Passive as a (semantic and a) grammatical category (in Macedonian and in Polish)

Abstract

Of the two best known definitions of the passive diathesis: promotion of the patiens or demotion of the agens, the author favorizes the first one. The paper presents means of expressing passive diathesis in Macedonian and in Polish. Both parallels and differences between the two languages are discussed. In the focus of the discussion are the two central patterns: (1) an auxiliary verb + the old participium praeteritipassivi, and (2) the so-called *şe-constructions. They are present both in Macedonian and in Polish, but their respective status in the two languages is different.

Autorka shvata pasivnu dijatezu kao demociju agensa oformljenog kao nominativna imenička sintagma. U centru njene pažnje nalaze se dva tipa konstrukcija: pomoćni glagol + glagolski pridev trpni i takozvane se-konstrukcije. Status ovih dvaju modela u razgledanim jezicima je različit: u makedonskom kao primarno sredstvo pasivizacije funkcioniraju se-konstrukcije, dok u poljskom na prvom planu je perifrastični sastav sa trpnim pridevom. Razlog ove razlike - a to je u ovom članku prvi put eksplicitno konstatirano - jeste činjenica da konstrukcije sa trpnim pridevom nisu sposobne da izraze aktuelnu sadašnjost.