УНИВЕРЗИТЕТ У БЕОГРАДУ ФИЛОЛОШКИ ФАКУЛТЕТ Ана Ж. Тешић РОМАНИЗМИ У НАРОДНИМ ГОВОРИМА СТАРЕ ЦРНЕ ГОРЕ И БРДА докторска дисертација Београд, 2016. UNIVERSITY OF BELGRADE FACULTY OF PHILOLOGY Ana Ž. Tešić ROMANCE LOANWORDS IN THE VERNACULARS OF OLD MONTENEGRO AND THE HIGHLANDS Doctoral Dissertation Belgrade, 2016 БЕЛГРАДСКИЙ УНИВЕРСИТЕТ ФИЛОЛОГИЧЕСКИЙ ФАКУЛЬТЕТ Тешич Ана Ж. РОМАНСКИЕ ЗАИМСТВОВАНИЯ В НАРОДНЫХ ГОВОРАХ СТАРОЙ ЧЕРНОГОРИИ И ГОРЬЯ диссертация на соискание ученой степени доктора филологических наук Белград – 2016 Ментор: проф. др Гордана Терић, редовни професор Филолошки факултет Универзитета у Београду Чланови комисије: проф. др Александар Лома, редовни професор Филозофски факултет Универзитета у Београду проф. др Вања Станишић, ванредни професор Филолошки факултет Универзитета у Београду Датум одбране: Veliku zahvalnost izra`avam ~lanovima komisije – prof. dr Gordani Teri}, koja je prihvatila da bude mentor jednoj zahtevnoj temi i na tom putu mi svesrdno i sa mnogo truda i posve}enosti pomagala, akademiku Aleksandru Lomi na izdvojenom vremenu i beskrajnom strpqewu, dragocenim primedbama i brojnim savetima zahvaquju}i kojima sam uspela da na najboqi mogu}i na~in re{im probleme sa kojima sam se suo~avala u toku rada i prof. dr Vawi Stani{i}u na nesebi~noj podr{ci, pomo}i i elanu da istrajem u dugom putu do zavr{etka ove disertacije. Iskrenu zahvalnost dugujem kolegama iz Etimolo{kog odseka Instituta za srpski jezik SANU, koji su bili izvor razumevawa i podr{ke, kao i ~lanovima svoje porodice i prijateqima, koji su pro{li sa mnom celokupan proces rada na ovom tekstu. Autor Romanizmi u narodnim govorima Stare Crne Gore i Brda REZIME Predmet disertacije su pozajmqenice romanskog porekla posvedo~ene u narodnim govorima Stare Crne Gore i Brda. Pri odre|ivawu ispitivanog areala u obzir su bila uzeta ~etiri ~inioca: stepen prisustva romanizama, pripadnost govora istom makrodijalektu (zetsko-sjeni~kom), polo`aj ispitivanog areala, kao i prethodna izu~enost problematike. Pod terminom „romanizamŒ se u ovom istra`ivawu podrazumevaju re~i koje su direktno u{le u neromanski jezik iz nekog od romanskih jezika i dijalekata. Razlikuju se tri romanska sloja na s.-h. terenu – najstariji, vulgarno-latinski, tj. latinsko-romanski (do cca. VIII–IX v.), dalmatski, tj. dalmatoromanski (od cca. IX do cca. XII–XIII v., u Dubrovniku i na Krku i kasnije) i mleta~ki, tj. venecijanski (od XIII v. nadaqe) (v. Tekav~i} 1976: 37). Predmet ovog istra`ivawa bila su dva sloja – dalmatoromanski i venecijanski, i uvr{tene su tako|e novije pozajmqenice iz italijanskog kwi`evnog jezika (tzv. toskanizmi), iz drugih dijalekata italijanskog, npr. tr{}anskog, dijalekata Ju`ne Italije, kao i re~i iz drugih romanskih jezika, npr. francuskog, rumunskog, dok je najstariji sloj ostao van okvira ovog istra`ivawa. Predmet i ciqevi istra`ivawa opisani su u uvodnom poglavqu, koje tako|e obuhvata i kratak pregled istorijata i stawa prou~enosti romanizama u srpsko-hrvatskom, pregled istorijskih prilika ispitivanog areala s akcentom na veze izme|u primorja dana{we Crne Gore i wenog kopnenog zale|a, kao i podatke o gra|i, wenim izvorima i na~inu ekscerpcije. U radu se kombinuju etimolo{ki i kontrastivni pristup. Sredi{wi, glavni deo rada jeste re~nik romanizama iz narodnih govora Stare Crne Gore i Brda, u kome je korpus prezentovan u formi dijalekatskog etimolo{kog re~nika. Pri uobli~avawu odrednica primewen je fleksibilni leksemni pristup, koji podrazumeva formirawe odrednica po pojedina~nim re~ima, {to olak{ava snala`ewe pri pretra`ivawu re~nika i doprinosi ve}oj preglednosti. Na ovaj na~in oformqena su minimalna etimolo{ka gnezda koja se sastoje od romanizma i wegovih tvorbeno i semanti~ki prozirnih derivata. Odrednica se sastoji iz pet delova, od kojih su posledwa dva fakultativna. Prvi deo odrednice po~iwe naslovom, bez akcenatskih oznaka i sa broj~anim eksponentom kada je to potrebno, npr. arivat, brokva 1 . Naslov odrednice je potvrda posvedo~ena u starocrnogorskim govorima Katunske i Qe{anske nahije, osim ukoliko oblik iz drugog govora ispitivanog areala nije fonetski bli`i romanskom predlo{ku, npr. izme|u oblika kvanti j erna, posvedo~enog u katunskim i qe{anskim govorima i gvantijera, u wegu{kom govoru, za naslovnu re~ odabrana je ova druga, jer stoji fonetski bli`e predlo{ku (it. guantiera). Nakon naslova odrednice slede potvrde naslovne re~i sa potpunim jezi~kim podacima. Nakon definicije, nekada je naveden i primer iz govora, npr. bakalaj m. ‘vrsta morske ribe iz ~ije se jetre dobija uqe, bakalar’: Oni zboru, ~uja sa(m), da (j)e sva riba voda, a da (j)e bakalaj vojvoda. Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). Dijalekatske potvrde ni`u se geografskim redom, idu}i sa juga uz obalu ka severu i potom ka istoku, od Crmnice preko Vasojevi}a do Ro`aja. Na redosled nizawa potvrda uti~u i fonetske i tvorbene karakteristike pojedina~nih oblika, {to zna~i da je on unekoliko izmewen u izvesnom broju odrednica (npr. u pomenutoj odrednici gvantijera). Na samom kraju prvog dela naveden je podatak o prvom zabele`enom pomenu re~i u pisanim izvorima, ukoliko ga ima. Drugi deo odrednice donosi sud o poreklu ispitivanog romanizma, ta~nije daju se romanski predlo`ak i izvori. Sud o poreklu re~i mo`e biti pozitivan (npr. dalmatoromanski leksi~ki ostatak) ili deliberativan (mogu}e venecijansko poreklo). U tre}em delu nalazi se komentar o poreklu romanskog predlo{ka. U najve}em broju slu~ajeva iznosi se sa`etiji sud, jer je dubqe poreklo romanske re~i prvenstveno predmet prou~avawa etimolo{kih re~nika romanskih jezika. U ~etvrtom delu navode se fonetske varijante iz drugih govora Crne Gore, kao i iz govora isto~nog Jadrana da bi se ukazalo na postojawe eventualnih fonetskih promena i utvrdio areal prostirawa razmatrane re~i. Peti deo sadr`i komentare o fonetskom, morfolo{kom i semanti~kom aspetku analiziranih pozajmqenica. Ukoliko je re~ posvedo~ena na {irem balkanskom ili romanskom prostoru, navedene su i paralele iz nekih od tih govora. Ovakva segmentacija odrednica zasniva se na metodologiji kori{}enoj u Etimolo{kom re~niku srpskog jezika (ERSJ), s obzirom na ~iwenicu da je ovaj rad pisan u okviru projekta izrade ERSJ-a, a pro{irena je ~etvrtim i petim delom, {to }e olak{ati kori{}ewe razli~itih vrsta podataka u budu}im istra`ivawima. U narednom, tre}em poglavqu izneta su zavr{na razmatrawa. Prvi odeqak donosi hronolo{ku stratifikaciju korpusa, odnosno prikazano je kojim slojevima romanizama pripadaju razmatrane pozajmqenice. U slede}em odeqku prikazana je fonetsko-morfolo{ka analiza gra|e. U okviru fonetske analize razmatrane su vokalske i konsonantske promene posvedo~ene u romanskim pozajmqenicama iz narodnih govora Stare Crne Gore i Brda, a izvr{eno je i pore|ewe u odnosu na romanizme posvedo~ene na Primorju, kao i na romanizme iz isto~nohercegova~kih kontinentalnih govora. Pri analizi morfo{ke adaptacije materijala, ukazano je na ~estu pojavu hibridnih konstrukcija, kao i na neke od morfolo{kih promena tipi~ne za pozajmqenice romanskog porekla u narodnim govorima Crne Gore. Posledwi odeqak posve}en je semanti~kom aspektu romanizama i u wemu su popisane re~i sistematizovane u {ira semanti~ka poqa, a ukazano je i na semanti~ke pomake do kojih je do{lo nakon preuzimawa ovih re~i u srpsko-hrvatske govore. Posledwi deo studije sumira rezultate do kojih se do{lo analizom romanizama iz narodnih govora Stare Crne Gore i Brda i daje smernice za budu}a istra`ivawa romanskog elementa. Kqu~ne re~i: srpski (srpsko-hrvatski), dijahronijska lingvistika, etimologija, leksikografija, dijalektologija, fonetika, morfologija, semantika, romanizam, Stara Crna Gora i Brda. Nau~na oblast: dru{tveno-humanisti~ke nauke U`a nau~na oblast: filolo{ke nauke UDK: Romance Loanwords in the Vernaculars of Old Montenegro and the Highlands SUMMARY This dissertation deals with Romance loanwords attested in the vernaculars of Old Montenegro and the Highlands. Four factors were taken into consideration when defining the areal that would be analyzed: level of presence of Romance loanwords, being part of the same macrodialect (Zeta-Sjenica type), position of the area that would be analyzed as well as previous history of the topic. The term “Romance loanword” is used in this research for words borrowed directly from any Romance language or vernacular. There are three Romance layers in the Serbo-Croatian area: the oldest one, Vulgar Latin, i.e. Latin-Romance (up to c. 8 th – 10 th century), Dalmatian, i.e. Dalmato-Romance (from c. 9 th till cca 12 th – 13th century, in Dubrovnik and Krk later) and Venetian (from 13 th century onwards) (see Tekav~i} 1976: 37). The subject of this research were two layers: Dalmato-Romance and Venetian, and we have also included newer borrowings from the standard Italian language, other Italian vernaculars, such as Triestine, vernaculars of Southern Italy, as well as words from other Romance languages, e.g. French, Romanian, while leaving the oldest layer outside the scope of this research. The aim and objectives of the research are described in Chapter One, which also includes a brief overview of the study of Romance loanwords in Serbo-Croatian, a review of historical circumstances of the areal in question with emphasis on the relations between the coast of modern-day Montenegro and its continental hinterland as well as information on the corpus, its sources and methods of excerption. The research combines etymological and contrastive approaches. The central, main part (Chapter Two) is the dictionary of Romance loanwords from the vernaculars of Old Montenegro and the Highlands, where the corpus is presented in the form of dialectal etymological dictionary. The lemmas are designed on a flexible lexeme-based approach, which involves the formation of lemmas by individual words, making it easier to navigate when searching the dictionary and, at the same time, contributing to greater transparency. In this way, minimal etymological nests are formed, containing Romance loanword and its morphologically and semantically transparent derivatives. The lemma consists of five parts, of which the last two are optional. The first part of the lemma begins with the dictionary entry, non accented and differentiated by numbers when necessary, e.g. arivat, brokva 1 . The dictionary entry is represented by the form attested in the vernaculars of the regions of Katun and Lje{njani, unless there is a form from another vernacular of the Zeta-Sjenica type closer to the Romance etymon, e.g. among the variant kvanti j erna, attested in the vernaculars of the regions of Katun and Lje{njani and gvantijera, from the vernacular of the village Njegu{i, the Njegu{i one is favored, being phonetically closer to the etymon (It. guantiera). The title is followed by the contemporary forms of the word in the vernaculars of Old Montenegro and the Highlands, with complete linguistic information. After the definition, an example from specific vernacular is sometimes given, e.g. bakalaj m. ‘vrsta morske ribe iz ~ije se jetre dobija uqe, bakalar’: Oni zboru, ~uja sa(m), da (j)e sva riba voda, a da (j)e bakalaj vojvoda. Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). The dialectal attestations are arranged geographically, starting from South along the coast toward North and then East, i.e. from Crmnica over Vasojevi}i to Ro`aje. The order is further conditioned by phonetic and morphological characteristics of specific word forms, meaning it is somewhat altered in several lemmas (see above mentioned gvantijera). At the end of the first part comes the information of the earliest attestation of the word in written sources, if any. The second part of the lemma contains the statement about the origin of the loanword, more precisely the romance etymon and etymological references are given. The statement can be positive (e.g. Dalmato-Romance lexical relict) or deliberative (probable Venetian origin). The third part provides information on the origin of the Romance word. In most cases a concise statement about the origin is given, because deeper origin of the Romance word is primarily the object of study of etymological dictionaries of various Romance languages. The fourth part indicates parallels from other vernaculars of Montenegro, as well as from Eastern Adriatic, demonstrating the existence of different phonetic changes and determining precise areal distribution. The fifth and final part gives phonetic, morphological and/or semantic commentary. If the word is attested in wider Romance or Balkan area, parallels from some of those vernaculars are provided. This type of segmentation of lemmas is based on the methodology used in Etimolo{ki re~nik srpskog jezika (Etymological dictionary of the Serbian Language), due to the fact that this dissertation is written within the project for compiling the ERSJ, and has been expanded by addition of the fourth and fifth parts, making the usage of different types of information in future researches easier. Chapter Three consists of final discussions. The first section gives the chronological stratification of the corpus. More precisely, it is shown which layer of Romance loanwords each considered borrowing belongs to. The next section focuses on phonetic and morphological analysis of the corpus. Within phonetic analysis vowel and consonant changes confirmed in the vernaculars of Old Montenegro and the Highlands are considered. A comparison is made in relation to Romance loanwords attested on the Montenegro coast and in continental speeches of the Eastern Herzegovina dialectal type. When analyzing morphological adaptation of the material, the emphasis is placed on frequent occurrence of hybrid constructions, as well as on some of the morphological changes typical of Romance loanwords in the vernaculars of Montenegro. The last section deals with the semantic aspect of Romance loanwords and it consist of two parts – first, Romance loanwords are systematized in wider semantic fields and second, a look at the semantic shifts, that took place after these words entered Serbo-Croatian speeches, is provided. In Chapter Four a brief overview of the results of the investigation of Romance loanwords from the vernaculars of Old Montenegro and the Highlands is given, as well as guidelines for future researches of the Romance element in Serbo-Croatian. Key words: Serbian (Serbo-Croatian), diachronic linguistics, etymology, lexicography, dialectology, phonetics, morphology, semantics, Romance loanword, Old Montenegro and the Highlands. Scientific field: Humanistic Social science Scientific subfield: Science of Philology UDC: Sadr`aj I UVOD 1. Predmet i podru~je istra`ivawa................................................................. 1 1.1. Zna~ewe termina œromanizamŒ....................................................... 1 1.1.1. Istorijat i stawe prou~enosti romanizama u srpsko-hrvatskom jeziku.......................................................... 2 1.2. Podru~je istra`ivawa..................................................................... 4 1.2.1. Stara Crna Gora i Brda kao istorijsko-geografska celina............................................................................................ 5 1.2.2. Pro{lost oblasti, uz naro~it osvrt na istorijske veze me|u primorjem dana{we Crne Gore i wegovim kopnenim zale|em.......................................................................................... 6 1.3. Dijalekatska pripadnost i glavne odlike starocrnogorskih i br|anskih govora.............................................................................. 11 1.3.1. Istorijat istra`ivawa................................................... 11 1.3.2. Dosada{wa prou~avawa romanizama u govorima kontinentalne Crne Gore......................................................... 14 2. Plan istra`ivawa......................................................................................... 14 2.1. Polazne pretpostavke i ciqevi................................................... 14 2.2. Definisawe korpusa...................................................................... 17 2.3. Kompozicija rada............................................................................ 18 2.4. Metodolo{ki pristup................................................................... 19 II RE^NI^KI DEO....................................................................................................... 24 Tehni~ke napomene............................................................................................ 24 RE^NIK............................................................................................................. 25 III ZAVR[NA RAZMATRAWA.................................................................................. 323 1. Hronolo{ka stratifikacija korpusa....................................................... 323 1.1. Pozajmqenice iz dalmatoromanskog.......................................... 327 1.2. Venecijanizmi.............................................................................. 328 1.2.1 Drugi italijanizmi (toskanizmi, furlanizmi ...)..... 330 1.3. Romanizmi drugog porekla (galicizmi, pozajmqenice iz rumunskog, balkanskog rumunskog (vla{kog), katalonskog, albansko posredstvo)........................................................................................... 333 1.4. Ostalo........................................................................................... 334 2. Fonetsko-morfolo{ka analiza razmotrene gra|e................................... 336 2.1. Fonetska adaptacija romanizama........................................... 336 2.1.1. Vokali........................................................................... 336 2.1.2. Konsonanti................................................................... 341 2.2. Morfolo{ka adaptacija romanizama......................................... 350 2.2.1. Hibridne tvorenice...................................................... 350 2.2.2. Druge morfolo{ke adaptacije..................................... 352 2.2.2.1. Sufiksi........................................................... 352 2.2.2.2. Prefiksi......................................................... 353 2.2.2.3. Ostalo.............................................................. 354 2.3. Dodatna zapa`awa......................................................................... 355 3. Semanti~ka analiza..................................................................................... 356 3.1. Semanti~ka poqa.......................................................................... 356 3.2. Semanti~ki pomaci...................................................................... 362 4. Zakqu~ci i smernice za daqa istra`ivawa............................................ 363 Izvori i literatura.................................................................................................... 367 Skra}enice................................................................................................................... 378 O autoru....................................................................................................................... 381 1 I UVOD 1. Predmet i podru~je istra`ivawa 1.0. Vi{evekovna jezi~ka i kulturna pro`imawa slovenskog i romanskog stanovni{tva ostavila su svoj trag u velikom broju re~i romanskog porekla koje su i danas u upotrebi na celom isto~nom Jadranu, ukqu~uju}i i pojas Crne Gore. Osnovu ovog istra`ivawa ~ine romanizmi posvedo~eni u narodnim govorima Crne Gore. 1.1. Zna~ewe termina œromanizamŒ Pod terminom „romanizamŒ u ovoj studiji podrazumevamo re~i koje su iz nekog od romanskih jezika ili dijalekata u{le direktno u neromanski jezik. Stariji sloj pozajmqenica romanskog porekla na navedenom terenu ~ine pozajmqenice iz vulgarno-latinskog, tj. latinsko-romanskog i dalmatoromanski leksi~ki ostaci, tj. pozajmqenice iz dalmatskog jezika, dok u noviji sloj spadaju pozajmqenice iz razli~itih dijalekata italijanskog jezika (npr. venecijanskog, tr{}anskog, dijalekata Ju`ne Italije) i pozajmqenice iz italijanskog kwi`evnog, tzv. toskanizmi i drugih romanskih jezika (npr. francuskog, rumunskog). 