Cretan literature in late venetocracy: A general review of literary procedures
Критска књижевност у позној венетократији - општи преглед књижевних поступака
Abstract
The end of 16th and the first decades of 17th centuries mark one of the most significant turning points in the history of Neo-Hellenic literature. Renaissance influences in the regions dominated by Latin rulers, at the island of Crete above all, give rise to the conception of an entirely original linguistic model. Based on the local dialect, it departs not only from the scholarly heritage of the medieval literature, but from Neo-Hellenic koine of the late and post-Byzantine period as well. The paper summarizes some of the basic characteristics of this new literary medium, introducing at the same time the largely discussed question of the periodization of this part of Neo-Hellenic literature.
Poslednje stoleće kritske venetokratije, viševekovne mletačke uprave nad najvećim od egejskih ostrva (1210-1669), poklapa se sa jednim od najznačajnijih perioda u razvoju novogrčke književnosti na narodnom jeziku. Kraj XVI i najveći deo XVII v. - do 1669. kada ostrvo pada pod tursku vlast razdoblje je koje novogrčke književne istorije obično nazivaju zlatnim vekom kritske književnosti, posebno dramske (Hortacis) i epske (Kornaros). Tesne veze sa novom kulturnom maticom, Venecijom, omogućiće ostrvu da ne zaostane za savremenim kulturnim i književnim procesima u Evropi, upravo, u Italiji toga doba. Nasuprot kritskoj književnosti starije faze (kraj XV - prva polovina XVI v), koja ni izborom žanrova, ni pesničkim postupkom, a ni principijelnim stavom prema jeziku ne pokazuje neki značajniji pomak u odnosu na poslednju etapu vizantijske književnosti - kritski zlatni vek sasvim je u znaku modernih poznorenesansnih i predbaroknih uticaja, koji se najizrazitije manifestuju u oblasti jezika i p...oetske stilizacije. Novogrčki narodni jezik prvi put u svojoj istoriji prolazi kroz proces svesne i dosledne nurifikacije - i to ne u smislu arhaizovanja, već naprotiv, u smislu potpune prevlasti dimotičkog stila. Dijalektalni jezički model (kritski idiom) uzdiže se do izražajnog medija jedne neobično složene, brižljivo retorizovane poezije stilizovane u 'baroknom' maniru. U ovom naizgled paradoksalnom spoju dimotikizma i retorske učenosti, pridošle ovaj put ne iz vizantijske škole već sa zapadnih univerziteta, treba videti osnovno obeležje kritskog stila zlatnog veka (posebno izraženo kod Hortacisa, a u mnogo manjoj meri kod Kornarosa). Pitanje književnoistorijske periodizacije kritske književnosti XVI/XVII v. još uvek zaokuplja pažnju naučnog sveta. Stav da je ovde reč o prirodnom nastavku, odnosno završnici srednjovekovne etape u razvoju novogrčke književnosti - na snazi sve do polovine našega veka - u novije vreme doživljava radikalnu reviziju (kao i sama periodizacija novogrčke književnosti u celini). Sada se, s pravom, sve češće govori o kritskoj renesansi (termin koji je našao svoje mesto i u modernim istorijama novogrčke književnosti), pa i o kritskom baroku, odnosno predbaroknom manirizmu, dakako u njegovom 'helenskom liku'.
Source:
Balcanica, 1998, 29, 307-320Institution/Community
Балканолошки институт САНУ / Institute for Balkan Studies SASATY - JOUR AU - Тодоровић, Дарко PY - 1998 UR - https://dais.sanu.ac.rs/123456789/4457 AB - The end of 16th and the first decades of 17th centuries mark one of the most significant turning points in the history of Neo-Hellenic literature. Renaissance influences in the regions dominated by Latin rulers, at the island of Crete above all, give rise to the conception of an entirely original linguistic model. Based on the local dialect, it departs not only from the scholarly heritage of the medieval literature, but from Neo-Hellenic koine of the late and post-Byzantine period as well. The paper summarizes some of the basic characteristics of this new literary medium, introducing at the same time the largely discussed question of the periodization of this part of Neo-Hellenic literature. AB - Poslednje stoleće kritske venetokratije, viševekovne mletačke uprave nad najvećim od egejskih ostrva (1210-1669), poklapa se sa jednim od najznačajnijih perioda u razvoju novogrčke književnosti na narodnom jeziku. Kraj XVI i najveći deo XVII v. - do 1669. kada ostrvo pada pod tursku vlast razdoblje je koje novogrčke književne istorije obično nazivaju zlatnim vekom kritske književnosti, posebno dramske (Hortacis) i epske (Kornaros). Tesne veze sa novom kulturnom maticom, Venecijom, omogućiće ostrvu da ne zaostane za savremenim kulturnim i književnim procesima u Evropi, upravo, u Italiji toga doba. Nasuprot kritskoj književnosti starije faze (kraj XV - prva polovina XVI v), koja ni izborom žanrova, ni pesničkim postupkom, a ni principijelnim stavom prema jeziku ne pokazuje neki značajniji pomak u odnosu na poslednju etapu vizantijske književnosti - kritski zlatni vek sasvim je u znaku modernih poznorenesansnih i predbaroknih uticaja, koji se najizrazitije manifestuju u oblasti jezika i poetske stilizacije. Novogrčki narodni jezik prvi put u svojoj istoriji prolazi kroz proces svesne i dosledne nurifikacije - i to ne u smislu arhaizovanja, već naprotiv, u smislu potpune