Zombifikacija kao kulturološka praksa Haitija
Конференцијски прилог (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт
Tema izlaganja jeste konceptualizacija kulturološke prakse
zombifikacije na Haitiju, odnosno prakse koja se dovodi u vezu
kako sa političkim i socijalnim životom postkolonijalnog Haitija,
tako i sa ritualnim radnjama, spiritualnim verovanjima, oblicima
tradicionalne medicine i farmakologije. Zombifikacija kao socijalna praksa može biti ispraćena sve do perioda kolonijalne vladavine Francuske nad Haitijem, odnosno do 1791. godine i početka
Haićanske revolucije, trinaestogodišnjeg perioda sukoba između
francuskih kolonijalista i porobljenih stanovnika tadašnjeg Svetog
Dominika, koji su rezultovali oslobađanjem kolonije i povlačenjem
francuskih trupa sa teritorija novooformljene nacije Haiti, 1903. godine. Zombifikacija na Haitiju podrazumeva „umrtvljavanje“ pojedinaca upotrebom psihoaktivnih supstanci, čiji simptomi pokazuju
prividni prestanak rada fizioloških funkcija i prikazuju se kao smrt,
a potom i ritualno „oživljavanje“, koje žrtve ostavlja u stanju delirijuma.... Na taj način se proizvodi nova društvena stvarnost pojedinca,
sa funkcijom sankcionisanja i kažnjavanja društveno nepoželjnog
ponašanja, odnosno funkcijom oduzimanja slobode i kontrole nad
sopstvenim razumom, rasuđivanjem i ponašanjem određenim pojedincima. Zombifikacija se dakle, odnosi na prouzrokovanje socijalne smrti, pre negoli biološke, i dovodi u vezu sa isključivanjem
pojedinaca iz društvene zajednice, odnosno proizvodnju novih psihološko-fizičkih stanja i socijalnih uloga za one pojedince za koje je
odlučeno da više ne treba da pripadaju ustanovljenom socijalnom
diskursu. Razumevanje zombifikacije, s tim u vezi, zahteva posmatranje višestrukih faktora, koji prevazilaze zombija isključivo kao
kombinaciju određenih medicinskih simptoma i objašnjenja, već
podrazumeva analizu zombifikacije kao socijalno-kulturološkog
procesa, jedinstvenog u određenoj kulturnoj stvarnosti, koji uključuje višestruke elemente društvenih i političkih okolnosti Haitija, Predstave fenomena zombifikacije, oblikovane tokom perioda prve
trećine dvadesetog veka, prvobitno se pronalaze u putopisima: prvi
dokument takve vrste bio je putopis Vilijema Sibruka Magično ostrvo, objavljen 1929. godine, koji je delimično inspirisao proizvodnju
filma Beli Zombi 1932. godine, na čijim narativima će biti analiziran
fenomen vudu zombifikacije u ovom izlaganju.
tradicionalna verovanja i prakse, kao i socijalne uloge i položaje.
Кључне речи:
Vudu / Haiti / zombi / tradicionalna kultura / popularna kulturaИзвор:
Naučni skup Antropologija književnosti, umetnosti i medija, Beograd, 22–23. XII 2023. godine: knjiga apstrakata, 2023, 37-38Издавач:
- Beograd : Univerzitet, Filozofski fakultet, Odeljenje za etnologiju i antropologiju
Финансирање / пројекти:
- Министарство науке, технолошког развоја и иновација Републике Србије, институционално финансирање - 200173 (Етнографски институт САНУ, Београд) (RS-MESTD-inst-2020-200173)
Институција/група
Етнографски институт САНУ / Institute of Ethnography SASATY - CONF AU - Mandić, Marina PY - 2023 UR - https://dais.sanu.ac.rs/123456789/16479 AB - Tema izlaganja jeste konceptualizacija kulturološke prakse zombifikacije na Haitiju, odnosno prakse koja se dovodi u vezu kako sa političkim i socijalnim životom postkolonijalnog Haitija, tako i sa ritualnim radnjama, spiritualnim verovanjima, oblicima tradicionalne medicine i farmakologije. Zombifikacija kao socijalna praksa može biti ispraćena sve do perioda kolonijalne vladavine Francuske nad Haitijem, odnosno do 1791. godine i početka Haićanske revolucije, trinaestogodišnjeg perioda sukoba između francuskih kolonijalista i porobljenih stanovnika tadašnjeg Svetog Dominika, koji su rezultovali oslobađanjem kolonije i povlačenjem francuskih trupa sa teritorija novooformljene nacije Haiti, 1903. godine. Zombifikacija na Haitiju podrazumeva „umrtvljavanje“ pojedinaca upotrebom psihoaktivnih supstanci, čiji simptomi pokazuju prividni prestanak rada fizioloških funkcija i prikazuju se kao smrt, a potom i ritualno „oživljavanje“, koje žrtve ostavlja u stanju delirijuma. Na taj način se proizvodi nova društvena stvarnost pojedinca, sa funkcijom sankcionisanja i kažnjavanja društveno nepoželjnog ponašanja, odnosno funkcijom oduzimanja slobode i kontrole nad sopstvenim razumom, rasuđivanjem i ponašanjem određenim pojedincima. Zombifikacija se dakle, odnosi na prouzrokovanje socijalne smrti, pre negoli biološke, i dovodi u vezu sa isključivanjem pojedinaca iz društvene zajednice, odnosno proizvodnju novih psihološko-fizičkih stanja i socijalnih uloga za one pojedince za koje je odlučeno da više ne treba da pripadaju ustanovljenom socijalnom diskursu. Razumevanje zombifikacije, s tim