1 Pri odre|ivawu starine treba uzeti u obzir nekoliko kriterijuma, 1 U ovom radu se, {to se starine romanizama ti~e, nije zalazilo dubqe od dalmatoromanskog sloja (za detaqan prikaz stratifikacije predvenecijanskog sloja re~i, odnosno vulgarno-latinskog, tj. latinsko-romanskog i dalmatoromanskog v. Ligorio 2014). 2 prvenstveno stepen adaptacije re~i u srpsko-hrvatskom 2 jeziku, semanti~ku osamostaqenost u odnosu na romanski predlo`ak i tvorbenu produktivnost. 1.1.1. Istorijat i stawe prou~enosti romanizama u srpsko-hrvatskom jeziku Prou~avawe prisustva romanskog elementa u srpsko-hrvatskim govorima ima dugu tradiciju i zna~ajne rezultate, koji se ogledaju u velikom broju lingvisti~kih, leksikolo{kih i leksikografskih radova i priru~nika. Prva istra`ivawa romanskih pozajmqenica obuhvatala su Dalmatinsko primorje, a vremenom su se pro{irila na ~itav isto~ni Jadran. U wima su analizirani i primorski romanizmi i romanizmi prisutni u govorima zale|a. Imaju}i u vidu kontinuitet istra`ivawa i obim literature koja se bavi romanizmima u srpsko-hrvatskim govorima, u ovom pregledu ograni~ili smo se na prikazivawe referenci koje su od najve}eg zna~aja za ovu studiju. Stariji leksikografi (Mikaqa, Stuli}, Belostenec i Vuk) registruju romanizme u svojim re~nicima, ali autor prve posebne studije o romanskim pozajmqenicama je Kurelac (v. Kurelac 1872). Me|u prvima su u svojim radovima bele`ili romanizme Miklo{i~, Budmani, Zore, Re{etar (v. Miklosich 1867, Budmani 1883, Zore 1895, Re{etar 1907, 1933). Za prou~avawe etimologije romanizama u srpsko-hrvatskom jeziku najva`niji leksikografski priru~nici su Skokov etimolo{ki re~nik (v. Skok) i Viwine dopune Skokovom re~niku (v. JE). Pored ovih re~nika, napisani su 2 U radu se, kao naziv jezika, koristi termin srpsko-hrvatski (skra}eno s.-h.), jer smatramo da srpski i hrvatski, sa dijahronijsko-komparativnog stanovi{ta, ~ine jedan jezi~ki sistem. 3 brojni radovi i studije koji se bave romanskim pozajmqenicama, a ovde su navedeni oni najzna~ajniji. Skokove studije predstavqaju dragoceni doprinos prou~avawu slojeva romanskih pozajmqenica na Jadranu (v. Skok 1933, 1934, 1950). Pavao Tekav~i} posvetio je jednu studiju izu~avawu vulgarnog latiniteta, tj. govornog latinskog jezika Rimskog carstva (v. Tekav~i} 1960). Izumrlim dalmatskim jezikom se u vi{e navrata bavio Muqa~i} (v. npr. Mulja~i} 1962, 1964, 1970). Hibridne konstrukcije je u vi{e radova razmatrao Viwa, s posebnim akcentom na tautolo{ke slo`enice (v. Vinja 1957, 1986). Toponimijom hrvatskih ostrva, koja u velikoj meri ukqu~uje i gra|u romanskog porekla, bavi se Skra~i} sa svojim saradnicima (v. TOP[, TOU, TOV, TOM, TOP, TKO). Doprinos prou~avawu novijeg sloja romanskih pozajmqenica, preuzetih iz italijanskog jezika, dao je Jernej (v. Jernej 1956). Kontinuitet se odr`ava i danas, sa romanistima mla|ih generacija (v. npr. Vuleti} 2009, Spicijari} 2009, Tamaro 2009, Mio~i} 2011, Ligorio 2014). 3 Zna~ajan doprinos prou~avawu romanskih pozajmqenica dali su i pojedini beogradski lingvisti. Dra{kovi} je posmatrao romanizme s aspekta semantike (v. Dra{kovi} 1977). Klajn je istra`ivao puteve kojima su romanske 3 Od izvesnog, ali ne direktnog zna~aja za ovu studiju jesu istra`ivawa romanizama u drugim bliskim jezicima, poput slovena~kog. Analizom romanskog elementa u tim govorima bila je predmet radova Mitje Skubica (v. Skubic 1997). Stariji sloj romanskih pozajmqenica u slovena~kom jeziku obradila je, uz latinizme, [ega (v. [ega 2006). 4 pozajmqenice ulazile u s.-h. kwi`evni jezik, s akcentom na pojavu kulturnog pozajmqivawa (v. Klajn 1998). 1.2. Podru~je istra`ivawa U ovoj studiji prikazana je zastupqenost leksema romanskog porekla u narodnim govorima Stare Crne Gore i Brda. Pri odre|ivawu ispitivanog areala u obzir su bila uzeta ~etiri ~inioca. Prvi ~inilac je procena o stepenu prisustva romanizama u govorima datog areala. Pod time podrazumevamo postojawe odre|enog broja leksema romanskog porekla u narodnim govorima Stare Crne Gore i Brda, dovoqnog za formirawe reprezentativnog korpusa za potrebe ovog istra`ivawa. Drugi ~inilac je pripadnost ovih govora jednom istom makrodijalektu u sklopu srpske dijalekatske teritorije – narodni govori Stare Crne Gore i Brda u celini pripadaju zetsko-sjeni~kom dijalektu. Tre}i ~inilac je geografski polo`aj ispitivanog areala. Teritorija Stare Crne Gore i Brda obuhvata oblast primorskog zale|a. Iz toga proizlazi da }e van okvira istra`ivawa ostati govori zetsko-sjeni~kog dijalekta na Primorju, kao i govori preko Lima i van teritorije dana{we Crne Gore. ^etvrti ~inilac je prethodna izu~enost problematike. Dosada su monografski obra|ivani, sa stanovi{ta predmeta ovog rada, oni govori koji se nalaze na prvom udaru uticaja romanskih jezika i dijalekata, locirani na obali Crnogorskog primorja i u kojima su posvedo~eni brojni romanizmi, {to ima za posledicu da su oni znatno boqe izu~eni u odnosu na govore zale|a. U sklopu 5 dosada{wih istra`ivawa kontinentalnih govora davani su osvrti na romanizme posvedo~ene u wima, ali oni nisu istra`eni sistematski kao {to je to bio slu~aj sa romanizmima u Boki Kotorskoj, Budvi i Pa{trovi}ima (v. Lipovac-Radulovi} I, Lipovac-Radulovi} II, Musi}). Zbog posebne pozicije i stepena obra|enosti, romanizmi iz primorskih govora nisu predmet na{eg istra`ivawa, ali jesu kori{}eni kao referentni korpus. 1.2.1. Stara Crna Gora i Brda kao istorijsko-geografska celina Prou~avawem Crne Gore i wenih plemenskih zajednica pionirski su se bavili Vuk Stefanovi} Karaxi} i Pavel Apolonovi~ Rovinski, ali dana{wu podelu istorijske oblasti Stare Crne Gore utemeqio je Jovan Erdeqanovi} u svojoj etnolo{ko-antropolo{koj studiji iz 1926. godine Stara Crna Gora: etni~ka pro{lost i formirawe crnogorskih plemena. U prvom delu autor govori o oblasti Crne Gore i wenim delovima, dok u drugom delu razmatra etni~ku pro{lost i nastanak dvadesetak crnogorskih plemena. Oblast Stare Crne Gore obuhvata predeo od Ostroga na severu do planine Sutorman na jugu i od reke Mora~e na istoku do zale|a Kotora na zapadu. Prema Erdeqanovi}u (1926: 57), Staru Crnu Goru ~ine ~etiri dela, odnosno ‘nahije’ – Katunska, Qe{anska, Rije~ka i Crmni~ka. Svaka nahija sastoji se od vi{e plemenskih oblasti. Katunska nahija ima devet plemenskih oblasti – Cetiwe, Wegu{i, ]ekli}i, Bjelice, Cuce (Veqe i Male), Ozrini}i (K~evo/^evqani), Pje{ivci (Gorwi i Dowi), Zagara~ (Gorwi i Dowi) i Komani (Bandi}i i Komani u u`em smislu). Qe{ansku nahiju ~ine Dra`evina, Gradac i Burowe. Plemenske 6 oblasti Rije~ke nahije su Ceklin (Gorwi i Dowi), Kosijeri, Dobrsko selo, Qubotiw (Gorwi i Dowi) i Gra|ani. Delovi Crmnice (Crmni~ke nahije) su Podgor, Br~eli (Br~elo), Dupilo, Gluhi Do, Sotoni}i, Limqani i Boqevi}i. Plemenskih oblasti Brda, koje se nalaze severoisto~no od Stare Crne Gore, ima sedam, i to su Bjelopavli}i, Piperi, Bratono`i}i, Ku~i, Rovca, Mora~a (Gorwa i Dowa) i Vasojevi}i. 1.2.2. Pro{lost oblasti, uz naro~it osvrt na istorijske veze me|u primorjem dana{we Crne Gore i wegovim kopnenim zale|em U crnogorsko-hercegova~koj tradiciji govori se o tri sloja naseqavawa dana{we teritorije Crne Gore – najstariji, koji ubraja Grke, Rimqane i druge, sredwi, koji se odnosi na stare Ze}ane, odnosno sredwovekovno slovensko stanovni{tvo Zete i najrecentniji, koji se vezuje za rodona~elnike bratstava i plemena u XVI v. (v. Crna Gora 1967: 307). Prodirawe Slovena na Jadransko primorje zapo~elo je u VII veku. Prilikom naseqavawa nai{li su na starosedela~ko stanovni{tvo koje su ~inili ostaci „ ‰…Š starog romanskog, gr~kog, ilirskog, mo`da i tra~kog `ivqaŒ (Jire~ek 1962: 39). Potowe slavizirawe zate~enog stanovni{tva bilo je rezultat vi{evekovnog procesa koji se odvijao u etapama (v. Jire~ek l.c.). Nakon naseqavawa Slovena do{lo je do jasnog razgrani~avawa mesta `ivqewa razli~itih etni~kih grupa – romansko stanovni{tvo iz ravnica bilo je proterano i primorano da se naseli u gradovima. Za neke od wih postoje podaci da su se nastanili u Kotoru, dok je mawi broj starosedelaca na{ao uto~i{te u 7 planinama (v. Crna Gora 1967: 308). Kod Vilhelma Tirskog mo`e se na}i podatak da je, pored Kotora, Romana 4 u XII veku bilo i u Baru (op. cit. 309). Romanski gradovi bili su ure|eni u skladu sa kasnoanti~kim tradicijama i latinskom kulturom, za razliku od prvobitnih slovenskih seoskih naseobina sa prete`no plemenskom i ranofeudalnom strukturom (op. cit. 313). Gradska privreda zasnivala se na zanatstvu i trgovini, dok se u slovenskom dru{tvu razvijao feudalni sistem usko vezan za poqoprivredu i sto~arstvo (op. cit. 410). Na kasnije postepeno slavizirawe romanskog stanovni{tva uticali su wihovi odnosi sa Slovenima, pre svega trgova~ki, ali i sklapawe brakova (v. op. cit. 307; Jire~ek 1962: 108). Na to ukazuje sporadi~na pojava slovenskih imena ve} od X veka po gradovima (v. Jire~ek l.c.). Vremenom je do{lo i do me{awa romanskog stanovni{tva izme|u primorskih gradova i zale|a, jer su na Primorje pristizali Romani iz uni{tenih gradova iz unutra{wosti (v. Crna Gora 1967: 307). Tako|e, utvr|eno je da su se izvesne porodice selile iz grada u grad, npr. me|u kotorskim plemstvom iz 1124. nalazi se plemi} po imenu Sergius de Buda (Budva) (op. cit. 310). Stanovni{tvo koje je preostalo u ovim gradskim sredinama bilo je desetkovano potowim zarazama u XIV veku, koje su dovele do velikih promena u dru{tvenim odnosima (Jire~ek 1962: 114). Kqu~an momenat u odnosu slovenskog i romanskog stanovni{tva bilo je 4 Pored naziva Romani, kod starijih pisaca mogu se na}i i nazivi Dalmatini/Dalmatinci i Latini, npr. Arabqanin Idrizi razlikuje Dalmatince od Latina u Rabu, Zadru, Trogiru, Dubrovniku i Kotoru. Kasnije se za stanovnike gradova ustalio naziv Latini, npr. u spisu popa Dukqanina iz XII veka (v. Jire~ek 1962: 52). 8 pokr{tavawe Slovena u IX veku, koje je zna~ajno uticalo na smawewe razlika izme|u slovenskih sela i romanskih gradova. Na taj na~in razvila se boqa povezanost izme|u unutra{wosti i Mediterana, sa primorskim gradovima kao posrednicima (v. Crna Gora 1967: 352). Kontinuitet ovih veza odr`ao se tokom narednih vekova. U vreme dukqansko-zetske dr`ave wen deo bila je i Boka Kotorska, a weni vladari imali su dvor u Kotoru. Nakon Nemawinog zauzimawa Ju`nog primorja, Boka je u{la u sastav Dukqe, a tokom vladavine wegovih naslednika Kotor je postao veliki uvozni i izvozni centar spajaju}i Zetu sa daqim zale|em. U Boki je na Prevlaci osnovana i Zetska episkopija, kasnije mitropolija, koja je trajala sve do 1452. godine (v. Miju{kovi} 1985: 21). Nakon {to se nemawi}ka dr`ava raspala, Bokom je kratko vladao kraq Tvrtko I, a potom je potpala pod mleta~ku vlast (op. cit. 22). Kasniji dolazak Turaka na prostor Balkana u XIV v. i wihova osvajawa, uz propast ju`noslovenskih vladarskih porodica, uticala su negativno na odnose primorskih gradova sa unutra{wo{}u. Primorje se tada moralo okrenuti Italiji, odnosno Mleta~koj Republici, Firenci, Rimu i Napuqu (v. Jire~ek 1962: 116). Veze Primorja sa unutra{wo{}u ubrzo su bile obnovqene i u~vr{}ene. 9 Iako su oblasti Crne Gore 5 i Boke Kotorske bile, tokom vekova, pod vla{}u razli~itih osvaja~a, vezivalo ih je etni~ko jedinstvo i zajedni~ki privredni i politi~ki interesi. U periodu od XV do XVIII v. Crna Gora ~inila je deo Osmanskog carstva, dok je Primorje svojim najve}im delom bilo u sastavu Mleta~ke republike. 6 Potpunu vlast nad Bokom Mle~ani su uspostavili 1687. godine zauzimawem Herceg-Novog i Risna od Turaka. Me|utim, trajna granica izme|u Osmanskog carstva i Mleta~ke republike povu~ena je tek Po`areva~kim mirom iz 1718. godine. Prvi podaci o Mle~anima nastawenim u Boki datiraju iz XIII veka i u tom periodu se u Kotoru razvila mleta~ka kolonija (v. Malikovi} 2006: 46). Iako Crna Gora i Boka nisu bile jedna dr`avna celina, to nije uticalo na nesmetani protok qudi i robe. Crnogorci su u Boku izvozili stoku, vunu, sir, meso, ko`u, drva, a uvozili tekstil i druge manufakturne proizvode. U tom periodu Kotor se ustalio kao glavni posrednik izme|u zale|a i Mle~ana, i upravo su ove trgova~ke veze uticale na u~vr{}ivawe odnosa Crnogoraca sa Mleta~kom republikom (v. Crna Gora 1976: 177). Mle~ani su preko Kotora uvozili najvi{e rudu, prvenstveno srebro, a izvozili tkanine, koje su potom bile prodavane i u unutra{wosti Srbije (v. Malikovi} 2006: 47). Pored Kotora, ispred ~ijih se 5 Naziv Crna Gora (koji se javqa od poznog sredweg veka) u istorijskom kontekstu odnosi se samo na kontinentalni deo Crne Gore i ne ukqu~uje Boku Kotorsku (v. Erdeqanovi} 1926: 5). 6 Svoje teritorije na Crnogorskom primorju Mle~ani su nazivali „Mleta~ka AlbanijaŒ (Crna Gora 1976: 176). 10 severnih vrata nalazio Crnogorski pazar, zna~ajni trgova~ki centri bili su Risan i Budva (v. Miju{kovi} 1985: 23). Pored trgovine, Crnogorce i Bokeqe spajala je i `eqa za zbacivawem tu|inske vlasti, pre svega za proterivawem Turaka. Iz tog razloga Crnogorci su se okrenuli Mle~anima kao saveznicima i u~estvovali u svim ratovima Venecije i Osmanskog carstva do XVIII v., od kojih su najzna~ajniji bili Kandijski (1645– 1669) i Morejski rat (1648–1699).7 Nakon pada Mleta~ke republike, Boka Kotorska potpala je prvo pod austrijsku, a potom francusku vlast. U odbrani od nametnute francuske vlasti, Bokeqima su pomagali Crnogorci uz zna~ajnu podr{ku Rusije. Ovi sukobi zavr{eni su Tilzitskim mirom 1807, prema kome je Boka dodeqena Francuskoj (v. op. cit. 26). Ideja o ujediwewu dveju oblasti nije nestala sa porazom crnogorske vojske. 29. oktobra 1813. godine predstavnici Crne Gore i Boke sastali su se u Dobroti, gde su izglasali jednoglasnu odluku o ujediwewu (detaqnije v. op. cit. 27–28). Me|utim, Boka je ubrzo nakon toga vra}ena pod okriqe Francuske, da bi nakon Be~kog kongresa bila dodeqena Austriji. Nakon Prvog svetskog rata 1918. postala je deo Kraqevine Srba, Hrvata i Slovenaca, od 1929. Kraqevine Jugoslavije, najpre (1918–1922), kao zasebna oblast, sa sedi{tem u Kotoru, zatim kao deo Zetske oblasti sa sedi{tem na Cetiwu (1922–1929), docnije Zetske 7 Detaqnije o mleta~ko-crnogorskom savezni{tvu v. Stanojevi} 1953, 1959; Crna Gora 1975: 308– 313, 352–381) 11 Banovine. Od 1941. do 1943. bila je pod italijanskom okupacijom. Do formalnog ujediwewa Crne Gore i Boke do{lo je tek 8. aprila 1945. godine. 1.3. Dijalekatska pripadnost i glavne odlike starocrnogorskih i br|anskih govora 1.3.1. Istorijat istra`ivawa Govori Stare Crne Gora i Brda pripadaju zetsko-sjeni~kom dijalektu, ~ija je teritorija ome|ena „ ‰...Š Jadranskim morem na sektoru od Perasta do Ulciwa, albanskom jezi~kom teritorijom u prostoru od Ulciwa do isto~nih obronaka Prokletija, odatle do studeni~kog kraja granicom kosovsko-resavskog dijalekta, i daqe do Perasta granicom isto~nohercegova~kog dijalektaŒ (Ivi} 1985: 157). Zbog svog polo`aja, ali i ~iwenice da teritorije Crne Gore i Primorja nisu bile izlo`ene ve}im migracionim talasima, govori zetsko-sjeni~kog dijalekta pokazuju sve karakteristike perifernog areala. Neke od osnovnih odlika ovog dijalekta su starija {tokavska akcentuacija, ~uvawe posebnog refleksa poluglasnika, glasa h, velarni izgovor l, morfolo{ki tipovi jednaci i (h)ote, kao i du`ine u nizu nastavaka (v. op. cit. 165–166). Za zetsko-sjeni~ke govore karakteristi~no je i otpadawe krajweg suglasnika u -st i drugim srodnim konsonantskim grupama, npr. `alos (v. op. cit. 162). 8 Na ovom dijalekatskom prostoru vidqivo je udru`ivawe bitnih arhai~nih odlika sa inovacijama proiza{lim iz dodira sa susednim jezicima. 8 U posledwoj deceniji javili su se novi pogledi na pitawe klasifikacije govora Crne Gore, koji poku{avaju da opovrgnu Ivi}eve stavove, detaqnije v. ^irgi} 2008. 12 Primetan je balkanski i romanski uticaj, pre svega na jugozapadnom podru~ju, a promene nastale aloglotskim faktorima mogu se shvatiti i kao prethodnica balkanizacije (v. Ivi} 2009: 45–46). Tako su za mesta na Primorju tipi~ni tzv. dalmatizmi, koji se sre}u u {irem obalskom pojasu, npr. -m > -n, a > a o , -r > -r. Neke od pojava u ovom dijalektu mogu se tuma~iti i albanskim uticajem, npr. izjedna~ewe l i q, palatalizacija k i g, desonorizacija finalnih konsonanata itd. (detaqnije v. Ivi} 1985: 167). U leksi~kom sistemu prisutni su romanizmi, ~iji broj raste sa pribli`avawem Primorju i direktnom kontaktu s romanskim jezicima i dijalektima. Zetsko-sjeni~ki dijalekat pokazuje i veze sa isto~nohercegova~kim i kosovsko-resavskim dijalektom. Za isto~nohercegova~ki vezuje ga jekav{tina, odnosno istovetni refleks jata, pojava fonema s i z, kao i karakteristike koje su specifi~ne za prostor {iri od onog obuhva}enog jekavicom. Sa kosovsko-resavskim dijalektom zetsko-sjeni~ki deli op{tu srodnost akcentuacije, evoluciju oblika pluralskih pade`a, kao i gubqewe krajweg suglasnika u grupi -st (detaqnije v. op. cit. 165–166). Govore zetsko-sjeni~kog dijalekta te{ko je podeliti na mawe jedinice, pre svega zbog pojave nezavisnih izoglosa i postepenih prelaza (o zna~aju podele na poddijalekte v. Pe{ikan 1970, 1979). Uzimaju}i u obzir razlike u zameni jata i akcentuaciji, mogu se izdvojiti tri mawe celine – jugozapadni poddijalekat, koji obuhvata arhai~ne crnogorske govore, odnosno Primorje, Staru Crnu Goru i pojas du` albanske granice, sredi{wi poddijalekat, u koji spadaju ‘brdski’ govori, tj. 13 ve}i deo Bjelopavli}a s jugom Pje{ivaca i Vasojevi}i i tre}i, severoisto~ni poddijalekat, koji ~ine govori belopoqskog kraja s obe strane Lima do granice sa Srbijom i preko we do okoline Brodareva, Pe{teri, sjeni~ke, novopazarske i tutinske okoline, delova gorweg toka Ibra i sliva gorweg toka Studenice (v. Ivi} 2009: 49). Detaqan spisak literature o govorima zetsko-sjeni~kog dijalekta objavqene zakqu~no sa prvom polovinom XX veka nalazi se u Ivi} 1985: 168–174. U kasnijem periodu objavqeno je nekoliko zbornika u kojima se produbquju pitawa vezana za jezi~ke prilike na tlu Crne Gore (v. DZ, CG), kao i niz radova koji obra|uju razli~ite pojave u govorima zetsko-sjeni~kog dijalekta i {ire (v. Vujovi} 1967, Petrovi} 1966, Pe{ikan 1984, Stijovi} 2007), od kojih se neki bave i pozajmqenicama (v. Vukmanovi}-Mojsilovi} 1994, Musi} 1997), kao i toponomastikom (v. Petrovi} 1988, ]upi} 1981). U drugoj polovini XX i po~etkom XXI veka objavqen je i ve}i broj dijalekatskih re~nika i zbirki re~i koji donose leksi~ki materijal sa prostora zetsko-sjeni~kog dijalekta (npr. Bori~i}, Popovi}/Petrovi}, Stijovi} I, ]upi}, ]upi}i). Tako|e, u posledwih nekoliko godina pojavilo se vi{e diferencijalnih re~nika koji dodatno obra|uju leksiku ovih govora, {to ~ini dragocenu dopunu dosada{woj gra|i i istovremeno zna~ajno doprinosi ovoj studiji jer donosi nove potvrde dosad nezabele`enih romanizama sa ovog podru~ja (v. Ba{anovi}-^e~ovi}, Ota{evi}, Rekovi}, Joki}). 14 1.3.2. Dosada{wa prou~avawa romanizama u govorima kontinentalne Crne Gore O romanizmima u Crnoj Gori me|u prvima je pisao Brajkovi}, koji je bele`io re~i stranog porekla u pera{kom govoru (v. Brajkovi} 1893). Tomanovi} je analizirao fonetske i morfolo{ke karakteristike romanizama (v. Tomanovi} 1971), a bavio se i toponimima romanskog porekla (v. Tomanovi} 1970). Romanske pozajmqenice prisutne u govorima Crnogorskog primorja obra|ene su u vi{e monografija (v. Musi}, Lipovac-Radulovi} I, Lipovac-Radulovi} II). Romanizmi iz zale|a sporadi~no su pomiwani u istra`ivawima kontinentalnih govora Crne Gore (v. Stijovi} 1996, ]upi}), a deo wih zabele`en je u kompilacijskom re~niku Romanizmi i grecizmi u crnogorskom jeziku. Kontinentalni dio Crne Gore Branka [o}a (v. [o}). 9 2. Plan istra`ivawa 2.1. Polazne pretpostavke i ciqevi Predmet istra`ivawa ove studije jeste uticaj romanskih govora i dijalekata na leksiku narodnih govora Crne Gore. U ovom istra`ivawu po{lo se od dveju pretpostavki:  Aloglotsku leksiku romanskog porekla iz narodnih govora Stare Crne Gore i Brda ~ine, u visokom procentu, venecijanizmi, tj. pozajmqenice iz kolonijalnog venecijanskog (venezian de la de mar) i toskanizmi, odnosno 9 Detaqnije o koncepciji i strukturi ovog re~nika v. Te{i} 2015. 15 italijanizmi, tj. pozajmqenice iz italijanskog kwi`evnog jezika. Postojawe ve}eg broja venecijanizama i italijanizama rezultat je intenzivnih, pre svega trgova~kih, kontakata izme|u stanovni{tva kontinentalne i primorske Crne Gore, u ~ijem su govoru upravo ove pozajmqenice najzastupqenije. U mawi, ne i zanemarqiv, broj romanizama spadaju dalmatoromanski leksi~ki ostaci, kao i pozajmqenice iz drugih romanskih jezika, npr. rumunskog i francuskog.  