DAIS - Digital Archive of the Serbian Academy of Sciences and Arts
    • English
    • Српски
    • Српски (Serbia)
  • English 
    • English
    • Serbian (Cyrillic)
    • Serbian (Latin)
  • Login
View Item 
  •   DAIS
  • Музиколошки институт САНУ / Institute of Musicology SASA
  • Музикологија (часопис) / Musicology (journal)
  • View Item
  •   DAIS
  • Музиколошки институт САНУ / Institute of Musicology SASA
  • Музикологија (часопис) / Musicology (journal)
  • View Item
JavaScript is disabled for your browser. Some features of this site may not work without it.

A song that will not die: Shifting symbolism in the interpretation of two sanguineous operas

Pesma koja ne umire - promenljivi simbolizam u interpretaciji dveju mračnih opera

Thumbnail
2005
2631.pdf (845.2Kb)
Authors
Van der Schoot, Albert
Article (Published version)
Metadata
Show full item record
Abstract
Bartók's well-known opera Duke Bluebeard's Castle has an internationally hardly known parallel in Willem Pijper's opera Halewijn. The Hungarian and the Dutch opera share the same motives; they make use of a historical, a literary and a musical heritage, both from eastern and western Europe, in different ways yet with remarkable similarities. This article is an investigation into the backgrounds of the two operas and into the contexts in which their motives developed - and continue to develop.
Šarl Pero (1628-1703) je svojim Pričama moje majke guske (1697) uveo u književnost motiv serijskog ubice koji zavodi jednu za drugom niz mladih dama. Nemoguće je odrediti koji su bili Peroovi direktni izvori ili koliko je taj motiv star, ali sigurno je da je u ovoj bajci pomešano više tipova izvora: narodna balada (i iz Istočne i iz Zapadne Evrope), razvijanje legende u usmenoj tradiciji (često u edukativnoj funkciji) i, najzad, i verovatno najmanje važno: istorijska realnost (inkarnacije ovog prototipa). Narodne balade na temu ubistva devojaka mogu se naći širom Evrope. Moguće je da su se kretale od istoka ka zapadu, a možda je bilo i obrnuto. Naročito smo pratili varijantu Halevejn, koja je bila izvor za operu istog naslova holandskog kompozitora Vilema Pejpera (1894-1947). Kao i Bartok u Dvorcu Plavobradog, Pejper ne samo što koristi motiv iz narodne legende, već i muziku koja je folklornog porekla. Ipak, holandski kompozitor ne čini to na tako fundamentalan način kao Bartok koji je... stvorio potpuno nov muzički jezik na bazi narodne tradicije. Rezultat takvog pristupa je preferencija sličnih muzičkih motiva. Čista kvarta podeljena na malu tercu i veliku sekundu predstavlja osnovu za modernistički jezik oba kompozitora; za Pejpera, to se slaže sa njegovom sklonošću ka oktotonici, dok Bartok koristi te elemente u kombinaciji sa pentatonikom i hromatizacijom. "Poruka" motiva Plavobradog / Halevejna doživljava izvesno pomeranje u 20. veku. Do tada je taj motiv predstavljao opomenu mladim devojkama (Halevejn) ili udatim ženama (Plavobradi) da se ne upuštaju u ljubavne avanture (ili da se ne mešaju u muževljeve poslove). Ženska radoznalost, "prvobitni greh" čovečanstva, bio je osuđen najsnažnije moguće. Posle 1900. godine, fokus se pomera sa ženske radoznalosti (i histerije) ka muškoj neurozi. Seksualni motiv nije sada više samo skrivena istina koju treba otkriti, već se pretvorio u ključ koji može da otvori vrata ka psihološkom samorazvoju ili individualizaciji i ka kršenju postojećeg reda. U mnogim svojim modernim razradama motiv Plavobradog / Halevejna preobrazio se od psihološke u kulturnu dramu.

