La musique française dans l'entre-deux guerres
Francuska muzika u međuratnom periodu
Abstract
L'ésprit nouveau des années 20 se traduit non seulement à travers L'oeuvre audacieuse d'Erik Satie, mais aussi dans l'esthétique néoclacissiste du Groupe des Six, formé en 1920. Ces jeunes compositeurs ne mettent pas toutefois en péril les valeurs académiques, n'ayant pas des tendances vraiment subversives. Ils ne visent ni à la profondeur ni au sérieux. La polytonalité est jugée par l'auteur comme principal apport de l'époque en France.
Prve godine posle Prvog svetskog rata u Francuskoj bile su obeležene stvaralaštvom Erika Satija, jer je u njegovim delima prepoznat 'novi duh' koji je trebalo izraziti. Naročito veliki odjek imale su njegove kompozicije posebno baleti, u krugovima koji su negovali moderni senzibilitet, dok je bastion konzervativizma i dalje bila Schola cantorum Vensana D' Endija. Gabriel Fore, Pol Dika i Moris Emaniel su glavni akteri modalne 'kontrarevolucije', koja ni najmanje nije privlačila mlade kompozitore grupe ' Šestorica, koja počinje da se oformljuje 1916. godine. Nova grupa se estetski povezuje sa delovanjem Žana Koktoa i njegovog umetničkog kruga naročito s obzirom na ideje izložene u Koktoovom tekstu Petao i Arlekin (napisanom 1918, a objavljenom sledeće godine). U francuskom međuratnom periodu bitno mesto zauzima delo Igora Stravinskog, autentičnog kosmopolite koji nije u službi bilo kakvog kulturnog izolacionizma, za razliku od francuskih kolega, za koje je neoklasicizam način da se odvo...je od drugih nacionalnih škola. Kao što piše Mišel For u knjizi o francuskom neoklasicizmu (Pariz, 1997), ovaj stil se otkriva kao sredstvo koje može da izrazi nostalgiju prema epohama u kojima tonalni jezik i njegovi formalni modeli nisu još bili dovedeni u pitanje. Neoklasicizam je, prema istom autoru estetika jednog društva koje se zabavlja i uzdiže prošlost zato što sadašnjost ugrožava njegove privilegije. Zaista, danas nam subverzivni aspekt Šestorice izgleda lažan i lakiran, on ne dovodi u opasnost akademske vrednosti, već ih, naprotiv, lukavo reaktualizuje i doprinosi njihovoj restauraciji.
Keywords:
le néoclassicisme francais / le Groupe des Six / Erik Satie / Igor Stravinsky / francuski neoklasicizam / kompozitorska grupa Šestorica / Erik Satie / Igor StravinskySource:
Музикологија / Musicology, 2001, 1, 119-128Collections
Institution/Community
Музиколошки институт САНУ / Institute of Musicology SASATY - JOUR AU - Bosseur, Jean-Yves PY - 2001 UR - https://dais.sanu.ac.rs/123456789/2503 AB - L'ésprit nouveau des années 20 se traduit non seulement à travers L'oeuvre audacieuse d'Erik Satie, mais aussi dans l'esthétique néoclacissiste du Groupe des Six, formé en 1920. Ces jeunes compositeurs ne mettent pas toutefois en péril les valeurs académiques, n'ayant pas des tendances vraiment subversives. Ils ne visent ni à la profondeur ni au sérieux. La polytonalité est jugée par l'auteur comme principal apport de l'époque en France. AB - Prve godine posle Prvog svetskog rata u Francuskoj bile su obeležene stvaralaštvom Erika Satija, jer je u njegovim delima prepoznat 'novi duh' koji je trebalo izraziti. Naročito veliki odjek imale su njegove kompozicije posebno baleti, u krugovima koji su negovali moderni senzibilitet, dok je bastion konzervativizma i dalje bila Schola cantorum Vensana D' Endija. Gabriel Fore, Pol Dika i Moris Emaniel su glavni akteri modalne 'kontrarevolucije', koja ni najmanje nije privlačila mlade kompozitore grupe ' Šestorica, koja počinje da se oformljuje 1916. godine. Nova grupa se estetski povezuje sa delovanjem Žana Koktoa i njegovog umetničkog kruga naročito s obzirom na ideje izložene u Koktoovom tekstu Petao i Arlekin (napisanom 1918, a objavljenom sledeće godine). U francuskom međuratnom periodu bitno mesto zauzima delo Igora