Romanizmi posvedo~eni u narodnim govorima Stare Crne Gore i Brda pokazuju fonetske, morfolo{ke i leksi~ke osobine sli~ne onima koje se javqaju kod primorskih romanizama. Pretpostavqa se da }e biti odre|enih odstupawa, imaju}i u vidu me|udijalekatske kontakte koji su vrlo `ivi na ovom podru~ju, kao i uticaje pojedina~nih dijalekata na aloglotsku leksiku. Odstupawa su o~ekivana, pre svega, na nivou semantike i fonetike. o Pod semanti~kim odstupawima podrazumeva se razvijawe novih zna~ewa analiziranih romanizama u razli~itim narodnim govorima, {to se mo`e videti na primeru lekseme roba. Od wenog primarnog zna~ewa, tj. primarne semanti~ke realizacije ‘tkanina’ razvile su se, putem mehanizma metonimije, koja je dovela do pojave polisemije, nove semanti~ke realizacije ‘ode}a’ i ‘narodna no{wa’. o U gra|i se javqaju razli~ite fonetske varijante romanizama, npr. demi`ana Vasojevi}i (Stijovi}), demixana Stara CG (Pe{ikan), dimixana Vasojevi}i (Bori~i}), (Stijovi} 1996). Prisutne su i fonetske promene koje su plod dijalekatskog upliva, up. prelaz f > v, na koji su najverovatnije uticali 16 isto~nohercegova~ki govori u kojima se glas f ne izgovara, npr. vaculet ‘marama, maramica’ Stara CG (Pe{ikan) < it. fazzoletto ‘id.’. Ova studija ima pet ciqeva. Primarni ciq je prezentovawe analiziranog korpusa u formi dijalekatskog etimolo{kog re~nika. To ukqu~uje nekoliko koraka:  identifikaciju svih re~i mogu}eg romanskog porekla,  nala`ewe paralela u drugim govorima kontinentalne Crne Gore, kao i u govorima Jadranskog primorja,  odre|ivawe adekvatnog romanskog predlo{ka,  ukazivawe na poreklo romanskog predlo{ka protuma~eno u relevantnoj etimolo{koj literaturi. Drugi ciq je prikazivawe hronolo{ke stratifikacije analiziranog materijala. Pod time se podrazumeva odre|ivawe sloja romanizama kom pripadaju ispitivane lekseme – starijem ili novijem. Tre}i ciq je analiza fonetskih, morfolo{kih i leksi~kih osobina romanizama iz narodnih govora Stare Crne Gore i Brda da bi se objasnile promene do kojih je do{lo u ovim pozajmqenicama, ali i pokazao stepen wihove adaptacije (fonetske i morfolo{ke). ^etvrti ciq je stvarawe metodolo{kog okvira koji }e, uz odre|ene modifikacije, mo}i da se primeni na etimolo{ku obradu romanizama iz susednih govora Crne Gore i sa {ireg prostora. 17 Kona~no, peti ciq je da romanizmi obra|eni u ovoj studiji, uz odgovaraju}e izmene i dopune, u|u kao odrednice u Etimolo{ki re~nik srpskog jezika (ERSJ), s obzirom na to da je ovaj rad pisan u okviru projekta izrade ERSJ. 2.2. Definisawe korpusa Budu}i da je ova studija ra|ena u okviru pomenutog projekta i da je jedan od ciqeva ovog istra`ivawa kori{}ewe dobijenih rezultata u narednim sveskama re~nika, opseg materijala i izbor kori{}enih izvora uskla|en je sa koncepcijom ERSJ-a. 10 Gra|a za formirawe korpusa ekscerpirana je iz dijalekatskih re~nika koji donose leksi~ki materijal sa podru~ja Stare Crne Gore i Brda i obuhvata sve pozajmqenice romanskog porekla. Re~nici se izme|u sebe razlikuju po na~inu leksikografske obrade – neki od wih daju odrednicu sa definicijom, ali bez akcenta, dok ima i re~nika koji su ra|eni po uzoru na op{te re~nike srpsko-hrvatskog jezika, kao {to je npr. „Re~nik srpskohrvatskog kwi`evnog i narodnog jezikaŒ (RSA). Sastavqa~i odre|enog broja re~nika koji nemaju lingvisti~ko obrazovawe, sakupqali su materijal `ele}i da zabele`e govor svog rodnog mesta, dok su na drugima radili dijalektolozi i saradnici RSA. 10 Detaqnije o koncepciji re~nika v. Ogledna sveska (OS VII–XXI), Bjeleti}/Vlaji}-Popovi}/Loma 1997, Bjeleti} 2007. 18 Dodatno su ekscerpirani re~nici romanizama primorskih govora Crne Gore, kao i re~nici govora Hrvatskog primorja i taj je materijal kori{}en kao referentni korpus. Izvan predmeta ove studije ostali su latinizmi, koji ~ine zasebnu kategoriju u odnosu na romanizme, mada su genetski srodni, kao i najstariji sloj romanskih pozamqenica na Balkanu, vulgarno-latinski, tj. latinsko-romanski. Tako|e, u korpus nisu uvr{tene pozajmqenice romanskog porekla koje su u srpsko-hrvatski u{le putem jezika-posrednika, kao ni internacionalizmi i stru~ni termini. 2.3. Kompozicija rada Kompozicija rada usko je vezana za primarni ciq ovog istra`ivawa, a to je prezentovawe korpusa u formi dijalekatskog etimolo{kog re~nika. Ovom uvodnom poglavqu sledi, kao sredi{wi i glavni deo rada, re~nik romanizama iz narodnih govora Stare Crne Gore i Brda. Koncepcija re~nika podrobno je izlo`ena u slede}em odeqku (2.4.). Naredno poglavqe sadr`i zavr{na razmatrawa. Prvi odeqak posve}en je hronolo{koj stratifikaciji korpusa i u wemu je prikazano kojim slojevima romanizama pripadaju analizirane pozajmqenice iz narodnih govora Stare Crne Gore i Brda. Hronolo{ka stratifikacija predstavqa jedan od kqu~nih segmenata ove studije, jer pru`a dobar uvid u raslojenost aloglotske leksike romanskog porekla u ispitivanim govorima. U slede}em odeqku razmatrane su fonetske, morfolo{ke i semanti~ke osobine ovih pozajmqenica. Dva osnovna tipa 19 fonetskih promena uticala su na dana{wi lik romanizama posvedo~enih u narodnim govorima Crne Gore. To su, najpre, one nastale u procesu prelaza romanske re~i od latinske, op{teromanske do romanske, pre wenog preuzimawa u s.-h. govore i potom, promene koje su se javile kao rezultat dijalekatskog uticaja ili me|udijalekatskih kontakata nakon {to je re~ postala deo srpsko-hrvatskog jezi~kog sistema. Morfolo{ko-derivatolo{kim promenama pristupqeno je sa aspekta pojave hibridnih tvorenica, npr. duperan, fre{ak, a tako|e je ukazano i na razli~ite morfolo{ke promene koje su pretrpele razmatrane re~i. U posledwem odeqku, koji je posve}en leksi~ko-semanti~kim razmatrawima, analizirani romanizmi raspore|eni su u {ira semanti~ka poqa. U posledwem delu studije izvode se op{ti zakqu~ci, sumiraju rezultati do kojih se do{lo nakon etimolo{ke obrade romanizama iz narodnih govora Stare Crne Gore i Brda i daju smernice za daqa istra`ivawa. 2.4. Metodolo{ki pristup U istra`ivawu je kombinovan etimolo{ki i kontrastivni pristup. Glavni deo rada je dijalekatski etimolo{ki re~nik. Odrednice su uobli~ene prema principima usvojenim u ERSJ, sa odre|enim dopunama koje smo smatrali potrebnim zbog ~iwenice da osnovu istra`ivawa ~ini iskqu~ivo dijalekatska gra|a koja zahteva specifi~an pristup. 11 Pri uobli~avawu odrednica primewen je fleksibilni leksemni princip, koji podrazumeva formirawe odrednica po 11 Za detaqniju diskusiju o metodologiji formirawa odrednica u re~nicima romanizama v. Te{i} 2015. 20 pojedina~nim re~ima, {to olak{ava snala`ewe pri pretra`ivawu re~nika i doprinosi ve}oj preglednosti. Na taj na~in formirana su minimalna etimolo{ka gnezda koja se sastoje od romanizma i wegovih tvorbeno i semanti~ki prozirnih derivata (naj~e{}e glagola, imenica i prideva). Odrednica se sastoji iz pet delova, od kojih su posledwa dva fakultativna. Prvi deo po~iwe naslovom, bez oznaka za akcenat i du`ine i sa broj~anim eksponentom kada je to potrebno (npr. ponat 1 , ponat 2 ). Homonimni likovi su razdvojeni u posebne odrednice ukoliko se smatra da nemaju isti romanski predlo`ak (npr. brokva 1 , brokva 2 ). U slu~aju glagola koji nemaju posvedo~eni neprefigirani oblik pribegava se dvama mogu}im re{ewima. Kao naslov odrednice daje se prost lik sa crticom ispred (npr. -fundat) ili, ako je glagol posvedo~en u samo jednom prefigiranom obliku, neprefigirani oblik ostavqa se kao prazna odrednica sa koje se upu}uje na prefigirani (npr. fisat v. ufisat). Za naslov odrednice uzima se potvrda posvedo~ena u starocrnogorskim govorima Katunske i Qe{anske nahije, osim ukoliko oblik sa drugog terena zetsko-sjeni~kih govora nije fonetski najbli`i romanskom predlo{ku. Tako je npr. izme|u varijante kvanti j erna, posvedo~ene u katunskim i qe{anskim govorima i gvantijera, u govoru Wegu{a, u zna~ewu ‘poslu`avnik, tacna’, za naslovnu re~ odabrana ova druga, jer je fonetski bli`a predlo{ku (it. guantiera). Nakon naslova odrednice dolazi potvrda naslovne re~i sa potpunim jezi~kim podacima. Kod imenica je to podatak o genitivu, koji se daje skra}eno, 21 za o- i a- osnove samo po izuzetku. Kod prideva se, pored mu{kog, navode i oblici za `enski i sredwi rod (npr. gulozan, -zna, -zno). Za glagole se, iza infinitiva, daje oblik prvog lica jednice prezenta (npr. dezvijat, -am; erat, eram). Nakon definicije, nekada je naveden i primer iz govora, npr. balancan m. ‘vrsta povr}a, plavi patlixan’: Kako goj okrene{ i spremi{ ga, balancan (j)e grk ka sto |a(v)ola. Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). Ostale dijalekatske potvrde koje slede ni`u se geografskim redom, idu}i sa juga uz obalu ka severu i potom ka istoku, ta~nije od Crmnice preko Vasojevi}a do Ro`aja. Na redosled nizawa potvrda, pored geografskog kriterijuma, uti~u i fonetske i tvorbene karakteristike pojedina~nih oblika, {to zna~i da je on unekoliko izmewen u izvesnom broju odrednica (npr. u odrednici gvantijera, v. gore). Pored navedenih kriterija, uvedene su i dodatne smernice da bi se {to preciznije formirala struktura prvog dela odrednice. One se ti~u, pre svega, rasporeda nizawa derivata. Re|awe derivata u okviru derivacionog gnezda uslovqeno je blisko{}u osnovnom obliku re~i. Kada su u pitawu imenice, nakon osnovnog oblika slede deminutivi i augmentativi. Pridevi kojima se ozna~ava pripadnost ili svojstvo navedeni su ispred denominala, npr. u odrednici galijot najpre je naveden pridev galiotas, a potom glagol galiotit. Kod glagola, iza osnovnog slede prefigirani oblici, pore|ani azbu~nim redom, a potom vidski parwak, ~ije je zna~ewe eksplicitno navedeno samo ukoliko je ono leksikalizovano, npr. u odrednici pasat prvo je naveden oblik sa prefiksom prepasat, a potom 22 nesvr{eni glagol pasavat. U okviru prvog dela nekih odrednica prisutna je i podderivacija, odnosno postojawe derivata nekih od re~i izvedenih od osnovnog oblika, npr. u odrednici pre{a od prideva bespre{an daqe je izvedena imenica bespre{ko. Oblici nastali podderivacijom uvedeni su u tekst strelicom (¢). Na samom kraju prvog dela dat je podatak o prvom zabele`enom pomenu re~i u pisanim izvorima, ukoliko ga ima. U drugom delu odrednice iznet je sud o poreklu datog romanizma, odnosno dat je romanski predlo`ak i izvori. Sud o poreklu re~i mo`e biti pozitivan (npr. venecijanskog porekla, dalmatoromanski leksi~ki ostatak) ili deliberativan (mogu}e italijansko poreklo). Tre}i deo ukratko donosi komentar o poreklu romanskog predlo{ka. U najve}em broju slu~ajeva nije se detaqnije zalazilo u wegovo dubqe poreklo, jer je ono, pre svega, predmet prou~avawa etimolo{kih re~nika romanskih jezika. Izno{ewe sa`etijeg suda o poreklu predlo{ka u skladu je sa pristupom koji su usvojili autori ERSJ. U ~etvrtom delu navedene su fonetske varijante iz drugih govora Crne Gore, kao i primorskih govora Dalmacije i Istre da bi se ukazalo na mogu}e fonetske promene do kojih je do{lo kod ovih pozajmqenica i utvrdilo u kojoj su meri one i danas u upotrebi u narodnim govorima zale|a i Primorja. U petom delu pridodati su se komentari o fonetskom, morfolo{kom i semanti~kom aspektu ovih pozajmqenica. Tako|e, navedene su paralele iz nekih 23 od romanskih ili balkanskih govora, ukoliko je re~ posvedo~ena na tom geografskom podru~ju. 24 II RE^NI^KI DEO Tehni~ke napomene Tehni~ka re{ewa primewena su sa ciqem lak{eg i{~itavawa materijala u okviru prvog dela odrednice. Pored gramati~kih, kori{}ene su i skra}enice id., ib., ead. i v. Skra}enica id. ‘isti, isto’ upotrebqena je u dva slu~aja. Ako je van zagrade, wome je ukazano da je zna~ewe datog oblika isto kao i prethodno navedeno. To je u~iweno u dva navrata – kada razli~iti fonetski likovi iste re~i imaju istovetno zna~ewe i kada leksema, pored prethodno navedenog zna~ewa, ima jo{ neko. Ukoliko je distinkcija izme|u oblika iskqu~ivo akcenatska, potvrde se re|aju dok se ne navede druga definicija. Skra}enicom id. unutar oblih zagrada upu}uje se na prethodno navedenog autora, npr. Bjelopavli}i (]upi}), Bjelopavli}i (id.). Skra}enicom ib. ‘na istom mestu’ referi{e se na prethodno navedenu lokaciju, npr. Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (Bori~i}), skra}enicom ead. na prethodno navedenu autorku, npr. Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead.). Skra}enica v. ‘vidi’ koristi se da bi se ukazalo na zna~ewe oblika koje je definisano ranije u okviru prvog dela odrednice, npr. bronsoglavile ‘bronzoglavile (v.)’. 25 RE^NIK abadat abadat, -am impf. ‘pitati se’ Wegu{i (Ota{evi}), abadaovat impf. ‘po{tovati; slu{ati; zazirati’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Od it. abbadare, stare a bada ‘paziti’ (ERSJ 1: 35, sa pregledom starije literature).  It. abbadare spoj prefiksa ad- i glagola badare, verovatno prema ve} postoje}em izrazu stare a bada (DEI 3).  Posvedo~eni i oblici sa o-, obadat sz. Boka (Musi}), Konavli (Ka{i}), obadat Cres (Houtzagers), obadat(i) Dubr. (Bojani}/Trivunac), obadavat Grbaq (Lipovac-Radulovi} I) i sa u-, ubadat Cres (Houtzagers); nije jasno da li su nastali preosmi{qavawem po~etnog a- ili prefiksacijom od badat(i), v. ERSJ l.c. abit abit m. ‘`enska haqina za dete’ Stara CG (Pe{ikan); tako|e abet m. ‘haqina za odrasle devojke’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), abet Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), abeti} dem. Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i); i sa j–: jabet m. ‘`enska haqina’ Wegu{i (Ota{evi}); abetun m. ‘gorwi dio ode}e, dolama’ Zagara~ (]upi}i). — Od XVI v. (RJA).  Od ven. / it. abito ‘odelo’ (ERSJ 1: 40–41 s.v. abet, sa pregledom starije literature). 26  Ven. / it. re~ od lat. HABITU(M) ‘spoqa{wi izgled, fizi~ka karakteristika’, derivata od lat. HABERE ‘imati’, ie. porekla (DELI 5; DEI 11; REW ‡ 3964; de Vaan 277–278).  Posvedo~eni i oblici sa h-, habit Grbaq / habit Vis (Vinja 1: 199), u kojima pojava konsonanta h- verovatno nije zasnovana na lat. izgovoru, ve} se javila sekundarno, v. ERSJ l.c. abitavat abitavat, -am impf. ‘stanovati’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. abitare ‘stanovati’ (ERSJ 1: 41, sa pregledom starije literature).  It. re~ od lat. HABITARE, derivata od lat. HABERE ‘imati’, ie. porekla (DELI 5; DEI 11; REW ‡ 3962; de Vaan 277–278).  Posvedo~en i oblik sa h-, habitovat Grbaq (Lipovac-Radulovi} I); za pojavu konsonanta h- up. habit pored abit, v. ERSJ l.c. abukat abuka o t m. ‘advokat’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Od it. avvocato ‘advokat’ (Skok 1: 4 s.v. abokat; Lipovac-Radulovi} I 2).  It. re~ od lat. ADVOCATU(M), part. pasiva od gl. ADVOCARE, od krajweg lat. VOX ‘glas’, ie. porekla (DELI 97; REW ‡ 226; de Vaan 691–692).  Posvedo~en i oblik abokat ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I), Budva i Pa{trovi}i (Lipovac-Radulovi} II). avancat avancat, -am impf. ‘napredovati’ Wegu{i (Ota{evi}). — Kod jednog pisca XVII v. (RJA). 27  Od ven. avanzar, it. avanzare ‘napredovati, presti}i’ (ERSJ 1: 47, sa pregledom starije literature).  Ven. / it. re~ od vlat. *ABANTIARE < lat. ABANTE ‘napred’ (DELI 94; REW ‡ 1).  Posvedo~eni oblik sa o-, ovancirat Spi~ (Popovi}/Petrovi}), novija je pozajmqenica, od nem. avanzieren, v. ERSJ l.c. avertit avertit, -im pf. ‘u~initi da se (neko) razabere’ Stara CG (Pe{ikan), avertit se Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina).  Od ven. avertir ‘upozoriti, obavestiti’ (ERSJ 1: 50, sa pregledom starije literature).  Ven. re~ od lat. ADVERTERE ‘okretati’, derivata od lat. VERTERE ‘okretati’, ie. porekla (DELI 96; REW ‡ 222; de Vaan 666–667).  Leksema je posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. avizat se avizat se, -am se pf. ‘razumeti, shvatiti, do}i sebi’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}), Plav i Gusiwe (Rekovi}), ‘setiti se, prisetiti se’ Velika (Joki}), avizat ‘obavestiti’ Bjelopavli}i (]upi}), avizavat (se) impf. Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Stara CG (Pe{ikan); pridev avizan, -zna, -zno ‘bistar u odnosu na svoj uzrast’ ib. (id.), ‘obave{ten, koji zna, 28 koji je svestan’ Zagara~ (]upi}i), ‘spretan, dosetqiv, obazriv’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘obazriv, osetqiv prema drugome’ Zagara~ (]upi}i), ‘obave{ten’ Bjelopavli}i (]upi}), avizån, -a, -o ‘spretan, svestan’ Plav i Gusiwe (Rekovi}), neaviza o n, -a, -o ‘nerazuman, kome se ne mo`e dokazati’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); imenice aviznik m. ‘razuman ~ovek’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), neaviznik m. ‘nerazuman ~ovek, kome se ne{to ne mo`e dokazati’ ib. (id.), aviznica f. ‘razumna `ena’ ib. (id.), neaviznica f. ‘nerazumna `ena’ ib. (id.); tako|e sa o–: ovizat se pf. ‘dozvati se pameti’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ovizowat pf. ‘obele`iti’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); i sa do–: dovizat se ‘dosetiti se’ Wegu{i (Ota{evi}), dovixat se ‘id.’ ib. (id.). — Od XVII v. (RJA).  Od it. avvisare ‘obavestiti, opomenuti’ (ERSJ 1: 52–53, sa pregledom starije literature).  It. re~ denominal, od it. avviso ‘obave{tewe, opomena’ < stfr. avis (DELI 97; DEI 383; REW ‡ 9384).  Posvedo~eni i oblici sa o-, ovizat se Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ovizowat Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), kao i oblici sa s.-h. prefiksom do-, dovizat se Wegu{i (Ota{evi}), dovixat se ib. (id.).  U slu~aju imenica aviz Dubr. (Bojani}/Trivunac), aviz (^DL) ‘saop{tewe, obave{tewe’ nije jasno da li se radi o doma}im postverbalima ili one vode poreklo od it. avviso ‘obave{tewe, opomena’, v. ERSJ l.c. 29 akomodat se akomodat se, -am pf. ‘udobno se smestiti, priviknuti se’ Wegu{i (Ota{evi}). — Od XVII v. (RJA).  Od it. accomodarsi ‘smestiti se’ (ERSJ 1: 90, sa pregledom starije literature).  It. re~ od lat. ACCOMODARE, spoja prefiksa AD- i prideva COMMODUS ‘udoban’, derivata od lat. MODUS, ie. porekla (DELI 12; DEI 30; REW ‡ 2086a; de Vaan 384–385).  Leksema je posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti.  Kwi`evni oblici akomodirati, akomodovati u{li su u s.-h. preko nem. akkomodieren, v. ERSJ l.c. akonto akonto m. ‘kapara, predujam’ Wegu{i (Ota{evi}), adv. ‘na ra~un, {to se ti~e’ Zagara~ (]upi}i).  Od it. acconto ‘u~e{}e, kapara’ (Lipovac-Radulovi} I 6).  It. re~ od izraza a conto ‘id.’, it. conto ‘ra~un’ derivat od it. contare ‘ra~unati’, za etim. v. kontat (DELI 13; DEI 30).  Leksema je posvedo~ena i u govorima Boke Kotorske (Musi}; Lipovac-Radulovi} I). akordat se akordat se, -am pf. ‘pogoditi se’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. accordarsi, mettersi d’accordo ‘dogovoriti se’ (ERSJ 1: 91, sa pregledom starije literature). 30  Postoji vi{e tuma~ewa. Kao mogu}i predlo`ak navodi se vlat. *ACCORDARE, izvedeno iz CONCORDARE, sa zamenom prefiksa ili, mawe verovatno, od vlat. *ACCHORDARE, od lat. CHORDA(M) ‘`ica na instrumentu’, koje pobija DEI (DELI 13; DEI 31).  Leksema je posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti.  Muz. termin akord je neologizam, od it. accordo ili fr. accord, v. ERSJ l.c. aku`a aku`a f. ‘bodovi na kartawu, kombinacija kraqa i dame u kartama’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od ven. acusar ‘optu`iti’ (ERSJ 1: 93, sa pregledom starije literature).  Ven. re~ od lat. ACCUSARE, od lat. CAUSA, nerazre{enog porekla; imenica accusa derivat sa nultim sufiksom (DELI 14–15; de Vaan 100–101).  Leksema je posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. alabanda alabanda adv. ‘sa strane, postrana~ke’ Wegu{i (Ota{evi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), samo u stihu: Alabanda – zametnu se kavga ‘nejasno zna~ewe’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}). — U crnogorskim pesmama (RJA).  Od it. alla banda ‘na stranu, sa strane’ (ERSJ 1: 98, sa pregledom starije literature).  It. banda od stprovans. banda ‘strana’ (DELI 111; DEI 424; REW ‡ 929). 31  Posvedo~en i glagol alabandisati ‘oti}i u stranu, odvojiti se’ CG (RSA).  Up. tur. alabanda ‘`estoko prebacivawe’, bug. dijal. alabanda ‘nadvodni deo mre`e’, rum. alivanta ‘pole|u{ke’ (ERSJ l.c.). alavertit alavertit, -im pf. ‘dosetiti se, do}i sebi’ Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i), alavertit Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina).  Od ven. avertir ‘obavestiti, upozoriti’ (ERSJ 1: 50, sa pregledom starije literature).  Ven. re~ od lat. ADVERTERE ‘okretati’, derivata od lat. VERTERE ‘okretati’, ie. porekla (DELI 96; REW ‡ 222; de Vaan 666–667).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore, bez fonetskih varijanti.  