u vezi, zahteva posmatranje višestrukih faktora, koji prevazilaze zombija isključivo kao kombinaciju određenih medicinskih simptoma i objašnjenja, već podrazumeva analizu zombifikacije kao socijalno-kulturološkog procesa, jedinstvenog u određenoj kulturnoj stvarnosti, koji uključuje višestruke elemente društvenih i političkih okolnosti Haitija, Predstave fenomena zombifikacije, oblikovane tokom perioda prve trećine dvadesetog veka, prvobitno se pronalaze u putopisima: prvi dokument takve vrste bio je putopis Vilijema Sibruka Magično ostrvo, objavljen 1929. godine, koji je delimično inspirisao proizvodnju filma Beli Zombi 1932. godine, na čijim narativima će biti analiziran fenomen vudu zombifikacije u ovom izlaganju. tradicionalna verovanja i prakse, kao i socijalne uloge i položaje. PB - Beograd : Univerzitet, Filozofski fakultet, Odeljenje za etnologiju i antropologiju C3 - Naučni skup Antropologija književnosti, umetnosti i medija, Beograd, 22–23. XII 2023. godine: knjiga apstrakata T1 - Zombifikacija kao kulturološka praksa Haitija SP - 37 EP - 38 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_16479 ER -
@conference{ author = "Mandić, Marina", year = "2023", abstract = "Tema izlaganja jeste konceptualizacija kulturološke prakse zombifikacije na Haitiju, odnosno prakse koja se dovodi u vezu kako sa političkim i socijalnim životom postkolonijalnog Haitija, tako i sa ritualnim radnjama, spiritualnim verovanjima, oblicima tradicionalne medicine i farmakologije. Zombifikacija kao socijalna praksa može biti ispraćena sve do perioda kolonijalne vladavine Francuske nad Haitijem, odnosno do 1791. godine i početka Haićanske revolucije, trinaestogodišnjeg perioda sukoba između francuskih kolonijalista i porobljenih stanovnika tadašnjeg Svetog Dominika, koji su rezultovali oslobađanjem kolonije i povlačenjem francuskih trupa sa teritorija novooformljene nacije Haiti, 1903. godine. Zombifikacija na Haitiju podrazumeva „umrtvljavanje“ pojedinaca upotrebom psihoaktivnih supstanci, čiji simptomi pokazuju prividni prestanak rada fizioloških funkcija i prikazuju se kao smrt, a potom i ritualno „oživljavanje“, koje žrtve ostavlja u stanju delirijuma. Na taj način se proizvodi nova društvena stvarnost pojedinca, sa funkcijom sankcionisanja i kažnjavanja društveno nepoželjnog ponašanja, odnosno funkcijom oduzimanja slobode i kontrole nad sopstvenim razumom, rasuđivanjem i ponašanjem određenim pojedincima. Zombifikacija se dakle, odnosi na prouzrokovanje socijalne smrti, pre negoli biološke, i dovodi u vezu sa isključivanjem pojedinaca iz društvene zajednice, odnosno proizvodnju novih psihološko-fizičkih stanja i socijalnih uloga za one pojedince za koje je odlučeno da više ne treba da pripadaju ustanovljenom socijalnom diskursu. Razumevanje zombifikacije, s tim u vezi, zahteva posmatranje višestrukih faktora, koji prevazilaze zombija isključivo kao kombinaciju određenih medicinskih simptoma i objašnjenja, već podrazumeva analizu zombifikacije kao socijalno-kulturološkog procesa, jedinstvenog u određenoj kulturnoj stvarnosti, koji uključuje višestruke elemente društvenih i političkih okolnosti Haitija, Predstave fenomena zombifikacije, oblikovane tokom perioda prve trećine dvadesetog veka, prvobitno se pronalaze u putopisima: prvi dokument takve vrste bio je putopis Vilijema Sibruka Magično ostrvo, objavljen 1929. godine, koji je delimično inspirisao proizvodnju filma Beli Zombi 1932. godine, na čijim narativima će biti analiziran fenomen vudu zombifikacije u ovom izlaganju. tradicionalna verovanja i prakse, kao i socijalne uloge i položaje.", publisher = "Beograd : Univerzitet, Filozofski fakultet, Odeljenje za etnologiju i antropologiju", journal = "Naučni skup Antropologija književnosti, umetnosti i medija, Beograd, 22–23. XII 2023. godine: knjiga apstrakata", title = "Zombifikacija kao kulturološka praksa Haitija", pages = "37-38", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_16479" }
Mandić, M.. (2023). Zombifikacija kao kulturološka praksa Haitija. in Naučni skup Antropologija književnosti, umetnosti i medija, Beograd, 22–23. XII 2023. godine: knjiga apstrakata Beograd : Univerzitet, Filozofski fakultet, Odeljenje za etnologiju i antropologiju., 37-38. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_16479
Mandić M. Zombifikacija kao kulturološka praksa Haitija. in Naučni skup Antropologija književnosti, umetnosti i medija, Beograd, 22–23. XII 2023. godine: knjiga apstrakata. 2023;:37-38. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_16479 .
Mandić, Marina, "Zombifikacija kao kulturološka praksa Haitija" in Naučni skup Antropologija književnosti, umetnosti i medija, Beograd, 22–23. XII 2023. godine: knjiga apstrakata (2023):37-38, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_16479 .