Stravinskog, autentičnog kosmopolite koji nije u službi bilo kakvog kulturnog izolacionizma, za razliku od francuskih kolega, za koje je neoklasicizam način da se odvoje od drugih nacionalnih škola. Kao što piše Mišel For u knjizi o francuskom neoklasicizmu (Pariz, 1997), ovaj stil se otkriva kao sredstvo koje može da izrazi nostalgiju prema epohama u kojima tonalni jezik i njegovi formalni modeli nisu još bili dovedeni u pitanje. Neoklasicizam je, prema istom autoru estetika jednog društva koje se zabavlja i uzdiže prošlost zato što sadašnjost ugrožava njegove privilegije. Zaista, danas nam subverzivni aspekt Šestorice izgleda lažan i lakiran, on ne dovodi u opasnost akademske vrednosti, već ih, naprotiv, lukavo reaktualizuje i doprinosi njihovoj restauraciji. T2 - Музикологија / Musicology T1 - La musique française dans l'entre-deux guerres T1 - Francuska muzika u međuratnom periodu SP - 119 EP - 128 IS - 1 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2503 ER -
@article{ author = "Bosseur, Jean-Yves", year = "2001", abstract = "L'ésprit nouveau des années 20 se traduit non seulement à travers L'oeuvre audacieuse d'Erik Satie, mais aussi dans l'esthétique néoclacissiste du Groupe des Six, formé en 1920. Ces jeunes compositeurs ne mettent pas toutefois en péril les valeurs académiques, n'ayant pas des tendances vraiment subversives. Ils ne visent ni à la profondeur ni au sérieux. La polytonalité est jugée par l'auteur comme principal apport de l'époque en France., Prve godine posle Prvog svetskog rata u Francuskoj bile su obeležene stvaralaštvom Erika Satija, jer je u njegovim delima prepoznat 'novi duh' koji je trebalo izraziti. Naročito veliki odjek imale su njegove kompozicije posebno baleti, u krugovima koji su negovali moderni senzibilitet, dok je bastion konzervativizma i dalje bila Schola cantorum Vensana D' Endija. Gabriel Fore, Pol Dika i Moris Emaniel su glavni akteri modalne 'kontrarevolucije', koja ni najmanje nije privlačila mlade kompozitore grupe ' Šestorica, koja počinje da se oformljuje 1916. godine. Nova grupa se estetski povezuje sa delovanjem Žana Koktoa i njegovog umetničkog kruga naročito s obzirom na ideje izložene u Koktoovom tekstu Petao i Arlekin (napisanom 1918, a objavljenom sledeće godine). U francuskom međuratnom periodu bitno mesto zauzima delo Igora Stravinskog, autentičnog kosmopolite koji nije u službi bilo kakvog kulturnog izolacionizma, za razliku od francuskih kolega, za koje je neoklasicizam način da se odvoje od drugih nacionalnih škola. Kao što piše Mišel For u knjizi o francuskom neoklasicizmu (Pariz, 1997), ovaj stil se otkriva kao sredstvo koje može da izrazi nostalgiju prema epohama u kojima tonalni jezik i njegovi formalni modeli nisu još bili dovedeni u pitanje. Neoklasicizam je, prema istom autoru estetika jednog društva koje se zabavlja i uzdiže prošlost zato što sadašnjost ugrožava njegove privilegije. Zaista, danas nam subverzivni aspekt Šestorice izgleda lažan i lakiran, on ne dovodi u opasnost akademske vrednosti, već ih, naprotiv, lukavo reaktualizuje i doprinosi njihovoj restauraciji.", journal = "Музикологија / Musicology", title = "La musique française dans l'entre-deux guerres, Francuska muzika u međuratnom periodu", pages = "119-128", number = "1", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2503" }
Bosseur, J.. (2001). La musique française dans l'entre-deux guerres. in Музикологија / Musicology(1), 119-128. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2503
Bosseur J. La musique française dans l'entre-deux guerres. in Музикологија / Musicology. 2001;(1):119-128. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2503 .
Bosseur, Jean-Yves, "La musique française dans l'entre-deux guerres" in Музикологија / Musicology, no. 1 (2001):119-128, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2503 .