Za pojavu ala- umesto a- (avertit), up. alamaka pored amaka, v. ERSJ l.c. alavija alavija f. ‘sre}a’ Stara CG (Pe{ikan), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), ‘spontanost’ Wegu{i (Ota{evi}); denominal alavijas, -sta, -sto ‘sre}an, koji je sre}ne ruke’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i).  Od ven. predlo{kog izraza ala (bona) via ‘na (dobar) put’, tj. ‘sre}an put’ (ERSJ 1: 102–103, sa pregledom starije literature). 32  Ven. via od lat. VIA(M) ‘put, drum’, ie. porekla (DELI 1434–1435; 4044– 4045; REW ‡ 9295; de Vaan 673–674).  Posvedo~eno i nalavia ‘u pravi ~as’ Susak (Hamm/Hraste/Guberina), sa zamenom rom. prefiksa a s.-h. na, v. ERSJ l.c. alagramento alagramento adv. ‘razdragano, veselo’ Wegu{i (Ota{evi}).  Verovatno od it. arh. allegramento ‘radost, sre}a’ (Zingarelli 57).  It. re~ izvedenica od it. allegro ‘radostan’, od fr. allegre < vlat. ALECRUS, od krajweg lat. ALACER, ie. porekla (DELI 39; DEI 128–129; Bloch/Wartburg 18–19; de Vaan 32).  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima Crne Gore. alamaka alamaka adv. ‘lako, bez rada’ Wegu{i (Ota{evi}), alamakovina f. ‘ni~ija imovina, ne{to {to svako mo`e uzeti’ Vasojevi}i (Stijovi}).  Od ven. a maca ‘besplatno’ (ERSJ 1: 107–108, sa pregledom starije literature).  Ven. maca (i it. macca) deverbali od gl. maccare / macar; izraz a macca prvi put posvedo~en u XV v. (DELI 47; DEI 2296).  Bli`e ven. predlo{ku stoji amaka Brusje (Dul~i}i).  Za pojavu ala- umesto a- (amaka), up. alavertit pored avertit (ERSJ l.c.). anci anci interj. ‘{tavi{e, naprotiv, ba{‘ Wegu{i (Ota{evi}). — Kod dva pisca u XVII i XVIII v. (RJA). 33  Od ven. / it. anzi ‘~ak, {tavi{e’ (ERSJ 1: 172, sa pregledom starije literature).  Ven. / it. re~ od lat. ANTE ‘pre’, ie. porekla (DELI 62; DEI 236; REW ‡ 494; de Vaan 45).  Posvedo~eni i oblici sa po~etnim d-, danci, danke, danka Trogir (Vinja 1: 18), u kojima je na romanizam dodat s.-h. prefiks do-, v. ERSJ l.c. apa{ apa o { m. ‘grub ~ovek, napasnik’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), apa{ ‘otima~, lopov; propalica’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), apa{ica f. ‘nepodno{qiva, napasna, grabqiva `ena’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zagara~ (]upi}i).  Od fr. apache ‘gradski olo{’ ili posredno preko nem. Apache (ERSJ 1: 175, sa pregledom starije literature).  Fr. re~ izvorno naziv severnoameri~kog plemena Apa~i; u pejorativnom zna~ewu u francuskom novinarskom jeziku javila se s po~etka XX v. (Bloch/Wartburg 29; ERSJ l.c.).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti.  Mogu}e je da se oblici sa zna~ewima ‘kradqivac, lopov’ naslawaju na s.-h. glagol apiti ‘{~epati, zgrabiti’, v. ERSJ l.c. arivat arivat, -am pf. ‘sti}i, do}i’ Wegu{i (Ota{evi}); tako|e rivat Spi~ (Popovi}/Petrovi}), riva o‰vŠat impf. Spi~ (Popovi}/Petrovi}). 34  Od it. arrivare ‘sti}i’ (ERSJ 1: 200, sa pregledom starije literature).  It. re~ od vlat. *ADRIPARE ‘doneti na obalu’, spoja lat. prefiksa AD- i imenice RIPA ‘obala’, ie. porekla (DELI 75; DEI 303; REW ‡ 675; de Vaan 524).  Posvedo~ena i imenica ariv ‘dolazak’ ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I), ‘dolazak broda’ Bakarac i [krqevo (Turina/[epi}). arija ari j a f. ‘vazduh; sve`, dobar vazduh’ Stara CG (Pe{ikan), aorija Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Velika (Joki}), arija Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘klima, vazduh, sve` i ~ist vazduh’ Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Bori~i}). — XVIII v. (RJA).  Od ven. / it. aria ‘vazduh’ (ERSJ 1: 201, sa pregledom starije literature).  Ven. / it. re~ od lat. AERA, gr~kog porekla (DELI 72; DEI 287; REW ‡ 240).  Posvedo~en i oblik sa h-, harija Stara CG i Skadar, Herc., Dalm. (gra|a RSA). armadura armadura f. ‘skela u gra|evinarstvu’ Stara CG (Pe{ikan), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina).  Od ven. armadura ‘armatura’ (Skok 1: 61–62 s.v. arma; Musi} 127; Lipovac-Radulovi} II 15).  Ven. re~ od ven. arma ‘bilo koji tip oru`ja’ < lat. ARMA, ie. porekla (DELI 72–73; REW ‡ 650; de Vaan 54). 35  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. arsenao arsenao, -la m. ‘brodogradili{te’ Wegu{i (Ota{evi}). — XIX v. (RJA).  Od ven. arsenal ‘brodogradili{te’ (ERSJ 1: 213, sa pregledom starije literature).  Ven. re~ od ar. dar as-sina (DELI 75–76; DEI 305; REW ‡ 2474).  Posvedo~eno i arsinol (Vinja 1: 25).  U obliku arseno, posvedo~enom u Boki, krajwe s.-h. -o najverovatnije je rezultat uticaja s.-h. govora u kojima dolazi do prelaza -l u -o na kraju re~i: arsenal ¢ arsenao ¢ arseno, up. Musi} 77. atento atento adv. ‘spremno, kao zapeta pu{ka’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Od it. attento ‘pa`qivo, spremno’ (ERSJ 1: 234–235, sa pregledom starije literature).  It. re~ od lat. ATTENTU(M) < lat. ATTENDERE ‘obratiti pa`wu na ne{to’ (DELI 86; DEI 353; REW ‡ 763).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. afidevit afidevit m. ‘paso{‘ Crmnica (Mileti}); i sa v-: avidevit ib. (id.).  Verovatno u vezi s ven. afidar ‘imati poverewa’ (Mileti} 259).  Ven. afidar pregifirani oblik ven. fidar ‘id.’ (Boerio 24, 269).  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima Crne Gore. 36 baga` baga` m. ‘prtqag, torba’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od fr. bagage ‘prtqag, torba’ (ERSJ 2: 46, sa pregledom starije literature).  Fr. re~ derivat od fr. bague ‘id.’ (Bloch/Wartburg 50); svodi se na rom. *BAGATICUM od BAGA ‘meh’ (ERSJ l.c.; REW ‡ 880).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti.  Pored oblika baga`, na Primorju u upotrebi i leksema bagaq ‘prtqag, torba’ od it. bagaglio ‘id.’. bagatela bagatela adj. indecl. ‘xabe, jeftino’ Wegu{i (Ota{evi}), Ro`aje (Had`i}), bagatela f. ‘cena koja je veoma niska’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), bagatelisati pf. ‘ne uva`avati, ne uzimati u obzir; nipoda{tavati’ Ro`aje (Had`i}); tako|e bagateqa f. ‘jeftino}a; neprilika’ Vasojevi}i (Bori~i}), adv. ‘jeftino’ Plav i Gusiwe (Rekovi}), Velika (Joki}), bagateqisat impf. ‘{tetiti’ Velika (Joki}). — Od XVI–XVII v. (RJA).  Od ven. bagatela ‘jeftino; jeftina stvar’ (ERSJ 2: 48, sa pregledom starije literature).  Mo`da u vezi sa srlat. BAGADELLUS ‘koji je u vezi sa Bagdadom’ ili sa baga ‘sitnica’ preko *BAGATTA (DELI 103; DEI 404).  U govorima Crne Gore posvedo~eni i oblici bagateqa Vasojevi}i (Bori~i}), baga|ela Uskoci (Stani}). Oblik na -qa posvedo~en je i na 37 Kosovu, te je ovde mogu} i albanski uticaj. Usko~ki oblik mo`da polazi od varijante *bagadela sa razvojem pseudojata u penultimi, up. pojavu pseudojata u zlatiborskom baga}ela. baga{ baga{ m. ‘`itna mera’ Stara CG (Pe{ikan), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}), baga{ ‘mera za `ito, 25 kg’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘mera za te`inu, 15 kg’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘id.; posuda koja je najpre bila od drveta, a kasnije od metala i wom se merio rod `itarica (ozna~avala je 12 oka, a oka oko 1,5 kg)’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), baga{i} m. ‘mera za te`inu, 2.5 kg’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}); tako|e baga` ‘mera za te`inu (10 oka, pribli`no 15 kg)’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — Od XVII v. (RJA).  Verovatno u vezi s it. baga ‘ko`na vre}a, meh’. Mo`da doma}a izvedenica na -a{, sa promenom roda (ERSJ 2: 48–49). Druga~ije o sufiksu -a{ < lat. -ASIUS v. Skok 1: 89 s.v. baga{.  It. re~ u vezi s provans. baga ‘sve`aw, torba’; mogu}e predie. poreklo (DEI 403).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti.  Up. furl. bage ‘bokal za dr`awe vina i drugih pi}a’, bagan ‘barilce’ (Skok l.c.). 38 bagulin bagulin m. ‘{tap sa krivom dr{kom’ Crmnica (Mileti}), Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}).  Od ven. bagolina ‘vrsta {tapa’ (ERSJ 2: 55–56, sa pregledom starije literature).  Ven. re~ od lat. BACULU(M) ‘id.’, pozajmqenice iz nepoznatog izvora (REW ‡ 874; de Vaan 67).  Posvedo~ena i izvedenica na doma}em terenu od romanizma bagulin, glagol bagulat ‘po{tapati se’ ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I). bajun bajun m. ‘sanduk, skriwa, kofer’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}); tako|e bajul ib. (id.); i baun ‘id.’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘putni~ki kov~eg, ve}i putni~ki kofer’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996).  Od ven. baul, it. baule ‘sanduk, skriwa’ (ERSJ 2: 258, sa pregledom starije literature).  Ven. / it. re~ od {p. ba(h)ul, francuskog porekla (DELI 125; DEI 468; DELC 70).  Posvedo~eno i ba(v)o Dubr. (Bojani}/Trivunac), kao i bagul Cres (Skok 1: 123 s.v. baul).  U ovom romanizmu prisutno je umetawe suglasnika -j- izme|u vokala, koje je ~esto u romanskim pozamqenicama, up. Musi} 95.  Up. mak. dijal. baulo, arum. baula, alb. baul (ERSJ l.c.). 39 bakalaj bakalaj m. ‘vrsta morske ribe iz ~ije se jetre dobija uqe, bakalar’ Stara CG (Pe{ikan), Oni zboru, ~uja sa(m), da (j)e sva riba voda, a da (j)e bakalaj vojvoda. Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), bakalaj Wegu{i (Ota{evi}). — XIX v. (RJA).  Od ven. bacala, it. baccala ‘vrsta ribe, bakalar’ (ERSJ 2: 95–96, sa pregledom starije literature).  It. re~ od {p. bacalao, od krajweg sthol. kabeljauw (DELI 100; REW ‡ 4650); druga~ije ERSJ l.c., it. re~ od iberorom. izvedenice bacalhao < lat. BACULU(M) ‘{tap’.  U re~i bakalaj do{lo je do dodavawa suglasnika -j na kraju re~i, {to nije ~esta pojava me|u romanskim posu|enicama; suglasnik j }e se pre umetnuti unutar re~i (npr. cjera < it. cera) ili na po~etku kod starijih pozajmqenica (nrp. jarbuo < lat. ARBOR), v. Musi} 95. Polazi{te je mogla biti mno`ina bakala-j-i reanalizirana kao bakalaj-i.  Kwi`evni oblik bakalar vodi poreklo od it. baccalaro. baketun baketun m. ‘motka pobodena u zemqu’: Ti sadi do onoga baketuna, ne}emo vi{e krtol’e sadit ove godine. Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — baketa (RJA).  Od ven. bacheton ‘vrsta motke’.  Ven. re~ od vlat. *BACCULU(M), varijeteta vlat. *BACULU(M) ‘{tap’ (DELI 101; DEI 395).  Posvedo~eno i baketin ‘{tapi} namazan lepkom za lov ptica’ Komi`a (Marde{i}/Centin) < ven. bachetin (Boerio 54). 40  Up. baketa ‘vrsta motke’ < ven. bacheta, bachetina ‘id.’ (ERSJ 2: 103–104, sa pregledom starije literature). bala 1 bala f. ‘naramak, breme’ Stara CG (Pe{ikan), ‘sve`aw, naramak sena’ Zagara~ (]upi}i), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), balica dem. Stara CG (Pe{ikan), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), bal’irat impf. ‘sakupqati, vezivati seno u sve`weve pravougaonog oblika, u bale’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — Od XVI v. (RJA).  Ver. od it. balla ‘sve`aw’ (ERSJ 2: 114–115, sa pregledom starije literature).  It. re~ od stfr. balle, od frn~. bala (DELI 106–107; DEI 415; REW ‡ 908).  Posvedo~en i oblik sa o-, bola Kor~ula (RSA). bala 2 bala f. ‘slina, sluz iz nosa ili usta’ Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Bori~i}); pridev balav, -a, -o Stara CG (Pe{ikan), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); imenice balavac m. ‘mlad, neiskusan mladi} ili de~ak, mu{karac koji je nezreo’ Zagara~ (]upi}i), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), balavica f. ‘mlada, neiskusna `enska osoba (ponekad u pejorativnom zna~ewu)’ Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘balavo `ensko dijete’ ib. (ead.), balavko m. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), balav~e n. ‘mlada neiskusna osoba’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), balaf~e n. ‘balavo 41 dete; deri{te’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}) ¢ balaf~at coll. ib. (ead.), balafurdija f. ‘neozbiqan mlad svet, balavurdija’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), balo m. ‘balavko, osoba koja slini’ Vasojevi}i (Bori~i}), balo ‘id.’ Velika (Joki}), balowa m. ‘nezreo ~ovek’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), ‘osoba koja ima ~esto bale ili slinu oko nosa’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), balota m. ‘nezreo ~ovek’ Stara CG (Pe{ikan); glagoli balit impf. ‘ispu{tati bale’ ib. (id.), Zagara~ (]upi}i), Velika (Joki}), fig. ‘plakati’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), zabalit (se) pf. ‘zabalaviti (se)’ ib. (id.), izbalit (se) ‘obalaviti (se)’ Zagara~ (]upi}i), balat ‘balaviti’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), izbalat pf. ‘izbalaviti’ ib. (id.), balavit impf. ‘ispu{tati bale’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), pej. ‘cmizdriti, plakati’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), ‘pri~ati gluposti i ogavnosti’ ib. (id.), zabalavit ‘zabalati, pustiti bale’ Vasojevi}i (Bori~i}), fig. ‘neumesno zboriti’ ib. (id.), obalavit, obalavim pf. „obalati, obalitiŒ ib. (id.).  Ver. u vezi s rum. bale pl. ‘pena, sline’ (ERSJ 2: 113–114, sa pregledom starije literature).  Rum. re~ verovatno u vezi s lat. *BABA (Cioranescu 62; REW 953).  A. Loma predla`e i druga~ije, slovensko poreklo ove lekseme, od *obxaliti (se) > obaliti, odakle dekompozicijom o-baliti postverbal bala (Loma 2000: 605). 42 balancan balancan m. ‘vrsta povr}a, plavi patlixan’: Kako goj okrene{ i spremi{ ga, balancan (j)e grk ka sto |a(v)ola. Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — [ulek (RJA).  Od it. melanzana ‘vrsta povr}a, patlixan’ (ERSJ 2: 120, sa pregledom starije literature).  It. re~ od ar. badingian, do{lo je do ukr{tawa sa it. melo ‘jabuka’ (DELI 737; REW ‡ 876).  Posvedo~eno i balan~ana Dubr. (Bojani}/Trivunac), kao i bolancana sz. Boka (Musi}).  Po~etno b- u ovom romanizmu moglo bi se objasniti romanskim izvorom u kome nije do{lo do promene b- > m-, nakon ukr{tawa sa it. melo ‘jabuka’, up. Skok 1: 99 s.v. balan~ana. Prema drugom tuma~ewu, u obliku balan~ana do{lo je do kontaminacije it. melanzana i tur. badeldjan, up. Musi} 97. balat balat, -am impf. ‘plesati, igrati’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), bala o we n. ‘ples, igra’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — XVI i XVII v. (RJA).  Od it. ballare ‘plesati, igrati’ (ERSJ 2: 121, sa pregledom starije literature).  It. re~ od kasnolat. BALLARE, gr~kog porekla (DELI 107; DEI 416; REW ‡ 909). 43  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. balin balin m. ‘metalna kuglica, zrno sa~me’ Stara CG (Pe{ikan), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), ‘metalna kuglica, kuglager’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), balina f. ‘zrno sa~me’ ib. (id.), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina).  Od it. / tr{}. ballino ‘metalna kuglica’ (ERSJ 2: 129, sa pregledom starije literature).  Vi{e tuma~ewa, mogu}i etimoni frn~. balla i langob. palla (DELI 106– 1071 865–866; Vinja 1: 34; REW ‡ 908).  U ji. Boki posvedo~en oblik balini pl. ‘vrsta testenine’ (Lipovac-Radulovi} I). balota balota f. ‘pu{~ano zrno, kuglica’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}). — Od XVI v. (RJA).  Od ven. balota, it. ballotta ‘lopta, kugla; metak, zrno’ (ERSJ 2: 130, sa pregledom starije literature).  Ven. gl. balotar potvr|en u XVI v.; iz ven. dijalekta u{lo u italijanski kwi`evni jezik (DELI 107; DEI 417).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. 44 banak banak, -nka m. ‘klupa’ Stara CG (Pe{ikan), ‘id., {ank’ Wegu{i (Ota{evi}), banæk ‘{kolska klupa’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ‘tezga u radwi’ ib. (ead. 1996). — Od XVI v. (RJA).  Od ven. / it. banco ‘klupa, tezga, radni sto’ (ERSJ 2: 144–145, sa pregledom starije literature).  Ven. / it. re~ od frn~. *banc (DELI 111; DEI 422; REW ‡ 933).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti.  Istog je porekla i internacionalizam banka; dana{we zna~ewe razvilo se u Italiji i odatle pro{irilo u druge jezike. banda 1 banda s ovu bandu Stara CG (Pe{ikan), ba o nda f. ‘strana, bok’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), banda Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), Plav i Gusiwe (Rekovi}), Velika (Joki}), Ro`aje (Had`i}); prilozi zbande adv. ‘sa strane’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ubandu adv. ‘id.’ Zagara~ (]upi}i); tako|e banda e c adv. ‘ukoso, po strani’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), banda~ke adv. ‘id.’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), banda e ~ki adv. ‘id.’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}); derivat bandica f. ‘bo~na daska na krevetu’ Stara CG (Pe{ikan). — Od XV v. (RJA).  Od it. banda ‘strana, bok’ (ERSJ 2: 150–151, sa pregledom starije literature). 45  It. re~ od stprov. banda ‘id.’ (DELI 111; DEI 424).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti.  Balk. italijanizam, up. alb. dijal. bende, ngr. (m)panta (ERSJ l.c.). banda 2 banda f. ‘odmetnici, banditi; lo{a osoba’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), ‘muzi~ka grupa’ ib. (]upi}i), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ib. (Bori~i}).  Od it. banda ‘~eta’, krajwe od fr. bande (ERSJ 2: 149–150, sa pregledom starije literature).  Fr. re~ od germ. *binda (Bloch/Wartburg 54).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti.  U drugim govorima preko nem. Bande, delom preko ma|. banda, mo`da i preko tur. banda, bandac› (ERSJ l.c.). bandat bandat, -am impf. ‘povoditi se, kretati se u stranu’ Stara CG (Pe{ikan), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), zabandat pf. ‘iskriviti’ Wegu{i (Ota{evi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), nabandat se pf. ‘nagnuti se’ Wegu{i (Ota{evi}); tako|e izbendat pf. ‘iskriviti ne{to na jednu stranu (usta ili telo, a mo`e i da se odnosi i na deo celine koji se iskrivio)’: Vi|i kako (j)e glavu izbenda, o}e da vidi {to ~iwimo. Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}); i sa `-: 46 `bandat pf. ‘iskriviti, deformisati (npr. obu}u)’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), `banda o‰vŠat impf. ib. (id.), `bandaot, -a, -o ‘nepravilan, iskrivqen’ ib. (id.).  Krajwe od it. sbandare, ven. sbandarsi ‘skrenuti s puta (i fig.), skliznuti’ (ERSJ 2: 153–154, sa pregledom starije literature).  It. / ven. glagol od parasintakti~kog spoja it. banda ‘bok, strana’, od stprov. banda ‘id.’ i prefiksa s- (DELI 111, 1133; DEI 424).  Oblici sa `-, `bandat Spi~ (Popovi}/Petrovi}), `bandao‰vŠat Spi~ (Popovi}/Petrovi}), preuzeti su direktno od ven. sbandarse (Boerio 605), na {ta ukazuje fonetizam ven. re~i. bandera bandera f. ‘stub, obi~no od telefonskih linija ili za elektri~ne vodove, vi{i stub uop{te’ Zagara~ (]upi}i); tako|e bandijera ib. (id.). — Od XVI v. bandijera (RJA).  Od ven. / it. bandiera ‘zastava, barjak’ (ERSJ 2: 154–155, sa pregledom starije literature).  Ven. / it. re~ od provans. ban(d)iera, germ. porekla (DELI 111–112; DEI 425; REW ‡ 929).  Posvedo~eno i bandira Kor~ula (RSA) / bandira Vrgada (Juri{i}), Brusje (^DL).  Re~ u{la i u druge balk. jezike, up. mak. bandera, bug. bandera, rum. bandiera, arum. bandera, alb. bandjere, tur. bandera, band›ra, ngr. (m)pantiera (ERSJ l.c.). 47 banduwat ban‰dŠuwat impf. ‘ostaviti, bataliti’ Crmnica (Mileti}). — XIX v., Vuk (RJA).  Od ven. abandonar, it. abbandonare ‘ostaviti, napustiti’ (v. Mileti} 259).  Ven. / it. re~ od fr. abbandonner ‘id.’ < izr. etre a bandon ‘imati mo}’ (DELI 2; DEI 4; Bloch/Wartburg 1; REW ‡ 933a).  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima Crne Gore. bawat se bawat se, -am impf. ‘kupati (se), kupati se i sun~ati, sun~ati se, bawati se (u bawi)’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), ‘prati, kupati, kvasiti’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘kupati se i sun~ati’ Zagara~ (]upi}i), izbawat se pf. „okupati se, iskupati seŒ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), nabawat se pf. „izbawati seŒ Vasojevi}i (Bori~i}). — Od XVI v. (RJA).  Od it. bagno ‘kupawe; kada’, bagnare, bagnarsi ‘kupati (se)’ (ERSJ 2: 168– 169, sa pregledom starije literature).  It. re~ od vlat. *BANEU(M), izgovorne varijante lat. BALNEU(M), gr~kog porekla (DELI 104; DEI 406; REW ‡ 916).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti.  Up. ngr. mpanio, mpaniarixw, tur. banyo (ERSJ l.c.). baraba baraba m./f. ‘lopov, huqa’ Wegu{i (Ota{evi}), baraba ‘radnik koji radi u {umi na se~i gra|e’ Ro`aje (Had`i}). — (RJA). 48  Od sev.