Planiranje korišćenja zemljišta kao mehanizam za održivi razvoj turizma

Abstract

Vođene željom za ekonomskim rastom, turističke destinacije se danas suočavaju sa degradacijom prirodnih resursa i pogoršanjem sociokulturnih prilika i kapaciteta, koji devalviraju atraktivnost turističkih destinacija uz pretnju od daljeg opadanja broja turista. U svetlu održivog razvoja pojavio se koncept alternativnog turizma kao fleksibilniji odgovor na rezultate masovnog turizma koji podrazumeva održivi razvoj svih vidova turizma korisnih kako za turiste tako i za lokalnu zajednicu. Međutim, između zbira želja i stvarnog života nedostaju mehanizmi za sprovođenje, i upravo se planiranje korišćenja zemljišta pokazalo kao efikasan instrument za održivo planiranje i upravljanje turističkim područjima. Na primerima Kalvije i Egipta upoznaćemo se sa integralnim upravljanjem obalnih područja, a osvrnućemo se i na domaća iskustva planiranja razvoja turizma u planinskom delu Srbije.

Driven by the desire for economic growth, tourism destinations are facing with the degradation of the natural resources and the deterioration of the socio-cultural circumstances and capacities, which devalue the attractiveness of tourist destinations with the threat of a further decline in the number of tourists. In the light of sustainable development, the concept of the alternative tourism as a more flexible response to the results of the mass tourism, which includes sustainable development of all types of the tourism useful both for tourists and for the local community, has appeared. However, between the sum of aspiration and the real life, there is a lack of the implementation mechanisms, and therefore the land use planning has been proved to be an effective instrument for the sustainable planning and the management of tourist areas. From the examples of Calvia and Egypt, we will become familiar with the integrated management of coastal areas, and we will look back on domestic experience of tourism development planning in the mountainous part of Serbia.