prevlasti dimotičkog stila. Dijalektalni jezički model (kritski idiom) uzdiže se do izražajnog medija jedne neobično složene, brižljivo retorizovane poezije stilizovane u 'baroknom' maniru. U ovom naizgled paradoksalnom spoju dimotikizma i retorske učenosti, pridošle ovaj put ne iz vizantijske škole već sa zapadnih univerziteta, treba videti osnovno obeležje kritskog stila zlatnog veka (posebno izraženo kod Hortacisa, a u mnogo manjoj meri kod Kornarosa). Pitanje književnoistorijske periodizacije kritske književnosti XVI/XVII v. još uvek zaokuplja pažnju naučnog sveta. Stav da je ovde reč o prirodnom nastavku, odnosno završnici srednjovekovne etape u razvoju novogrčke književnosti - na snazi sve do polovine našega veka - u novije vreme doživljava radikalnu reviziju (kao i sama periodizacija novogrčke književnosti u celini). Sada se, s pravom, sve češće govori o kritskoj renesansi (termin koji je našao svoje mesto i u modernim istorijama novogrčke književnosti), pa i o kritskom baroku, odnosno predbaroknom manirizmu, dakako u njegovom 'helenskom liku'. T2 - Balcanica T1 - Cretan literature in late venetocracy: A general review of literary procedures T1 - Критска књижевност у позној венетократији - општи преглед књижевних поступака SP - 307 EP - 320 IS - 29 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_4457 ER -
@article{ author = "Тодоровић, Дарко", year = "1998", abstract = "The end of 16th and the first decades of 17th centuries mark one of the most significant turning points in the history of Neo-Hellenic literature. Renaissance influences in the regions dominated by Latin rulers, at the island of Crete above all, give rise to the conception of an entirely original linguistic model. Based on the local dialect, it departs not only from the scholarly heritage of the medieval literature, but from Neo-Hellenic koine of the late and post-Byzantine period as well. The paper summarizes some of the basic characteristics of this new literary medium, introducing at the same time the largely discussed question of the periodization of this part of Neo-Hellenic literature., Poslednje stoleće kritske venetokratije, viševekovne mletačke uprave nad najvećim od egejskih ostrva (1210-1669), poklapa se sa jednim od najznačajnijih perioda u razvoju novogrčke književnosti na narodnom jeziku. Kraj XVI i najveći deo XVII v. - do 1669. kada ostrvo pada pod tursku vlast razdoblje je koje novogrčke književne istorije obično nazivaju zlatnim vekom kritske književnosti, posebno dramske (Hortacis) i epske (Kornaros). Tesne veze sa novom kulturnom maticom, Venecijom, omogućiće ostrvu da ne zaostane za savremenim kulturnim i književnim procesima u Evropi, upravo, u Italiji toga doba. Nasuprot kritskoj književnosti starije faze (kraj XV - prva polovina XVI v), koja ni izborom žanrova, ni pesničkim postupkom, a ni principijelnim stavom prema jeziku ne pokazuje neki značajniji pomak u odnosu na poslednju etapu vizantijske književnosti - kritski zlatni vek sasvim je u znaku modernih poznorenesansnih i predbaroknih uticaja, koji se najizrazitije manifestuju u oblasti jezika i poetske stilizacije. Novogrčki narodni jezik prvi put u svojoj istoriji prolazi kroz proces svesne i dosledne nurifikacije - i to ne u smislu arhaizovanja, već naprotiv, u smislu potpune prevlasti dimotičkog stila. Dijalektalni jezički model (kritski idiom) uzdiže se do izražajnog medija jedne neobično složene, brižljivo retorizovane poezije stilizovane u 'baroknom' maniru. U ovom naizgled paradoksalnom spoju dimotikizma i retorske učenosti, pridošle ovaj put ne iz vizantijske škole već sa zapadnih univerziteta, treba videti osnovno obeležje kritskog stila zlatnog veka (posebno izraženo kod Hortacisa, a u mnogo manjoj meri kod Kornarosa). Pitanje književnoistorijske periodizacije kritske književnosti XVI/XVII v. još uvek zaokuplja pažnju naučnog sveta. Stav da je ovde reč o prirodnom nastavku, odnosno završnici srednjovekovne etape u razvoju novogrčke književnosti - na snazi sve do polovine našega veka - u novije vreme doživljava radikalnu reviziju (kao i sama periodizacija novogrčke književnosti u celini). Sada se, s pravom, sve češće govori o kritskoj renesansi (termin koji je našao svoje mesto i u modernim istorijama novogrčke književnosti), pa i o kritskom baroku, odnosno predbaroknom manirizmu, dakako u njegovom 'helenskom liku'.", journal = "Balcanica", title = "Cretan literature in late venetocracy: A general review of literary procedures, Критска књижевност у позној венетократији - општи преглед књижевних поступака", pages = "307-320", number = "29", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_4457" }
Тодоровић, Д.. (1998). Cretan literature in late venetocracy: A general review of literary procedures. in Balcanica(29), 307-320. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_4457
Тодоровић Д. Cretan literature in late venetocracy: A general review of literary procedures. in Balcanica. 1998;(29):307-320. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_4457 .
Тодоровић, Дарко, "Cretan literature in late venetocracy: A general review of literary procedures" in Balcanica, no. 29 (1998):307-320, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_4457 .