Названий демонов, ведушчие происхождение от детей, умерших до крешчения у Славян

Abstract

Verovanja da se umrla nekrštena deca (najčešće umorena u prekidu trudnoće ili odmah po rođenju, kao i ona koja su umrla usled prerane smrti trudnice), pretvaraju u demone poznata su kod svih slovenskih naroda. Po broju naziva za ove demone južni Sloveni su daleko ispred ostalih – ovde je posvedočeno više od četrdeset različitih naziva. Druga zona njihovog rasprostranjenja jeste karpatsko-poljeska u Ukrajini (poterča, stradče, zmitče). Kod Rusa ovakva verovanja, kao i nazivi vrlo slabo su zastupljeni. Takvo poreklo ima demon igoša, kućni duh, a kod Poljaka latawiec. Ovakvi demoni poznati su i kod drugih naroda (npr. kod Grka se nazivaju telonio, smerdaki, smitraki, ksotiko, planitarudin itd). Pomenuta verovanja kod balkanskih Slovena najviše su rasprostranjena u dve zone. Jedna se prostire u pojasu između reke Morave na zapadu i Stare planine na istoku, a na jugu se pruža do slovensko-grčke etničke granice. Druga se proteže duž obale Jadranskog mora, zahvatajući ostrva i neke granične kontinentalne krajeve. U drugim krajevima svedočanstva o ovim demonima su retka. Ove dve zone razlikuju se kako po nazivima demona tako i po njihovoj ikonografiji. U prvoj navedenoj zoni se ti demoni ljudima prikazuju u vidu ptica (u jatu) i imaju slovenske nazive a u drugoj – u liku malog deteta sa crvenom kapicom, i tamo se sreću i nazivi romanskog porekla. Postoji razlika i u karakteru ovih demona: u prvoj zoni oni su vrlo opasni za čoveka (pre svega za porodilju i njeno dete), čak je opasno čuti i njihov glas. U drugoj zoni vidan je uticaj alpskih i romanskih verovanja o dobrom kućnom duhu, pa otuda demoni o kojima je reč mogu stupati s ljudima u neke dogovorne odnose. Za demone nastale od umrle nekrštene dece u prvoj zoni sreću se sledeći nazivi: navje (nav), nekrštenci (nekrštenak), svirci (svirac)ju U istočnoj Srbiji, okolina Pirota postoje i nazivi: kopiletija kukumavće, morete, u Rodopima – šumnici, u Trakiji i Strandži – evrejčeta. U Bugarskoj su posvedočeni i nazivi dušeta i ustrel. Poslednji nastaje od deteta koje je začeto u subotu i umrlo na porođaju (Burgasko). Naziv svirci posvedočen je u okolini Leskovca i Vranja u južnoj Srbiji i u Kratovu u Makedoniji. Dolazi od verovanja da ptice, u koje su se pretvorila umrla nekrštena deca, dok lete zvižde. U okolini Leskovca verovalo se da su te ptice male a u Kratovu da su velike, s velikim kandžama i kljunovima. Naziv nekrštenci sreće se u okolini Pirota u istočnoj Srbiji u Skopskoj kotlini u Makedoniji nekršteni, kod Hrvata u okolini Petrinje – nekršteniki. U okolini Dubrovnika Boki, na Pelješcu umrlo nekršteno dete se naziva tintilin (tintilinić, titilin, tinto). Zamišljao se kao dete u crvenoj kapici koje se moglo namamiti na uštipke. Paralelno s ovim postojalo je i verovanje da se ovo biće moglo izleći iz kokošjeg jajeta koje čovek drži tajno ispod pazuha četrdeset dana. Po svoj prilici naziv dolazi od ital. tentellino "kućni duh". Naziv malik rasprostranjen je od zapadne Slovenije, preko Istre do severne Dalmacije, u kontinentalnom delu do Samobora. Njegove varijante su: malecić, malicić, maličić, malić, maličac mališac, malizaz, maljik, maljak, maslak itd. U Sloveniji je to dobroćudno mitološko biće, ali počev od Istre i južnije, dobija opasna obeležja. U srednjoj Dalmaciji, oko ostrva Hvara, Brača, u Poljicama, na poluostrvu Pelješcu, na Korčuli umrlo nekršteno dete, kao i demon nastao iz jajeta, naziva se macić (matić macaklić, mačić, mačić). U Boki Kotorskoj ista verovanja kao u prethodnom slučaju vezana su za demona koji se naziva macarul macaruo, maciruo. Naziv verovatno potiče od italijanskih naziva za mitološka bića, kao što su: mazzamauro, mazzariol mazzemarielle, massariol sl.. Na jadranskoj obali i ostrvima mogu se sresti i neki hibridni nazivi za pomenuto mitološko biće: masmalić, masvalić, mamalić. Mitološko biće drekavac (drek, drekalo) u Bosni, zapadnoj Srbiji, Kosovu, takođe može voditi poreklo od umrlog nekrštenog deteta. Može označavati i vampira, ili dušu poginulog vojnika (Maglaj u Bosni). U Hercegovini pomenuti demon poznat je pod nazivom plakavac,a u Sinjskoj krajini u Hrvatskoj – vadica; u Istri se javljaju – zadavčići; u Samoboru u Hrvatskoj – nevidinčići, nevidimići u Prigorju u Hrvatskoj – medivančići itd.