-it. barabba, ven. baraba, verovatno posredstvo nem. dijal. warawa, barawa, mada je u primorske govore re~ mogla u}i i neposredno iz sev.-it. govora (ERSJ 2: 180–181; v. i Breneselovi} 2007).  Sev.-it. oblici verovatno od imena razbojnika iz Novog zaveta, Barabbas (ERSJ l.c.; REW ‡ 940).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. barbakan barbakan, -a m. ‘uzvi{ewe, utvr|ewe’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od ven. barbacan, it. barbacane ‘potporni zid, grudobran’ (ERSJ 2: 193– 194, sa pregledom starije literature).  It. re~ mogu}eg arapskog porekla (DELI 114; DEI 430; REW ‡ 941a).  Leksema posvedo~ena jo{ u ~akavskim govorima, barbakani}i ‘mali kameni zid’ Orlec, vrbakan ‘nasip uz groma~u’ (Vinja 1: 41). barelo barelo n. ‘pqosnato i duguqasto drveno bure za vodu, zapremine oko 20 litara’ Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘stara mera za zapreminu’: Barelo ima ~etrs osam oka. ib. (ead.); tako|e burilo ‘burence od drveta, oblika elipse, napuweno vodom ili drugim proizvodima (te~nim ili ~vrstim)’ Stara CG (Pe{ikan), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}), ‘mala 49 spqo{tena drvena posuda za vodu utegnuta s dva obru~a’ Plav i Gusiwe (Rekovi}), Velika (Joki}), Ro`aje (Had`i}). — Od XVI v. (RJA).  Od ven. baril, it. barile ‘vrsta posude za vodu’ (ERSJ 2: 203–204, sa pregledom starije literature).  Mogu}a veza sa predrom. *BARRO ‘blato, glina’ (DELI 117; DEI 441) ili long. bara sa sufiksom -ile (REW ‡ 1038).  U varijetetu burilo verovatno je do{lo do ukr{tawa leksema burica i barilo (Skok 1: 112–113 s.v. baril). Druga pretpostavka je da likovi na bur- nisu nastali ukr{tawem, ve} su poreklom iz razli~itog izvora – *burro je dalo oblike na bur-, dok oblici na bar- vode poreklo od *barro ‘glina’ (Vinja 1: 42–44). Na Jadranu, bur- je idioglotska faza (fase anteriore), a bar- kasnija, aloglotska (fase seriore) – lekseme baril, barilot su mla|i venecijanizmi (Vinja l.c.).  Romanizam posvedo~en i u drugim balk. jezicima, up. bug. barilo, alb. barile, tur. baril (ERSJ l.c.). barka barka f. ‘~amac, barka’ Stara CG (Pe{ikan). — Od XV v. (RJA).  Od it. barca ‘~amac, barka’ (ERSJ 2: 208, sa pregledom starije literature).  It. re~ od lat. BARCA(M), posvedo~eno u II v.n.e. (DELI 115–116; DEI 436; REW ‡ 952).  Posvedo~eno i borka Vis (Roki).  Up. bug. barka, rum., arum. barca, alb. barke, ngr. barka, tur. barka (ERSJ l.c.). 50 bastadur bastadur m. ‘pregalac, ustalac’ Stara CG (Pe{ikan), ‘odva`na, hrabra osoba’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘id., ume{na, spretna osoba’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘sposoban, odva`an ~ovek’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ib. (Bori~i}), Plav i Gusiwe (Rekovi}), Velika (Joki}), Ro`aje (Had`i}); pridev bastaduran, -rna, -rno ‘ume{an, preduzimqiv, odva`an, hrabar’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}).  U vezi sa romanizmom bastati ‘biti dosta’, ali nije posvedo~en direktan predlo`ak (ERSJ 2: 227, sa pregledom starije literature).  Za etim. v. bastati.  Leksema posvedo~ena u ve}ini govora Crne Gore, up. i bastadi{a Uskoci (Stani}), bastadu{a ‘`ena bastadur’ ib. (id.). bastat bastat, -a impf. impers. ‘smeti, imati smelosti’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Mu~an l’i je o|e `ivot bijo, no prosto ji(m) bilo te i(m) se bastalo onako branit. Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘id., odgovarati, prili~iti; umeti, znati, biti sposoban’ Plav i Gusiwe (Rekovi}), bastat Bjelopavli}i (]upi}), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ‘id., znati’ ib. (Bori~i}), bastati ‘biti ume{an, ve{t’ Ro`aje (Had`i}); pridevi bastan, -a, -o ‘odva`an, hrabar’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ‘ume{an, spretan’ ib. (ead. 1996), basta{an, -{na, -{no ‘odva`an, hrabar’ Stara CG (Pe{ikan), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i 51 (Petrovi}/]eli}/Kapustina), basta{æn, -{na, -{no Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), basta{as / basta{as, -sta, -sto ‘koji je hrabar u izvesnoj meri, koji je izdr`qiv’ Zagara~ (]upi}i), basta{asto / basta{asto adv. ‘smelo, hrabro, izdr`qivo’ ib. (id.); imenice basta{ica f. ‘`enska osoba koja je spremna i sposobna, `ena bastadur’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), basta{lija m. ‘onaj koji je hrabar, izdr`qiv’ ib. (id.). — Od XVI v. (RJA).  Od ven. bastar, it. bastare ‘biti dosta’ (ERSJ 2: 228, sa pregledom starije literature).  Nejasno. Ven. / it. re~ mo`da u vezi s gr. bastazw ‘nositi, podnositi’ (DELI 121; DEI 455); mogu}i predlo`ak *BASTUS ‘pun’ (REW ‡ 984), kao i provans. bastar / fr. baster (DEI l.c.).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti.  U pridevu basta{an do{lo je do ukr{tawa sa s.-h. imenicom bastah ‘nosa~; ranac’, v. Vinja 1: 47. bataleon bataleon m. ‘bataqon’ Stara CG (Pe{ikan), bataleon Zagara~ (]upi}i), Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa), batalijon ib. (id., bez zna~ewa); tako|e batalijun ib. (id., bez zna~ewa), batal’ijun ‘bataleon (v.)’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}); i batalion ‘bataleon (v.)’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina).  Od it. battaglione ‘bataqon’, oblici na -on preko francuskog i nema~kog (ERSJ 2: 239, sa pregledom starije literature). 52  It. re~ izvedenica od it. battaglia ‘bitka, boj’ < kasnolat. BATT(U)ALIA(M) (DELI 122; DEI 462; REW ‡ 995).  U primorskim govorima Crne Gore posvedo~en je oblik bataqun sz. Boka (Musi}), bataqun Budva i Pa{trovi}i (Lipovac-Radulovi} II). batifoga batifoga f. ‘kesica za kresivo; duvankesa’ Crmnica (Mileti}); tako|e bativoga ib. (id.); i batifok Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}).  Od ven. batifogo ‘ogwilo’ ( ERSJ 2: 247, sa pregledom starije literature).  Ven. re~ slo`enica od bati-, imperativa gl. bater ‘pobediti’, od lat. BATTUERE i imenice fogo ‘vatra’, od lat. FOCUS, nerazre{enog porekla (DELI 123, 465; DEI 462, 464, 1736; de Vaan 228–229).  Za oblik batifok predlo`ak mo`e biti i it. battifuoco ‘id.’, dok je oblik batifoga ~isti venecijanizam, na {ta ukazuje o~uvanost zvu~nog konsonanta -g-. bafa bafa, bafe f. ‘zuluf’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}).  Od ven. bafi, it. baffi ‘brkovi’ (ERSJ 2: 260, sa pregledom starije literature).  Ven. / it. re~ mogu}eg gr~kog porekla (DEI 403).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. 53 ba{amenat ba{amenat, -nta m. (zast.) ‘boja kojom se farba dowi deo zidova fasade ku}e, ne i unutra{wi zidovi, osim dela zida pri podu, u hodnicima ili sobama, radi za{tite’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}).  Od it. basamento ‘osnova’ (ERSJ 2: 277–278, sa pregledom starije literature).  It. re~ izvedenica od u~. it. base, basare ‘osnova’, ‘zasnivati’ od lat. BASE(M), gr~kog porekla (DELI 119; DEI 447).  Posvedo~eno i aba{amenat ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I), verovatno prema glagolu aba{ati ‘spustiti’ (ERSJ l.c.).  It. re~ se u s.-h. ukrstila sa it. basso ‘nizak’, te je zato do{lo do promene it. s > s.-h. {, umesto u s.-h. ` (Vinja 1: 11). ba{etan ba{etan m. ‘puna~ak a omalen mu{karac’ Stara CG (Pe{ikan).  Od it. bassetto ‘onizak’ (ERSJ 2: 278, sa pregledom starije literature).  It. re~ deminutiv od it. prideva basso ‘nizak’ < kasnolat. BASSU(M) (DELI 120–121; DEI 452, 453; REW ‡ 978).  U ~akavskim govorima posvedo~en pridev bas ‘nizak’ < it. basso (Skok 1: 115 s.v. bas). ba{tun ba{tun m. (zast.) ‘{tap, palica’ Crmnica (Mileti}), Zagara~ (]upi}i), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}).  Od ven. baston ‘{tap’ (ERSJ 2: 285–286, sa pregledom starije literature).  Ven. re~ od vlat. *BASTONE(M) (DELI 121–122; DEI 456). 54  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. bevanda bevanda f. ‘pi}e od vina i vode’ Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), bevanda Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), fig. ‘~ovek koji nije na dobrom glasu’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}).  Od ven. / it. bevanda ‘pi}e’ (ERSJ 3: 20, sa pregledom starije literature).  Ven. / it. re~ svodi se na lat. BIBENDA ‘ono {to se pije’ < lat. BIBERE, ie. porekla (DELI 135; DEI 503; REW ‡ 1074; de Vaan 71–72).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. bekacin bekacin m. zool. ‘vrsta omawe tamne ptice selice, barska {quka’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}).  Od it. beccaccino ‘{quka’ (ERSJ 3: 66–67, sa pregledom starije literature).  It. re~ izvedena od it. becco ‘kqun’, od lat. BECCU(M), keltskog porekla (DELI 126; DEI 472; REW ‡ 1013; de Vaan 76).  Posvedo~eno i beka~in Dubr. (Bojani}/Trivunac). berekin berekin m. ‘obe{ewak, spadalo’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}).  Od ven. (sev-it.) berechin ‘obe{ewak’ (ERSJ 3: 162–163, sa pregledom starije literature). 55  Nejasno, mo`da fr. (DELI 143–144) ili germ. postawa (REW ‡ 1268); posvedo~eno u severnoitalijanskim govorima (DEI 527).  Posvedo~eno i birikin Bakarac i [krqevo (Turina/[epi}) < (sev.)it. birichino. bestija bestija f. ‘`ivotiwa’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘osoba ograni~enih umnih sposobnosti’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), ‘opaka, zla i nevaqala osoba’: ]uti, bestijo, pogani{ ovu ku}u a qeba ti daje! Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘grubijan, divqak, ne~ovek’ Vasojevi}i (Bori~i}); imenice bestilak m. ‘sprdwa, {ega~ewe’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), bestiluk ‘id.’ ib. (id.); glagol bestijat impf. ‘lupetati, badavaxisati’ Stara CG (Pe{ikan), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘divqa~ki se pona{ati’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘govoriti gluposti’ ib. (id.), bestijat ‘izvoditi gluposti, pona{ati se nekontrolisano’ Bjelopavli}i (]upi}), Vasojevi}i (Bori~i}), Velika (Joki}), zabestijat ‘napraviti glupost, uraditi ne{to nepametno, pogre{iti’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i); i bestila~it ‘pona{ati se neozbiqno’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), bestilu~it ‘id.’ ib. (id.); i sa {-: be{tija ‘vrag, |avo’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘opaka, zla i nevaqala osoba’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘budala, luda, bestija’ Vasojevi}i (Bori~i}); denominal be{tijat ‘raditi ili govoriti ne{to kako ne vaqa’: @ena mu (j)e zisto be{tijala 56 ka rijetko koja u selo. Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘ludovati, bestijati’ Vasojevi}i (Bori~i}). — Od XVI v. be{tija (RJA).  U primorskim govorima oblici sa -{- verovatno neposredno od it. bestia ‘`ivotiwa’ ili noviji internacionalizmi; oblici sa -s- posredstvom istog predlo{ka od krajweg lat. BESTIA(M) (ERSJ 3: 184–186, sa pregledom starije literature).  It. re~ od lat. BESTIA(M) ‘id.’, nerazre{enog porekla (DELI 134; REW ‡ 1061; de Vaan 71).  Posvedo~ena je hibridna tvorenica bestiluk Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), u kojoj je na romansku osnovu dodat sufiks turskog porekla -luk. bestimat bestimat, -a o m pf. ‘poniziti’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), bestima o (v)at impf. ib. (id.); i sa {-: be{timat ‘psovati’ Wegu{i (Ota{evi}). — Kod jednog pisca XVIII v. (RJA).  Od it. bestemmiare ‘psovati’ (ERSJ 3: 214, sa pregledom starije literature).  It. re~ od vlat. BLASTEMARE < gr.-lat. BLASPHEMARE (DELI 134; DEI 409; REW ‡ 1155).  Posvedo~en i oblik bjestimati Dubr. (Bojani}/Trivunac). bestragat bestragat, -am pf. ‘izgubiti’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘upropastiti, uni{titi’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i 57 (Petrovi}/]eli}/Kapustina), bestragija ‘propast’ ib. (id.); tako|e bestregat ‘uni{titi, pokvariti, razbiti’ Zagara~ (]upi}i), bestregavat impf. ib. (id.).  Verovatno u pitawu ukr{tawe sa romanizmom destregat (v.) (ERSJ 3: 186– 187, sa pregledom starije literature).  Posvedo~ena je hibridna tvorenica bestregxija Uskoci (Stani}), u kojoj je na romansku osnovu dodat sufiks turskog porekla -xija. be{it se be{it se, be{im se impf. ‘~uditi se’: Ne be{imo se zaludu kat se vi dvo j ica sva|ate, ista ve majka rodila. Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), zabe{it se pf. ‘za~uditi se, na}i se u nedoumici’ ib. (id.); deverbal zabe{ito adv. ‘za~u|eno, sa ~u|ewem’ ib. (id.).  Verovatno od it. bescio, besso ‘lud’ (ERSJ 3: 211, sa pregledom starije literature).  It. re~ mo`da u vezi s vlat. *BESTIUS ‘`ivotiwski’ < lat. BESTIA, nerazre{ene etimologije (DEI 499; REW ‡ 1063; de Vaan 71).  U govoru Pive posvedo~ena imenica be{a ‘budalasta osoba’ (Gagovi}). be{kot be{kot m. ‘dvopek (hleb)’ Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘beli pekarski hleb’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), be{kot Vasojevi}i (Bori~i}), be{kot Stara CG (Pe{ikan); deverbal ube{kotat pf. ‘prepe}i stari doma}i hleb i napraviti be{kot, dvopek’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — Od XVII v. (RJA). 58  Od it. biscotto ‘dvopek’ (ERSJ 3: 211–212, sa pregledom starije literature).  It. re~ od lat. BISCOCTU(M) (DELI 145; DEI 513; REW ‡ 1123).  It. predlo{ku najbli`e stoji varijetet bi{kot, posvedo~en u ~akavskim govorima (^DL), (Milevoj). Varijetet be{kot ne mo`e se tuma~iti kao pseudoekavizam, jer se javqa i u jekavskim govorima; nejasan i varijetet ba{kot, posvedo~en na Bra~u ([imunovi}), (Vukovi}) i Cresu (Houtzagers), v. ERSJ l.c. bilet bilet m. ‘karta, propusnica, potvrda’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i); denominal ubiletarit pf. ‘ubele`iti, upisati u spisak; zapisati’ Vasojevi}i (Bori~i}); tako|e bileta f. ‘ulaznica, karta’ ib. (id.); bil’etarnica f. ‘blagajna, mesto gde se izdaju ulaznice, karte’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}); i sa q-: biqet ‘prevozna karta’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘pisamce, ceduqa, priznanica’ ib. (id.).  Od krajweg fr. billet ‘ulaznica, karta’; oblici sa -q- od it. biglietto ‘id.’ (ERSJ 3: 252–253, sa pregledom starije literature).  It. re~ od fr. billet od stfr. billette (DELI 140; Bloch/Wartburg 69).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana.  Internacionalni galicizam, up. bug. bilet, rum. bilet, alb. bilete, tur. bilet (ERSJ l.c.). 59 bilik bilik m. ‘veliki stakleni sud; boca u kojoj se donosila rakija na uglavu svadbe’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), bilik Zagara~ (]upi}i), bilik ‘velika fla{a’ Crmnica (Mileti}); tako|e birlik ib. (id.).  Od it. bellicone ‘vrsta ~a{e’ (ERSJ 3: 254, sa pregledom starije literature).  It. re~ od srvnem. willekommen ‘dobrodo{ao’, up. stfr. wilecome, velcome, {p. velicomen, stit. wilcum (DEI 480; REW ‡ 9538b).  U oblicima zabele`enim u govorima Crne Gore do{lo je do ispadawa it. augm. sufiksa -one, koji se u s.-h. mogao shvatiti kao augmentativni, ili jo{ u italijanskom, jer se ova leksema naslonila na it. bellico / umbellico ‘pupak’ (ERSJ l.c.). Biqarda Biqarda f. Stara CG (Pe{ikan), biqarda ‘soba u kojoj je sme{ten bilijar crnogorskih gospodara’ Vasojevi}i (Bori~i}).  Oblici sa -d- preko od it. bigliardo ‘bilijar’ (ERSJ 3: 259, sa pregledom starije literature).  It. re~ od fr. billard < fr. bille ‘par~e drveta’, mogu}eg galskog porekla (DELI 141; DEI 517; Bloch/Wartburg 69; REW ‡ 1104).  Posvedo~en i oblik sa nepostojanim a, biqarad Dubr. (Bojani}/Trivunac).  Kwi`. oblik bilijar neposredno iz fr. billard ili posredstvom nema~kog (ERSJ l.c.). 60 bira bira f. ‘pivo’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina).  Od it. birra ‘pivo’ (ERSJ 3: 278–279, sa pregledom starije literature). Mogu}i predlo`ak i ven. bira ‘id.’.  It. / ven. re~ od nem. Bier ‘id.’ (DELI 144; DEI 528; REW ‡ 1089).  Oblik `bira, posvedo~en u govoru Uskoka, mo`da je nastao po analogiji prema it. sbirro / birro (ERSJ l.c.).  Up. mak. dijal. bira, bug. bira, arum. bira, alb. birre, ngr. mpira, tur. bira (ERSJ l.c.). bi}erin bi}erin m. ‘ve}a staklena ~a{a’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. bicchierino, ven. bichieron ‘~a{ica’ (ERSJ 3: 344–345, sa pregledom starije literature).  It. re~ deminutiv od it. bicchiere ‘~a{a’ < srlat. BICARIUM (DELI 138; REW ‡ 1081a).  Posvedo~eno i bi~erin Sumartin (Novakovi}).  Zna~ewe ‘ve}a staklena ~a{a’ zabele`eno samo u govoru Wegu{a, {to je zanimqiv primer gde romanski deminutiv u s.-h. govoru dobija zna~ewe augmentativa, ukoliko je predlo`at. it. deminutiv bicchierino; ven. bichieron u sebi sadr`i augmentativni sufiks -on(e). bix bix, -a m. ‘gra{ak’ Wegu{i (Ota{evi}); tako|e bi`eq Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). 61  Od ven. biso, bisello ‘gra{ak’ (ERSJ 3: 233 s.v. bi`, sa pregledom starije literature).  Ven. re~ mo`da od lat. PISUM (Skok 1: 164–165 s.v. biz1). Druga~ije o poreklu v. DEI 533–534, gde se ukazuje na mogu}e gr~ko ili ~ak balkansko poreklo (balk. *biso-) ovog dijalektizma.  Posvedo~eno i bi` sz. Boka (Musi}), Dubr. (Bojani}/Trivunac), ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I), bi`a Dubr. (RSA), Cres (Houtzagers).  Up. sln. bi`, alb. bize (ERSJ l.c.). bi{a bi{a f. ‘crvoto~ina naro~itog insekta’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), ‘crv koji nagriza drvo’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}); denominali bi{at impf. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), ‘raspadati se, trunuti (drvo od crvoto~ine)’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), izbi{at pf. ‘dobiti crvoto~ine, istrunuti’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), bi{evina f. ‘pra{ina nastala truqewem drveta’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}); tako|e be{ m. ‘trule`’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), be{a o v, -a, -o ‘truo, crvoto~an’ ib. (id.), be{eqav ib. (Popovi}/Petrovi}), izbe{ait pf. ‘istruliti’ ib. (id.); i sa v-: vi{ m. ‘vrsta moqca koji nagriza suvo drvo’ Zagara~ (]upi}i), vi{at impf. ‘trunuti’ ib. (id.).  Ver. od ven. bissa ‘zmija’ u izrazu bissa (dei legni) ‘bruma, crvoto~ina’ (ERSJ 3: 353–354, sa pregledom starije literature).  Ven. re~ od lat. BESTIA(M), nerazre{enog porekla (DELI 145; REW ‡ 1061; de Vaan 71). 62  Posvedo~eno i bu{a Bakarac i [krqevo (Turina/[epi}), br{a Vrgada (Juri{i}).  Nije jasan prelaz b- u v- u vi{ ‘vrsta moqca koji nagriza suvo drvo’ Zagara~ (]upi}i), vi{at ‘trunuti’ ib. (id.); u prefigiranim oblicima posvedo~ene su obe varijante – izvi{at / izbi{at (ERSJ l.c.). Bokez Bokez m. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), ‘osoba iz Boke, Bokeq’ Zagara~ (]upi}i), Bokezica f. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), ‘`ena iz Boke, Bokeqka’ Zagara~ (]upi}i), boke{ki, -a, -o Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), ‘koji pripada Boki, koji poti~e od Boke’ Zagara~ (]upi}i); tako|e bokeski, -a, -o Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa). — (RJA).  Od it. bocchese ‘stanovnik Boke’.  It. re~ izvedena od toponima Bocche di Cattaro ‘(Kotorska) usta = zaliv’, u ~ijem prvom delu je it. bocca ‘usta’ < lat. BUCCA(M) ‘obraz’, nerazre{enog porekla (DELI 150; de Vaan 76).  Pored oblika Bokez, posvedo~eno je i Bokeq, od it. bocchello (Skok 1: 231 s.v. buka). bokal bokal m. Stara CG (Pe{ikan), ‘sud za vodu i druge te~nosti’ Vasojevi}i (Bori~i}), ‘pehar, komdir’ ib. (Bori~i}). — Od XVIII v. (RJA).  Od it. boccale ‘sud za vodu’ (Skok 1: 184 s.v. bokal).  It. re~ od poznolat. BAUCALE(M), gr. porekla (DELI 150). 63  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti.  Up. rum. bocal, boccala (Skok l.c.). bokun bokun m. po primorju: ne}e{ |aoqi bokun Stara CG (Pe{ikan), ‘komad, par~e; zalogaj’ Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), bokuni} dem. Crmnica (Mileti}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — Od XVI v. (RJA).  Od it. boccone ‘zalogaj, par~e’ (Skok 1: 231 s.v. buka; Lipovac-Radulovi} I 36).  It. re~ je augmentativ od it. bocca ‘usta’ < lat. BUCCA(M) ‘obraz’, nerazre{enog porekla (DELI 150; DEI 547; de Vaan 76).  U s.-h. govorima, varijetet bokon, posvedo~en na Visu (Roki) i u Labinu (Milevoj), posledica je uticaja venecijanskog dijalekta (Skok l.c.). bolanya bolanxa f. ‘vaga sa tasom’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), bolanxa Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Velika (Joki}).  Verovatno dalm.