Приказ основних података о документу

Rumunska eksperimentalna muzika između 1960. i 2000. godine

dc.creatorDediu, Dan
dc.date.accessioned2018-05-07T11:22:57Z
dc.date.available2018-05-07T11:22:57Z
dc.date.issued2006
dc.identifier.issn1450-9814 (print)
dc.identifier.urihttps://dais.sanu.ac.rs/123456789/2588
dc.description.abstractThis study has two parts: a general theory of experiment, and a descriptive part about Romanian experimental music in the second half of the 20th century. An experiment is an adventure and its nature depends on negation. Time is always the main enemy of an experiment, because in time the experiment transforms itself into tradition. So the concept has to be always redefined and interpreted in a fluid context. From this perspective our study researches experimental music in Romania between 1960-1996. Generations of composers are observed critically according to a chronological category: the decade. In that way one can see the flow and development, in time, of some important musical ideas in Romanian compositional thinking, like heterophony archetypal music, spectralism, events, and folklore.en
dc.description.abstractU radu se na nekonvencionalan način razmatraju stavovi o istorijskim ulogama I. Stravinskog i A. Šenberga izloženi u Filozofiji nove muzike (1948) T. V. Adorna. Još pre nego što su stvaralačke aktivnosti ovih kompozitora bile završene, njihove pozicije su u toj knjizi sagledane kao suprotstavljene: s jedne strane je bio Stravinski kao "reakcionaran" i "nekrofiličan", a s druge strane je Šenberg označen kao "prorok nove muzike". Međutim, u periodu posle 1949. godine Šenberg objavljuje članak On revient toujours, a Stravinski započinje svoju serijalnu fazu. Ove činjenice neminovno vode ka zaključcima da je svaka nepotpuna teorija ništavna (1) i da su crno-bele koncepcije problematične (2). Stoga se mogu postaviti dva pitanja. Prvo: da li su zaista estetski stavovi ove dvojice kompozitora toliko različiti? Drugo: da li je moguće da kompozitor zadrži jedan isti stav prema komponovanju tokom celog života? Zbog toga se autor u prvom delu rada bavi opštom teorijom eksperimenta. Eksperiment je avantura i njegova priroda je zasnovana na negaciji i inovaciji. Moguće je kontrolisati samo početak eksperimenta, dok je kraj otvoren. Ako se pokaže da je eksperiment uspešan, on se pretvara u tehniku i postaje zajednička kulturna vrednost, čime ulazi u tradiciju. Ako je neuspešan, njegova ideja će biti napuštena, a možda će se posle izvesnog vremena ponovo javiti. Vreme je uvek glavni neprijatelj eksperimenta istorija ga pretvara u tradiciju. Zato se njegov koncept mora stalno redefinisati i interpretirati u fluidnom i relativizujućem kontekstu. Takav koncept predstavljen je u drugom delu studije, gde se iz te perspektive posmatra eksperimentalna muzika u Rumuniji između 1960. i 2000. godine. Delovanje kompozitorskih generacija kritički se posmatra tokom sukcesivnih decenija. Interesantno je da su svi eksperimentalni pokreti izgradili svoje sopstvene tradicije i uglavnom uspeli da institucionalizuju svoje sadržaje. Tako autor uočava konflikt između različitih eksperimentalnih tradicija, na primer, onih iz sedamdesetih godina u odnosu na one iz prethodne decenije. Iako se po sebi razume da se realan život ne odvija podeljen u decenije, čini se da ima osnova da se događaji u posleratnoj Rumuniji posmatraju upravo na taj način. Pedesete godine bile su pod dominacijom Staljinove ideologije šezdesete su pod Čaušeskuovom, na sledeću deceniju reflektovali su se pokret iz 1968. godine i kineska "kulturna revolucija", dok su osamdesete i devedesete bile prožete postmodernim duhom vremena. U ključne reči rumunske eksperimentalne muzike ubrajaju se heterofonija (Stefan Nikulesku, Tiberiju Olah), arhetipska muzika (Mirjam Marbe, Korneliju Dan Đorđesku, Oktavijan Nemesku, Korneliju Cezar), spektralizam (Horaciju Radulesku, Kalin Joakimesku), hepening (Janku Dimitresku, Nikolae Branduš), planetarni folklor (Aurel Stroe). U postludijumu studije autor se vraća pitanjima o Stravinskom i Šenbergu. Izlaže se ideja da se "eksperimentalna suština" može više primeniti na prvog (kao što i Adorno tvrdi, ali s drugim obrazloženjem), i to zbog njegove raznovrsnosti i radoznalosti (ali ne i nekrofilije). U ovim razmatranjima treba uzeti u obzir činjenicu da su obojica kompozitora na neočekivan način promenili svoje stavove prema muzici u periodu posle objavljivanja Adornove knjige. Iz svega toga proizlazi da se eksperiment (kao muzička avantura) ne može dobro razumeti ako se pojmovi apsolutizuju.sr
dc.rightsopenAccess
dc.rights.urihttps://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/
dc.sourceМузикологија / Musicology
dc.subjectAvant-gardeen
dc.subjectexperimental musicen
dc.subjectRomanian musicen
dc.subjectEastern Europeen
dc.subjectAdornoen
dc.subjectheterophonyen
dc.subjectarchetypal musicen
dc.subjectspectralityen
dc.titleRomanian experimental music between 1960-2000en
dc.titleRumunska eksperimentalna muzika između 1960. i 2000. godinesr
dc.typearticle
dc.rights.licenseBY-NC-ND
dcterms.abstractДедиу Дан; Румунска експериментална музика између 1960. и 2000. године; Румунска експериментална музика између 1960. и 2000. године;
dc.citation.spage165
dc.citation.epage178
dc.citation.issue6
dc.identifier.doi10.2298/MUZ0606165D
dc.type.versionpublishedVersion
dc.identifier.fulltexthttps://dais.sanu.ac.rs/bitstream/id/20325/2666.pdf
dc.citation.other(6): 165-178
dc.identifier.rcubhttps://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_2588


Документи

Thumbnail

Овај документ се појављује у следећим колекцијама

Приказ основних података о документу