Keywords:
Bluebeard / Halewijn/Mädchenmörderballade / symbolism and Symbolism / curiosity as a vice/as a virtue / individuation / Enlightenment
Source:
Музикологија / Musicology, 2005, 5, 57-84

DOI: 10.2298/MUZ0505057v

ISSN: 1450-9814 (print)

[ Google Scholar ]
Handle
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2553
URI
https://dais.sanu.ac.rs/123456789/2553
Collections
  • Музикологија (часопис) / Musicology (journal)
Institution/Community
Музиколошки институт САНУ / Institute of Musicology SASA
TY  - JOUR
AU  - Van der Schoot, Albert
PY  - 2005
UR  - https://dais.sanu.ac.rs/123456789/2553
AB  - Bartók's well-known opera Duke Bluebeard's Castle has an internationally hardly known parallel in Willem Pijper's opera Halewijn. The Hungarian and the Dutch opera share the same motives; they make use of a historical, a literary and a musical heritage, both from eastern and western Europe, in different ways yet with remarkable similarities. This article is an investigation into the backgrounds of the two operas and into the contexts in which their motives developed - and continue to develop.
AB  - Šarl Pero (1628-1703) je svojim Pričama moje majke guske (1697) uveo u književnost motiv serijskog ubice koji zavodi jednu za drugom niz mladih dama. Nemoguće je odrediti koji su bili Peroovi direktni izvori ili koliko je taj motiv star, ali sigurno je da je u ovoj bajci pomešano više tipova izvora: narodna balada (i iz Istočne i iz Zapadne Evrope), razvijanje legende u usmenoj tradiciji (često u edukativnoj funkciji) i, najzad, i verovatno najmanje važno: istorijska realnost (inkarnacije ovog prototipa). Narodne balade na temu ubistva devojaka mogu se naći širom Evrope. Moguće je da su se kretale od istoka ka zapadu, a možda je bilo i obrnuto. Naročito smo pratili varijantu Halevejn, koja je bila izvor za operu istog naslova holandskog kompozitora Vilema Pejpera (1894-1947). Kao i Bartok u Dvorcu Plavobradog, Pejper ne samo što koristi motiv iz narodne legende, već i muziku koja je folklornog porekla. Ipak, holandski kompozitor ne čini to na tako fundamentalan način kao Bartok koji je stvorio potpuno nov muzički jezik na bazi narodne tradicije. Rezultat takvog pristupa je preferencija sličnih muzičkih motiva. Čista kvarta podeljena na malu tercu i veliku sekundu predstavlja osnovu za modernistički jezik oba kompozitora; za Pejpera, to se slaže sa njegovom sklonošću ka oktotonici, dok Bartok koristi te elemente u kombinaciji sa pentatonikom i hromatizacijom. "Poruka" motiva Plavobradog / Halevejna doživljava izvesno pomeranje u 20. veku. Do tada je taj motiv predstavljao opomenu mladim devojkama (Halevejn) ili udatim ženama (Plavobradi) da se ne upuštaju u ljubavne avanture (ili da se ne mešaju u muževljeve poslove). Ženska radoznalost, "prvobitni greh" čovečanstva, bio je osuđen najsnažnije moguće. Posle 1900. godine, fokus se pomera sa ženske radoznalosti (i histerije) ka muškoj neurozi. Seksualni motiv nije sada više samo skrivena istina koju treba otkriti, već se pretvorio u ključ koji može da otvori vrata ka psihološkom samorazvoju ili individualizaciji i ka kršenju postojećeg reda. U mnogim svojim modernim razradama motiv Plavobradog / Halevejna preobrazio se od psihološke u kulturnu dramu.
T2  - Музикологија / Musicology
T1  - A song that will not die: Shifting symbolism in the interpretation of two sanguineous operas
T1  - Pesma koja ne umire - promenljivi simbolizam u interpretaciji dveju mračnih opera
SP  - 57
EP  - 84
IS  - 5
DO  - 10.2298/MUZ0505057v
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2553
ER  - 
@article{
author = "Van der Schoot, Albert",
year = "2005",