-rom. leks. ostatak. od vlat. *BILANCIA(M) (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Ven. re~ preko vlat. *BILANCIA(M) od kllat. BALANX (Skok 1: 186 s.v. bolan~a; DELI 141; REW ‡ 1103). 64  Oblici balanxa ‘kantar, terazije’ Vasojevi}i (Bori~i}), Plav i Gusiwe (Rekovi}), Velika (Joki}), Ro`aje (Had`i}), balan~a ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I), balan~a Dubr. (Boajni}/Trivunac) su novije pozajmqenice koje vode poreklo od ven. balanza ‘vaga’ (ERSJ 2: 120). botiqa botiqa f. ‘fla{a, boca’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}); tako|e botuqa ib. (id.); i butiqa Crmnica (Mileti}), Bjelopavli}i (]upi}).  Od it. bottiglia ‘fla{a’ (Skok 1: 194 s.v. botilja; Lipovac-Radulovi} I 38; Musi} 137).  It. re~ preko fr. bouteille ‘id.’, od lat. BUT(T)ICULA(M) (DELI 159; DEI 576; Bloch/Wartburg 81; REW ‡ 1426).  U govoru Brusja posvedo~en oblik butilija (Dul~i}i). boca boca f. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), ‘fla{a’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}), ‘stara italijanska mera za te~nost’ ib. (id.), bo~ica dem. Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); tako|e bucat m. ‘drvena posuda u obliku testije sa malim izvijenim noscem sa strane i velikim centralnim otvorom na vrhu’ Ro`aje (Had`i}). — Od XVII v. (RJA).  Od ven. bozza ‘fla{a’ (Skok 1: 177–178 s.v. boca; Musi} 137).  Ven. re~ mo`da u vezi s *BOKKJA i *BOTTIA „okrugli predmetŒ; nije utvr|eno predrom. poreklo rekonstr. oblika (DELI 150–151; DEI 547; REW ‡ 1191a). 65  Romanizam posvedo~en i u drugim balk. jezicima, up. cinc. bota, ngr. botsa / mpotza (Skok l.c.).  U s.-h. govorima varijeteti sa -c- su nesumwivi venecijanizmi, dok oblici sa -~- mogu biti stariji romanizmi (Skok l.c.). Tako|e, oblici sa prelazom u < o, npr. bucat (Ro`aje), mogu biti starije pozajmqenice (Skok l.c.). bocun bocun m. ‘fla{a sa {irim grli}em, obi~no kupastog ili ovalnog oblika’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), ‘fla{a, dole {ira, gore uska, iz koje se slu`i vino’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), bocuni} dem. Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), bocun~i} dem. Stara CG (Pe{ikan). — Vuk (RJA).  Od ven. augmentativa bozzon ‘velika staklena fla{a’ (Skok 1: 177–178 s.v. boca; Musi} 137; Lipovac-Radulovi} 36). Mogu}i predlo`ak i i istrorom. bozzon ‘id.’, rasprostraweno u {irem ven. arealu (Cossutta 2012: 173).  Za etim. v. boca.  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. brage{e brage{e, brage{a f. pl. ‘duge ga}e opletene od vune koje su se nosile ispod pantalona, plele su se kod ku}e, budu}i da je svaka ku}a dr`ala ovce’: @a mi ga bje{e, bos, na nogavice ot brage{a mu prs gl’iba, a pete ispucal’e ka stara crepuqa. Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — XIX v. (RJA). 66  Od ven. / furl. braghesse ‘vrsta doweg ve{a’ (Skok 1: 196–197 s.v. braga; Lipovac-Radulovi} I 38).  Ven. / furl. re~ izvedenica od ven. braga / furl. brage, keltskog porekla (Skok l.c.; Vinja 1: 64; REW ‡ 1252).  Posvedo~eni oblici brage{i na Cresu i brge{e u Vodicama (Skok l.c.).  Na severnoitalijanski predlo`ak ukazuje prelaz lat. -c- u rom. -g-. brazletna brazletna f. ‘narukvica’ Wegu{i (Ota{evi}).  Verovatno od fr. bracelet ‘narukvica’.  Fr. re~ izvedenica od fr. bras ‘ruka’, od lat. BRACHIUM (Bloch/Wartburg 82 ; REW ‡ 1256).  Re~ nije posvedo~ena u drugim govorima Crne Gore i Jadrana uop{te.  Re~nik SANU bele`i i oblik brazleta (RSA 1: 100). brdun brdun m. ‘neodrezani, ostavqeni prut na ~okotu vinove loze, mladina loze’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘izmladak, izdanak’ Wegu{i (Ota{evi}), brdun~i} dem. Zagara~ (]upi}i); denominal obrdunat se pf. ‘razviti se, pustiti lastare (u lozi)’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — XIX v. Vuk (RJA).  Od it. bordone ‘{tap’, izvedeno od burda ‘trska’ ili od bordone ‘hodo~asni~ki {tap’ (Skok 1: 205 s.v. brdun).  It. re~ od stfr. bourdon, verovatno deminutiva od vlat. *BURDA(M) ‘{tap’(DELI 156; DEI 564; REW ‡ 1403).  Leksema posvedo~ena samo u kontinentalnim govorima Crne Gore. 67 bregadir bregadir m. ‘visoki vojni (generalski) ~in u starocrnogorskoj vojsci’ Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i); tako|e brigadir ib. (id.), brigadier Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa), brigadijer Zagara~ (]upi}i); i bregadijer ib. (id.); i bragadier Crmnica (Mileti}). — XVIII v. (RJA).  Od it. brigadiere ‘vojnik’ (Skok 1: 209 s.v. brigentin).  It. re~ od fr. brigadier, derivat od italijanizma brigade; leksema brigadiere posvedo~ena u XVIII v. u italijanskim dijalektskim govorima (DELI 166; DEI 599; REW ‡ 1299).  U crmni~kom govoru posvedo~en je i oblik sa -a-, bragadier (Mileti}). bre{ka bre{ka f. ‘vrsta male starinske pu{ke, nazvane po italijanskoj varo{ici Bre{i’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Bori~i}).  Od imena it. grada Brescia (Skok 1: 207 s.v. bre{akinja).  It. Brescia od keltskog Brixia (Skok l.c.).  Re~ posvedo~ena samo u govorima kontinentalne Crne Gore.  Pored bre{ka, zabele`eni su i oblici bre{akiwa / bre{anka / bre{ankiwa (Skok l.c.). brzola brzola f. ‘vrsta jela od sve`eg sviwskog mesa’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — Mikuqa, Belostenec (RJA).  Od ven. brisiola ‘vrsta jela od mesa’ (Skok 1: 221–222 s.v. bru`ola; Musi} 138; Lipovac-Radulovi} I 41). 68  Ven. i ostali dijal. oblici od germ. brasa (DEI 591; REW ‡ 1276).  Posvedo~eni i varijeteti br`ola Dubr. (Bojani}/Trivunac) / br`ola Bakarac i [krqevo (Turina/[epi}), Bra~ ([imunovi}), Vrgada (Juri{i}), kao i bri`ola (^DL), Selca na Bra~u (Vukovi}), brxola Budva i Pa{trovi}i (Lipovac-Radulovi} II).  Up. furl. brisiole, brasµola ‘id.’ (Skok l.c.) brokva 1 brokva f., g. pl. brokava ‘ekser’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), brokvica dem. Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996). — broka XVIII v. (RJA).  Verovatno od ven. broca ‘ekser’ (Musi} 138). Mogu}i predlo`ak i it. brocco ‘id.’ (Skok 1: 216–217 s.v. broka2; Lipovac-Radulovi} I 40).  Ven. / it. re~ od lat. BROCCHU(M) ‘isturen, ispup~en’; iz ovog zna~ewa se potom razvilo ‘{iqati predmet’ ¢ ‘ekser’ (DELI 168; DEI 605–606; REW ‡1319).  U govoru Bakarca i [krqeva posvedo~en je oblik brukva (Turina/[epi}); oblici su -u- pripadaju starijem sloju romanskih pozajmqenica zbog prelaza rom. -o- u s.-h. -u- (Skok l.c.).  U obliku brokva do{lo je do umetawa suglasnika -v-, {to se smatra ~estom pojavom me|u romanskim pozajmqenicama, up. Musi} 96. Razvoj kv ukazuje na romansku geminatu *kk, up. ERSJ 2: 270 s.v. ba~va. 69 brokva 2 brokva f. ‘metalni bokal za vodu’ Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); tako|e broka ‘uska emajlirana posuda, sa `i~anom dr{kom, za vodu’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina).  Verovatno od ven. broca ‘posuda za vodu’ (Vinja 1: 71). Mogu}i predlo`ak i it. brocca ‘id.’ (Skok 1: 216 s.v. broka1).  Mogu}i etimon rekonstruisani oblik iz vlat. *BROCCA(M) ‘alatka sa dr{kom’ < lat. BROCCUS (DELI 168; DEI 604; REW ‡ 1320).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana.  U obliku brokva do{lo je do umetawa suglasnika -v-, {to se smatra ~estom pojavim me|u romanskim pozajmqenicama (up. Musi} 96). Za razvoj kv v. brokva 1 . bronzin bronzin m. ‘emajlirani lonac s povrazom, ispup~enih bokova’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ib. (Bori~i}), ‘neveliki lonac vaqkastog pro{irewa, a po sredini sa poklopcem i vreslom (dr{kom od debqe `ice)’ Ro`aje (Had`i}), ‘ve}a posuda za kuvawe’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Bjelopavli}i (]upi}), bronzin~e dem. Ro`aje (Had`i}), bronzoglavile m. ‘mu{ka glava velike, ~vornovate glave; tupoglava mu{ka osoba’: Bronzoglavile je ~oek velike glave. 70 Zagara~ (]upi}i); tako|e bronsin m. ‘bronzin (v.)’ Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Bjelopavli}i (]upi}), bro‰nŠsin Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa), bronsoglavile ‘bronzoglavile (v.)’ Zagara~ (]upi}i), bronsa f. ‘tu~’ Wegu{i (Ota{evi}); i brzin ‘emajlirana posuda za te~nost’ Plav i Gusiwe (Rekovi}).  Od ven. bronzin ‘vrsta posude za kuvawe’ (Musi} 138; Lipovac-Radulovi} I 40).  Ven. re~ izvedenica od ven. bronza, za etim. v. bronsa.  Posvedo~en i skra}eni oblik brzin u govoru Plava i Gusiwa (Rekovi}). bronsa bronsa f. ‘|ule’ Crmnica (Mileti}).  Verovatno od ven. bronza ‘`ar; upaqeni ugaq’ (Mileti} 263; Boerio 102).  Ven. re~ krajweg persijskog porekla (DELI 169–170; REW ‡ 1113).  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima Crne Gore, kao ni u govorima Jadranskog primorja. bru{ket bru{ket m. ‘kocka, `reb, obi~no za izvla~ewe slamki razne du`ine; slamka ili drvce koje za to slu`i’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); denominal bru{ketat se impf. ‘`rebati’ Zagara~ (]upi}i). — XVIII v. (RJA).  Od it. f. pl. bruschette ‘vrsta de~ije igre’ (Skok 1: 221 s.v. bru{ket; Lipovac-Radulovi} I 41; Musi} 139). 71  It. re~ deminutiv od it. brusca ‘gruba ~etka’, od poznolat. BRUSCU(M) (DELI 171; DEI 617; REW ‡ 1342).  U Konavlima posvedo~en oblik bru{ke (Ka{i}), bez italijanskog deminutivnog sufiksa. bru{kin bru{kin m. ‘~etka za ribawe poda’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od ven. bruschin, it. bruschino ‘~etka za ribawe’ (Skok 1: 221 s.v. bru{kin; Musi} 139; Lipovac-Radulovi} I 41).  Za etim. v. bru{ket.  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. bru{tulin bru{tulin m. ‘limena naprava za pr`ewe kafe’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), br‰uŠ{tulin ‘id.’ Crmnica (Mileti}); tako|e pr`ulin ‘bru{tulin (v.)’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996); i pr`un ‘bru{tulin (v.)’ Stara CG (Pe{ikan).  Verovatno od sev.-it. brustolino ‘pr`ionik za kafu’ (Skok 1: 221 s.v. bru{tulati). Mogu}i predlo`ak i ven. brustolin ‘pr`ionik za kafu’ (Musi} 138; Lipovac-Radulovi} I 41).  It. / ven. predlo`ak od stit. brustolare ‘pe}i, pr`iti’; zna~ewe ‘pr`ionik za kafu’ razvilo se iskqu~ivo u severnoitalijanskim govorima (DELI 171–172).  Posvedo~en i varijetet bar{tulin Bra~ ([imunovi}). 72  Doma}i sinonimi, pr`ulin Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996) i pr`un Stara CG (Pe{ikan), verovatno su plod ukr{tawa doma}eg glagola pr`iti i romanizma bro{tulin / bru{tulin. bubaxin bubaxin m. ‘vrsta debele pamu~ne tkanine’ Wegu{i (Ota{evi}); tako|e buba`ina f. Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}); i bubak m. Crmnica (Mileti}). — Od XVI v. bumbak (RJA).  Od ven. bombasina ‘vrsta tkanine’; na ven., umesto na it. predlo`ak, ukazuje -`- u s.-h. re~i umesto -~- (Vinja 1: 86). Oblik bubak mo`da u vezi s stit. bombace, srlat. BOMBAX (Skok 1: 235 s.v. bumbak), ali se ostavqa i mogu}nost porekla od viz. bambax (Vinja l.c.).  Re~ je orijentalnog porekla, ali nije jasno kojim je putem do{la u zapadne jezike (DEI 555).  Iz istog orijentalnog izvora poti~e i s.-h. turcizam pamuk (Vinja l.c.; Skok l.c.). buganci buganci, -naca m. pl. ‘promrzline (na nogama)’ Wegu{i (Ota{evi}); tako|e buhanci ib. (id.). — (RJA).  Od sev.-it. buganza ‘promrzlina’ (Skok 1 228 s.v. buganca; Vinja 1: 81).  Sev.-it. re~ verovatno u vezi s it. buca ‘rupa; raspucalost ko`e’, od poznolat. BUCA(M), varijante lat. BUCCA(M), nerazre{enog porekla (Vinja l.c.; DELI 172–173; de Vaan 76). 73  U wegu{kom govoru posvedo~en je oblik buhanci do{lo je do prelaza rom. suglasnika -g- u s.-h. -h-, {to nije tipi~na pojava u romanskim pozajmqenicama; treba imati u vidu da govori zapadne Crne Gore, u koje spada i wegu{ki, ~uvaju konsonant -h-, ali da se ponegde on u medijalnom polo`aju sonorizuje u g, npr. muge < muhe (v. Ivi} 1985: 161). bu`a bu`a f. ‘otvor, rupa’ Wegu{i (Ota{evi}). — Kod jednog pisca XVI v. (RJA).  Od ven. buso ‘otvor, rupa’ (Skok 1: 247 s.v. bu`a; Lipovac-Radulovi} II 50; Musi} 139).  U vezi s it. buco, za etim. v. buganci (DEI 650; REW ‡ 9115).  Posvedo~en je i denominal bu`ati na Mqetu (Skok l.c.). bula bula f. ‘raskokano, ispe~eno kukuruzno zrno, kokica’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996); imenice bulavåc m. ‘vrsta kukuruza za bulawe, koki~ar’ ib. (ead.), ib. (ead. 1996), bulavica f. ‘raskokano, ispe~eno kukuruzno zrno, kokica’ ib. (ead.), ib. (ead. 1996), ib. (Bori~i}); glagol bulat impf. ‘praviti bule, kokice’ ib. (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ‹ se ‘kokati se (o kukuruzu)’ ib. (ead.), izbulat pf. ‘napraviti bule, kokice’ ib. (ead.), ib. (ead. 1996), ‘ispucati, isprskati (o kokicama)’ ib. (ead.), ib. (ead. 1996). — Od XIX v. bulati (RJA).  Verovatno od it. bolla ‘nadimawe; pe~at’ (Skok 1: 185–186 s.v. bola).  It. re~ od lat. BULLA(M) ‘amajlija; urez na vratima’ (DELI 152; DEI 553; REW ‡ 1385).  Zna~ewa ‘kokica’, ‘praviti kokice’ posvedo~ena samo u govoru Vasojevi}a. 74 bulat bulat, -am impf. ‘pakovati’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), zabulat pf. ‘dobro zatvoriti, zape~atiti’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), zabulavat impf. ib. (id.), odbulat pf. ‘otvoriti koverat, pismo’ ib. (id.), odbulavat impf. ib. (id.); tako|e buletina f. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa). — Od XIX v. (RJA).  Od it. bolla, bollare ‘nadimawe, pe~at; nadimati se, udarati pe~at’ (Skok 1: 185–186 s.v. bola).  Za etim. v. bula.  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. bulin bulin m. ‘mala, glavna kugla za bu}e’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od ven. bolin, it. bollino ‘vrsta male kugle’ (Vinja 1: 85; Lipovac-Radulovi} I 42; Musi} 140).  Ven. / it. re~ denominal od it. bollare ‘stavqati pe~at’, od lat. BULLA(M) (DELI 152; DEI 553; REW ‡ 1385).  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima kontinentalne Crne Gore. bura bura f. ‘vlaga, vla`nost’, ‘nevreme’ Zagara~ (]upi}i), buran, -rna, -rno ‘vla`an, ki{ovit (obi~no o godi{wem dobu)’ ib. (id.), burno adv. ‘ki{ovito’ ib. (id.). — Od XVIII v.; u zna~ewu ‘sever’ od XIII v. (RJA).  Verovatno od ven. bora, it. bora ‘severni vetar’ na Jadranskom primorju (Skok 1: 238 s.v. bura; Musi} 140); u ostalim s.-h. govorima mogu}e da je u 75 pitawu sveslovenska re~, potvr|ena u psl. u zna~ewu ‘vihor’ (Skok l.c.; SP 1: 453 s.v. bura; ÅSSÀ 3: 97–98 s.v. *bura / *bur’a).  Ven. / it. re~ od lat. BOREA(M) ‘severni vetar’, gr~kog porekla (DELI 155; DEI 561; REW ‡ 1219).  Leksema posvedo~ena u govorima Jadrana u zna~ewu ‘severoisto~ni vetar’. burdeq burdeq m. ‘tro{na ku}a; javna ku}a’ Vasojevi}i (Bori~i}), ‘neuredan prostor (ku}a)’ Velika (Joki}). — XIX v. (RJA).  Verovatno od it. bordello ‘javna ku}a’ (Skok 1: 239 s.v. burdelj); istislo iz upotrebe venecijanizam kazin / ka`in < ven. casin (Vinja 1: 87–88).  It. re~ od frn~. bord, srlat. BORDUM ‘daska’ (DEI 563; REW ‡ 1216).  Lekseme posvedo~ene na Hrvatskom primorju, burdil ‘vika, graja’ vode poreklo od ven. bordelo ‘mete`, gu`va’, bordelar ‘praviti buku’ (Vinja l.c.).  Oblik burdeq u zna~ewu ‘koliba’ najverovatnije vodi poreklo od rum. bordei (Skok l.c.). bustin bustin m. ‘kombinezon (mo`e i grudwak)’ Wegu{i (Ota{evi}); tako|e bustim Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}).  Od it. bustino ‘kombinezon’ (Skok 1: 244 s.v. bust; Musi} 141).  It. re~ izvedenica od it. busto ‘id.’, od lat. BUSTU(M) (DELI 179; DEI 643; REW ‡ 1422).  Posvedo~en je oblik bustim u govorima Zete (Ba{anovi}-^e~ovi}), sa prelazom rom. -n u s.-h. -m, koji nije ~est u romanskim pozajmqenicama. 76 butarga buta o rga f. ‘ikra’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘povra}awe’ ib. (id.), butarga zast. ‘usoqena, suva ikra ribe skakavice’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}).  Od ven. botarga ‘ikra’ (Vinja 1: 90).  Ven. re~ od gr. dijal. botarago (Vinja l.c.).  U dubrova~kom govoru posvedo~en je oblik sa nepostojanim a, butarag (Bojani}/Trivunac).  U govorima oko Skadarskog jezera posvedo~en je oblik avgutar (Skok 1: 245 s.v. butarag), direktni grecizam, od gr. to augotaraco (Vinja l.c.). butiga butiga f. ‘prodavnica’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘kafana, du}an, radwa’ Wegu{i (Ota{evi}), butiga ‘prodavnica, radwa’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), butiga Bjelopavli}i (]upi}); tako|e butinga Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa); i butiega ib. (id., bez zna~ewa). — Od XVII v. (RJA).  Od ven. botega, it. bottega ‘prodavnica, du}an’ (Skok 1: 245 s.v. butiga; Musi} 141; Lipovac-Radulovi} I 43).  Ven. / it. re~ od lat. APOTHECA(M), gr~kog porekla (DELI 159; DEI 249; REW ‡ 531).  U crmni~kom govoru posvedo~en je oblik butinga (Mileti}), sa umetnutim suglasnikom -n-, {to je ~esta pojava me|u romanskim pozajmqenicama. 77 bu}e bu}e, -a pl. t. ‘igra s kuglama’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Od it. boccia ‘drvena lopta za igru’ (Skok 1: 177–178 s.v. boca; Musi} 141). Mogu}i predlo`ak i ven. bocia ‘glava; okrugli predmet’ (Vinja 1: 85).  Nejasno; mo`da u vezi sa rekonstruisanim oblicima *BOKKJA i *BOTTIA ‘okrugli predmet’ (DELI 150–151; DEI 547).  U primorskim govorima posvedo~en je i oblik bo}a, v. Vinja l.c., fonetski bli`i romanskom predlo{ku, dok je u obliku bu}a do{lo do prelaza rom. vokala -o- u s.h. -u-, {to je ~esta pojava u romanskim pozajmqenicama. vagabund vagabund m. ‘skitnica, probisvet’ Wegu{i (Ota{evi}), vagabunda m. Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Od it. vagabondo ‘skitnica, lutalica’ (Lipovac-Radulovi} I 370).  U~ena re~, od postkllat. VAGABUNDU(M) < VAGU(M) ‘koji luta’, mogu}eg ie. porekla (DELI 1408; REW ‡ 9121; de Vaan 651).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. vagan vagan m. ‘zdela, ~inija’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Plav i Gusiwe (Rekovi}), ‘`itna mera’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), fig. ‘jelo’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zagara~ (]upi}i), fig. ‘materijalno stawe’ ib. (id.), Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), vagan ‘ve}i drveni sud iz kojega se jede’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (Bori~i}), ‘mera za `ito’ ib. (id.), Velika (Joki}), vagan ‘drvena posuda za jelo’ 78 Ro`aje (Had`i}), vagan~i} dem. Zagara~ (]upi}i); glagol razvaganit pf. ‘raseliti, rasku}iti’ Vasojevi}i (Bori~i}). — Vuk, Belostenec, [ulek (RJA).  Od furl. vagan, bagan ‘kada’ (Skok 3: 559 s.v. vagan).  Posvedo~en i varijetet vagun Bakarac i [krqevo (Turina/[epi}), Vis (Roki) / vagun Selca na Bra~u (Vukovi}), Bra~ ([imunovi}).  Up. it. dijal. bagano ‘mesto u kome se ~uva posu|e’, gabana ‘posudica’, cavagno, gavagno ‘korpa’ (Skok l.c.). va` va` f. ‘vaqkasta limena posuda za kafu i dr.’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), ‘posuda za cve}e’ Wegu{i (Ota{evi}), va`i} dem. Stara CG (Pe{ikan), va`ica dem. Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — (RJA).  Od it. vaso ‘vrsta posude’ (Skok 3: 568 s.v. va{; Lipovac-Radulovi} I 371; Musi} 141).  It. re~ od lat. VASU(M), od kllat. VAS, posvedo~enog pit. porekla (DELI 1414–1415; REW ‡ 9161; de Vaan 655).  U konavoskom govoru posvedo~en je oblik vaz (Ka{i}), u kome nije do{lo do ~estog prelaza rom. intervokalnog -s- u s.-h. -`-. vakanca vaka o nca f. ‘odmor, raspust’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Od it. vacanza ‘odmor, raspust’ (Lipovac-Radulovi} I 370).  It. re~ je derivat od u~. it. glagola vacare ‘ostati bez ne~ega’, od lat. VACARE ‘biti prazan’, ie. porekla (DELI 1407; REW ‡ 9108; de Vaan 649). 79  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. vala vala f. ‘uvala, dolina, dubodolina’ Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), vala Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Mo`da dalm.-rom. leks. ostatak od lat. VALLES; prema drugom tuma~ewu, u pitawu je ~ist italijanizam, od it. valle ‘dolina, uvala’ (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Etimologija lat. VALLES nije razre{ena (de Vaan 652).  U govorima ji. Boke posvedo~en je venecijanizam valada ‘udolina’ (Lipovac-Radulovi} I), od ven. valada ‘id.’. vali`a vali`a f. ‘kofer’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}); tako|e valixa ‘putni~ki kofer’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Od ven. valisa ‘kofer, prtqag’ (Skok 3: 562 s.v. vali`a; Musi} 142; Lipovac- Radulovi} I 370).  Nejasno; mo`da u vezi s lat. BILICE(M) ‘koji ima dvostruki konac’, nerazre{ene etimologije (DELI 1410; DEI 3980–3981; de Vaan 340).  