Приказ основних података о документу

Амблематски мотиви на барокним капијама Београда

dc.creatorСтошић, Љиљана
dc.date.accessioned2018-11-09T13:25:45Z
dc.date.available2018-11-09T13:25:45Z
dc.date.issued1997
dc.identifier.issn0350-7653
dc.identifier.urihttps://dais.sanu.ac.rs/123456789/4427
dc.description.abstractThe four entrances into the city fortress, with the Gate of Carl VI at the ahead, are the most prominent baroque edifices preserved from the period of Austrian administration in Belgrade. In the sense of construction, these fortresses belong to the fortification system of S. Vauban, and architecturally, they restore the tradition of ancient Roman triumphal arches. Their iconography, on account of the accompanying ephemeral baroque spectacle of celebrating a ruler's military conquest, is inseparable from the metaphor of a Divine City or Heavenly Jerusalem. The paper examines in detail the sources of their western European symbols and emblems.en
dc.description.abstractU periodu austrijske uprave Beogradom (1718-1739), barokna obeležja arhitekturi gradskog utvrđenja davala su gradska vrata među kojima su ce naročito isticale Kapija Karla VI, Kapija Leopolda I, Stambol ili Sahat kapija i Kralj-kapija. U konstrukcionom pogledu, sva ova zdanja izgrađena su po uzoru na fortifikacioni sistem Sebastijana Vobana (1633-1707) opšteprihvaćen u celoj Evropi sve do početka XIX veka. Poznavaoci ikonografskog programa arhitekture novijeg doba već su zapazili u kolikoj su se meri graditelji baroknih trijumfalnih lukova oslanjali na amblematska uputstva za scensku dekoraciju italijanskih manirista. Uticaj koji su na Vobana morali imati nacrti za rustične kapije bolonjskog graditelja i teoretičara arhitekture, Sebastijana Serlija (1475-1554), ostao je, međutim nedovoljno ispitan. Ingeniozno primenivši graditsljska znanja i umenja svog velikog prethodnika Voban ih je posredno učinio najtraženijom zapadnoevropskom arhitektonskom teorijom i praksom u ratovima obeleženim baroknim vremenima. Ulaz u grad kao centar najviše moći predstavljao je granično mesto spajanja i razdvajanja dvaju, spoljnjeg-haotičnog i unutrašnjeg-uređenog sveta, zemlje i neba, rata i mira. Podizanje gradskih zidina s ulaznim kapijama u barokni grad, stoga, nije služilo samo za određivanje glavnih putnih pravaca već je dobijalo vrednost prvorazrednih simbola. Reč je o epohi koju su obeležili svečani ulasci u grad (entrade ili entrate) u formi religioznih procesija bilo da su im neposredni povodi bili vladarski vojni trijumfi, posete, venčanja i pogrebi, bilo da se radilo o karnevalskim, esnafskim i crkvenim svečanostima. Trijumfalni luk bio je jedan od najčešćih mada ne i jedini objekat podizan u ove svrhe. Naglašavanje i davanje prednosti srednjem luku slavoluka jezuitski amblematičari XVII veka tumačili su potrebom da kroz bočne prolaze prilikom trijumfalnog ulaska monarha u grad prođu njihovi najbliži saradnici prema protokolom strogo predviđenom hijerarhijskom redu. Potreba za međusobnom saradnjom u državnom vrhu na čelu sa vladarem dobila je svoj ubedljivi likovni izraz baš u lučnim svodovima izgrađenim od kamenih kvadera: stabilnost i trajnost čitave konstrukcije (centralističko-apsolutističke vlasti) zavisila je od dobre stopljenosti srednjeg (zaglavnog ili temenog) kamena s onima koji su ga okruživali. U zajedničke odlike baroknih kapija beogradskog utvrđenja ubrajaju se i skulptoralni ukrasi u obliku kugli postavljenih na piramidalne postamente ili stubolike nosače. I ovaj motiv bio je predmet posebne razrade u baroknim političko-moralizatorskim zbornicima. Počev od Ikonologije Čezara Ripe, piramida je označavala slavu monarha i bila simbol mukotrpnog i postepenog dosezanja svakog visoko postavljenog životnog cilja. Kada bi se na trijumfalnim lukovima - kakav je slučaj i sa Kapijom Karla VI - našle i aplikacije sa vojničkim trofejima, zaplenjenim oružjem, bojnom opremom i zastavama neprijatelja, one su imale cilj da stalno podsećaju na neophodnost zaboravljanja starih neprijateljstava kako bi sklapanje mira bilo postavljeno na što čvršće temelje. Nažalost, samo nekoliko godina pošto su sagrađene (1736), barokne kapije Beograda prešle su iz hrišćanskih u osmanske ruke (1739). One još i danas verodostojno svedoče kako o efemernom karakteru baroknih spektakala, tako i o utopističkim zamislima i imperijalističkim ciljevima svoga vremena.sr
dc.rightsopenAccess
dc.rights.urihttps://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/
dc.sourceBalcanica
dc.titleEmblematic motifs on baroque gates of Belgradeen
dc.titleАмблематски мотиви на барокним капијама Београдаsr
dc.typearticle
dc.rights.licenseBY-NC-ND
dcterms.abstractStošić, Ljiljana; Amblematski motivi na baroknim kapijama Beograda;
dc.citation.spage213
dc.citation.epage233
dc.citation.issue28
dc.type.versionpublishedVersionen
dc.identifier.fulltexthttps://dais.sanu.ac.rs/bitstream/id/21382/4538.pdf
dc.citation.other(28): 213-233
dc.identifier.rcubhttps://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_4427


Документи

Thumbnail

Овај документ се појављује у следећим колекцијама

Приказ основних података о документу