popular music. in Музикологија / Musicology(7), 247-257.
https://doi.org/10.2298/MUZ0707247F
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2621
Frit S. Can music progress?: Reflections on the history of popular music. in Музикологија / Musicology. 2007;(7):247-257.
doi:10.2298/MUZ0707247F
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2621 .
Frit, Sajmon, "Can music progress?: Reflections on the history of popular music" in Музикологија / Musicology, no. 7 (2007):247-257,
https://doi.org/10.2298/MUZ0707247F .,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2621 .

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About DAIS - Digital Archive of the Serbian Academy of Sciences and Arts | Send Feedback

re3dataOpenAIRERCUB
 

 

All of DSpaceInstitutions/communitiesAuthorsTitlesSubjectsThis institutionAuthorsTitlesSubjects

Statistics

View Usage Statistics

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About DAIS - Digital Archive of the Serbian Academy of Sciences and Arts | Send Feedback

re3dataOpenAIRERCUB