U govoru Budve i Pa{trovi}a posvedo~en oblik valixa (Lipovac-Radulovi} II). vapor vapor m. ‘brod, parobrod’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), vapor Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), vapor 80 Plav i Gusiwe (Rekovi}), vapor Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa); tako|e vampor ‘la|a’ Zagara~ (]upi}i). — (RJA).  Od ven. vapor ‘la|a, brod’ (Skok 3: 690 s.v. `vampiti).  U~ena re~, od lat. VAPORE(M) ‘para’, ie. porekla (DELI 1413; REW ‡ 9147; de Vaan 654).  U govorima Boke i Dubrovnika posvedo~eni su romanski deminutivi vaporin, od it. vaporino, vaporet, od it. vaporetto; u dubrova~kom govoru posvedo~ena je i hibridna tvorenica vapori} (Bojani}/Trivunac), gde je na stranu osnovu dodat s.-h. deminutivni sufiks -i}. vardat vardat, -am impf. ‘preturati stvari, lupati’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), vardat ‘stvarati galamu, beskorisno raditi’ Bjelopavli}i (]upi}), vardawa f. ‘vika, galama; pometwa’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — Vuk, Ivekovi} (RJA).  Od ven. vardar, tj. od imperativne forme varda! ‘~uvaj (se)’ (Vinja 3: 300).  U govorima kontinentalne Crne Gore posvedo~eno je vi{e hibridnih tvorenica u kojima je na ovu romansku osnovu dodat s.-h. sufiks – vardos ‘veseqe’ Uskoci (Stani}), varda~a ‘ona koja mnogo pri~a, varda’ Piva (Gagovi}), varda~ina ‘onaj koji mnogo pri~a, varda’ Piva (Gagovi}), Nik{i} (\okovi}).  Ven. varda! postalo je deo mornarskog vokabulara na isto~nom Sredozemqu, up. ngr. barda!, tur. varda! (Vinja l.c.). 81 vel vel, pl. velovi m. ‘vrsta `enske marame (deo starocrnogorske narodne no{we)’ Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ‘`enska ~ipkana marama za mlade i neveste’ ib. (Bori~i}); i sa f-: fel Stara CG (Pe{ikan), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); tako|e feq Wegu{i (Ota{evi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — veo, velo (RJA).  Od it. velo ‘veo, vrsta marame’ (Skok 3: 572 s.v. vel; Musi} 142; Lipovac-Radulovi} I 372).  It. re~ od lat. VELU(M), ie. porekla (DELI 1420; DEI 4002; de Vaan 660).  U kontinentalnim govorima Crne Gore posvedo~eni su oblici u kojima je do{lo do prelaza rom. v- u s.-h. f-, fel Stara CG (Pe{ikan), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), kao i dodatno umek{ani oblik feq Wegu{i (Ota{evi}). Obe pojave se sre}u i u doma}im re~ima, npr. fËir < vir (Petrovi}/]eli}/Kapustina). velada velada f. ‘sve~ani ogrta~’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Od ven. (sev.-it.) velada ‘део одеће, огртач’ (Boerio 784).  Leksema nije potvr|ena u drugim govorima kontinentalne Crne Gore.  Oblici velada (Perast) i velata (Dubrovnik) ‘jedro’ vode poreklo od stit. velata ‘kratka plovidba punih jedara’; zna~ewe ‘vrsta ogrta~a’ javqa se samo u severnoitalijanskim govorima (Skok 3: 572 s.v. vel). 82 veladun veladun m. ‘mu{ki kaput’ Wegu{i (Ota{evi}), veledun ‘kratak kaput’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘deo ode}e, grubqi kaput’ Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — (RJA).  Od ven. veladon ‘deo ode}e, kaput’ (Musi} 142).  Ven. re~ je augmentativ od ven. velada ‘ogrta~’ (Boerio 784).  U govoru Budve i Pa{trovi}a posvedo~eni su oblici veladin / veladun (Lipovac-Radulovi} II). velenca velenca f. ‘prekriva~, vrsta tankog }ebeta’ Stara CG (Pe{ikan). — velenca, velencija (RJA).  Balk. re~ katalonskog porekla, ver. od prideva Valenciana (Skok 3: 561 s.v. valinca); veliki broj oblika i posredstvom venecijanskog, uz prilago|avawe s.-h. jezi~kom sistemu, npr. levencija Murter, zvalenca ]unski (Vinja 3: 298).  U govoru Pa{trovi}a posvedo~en je i oblik valenca (Skok l.c.).  Romanizam posvedo~en i u drugim balk. jezicima, up. rum. velinta, bug. velence, alb. velendze, ngr. belentza, tur. velense (Skok l.c.). velud velud m. ‘vrsta tkanine, somot, bar{un’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), ‘tkanina sli~na somotu’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996), velud ‘somot’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — velud, velut (RJA).  Od ven. veludo ‘somot’ (Skok 3: 574 s.v. velud). 83  Ven. re~ od lat. prideva VILLUTU(M), posvedo~enog tek u VII v.n.e., od lat. VELLUS, ie. porekla (DELI 1419–1420; DEI 4006; de Vaan 659).  Posvedo~eni su i oblici velut Dubr. (Bojani}/Trivunac) / velut Orbani}i u Istri (Kalsbeek), koji mogu voditi poreklo i od it. lika velluto. vera vera f. ‘burma’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), verica f. ‘alka’ ib. (id.). — (RJA).  Verovatno od ven. vera ‘burma’ (Skok 3: 576–577 s.v. vera; Musi} 142; Lipovac-Radulovi} I 373).  Ven. re~ od poznolat. VIRIA(M) ‘narukvica’ (DEI 1799; REW ‡ 9366).  Leksema nije posvedo~ena u drugim kontinentalnim govorima Crne Gore. veranda veranda f. ‘terasa, obi~no pokrivena i zastakqena, trem; vrsta balkona’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}).  Od it. veranda ‘vrsta balkona’ (Lipovac-Radulovi} I 373).  It. re~ verovatno od port. varanda, preko engl. (XVIII v.); prema drugom tuma~ewu, od fr. veranda (XVIII v.) (DELI 1425).  Leksema je deo s.-h. kwi`evnog jezika, veranda (RSA). verdura verdura f. ‘zelen, povr}e’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. verdura ‘povr}e’ (Musi} 143).  It. re~ derivat od it. verde ‘zelena boja’ od vlat. VIRDE(M), od lat. VIRIDE(M) < lat. VIREO ‘biti zelen’, nerazre{enog porekla (DELI 1425– 1426; DEI 4017–4018; de Vaan 681–682). 84  Leksema nije posvedo~ena u drugim kontinentalnim govorima Crne Gore. vesta vesta f. ‘kratak kaput’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}).  Od ven. vesta, it. veste / vesta ‘odelo, haqina’ (Skok 3: 579 s.v. vesta; Musi} 143; Lipovac-Radulovi} I 375).  Ven. / it. re~ od lat. VESTE(M), ie. porekla (DELI 1432; REW ‡ 9283; de Vaan 671–672).  U govorima Boke posvedo~en je oblik ve{ta (Lipovac-Radulovi} I), (Lipovac-Radulovi} II), (Musi}), sa tipi~nim prelazom rom. suglasnika -s- u s.-h. -{-. ve{tit ve{tit m. ‘odelo’ Wegu{i (Ota{evi}); i sa f-: fe{tit ib. (id.).  Od it. vestito ‘odelo’ (Skok 3: 579 s.v. vesta; Musi} 143; Lipovac-Radulovi} I 375).  It. re~ izvedenica od it. veste ‘odelo, haqina’, za etim. v. vesta.  U kontinentalnim govorima Crne Gore posvedo~en je oblik u kome je do{lo do prelaza v u f, fe{tit (Ota{evi}), up. s.v. vel. Oblici u kojima rom. -s- nije pre{lo u s.-h. -{-, vestit, posvedo~eni su u dubrova~kom i konavoskom govoru.  U govoru Dubrovnika posvedo~ene su i hibridne tvorenice nastale dodavawem s.-h. sufiksa na doma}u osnovu – vestitina, vestica, vesti~ica (Bojani}/Trivunac). 85 vida vida f. ‘zavrtaw, {raf’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), vida Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), Plav i Gusiwe (Rekovi}), Velika (Joki}), Ro`aje (Had`i}); denominal vidat impf. ‘navijati {raf’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), vidat Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), zavidat pf. ‘za{rafiti’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), zavidat Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ib. (Bori~i}), Velika (Joki}), zavidavat impf. Stara CG (Pe{ikan), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), za‰vŠidavat Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), navidat ‘naviti {raf, na{rafiti’ ib. (id.), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘naviti neki mehanizam (npr. sat)’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), fig. ‘nagovoriti, podsta}i, napujdati’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), navidat ‘zavrnuti, za{rafiti’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ib. (Bori~i}), Velika (Joki}), ‘nagovoriti, podgovoriti, potpaliti (nekoga)’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ib. (Bori~i}), Velika (Joki}), navida o‰vŠat impf. Spi~ (Popovi}/Petrovi}), navidan, -a, -o izr. pri~a ka navidan / navidana ‘za osobu koja puno pri~a, koja je brbqiva’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), odvidat pf. ‘odvrnuti, od{rafiti’ Wegu{i (Ota{evi}), odvidat Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), razvidat pf. ‘od{rafiti’ Wegu{i (Ota{evi}), razvidat Vasojevi}i (Bori~i}). — (RJA). 86  Verovatno od ven. vida ‘{raf’ (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature). Ostavqa se mogu}nost da je oblik u govorima Boke i dalm.-rom. leks. ostatak, imaju}i u vidu ozvu~enost okluziva, koja se javqa i u dalmatskom i u venecijanskom (Ligorio 2014).  Ven. re~ od lat. VITE(M), ie. porekla (DELI 1445; DEI 4071; de Vaan 683– 684).  Oblik vita, posvedo~en u Dubrovniku, je poreklom od it. lika vite, ali se ne iskqu~uje mogu}nost da je mo`da u pitawu dalm.-rom. leks. ostatak (Skok 3: 599 s.v. vita). vija| vija| m. ‘putovawe, put’ Wegu{i (Ota{evi}). — vijaj (RJA).  Od it. viaggio ‘putovawe, put’ (Skok 3: 588 s.v. vija; Musi} 143; Lipovac- Radulovi} I 375).  It. re~ od provans. viatge, od lat. VIATICU(M), izvedenog od lat. VIA(M) (DELI 1435; DEI 4045; de Vaan 673–674).  U konavoskom govoru posvedo~en oblik vijax, kao i glagol vijaxat (Ka{i}). Imenica vijaxatur / vija|atur ‘putnik’, iz dubrova~kog govora (Bojani}/Trivunac), vodi poreklo od it. viaggiatore ‘id.’. volat volat m. ‘zidani svod’ Stara CG (Pe{ikan), volat Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘svod iznad vrata ili prozora’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ‘zasvo|ena zatvorska }elija’ ib. (ead.), ib. (ead. 1996); glagol voltat impf. ‘zidati svod’ 87 Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i), voltat Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), svoltat pf. ‘ozidati polukru`no, u obliku svoda’ Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — (RJA).  Od it. volto, voltare ‘svod’, ‘okrenuti’ (Skok 3: 613 s.v. volat; Vinja 3: 308; Musi} 144; Lipovac-Radulovi} I 377).  It. re~ od vlat. *VOLTARE, iterativa od *VOLVITARE, zamenio kllat. VOLVERE ‘okretati’, ie. porekla (DELI 1451–1452; DEI 4086; de Vaan 689– 690).  Leksema svoltat vodi poreklo od it. svoltare ‘odviti’.  U obliku volat javqa se nepostojano a, {to je ~esta pojava me|u romanskim pozajmqenicama. Gabela Gabela f. ‘lokalitet u Risnu’ Stara CG (Pe{ikan).  Verovatno od it. gabella ‘namet’(Musi} 144; Lipovac-Radulovi} I 100).  It. re~ od ar. qabala ‘doprinos’ (DELI 469; DEI 1744; REW ‡ 4648a).  Re~ gabela je u Boki prvobitno imala zna~ewe ‘carina; mesto gde se carini so’ (Lipovac-Radulovi}), a kasnije je po~ela ozna~avati i naziv lokaliteta. gazete gazete, gazeta e pl.t. ‘novine’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Od ven. gazeta, it. gazzetta ‘stari novac; novine’ (Skok 1: 557 s.v. gazeta).  Nejasno; mogu}e poreklo iz vizantijskog gr~kog (DELI 480; DEI 1777). 88  Zna~ewe ‘novine’ pro{irilo se u velikom broju jezika i postalo internacionalno (Skok l.c.). galeta galeta f. ‘tvrdo i okruglo pecivo, |evrek’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘biskvit, vrsta dvopeka’ Wegu{i (Ota{evi}). — XIX v. (RJA).  Od it. galletta ‘vrsta peciva’ (Skok 1: 547 s.v. galeta; Musi} 145; Lipovac-Radulovi} I 101).  It. re~ od fr. gallette, deminutiva od stfr. gal ‘kamen~i}’ (Skok l.c.; DELI 473; DEI 1753; Bloch/Wartburg 273; REW ‡ 3655).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. galijot gali j ot m. ‘mangup, prepredewak, nevaqalac’ Stara CG (Pe{ikan), galijot Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘neposlu{an de~ak, nesta{ko’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), galiot ‘nesta{an ~ovek, nesta{ko, spadalo, {aqiv~ina, koji se kakad grubo {ali’ Zagara~ (]upi}i), ‘neposlu{an de~ak, nesta{ko’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), galiot ‘spadalo’ Bjelopavli}i (]upi}), ‘r|av ~ovek, nitkov, kriminalac’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ib. (Bori~i}); pridev galiotas, -sta, -sto ‘{aqiv, nesta{an, prepreden, nemiran’ Zagara~ (]upi}i); imenice galio~e n. ‘dete galiot, mali galiot, {aqivo i nemirno dete’ ib. (]upi}i), galijotluk m. ‘nesta{luk’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); glagol galiotit impf. ‘biti nesta{an, {aliti se, biti nemiran’ Zagara~ (]upi}i), galijotit Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), 89 izgaliotit se pf. ‘iskvariti (se), izbezobraziti (se) (o osobi)’ Zagara~ (]upi}i), progaliotit se pf. „postati galiotast, nemiran, postati prepredenŒ ib. (id.).  Od ven. galioto ‘nitkov, kriminalac’ (Skok 1: 547 s.v. galija; Musi} 145; Lipovac-Radulovi} I 101).  Ven. re~ izvodi se od galea ‘galija’ i nosi prvobitno zna~ewe ‘robija{ koji slu`i kaznu veslaju}i na galiji’.  Leksema je razvila veliki broj hibridnih tvorenica u kontinentalnim govorima Crne Gore, npr. gali j o~e ‘nevaqalo dete; nevaqala osoba’ Uskoci (Stani}), Bawani, Grahovo i Oputne Rudine (Koprivica), galijotluk ‘nesta{luk; r|avo delo’ Bawani, Grahovo i Oputne Rudine (Koprivica). garabin garabin m. ‘vrsta pu{ke (jednocevke), pu{ka uop{te’ Zagara~ (]upi}i), ‘karabin, kratka pu{ka‘ Vasojevi}i (Bori~i}), Ro`aje (Had`i}); i sa k-: karabin ‘vrsta pu{ke, pu{ka uop{te’ Zagara~ (]upi}i).  Od it. carabina ‘vrsta pu{ke’ (Lipovac-Radulovi} II 131).  It. re~ od fr. carabine; u it. prvi put zabele`eno u XVI v. (DELI 203; DEI 749).  Posvedo~eni su i oblici sa po~etnim k-, karabin Zagara~ (]upi}i), karabina Budva i Pa{trovi}i (Lipovac-Radulovi} II). garbun garbun m. ‘drveni ugaq’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. carbone ‘ugaq’ (Skok 2: 50 s.v. karbun; Musi} 146; Lipovac-Radulovi} I 104). 90  It. re~ od lat. CARBONE(M), mogu}eg ie. porekla (DELI 204; DEI 756; REW ‡ 1674; de Vaan 91–92).  U ovom romanizmu prisutna je ~esta promena bezvu~nog velara c- u wegov zvu~ni parwak g-, v. Musi} 91. garofan garofan m. ‘cvet `ute boje, karanfil’ Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}); tako|e gorofiqe n. Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina).  Od ven. garofolo ‘karanfil’ (Vinja 1: 165–166).  Ven. re~ od lat. CARYOPHYLLU(M), gr~kog porekla (DELI 477; DEI 1766; REW ‡ 1727).  Posvedo~eno je vi{e fonetskih varijanti ovog romanizma – garonfo sz. Boka (Musi}), garoful / garofuo / garofalo ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I), gariful Sumartin (Novakovi}) / gariful Brusje (Dul~i}i), gorofiqe Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). gafa gafa f. ‘metalni predmet koji slu`i kao veza balvana, greda; klamfa’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Bori~i}), Velika (Joki}).  Od it. gaffa ‘spojnica za grede’ (Vinja 1: 162).  It. re~ deverbal, od it. glagola gaffare, koji je u it. u{ao preko fr. gaffer, mogu}eg gotskog porekla (DELI 470; DEI 1745; Bloch/Wartburg 271). 91  U govoru Nik{i}a posvedo~en je i oblik gava (\okovi}), u kome je do{lo do prelaza f > v, najverovatnije pod uticajem isto~nohercegova~kih govora u kojima se glas f ne izgovara, v. Musi} 87. gvantijera gvantijera f. ‘poslu`avnik, tacna’ Wegu{i (Ota{evi}); tako|e kvanti j erna Stara CG (Pe{ikan).  Od it. guantiera ‘vrsta posude (u kojoj su se nekada dr`ale rukavice)’ (Skok 1: 641 s.v. gvantira; Lipovac-Radulovi} I 115).  It. re~ derivat od it. guanto ‘rukavica’, od frn~. want (DELI 526–527; DEI 1883; REW ‡ 9500).  U govorima Stare Crne Gore posvedo~en je oblik kvantijerna, u kome je prisutan ~est prelaz rom. g- u s.-h. k-, kao i umetawe nazala. gvardija gvardija f. ‘stra`a, pratwa, garda’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. guardia ‘stra`a, pratwa’ (Skok 1: 641–642 s.v. gvardija; Musi} 146; Lipovac-Radulovi} I 115).  It. re~ deverbal, od it. glagola guardare ‘gledati, posmatrati’, od germ. wardon (DELI 527–528; DEI 1885; REW ‡ 9502).  U boke{kim govorima posvedo~en je i romanizam gvardijan ‘stare{ina samostana’ (Lipovac-Radulovi} I), (Lipovac-Radulovi} II) / gvardijan sz. Boka (Musi}) koji vodi poreklo od it. (padre) guardiano ‘id.’. geta geta f. ‘vunena ru~no pletena pletena dokolenica bez naglavaka’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), 92 Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}); tako|e kongete f. pl. ‘kratke `enske ~arape koje su obi~no i{arane’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}).  Od sev.-it. gheta ‘vrsta ~izme’ (Skok 1: 561 s.v. gete).  It. re~ od fr. guetre, od frn~. wrist (DELI 489; DEI 1791; REW ‡ 9577).  U govoru Zete posvedo~en je lik kongete; leksema u ovom obliku nije zabele`ena u re~nicima severnoitalijanskih govora. goba goba f. ‘grba’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); pridev gobav, -a, -o ‘koji je pognut u le|ima, koji ima grbu na le|ima, grbav’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), gobaf ‘id.’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}); imenice gobavac m. ‘~ovek koji ima grbu na le|ima, grbavac’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), gobavica f. ‘grbava `enska osoba, grbavica’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), goba(j)ica ‘id.’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), gobavko m. ‘grbav, pogrbqen ~ovek’ Zagara~ (]upi}i), gobo m. ‘grbav ~ovek, grbavac’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); glagol pogobit se pf. ‘poguriti se’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Od ven. gobo, it. gobbo ‘grbav’ (Skok 1: 583 s.v. gob; Musi} 147; Lipovac- Radulovi} I 107). 93  Ven. / it. re~ od vlat. *GUBBU(M), od kllat. GIBBU(M), ie. porekla (DELI 507; DEI 1837; REW ‡ 3755; de Vaan 259–260).  Romanizam se prilagodio s.-h. jezi~kom sistemu i razvio veliko derivaciono gnezdo, koje ukqu~uje prideve, imenice i glagole, bez obrazovawa novih zna~ewa. godimenat godimenat m. ‘ugodnost, ono {to je ugodno, {to je prijatno’ Zagara~ (]upi}i). — U crnogorskoj poslovici (RJA).  Od it. godimento ‘ugodnost, ono {to je ugodno’ (Skok 1: 556 s.v. Gav`e; Musi} 147; Lipovac-Radulovi} I 107).  It. re~ derivat od it. godere ‘u`ivati’, od lat. GAUDERE, ie. porekla (DELI 508; DEI 1838; REW ‡ 3702).  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima kontinentalne Crne Gore.  U obliku godimenat javqa se nepostojano a, {to je ~esta pojava me|u romanskim pozajmqenicama. goma goma f. ‘guma’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}); denominal goma~a f. ‘gumeni opanak’ ib. (id.).  Od it. gomma ‘guma’ (Skok 1: 632 s.v. guma; Musi} 147; Lipovac-Radulovi} I 107).  It. re~ od lat. CUMMI, odnosno od kasnije varijante, zabele`ene u VI v., GUMMI, gr~kog porekla (DELI 510–511; DEI 1842; REW ‡ 3702). 94  Leksema je razvila jednu hibridnu slo`enicu, goma~a, sa s.-h. sufiksom -a~a. gravaqa gravaqa f. ‘vaqkasti gorwi krovni crep’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), ‘koritasti crep kojim se pokriva sastavak dve strane na krovu’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i); tako|e gravaja ib. (id.). — Vuk (RJA).  Dalm.-rom. leks. ost. od vlat. *GRAVARIA (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Vlat. *GRAVARIA od krajweg lat. GRAVIS ‘te`ak; ozbiqan’, ie. porekla (de Vaan 272).  U govoru Zagara~a posvedo~en je i oblik gravaja (]upi}i). grad grad m. ‘stepen’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); tako|e grat ‘sprava sa skalom na kojoj ima podeqaka, a slu`i za razli~ita merewa (naj~e{}e za merewe ja~ine alkohola u rakiji)’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}).— Kod dva pisca XVII v. (RJA).  Od it. grado ‘stepen’ (Skok 1: 602 s.v. grad1; Musi} 148; Lipovac-Radulovi} I 109).  It. re~ od lat. GRADU(M) ‘korak’, od lat. GRADIOR ‘hodati’, ie. porekla (DELI 513; DEI 1852; REW ‡ 3831; de Vaan 268–269).  Posvedo~en i oblik u kome je do{lo do prelaza -d > -t, grat Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}); ova desonorizacija u mrkovi}kom u gusiwskom 95 govoru rezultat je albanskog uticaja, u zetskom, crmni~kom i ku~kom govoru prisutna je ista pojava, ali je fakultativna i obuhvata samo neke suglasnike, npr. -d, kao u romanizmu grat (v. Ivi} 1985: 162). gradela gradela f. ‘re{etka’ Stara CG (Pe{ikan), ‘id., ro{tiq’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Od it. gratella ‘re{etka’ (Skok 2: 182 s.v. krata; Musi} 148; Lipovac- Radulovi} I 109).  It. re~ derivat od it. grata, od lat. CRATE(M), mogu}eg ie. porekla (DELI 518; REW ‡ 2304; de Vaan 141).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. gratat gratat, -am impf. ‘rendati, strugati’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}); deverbal grata~ m. ‘renda, trenica’ Wegu{i (Ota{evi}).  Verovatno od ven. gratar ‘strugati’. Mogu}i predlo`ak i it. grattare ‘id.’ (Skok 1: 609 s.v. gratati; Musi} 148; Lipovac-Radulovi} I 109–110).  