abstract = "Bartók's well-known opera Duke Bluebeard's Castle has an internationally hardly known parallel in Willem Pijper's opera Halewijn. The Hungarian and the Dutch opera share the same motives; they make use of a historical, a literary and a musical heritage, both from eastern and western Europe, in different ways yet with remarkable similarities. This article is an investigation into the backgrounds of the two operas and into the contexts in which their motives developed - and continue to develop., Šarl Pero (1628-1703) je svojim Pričama moje majke guske (1697) uveo u književnost motiv serijskog ubice koji zavodi jednu za drugom niz mladih dama. Nemoguće je odrediti koji su bili Peroovi direktni izvori ili koliko je taj motiv star, ali sigurno je da je u ovoj bajci pomešano više tipova izvora: narodna balada (i iz Istočne i iz Zapadne Evrope), razvijanje legende u usmenoj tradiciji (često u edukativnoj funkciji) i, najzad, i verovatno najmanje važno: istorijska realnost (inkarnacije ovog prototipa). Narodne balade na temu ubistva devojaka mogu se naći širom Evrope. Moguće je da su se kretale od istoka ka zapadu, a možda je bilo i obrnuto. Naročito smo pratili varijantu Halevejn, koja je bila izvor za operu istog naslova holandskog kompozitora Vilema Pejpera (1894-1947). Kao i Bartok u Dvorcu Plavobradog, Pejper ne samo što koristi motiv iz narodne legende, već i muziku koja je folklornog porekla. Ipak, holandski kompozitor ne čini to na tako fundamentalan način kao Bartok koji je stvorio potpuno nov muzički jezik na bazi narodne tradicije. Rezultat takvog pristupa je preferencija sličnih muzičkih motiva. Čista kvarta podeljena na malu tercu i veliku sekundu predstavlja osnovu za modernistički jezik oba kompozitora; za Pejpera, to se slaže sa njegovom sklonošću ka oktotonici, dok Bartok koristi te elemente u kombinaciji sa pentatonikom i hromatizacijom. "Poruka" motiva Plavobradog / Halevejna doživljava izvesno pomeranje u 20. veku. Do tada je taj motiv predstavljao opomenu mladim devojkama (Halevejn) ili udatim ženama (Plavobradi) da se ne upuštaju u ljubavne avanture (ili da se ne mešaju u muževljeve poslove). Ženska radoznalost, "prvobitni greh" čovečanstva, bio je osuđen najsnažnije moguće. Posle 1900. godine, fokus se pomera sa ženske radoznalosti (i histerije) ka muškoj neurozi. Seksualni motiv nije sada više samo skrivena istina koju treba otkriti, već se pretvorio u ključ koji može da otvori vrata ka psihološkom samorazvoju ili individualizaciji i ka kršenju postojećeg reda. U mnogim svojim modernim razradama motiv Plavobradog / Halevejna preobrazio se od psihološke u kulturnu dramu.",
journal = "Музикологија / Musicology",
title = "A song that will not die: Shifting symbolism in the interpretation of two sanguineous operas, Pesma koja ne umire - promenljivi simbolizam u interpretaciji dveju mračnih opera",
pages = "57-84",
number = "5",
doi = "10.2298/MUZ0505057v",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2553"
}
Van der Schoot, A.. (2005). A song that will not die: Shifting symbolism in the interpretation of two sanguineous operas. in Музикологија / Musicology(5), 57-84.
https://doi.org/10.2298/MUZ0505057v
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2553
Van der Schoot A. A song that will not die: Shifting symbolism in the interpretation of two sanguineous operas. in Музикологија / Musicology. 2005;(5):57-84.
doi:10.2298/MUZ0505057v
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2553 .
Van der Schoot, Albert, "A song that will not die: Shifting symbolism in the interpretation of two sanguineous operas" in Музикологија / Musicology, no. 5 (2005):57-84,
https://doi.org/10.2298/MUZ0505057v .,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2553 .

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About DAIS - Digital Archive of the Serbian Academy of Sciences and Arts | Send Feedback

CoreTrustSealre3dataOpenAIRERCUB
 

 

All of DSpaceInstitutions/communitiesAuthorsTitlesSubjectsThis institutionAuthorsTitlesSubjects

Statistics

View Usage Statistics

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About DAIS - Digital Archive of the Serbian Academy of Sciences and Arts | Send Feedback

CoreTrustSealre3dataOpenAIRERCUB