Ven. / it. re~ od germ. *kratton, mo`da preko provans. gratar (DELI 518; DEI 1864; REW ‡ 4764).  Leksema je razvila jednu hibridnu slo`enicu, grata~, sa dodatim s.-h. sufiksom -a~. gracija gracija f. ‘veseqe, slavqe, radost’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘id.; vesela osoba’ Zagara~ (]upi}i), ‘radost, veseqe’ Bjelopavli}i (]upi}), 96 Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ib. (Bori~i}); glagol gracijat impf. ‘zabavqati se uz smeh i veseqe; veseliti se’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), gracijat Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ib. (Bori~i}), uzgracijat pf. ‘po~eti preterano ispoqavati veselost’ ib. (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ib. (Bori~i}). — Od XV v. (RJA).  Od it. grazia ‘veseqe, radost’ (Skok 1: 602 s.v. gracija; Musi} 148; Lipovac-Radulovi} I 108).  It. re~ od lat. GRATIA(M), derivata od lat. GRATUS ‘zahvalan’, ie. porekla (DELI 519; DEI 558; de Vaan 271–272).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. grego grego m. ‘jugoisto~ni vetar’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Verovatno od ven. grego ‘severoisto~ni vetar’ (Lipovac-Radulovi} I 59). Mawe je verovatan predlo`ak it. greco ‘id.’ (Musi} 146), jer u wemu nije izvr{ena sonorizacija okluziva.  Kod ven. / it. re~i do{lo je do semanti~kog pomaka sa ‘gr~ki’ na ‘vetar koji duva iz pravca Gr~ke’ (DELI 519; DEI 1868).  Leksema posvedo~ena u govorima Jadrana, bez fonetskih varijanti. gre{pa gre{pa f. ‘~ipka, vrsta veza’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘id., ukras za ~ar{ave, stolwake, sukwe’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘~ipka’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996); glagol nagre{pat pf. 97 fig. ‘naborati, sme`urati’ Wegu{i (Ota{evi}). — Od XVII v. u Dubrovniku i u Crnoj Gori (RJA).  Verovatno od ven. grespa ‘bora’ (Lipovac-Radulovi} I 110). Mawe je verovatan predlo`ak it. crespa ‘kovrxa’ (Musi} 148).  Ven. / it. re~ od lat. CRISPU(M) ‘kovrxav’, ie. porekla (DELI 296; DEI 1154; de Vaan 145).  U romanizmu je prisutan ~est prelaz rom. s u s.-h. {. griqa griqa f. ‘kapak na prozoru’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. griglia ‘re{etka’ (Skok 2: 182 s.v. krata; Musi} 148; Lipovac- Radulovi} I 111).  It. re~ od fr. grille, od krajweg lat. CRATICULUM, mogu}eg ie. porekla (DELI 521; Bloch/Wartburg 292; REW ‡ 2303; de Vaan 141).  Romanizam u ovom obliku nije posvedo~en u drugim govorima Crne Gore. gulozan gulozan, -zna, -zno ‘pohlepan na jelo, pro`drqiv’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}); tako|e gulo`an Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa). — XIX v. (RJA).  Od it. goloso ‘pohlepan’ (Skok 1: 631 s.v. gula1).  It. re~ od lat. GULOSU(M), derivata od lat. GULA ‘grlo’ (DELI 509; REW ‡ 3910; de Vaan 275).  Posvedo~en je i oblik gulo`an, sa ~estim prelazom rom. intervokalnog -s- u s.-h. -`-, v. Musi} 93. 98 gumarabika gumarabika f. ‘te~no lepilo za papir i ko`u’ Plav i Gusiwe (Rekovi}).  Od it. gommmarabica ‘te~ni lepak’ (Skok 1: 632 s.v. guma; Lipovac- Radulovi} I 108).  It. re~ od u~enog lat. GUMMI ARABICUM (DEI 1842).  U govorima Boke i Dubrovnika posvedo~en je oblik gomarabika (Lipovac- Radulovi} I), (Bojani}/Trivunac). gurla gurla f. ‘oluk’ Wegu{i (Ota{evi}).  Verovatno od deminutiva od it. gora ‘kanal’; u pitawu je iskqu~ivo dalmatski lik (Vinja 1: 196).  Nejasno; mo`da u vezi s predrom. *GAURA ‘kanal’ (DELI 510–511; DEI 1846).  Romanizam u ovom obliku nije posvedo~en u drugim govorima Crne Gore.  Mogu}e je da je u nekom trenutku do{lo do preklapawa ovog romanizma sa oblicima gurnal ‘kanal za odvod vode’ (u vezi s ven. gorna ‘kanali}’) i grunda / grondal ‘streha’ (od ven. gronda, grondal), koji su, iako poreklom iz razli~itih izvora, semanti~ki bliski, v. Vinja l.c. Mo`e biti i povratna pozajmqenica iz alb. *gerla, up. alb. gerl-ac ‘du{nik’ < *gãr(d)lo ‘grlo’ (Orel 115). gust gust m. ‘u`ivawe u ne~emu’ Bjelopavli}i (]upi}), gust ‘id., gu{t, merak, voqa’ Vasojevi}i (Bori~i}). — Od XVII v. u Dubrovniku gust (RJA). 99  Od it. gusto ‘ukus; u`ivawe’ (Skok 1: 636 s.v. gust1; Musi} 150; Lipovac- Radulovi} I 114).  It. re~ od lat. GUSTU(M), ie. porekla (DELI 531; REW ‡ 3927; de Vaan 276).  Posvedo~en i oblik gu{t Nik{i} (\okovi}), ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I), Budva i Pa{trovi}i (Lipovac-Radulovi} II), sz. Boka (Musi}), Sumartin (Novakovi}) / gu{t Cres (Houtzagers), u kome je do{lo do vrlo ~estog prelaza rom. -s- u s.-h. -{-.  Glagol gustirati je internacionalni latinizam, sa nem. sufiksom -ieren (Skok l.c.). dacija dacija f. ‘porez, da`bina’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i). — Od XVI v. (RJA).  Od it. dazio ‘porez, namet’ (Skok 1: 371 s.v. dacij; Musi} 150; Lipovac- Radulovi} I 56).  U~ena re~, od lat. DATIO, derivat od lat. DARE ‘dati’, ie. porekla (DELI 312; DEI 1218; REW ‡ 2484; de Vaan 174–175).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. deboto deboto interj. ‘zaista’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Verovatno od ven. deboto ‘uskoro’ (Musi} 150; Lipovac-Radulovi} I 57).  Ven. re~ je slo`enica od predloga de i imenice boto ‘udarac’, deverbala od ven. botare, frn~. porekla (Boerio 95; DEI 575). 100  Posvedo~eni su i oblici dobota Komi`a (Marde{i}-Centin) / dobota Brusje (Dul~i}i). dezvijat dezvijat, -am impf. ‘gubiti kontrolu nad svojim postupcima, ludeti’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘raspametiti, po{a{aviti, zastraniti’ Wegu{i (Ota{evi}), podezvijat pf. ‘izgubiti pamet, poludeti’ ib. (id.); dezvijan, -a, -o ‘prestravqen, izbezumqen od straha’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — Kod jednog pisca iz Dubr. u XVI v. dezvijan (RJA).  Od ven. desviar ‘skrenuti, obmanuti’ (Skok 3: 588 s.v. vija; Vinja 1: 125).  Ven. re~ u vezi s lat. VIA(M), ie. porekla (REW ‡ 9295; 4044–4045; de Vaan 673–674).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. demixana demixana f. ‘velika opletena staklena boca, za vino, uqe’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), demixana Velika (Joki}); tako|e demi`ana ‘id.’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), demi`ana Vasojevi}i (Bori~i}); i sa a-: damiya o na ‘id.’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), dami`ana Vasojevi}i (Bori~i}); i sa i-: dimixana ‘id.’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Crmnica (Mileti}), dimixana Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), dimixana Velika (Joki}). — Dubrovnik (RJA).  Od ven. damegiana, it. damigiana ‘boca za vino, uqe’ (Skok 1: 378–379 s.v. dami`ana). 101  It. / ven. re~ verovatno od fr. damme-jeanne ‘id.’, pogre{no protuma~eno narodnom etimologijom kao dame Jeanne (DELI 310). Mogu}i predlo`ak i provans. damajano / damejano (DELI l.c.; DEI 1207; REW ‡ 2733).  Posvedo~en prelaz predakcenatskog rom. vokala -a- u s.-h. -e- pod uticajem disimilacije u oblicima demi`ana / demixana, kao i prelaz rom. -a- u s.-h. -i-, re|i u romanskim pozajmqenicama, u oblicima dimi`an / dimixan u govoru Uskoka (Stani}). U obliku temi`ana do prelaza t u d dolazi zbog me{awa bliskih dentala, up. Musi} 86. denigat denigat, -a o m pf. ‘prevariti, izneveriti’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Od ven. denegar, it. denegare ‘odbiti, izneveriti’ (Skok 1: 391 s.v. denigati; Vinja 1: 129).  U~ena re~, od lat. DENEGARE (DELI 323; DEI 1248; REW ‡ 2554).  U govorima Boke posvedo~en je oblik denegat (Lipovac-Radulovi} I). dewat dewat, -am impf. ‘udostojiti se, izvoleti’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘uva`avati, smatrati vrednim; pristajati (~e{}e u negaciji), opravdavati, uva`avati, simpatisati, hteti, imati pozitivan stav prema nekome ili ne~emu’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), dewat ‘udostojiti’ Bjelopavli}i (]upi}); pridev dewozan, -zna, -zno ‘qubazan, ugledan, vaspitan’ Wegu{i (Ota{evi}). — Od XVI v. (RJA).  Od it. degnare ‘biti dostojan’ (Skok 1: 391 s.v. denjati1 se; Musi} 152; Lipovac-Radulovi} I 60). 102  It. re~ derivat od it. degno ‘dostojan’, od lat. DIGNU(M) < lat. DECET, ie. porekla (DELI 319; DEI 1235; REW ‡ 2639; de Vaan 164).  Posvedo~en je i pridev dewo`an u govoru Budve i Pa{trovi}a (Lipovac-Radulovi} II), sa prelazom rom. intervokalnog -s- u s.-h. -`-.  Pridev dewozan vodi poreklo od it. degnoso ‘id.’ (Skok l.c.). despek despek m. ‘inat’ Stara CG (Pe{ikan); i sa {-: de{pek ‘id.’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), de{pek‰tŠ Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa), ‘uvreda’ Zagara~ (]upi}i), de{pekt mu/joj ‘krivo mu/joj’ Velika (Joki}), ‘`ao mu/joj’ ib. (id.); denominal de{pektovat (se) impf. ‘vre|ati (se), qutiti (se)’ Zagara~ (]upi}i); tako|e de{pet ‘inat, qubomora’ Wegu{i (Ota{evi}); i di{pet ‘id.’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od ven. despeto, it. dispetto ‘prkos, inat’ (Skok 1: 396 s.v. despet; Musi} 152; Lipovac-Radulovi} I 61–62).  Ven. / it. re~ od lat. DESPECTU(M), part. pasiva od lat. DESPICERE ‘gledati’ < lat. SPECERE, ie. porekla (DELI 350; DEI 1348; REW ‡ 2598; de Vaan 578– 579).  Mileti} (Crmni~ki govor, 265) daje stdalm. refleks za lat. DESPECTUS (prema Bartoli, Das Dalmatische II, 369) kao etimon romanizma de{pek‰tŠ. destezan desteza e n, -zna, -o ‘pa`qiv, ne`an’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), destezno adv. ‘pa`qivo, ne`no’ ib. (id.).  Od ven. desteso ‘ra{iren’ (Vinja 1: 126). 103  U~ena re~, od lat. DISTENDERE, derivata od lat. TENDERE, ie. porekla (DELI 353; REW ‡ 3038; de Vaan 612).  U govorima Boke posvedo~en je oblik de{te`o adv. ‘polako’ (Lipovac-Radulovi} II), u kome suglasnik -`-, tipi~an za venecijanski fonetizam, svedo~i o wegovom venecijanskom poreklu. destregat destregat, -am pf. ‘upropastiti, uni{titi’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), destrega o vat impf. Spi~ (Popovi}/Petrovi}), destrega o vawe n. ‘uni{tavawe’ ib. (id.). — U pismu crnogorskog vladike iz XVIII v. (RJA).  Od ven. destrigar ‘razmrsiti’ (Skok 1: 396–397 s.v. destregati; Musi} 152; Lipovac-Radulovi} I 61).  Ven. re~ od slo`enice lat. prefiksa DIS- i gl. TRICARI, od lat. TRICAE ‘komplikacije; trikovi’, nerazre{ene etimologije (DELI 354; DELI 1359; REW ‡ 889;de Vaan 629–630).  U boke{kim govorima posvedo~eni su i venecijanizmi destregadur m. ‘rasipnik’, destregadurica f. ‘raspinica’ (Lipovac-Radulovi} II), koji vode poreklo od ven. destrigador. deferenca deferenca f. Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa). — Od XIV v. (RJA).  Od ven. deferenza ‘razlika’ (Boerio 221). 104  Ven. re~ od poznolat. DIFFERENTIA(M), derivata od poznolat. DIFFERERE, prema kllat. DIFFERRE ‘nositi s jednog mesta na drugo’ < lat. FERO, FERRE, ie. porekla (DELI 336; DEI 1296; de Vaan 213–214).  Posvedo~eni su i oblici diferenca Cres (Houtzagers) / diferenca (^DL), diferenac / deferenac Vrgada (Juri{i}). di{par di{par adj. indecl. ‘neparan, razli~it’ Wegu{i (Ota{evi}), par-di{par ‘igra par-nepar’ ib. (id.); denominal di{parat se impf. ‘igrati se, kockati se izbacivawem prstiju’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Od it. (numero) dispari ‘neparan (broj)’ (Musi} 154; Lipovac-Radulovi} I 64).  U~ena re~, od lat. DISPARE(M), od lat. PAR, PARIS ‘jednak’, ie. porekla (DELI 350; DEI 1346; de Vaan 444–445).  U wegu{kom govoru posvedo~en je oblik par-di{par (Ota{evi}), kojim se ozna~ava igre ‘par-nepar’. dogana dogana f. ‘carina’ Wegu{i (Ota{evi}); tako|e dogawa ‘prodavnica, du}an’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Bori~i}), Plav i Gusiwe (Rekovi}), ‘gostionica, kr~ma, radwa’ Wegu{i (Ota{evi}). — Od XVII v. dogawa (RJA).  Od it. dogana ‘carina’ (Skok 1: 410–411 s.v. divona; Musi} 154; Lipovac- Radulovi} I 65).  It. re~ od ar. diwan, pers. porekla (DELI 358; DEI 1372; REW ‡ 2707). 105  U govoru Boke posvedo~eni su italijanizmi doganijer / dovanijer „carinikŒ (Lipovac-Radulovi} I), koji vode poreklo od it. doganiere ‘id.’. dondo dondo m. ‘ujak’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Verovatno dalm.-rom. leks. ost. od lat. DOMINU(M) (Ligorio 2014). Ostavqa se mogu}nost da predlo`ak mo`e biti i it. donno < lat. DOMINU(M) (Vinja 1: 135–136).  Lat. DOMINU(M) ‘gospodar’ je ie. porekla (de Vaan 177).  Posvedo~eni su i oblici dundo (Kor~ula) / dundo (Dubr.) (Vinja l.c.).  Stariji oblici iz istog izvora bili bi dum (Dubr.), dumam Kavawin (Ligorio 2014). dreto dreto adv. ‘pravo, direktno, uspravno’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}); tako|e drito ‘id.’ Wegu{i (Ota{evi}), Crmnica (Mileti}).  Od ven. dreto, furl. dret ‘pravo, direktno’ (Skok 1: 433 s.v. dret).  Ven. / furl. re~ od vlat. *DIRICTU(M) prema kllat. DIRECTU(M), slo`enice od lat. prefiksa DI-/DE- i RECTUS < lat. REGERE ‘upravqati, voditi’, ie. porekla (DELI 343; DEI 1394; REW ‡ 2648; de Vaan 517–518).  U govorima Boke posvedo~en je oblik drit ‘prav’ (Lipovac-Radulovi} I), (Lipovac-Radulovi} II). 106 dublijer dubli j er m. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), dublijer ‘velika vo{tana sve}a’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), dublier Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa). — Od XVI v. (RJA).  Dalm.-rom. leksi~ki ostatak od lat. DUPLERIU(M) (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. DUPLERIU(M) od krajweg lat. DUO, DUAE, DUO ‘dva’, ie. porekla (de Vaan 183, 475).  U govoru Vrgade posvedo~eni su i oblici dumplir / duplir (Juri{i}). duzina duzina f. ‘komplet od 12 ka{ika, viqu{aka, tawira’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘tuce, dvanaest komada’ Wegu{i (Ota{evi}), duzina ‘top robe, namotaj {tofa ili platna’ Ro`aje (Had`i}). — Od XVI v. (RJA).  Od it. dozzina ‘tuce’ (Skok 1: 458 s.v. dunjuli; Musi} 154; Lipovac-Radulovi} I 69).  It. re~ od fr. douzaine ‘id.’ < fr. douze ‘dvanaest’, od krajweg lat. DUODECIM, ie. porekla (DELI 363–364; Bloch/Wartburg 195; de Vaan 163).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti.  Up. veqotsko dotko, furl. dodis (REW ‡ 2799). dumidaca dumidaca f. ‘vlaga, memla’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}); tako|e ‰duŠmideca Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa); i dumadeca ‘vlaga u ku}i’ 107 Zagara~ (]upi}i); i domadeca ‘id.’ ib. (id.); i demodeca ‘id.’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}).  Od it. umidezza ‘vlaga’ (Skok 3: 544 s.v. umidan; Musi} 234; Lipovac- Radulovi} I 366).  It. re~ derivat od it. prideva umido ‘vla`an’, od lat. (H)UMIDU(M) < lat. (H)UMERE ‘biti vla`an’, ie. porekla (DELI 1394–1395; DEI 3949; de Vaan 639–640).  Interesantna je pojava proteti~kog d- u ovom romanizmu koja se ne mo`e tuma~iti italijanskim oblicima, up. Vinja 1986: 429–430, ali je mogu}e da je do{lo do srastawa predloga d’umidezza. duo duo ‘broj u igri ‘cikvawe’’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996).  Od it. due ‘dva’.  It. re~ od lat. DUO, DUAE, DUO ‘id.’, ie. porekla (DELI 366; de Vaan 183).  Romanizam ~ini deo vokabulara u igri cikvawe (v. cikva). duperat duperat, -am impf. ‘trpeti, podnostiti’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), ‘mnogo upotrebqavati, trajati’ Wegu{i (Ota{evi}), duperaovat impf. ‘uobi~ajavati’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}); tako|e duperisat impf. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa); deverbal duper m. ‘sredstvo’ Crmnica (Mileti}).  Od ven. doperar ‘koristiti, upotrebiti’ (Skok 1: 459 s.v. duperat; Musi} 155; Lipovac-Radulovi} I 68). 108  Ven. re~ od gl. operar, od krajweg lat. OPERA(M), pl. od lat. OPUS, ie. porekla (DELI 835–836; REW ‡ 190; de Vaan 432).  U kontinentalnim govorima Crne Gore posvedo~en je i oblik duperisat (Pe{ikan). durat durat, -am impf. ‘trajati’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘trpeti’ Wegu{i (Ota{evi}), durat ‘trajati, izdr`ati’ Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), durat Vasojevi}i (Stijovi} 1996), dodurat pf. ‘izdr`ati, istrajati‘ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), dodurat ‘dotrajati’ Wegu{i (Ota{evi}), izdurat pf. ‘istrajati’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), izdurat Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), izdurat Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}); pridev dura{an, -{na, -{no ‘izdr`qiv, otporan, koji ima mo}i’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i); prilog dura{no adv. ‘otporno, izdr`qivo’ ib. (id.); tako|e durovetan, -tna, -tno ‘trajan’ Stara CG (Pe{ikan); i durl’ija m. ‘koji je izdr`qiv, istrajan, postojan’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — Od XVI v. (RJA).  Od it. durare ‘trajati, izdr`ati’ (Skok 1: 461 s.v. durati; Musi} 155; Lipovac-Radulovi} I 69). Mogu}i predlo`ak i ven. durar ‘id.’ (Boerio 249).  It. / ven. re~ od lat. DURARE, u vezi s lat. DURUS ‘te`ak, trajan, izdr`qiv’, ie. porekla (DELI 367; DEI 1403; REW ‡ 2805; de Vaan 184).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. 109  Posvedo~ena je hibridna tvorenica durl’ija Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), u kojoj se uo~ava spoj strane osnove (gl. osn. od durat) i stranog tvorbenog formanta (sufiksa turskog porekla -lija). |elozan |eloza e n, -zna, -zno ‘razmetqiv, nadmen, koji ho}e da izazove zavist, qubomoru’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), |elozirat se impf. ‘razmetati se’ ib. (id.), ‘izazivati qubomoru’ ib. (id.); i sa i-: |ilozan ‘qubomoran’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. geloso ‘qubomoran’ (Skok 1: 478 s.v. |eloz; Musi} 156; Lipovac- Radulovi} I 71).  It. re~ od crkvenolat. ZELOSU(M) ‘predan; revnostan’, posvedo~enog od kraja V, po~etka VI v., od lat. ZELUS, gr~kog porekla (DELI 481; DEI 1779; REW ‡ 9614).  Romanizmi |elozija ‘qubomora’ ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I) / |ilozija sz. Boka (Musi}), Dubr. (Bojani}/Trivunac) vode poreklo od it. gelosia ‘id.’. |ile |ile n. ‘mu{ki prsluk’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); tako|e |ilo ‘id.’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}).  Verovatno od it. gile ‘prsluk’ (Musi} 156; Lipovac-Radulovi} I 72). Mawe je verovatan predlo`ak fr. gilet ‘id.’ (Skok 1: 771 s.v. jelek), s obzirom na |- u s.-h. obliku.  It. re~ od fr. gilet, od {p. jileco / gileco, od krajweg tur. yelek (Bloch/Wartburg 281; REW ‡ 9582). 110  U govoru Budve i Pa{trovi}a posvedo~en je i oblik |ilek (Lipovac-Radulovi} II).  Oblik |ilo je verovatno naslowen na doma}e izvedenice tipa odijelo. |ir |ir m. ‘{etwa po voqi’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘polet’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}); glagol |irat impf. ‘skitati, {etati, lutati’ Wegu{i (Ota{evi}), |irat Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}); tako|e |irnut se pf. ‘napredovati; uspeti’ ib. (ead.).  Od it. giro, girare ‘krug, put; hodati u krug’ (Skok 1: 13 s.v. agirat; Musi} 156; Lipovac-Radulovi} I 73).  It. re~ od lat. GYRU(M), sa denominalom GYRARE, gr~kog porekla (DELI 499–500; DEI 1816; REW ‡ 3937).  U ~akavskim govorima posvedo~eni su oblici jir, jirat (^DL). |ita |ita f. ‘skitwa, {etwa’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), ‘beskorisnost’ Wegu{i (Ota{evi}); |itat impf. ‘skitati, skitarati, tumarati, dangubiti’ Zagara~ (]upi}i).  Od it. gita ‘{etwa, izlet’ (Musi} 156; Lipovac-Radulovi} I 73).  It. re~ od part. pas. stit. gl. gire, u vezi s lat. IRE ‘i}i, hodati’, ie. porekla (DELI 500; DEI 1817; de Vaan 191–192).  U govoru Bakarca i [krqeva posvedo~en je oblik jita (Turina/[epi}). |ornale |ornale, -a f. pl. t. ‘novine’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. giornale ‘novine’ (Lipovac-Radulovi} I 74). 111  It. re~ derivat od it. giorno ‘dan’, prema lat. DIURNALE(M), lat. DIURNU(M) ‘dnevni’ < lat. DIE(M) ‘dan’, ie. porekla (DELI 497; DEI 1813; de Vaan 170).  Romanizam nije posvedo~en u drugim govorima kontinentalne Crne Gore. |usto |usto adv. ‘ta~no, upravo; taman, po meri’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘isto tako’ Bjelopavli}i (]upi}); glagol |ustat se impf. ‘`iveti u slozi, slagati se’ Vasojevi}i (Stijovi}), u|ustat pf. ‘pa`qivo uraditi, doterati, namestiti’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Od it. giusto ‘ta~no, upravo’ (Skok 1: 787 s.v. justo; Musi} 156; Lipovac- Radulovi} I 75).  It. re~ od lat. IUSTU(M) ‘u skladu sa pravdom’, od lat. IUS, ie. porekla (DELI 504; DEI 1825; REW ‡ 4635; de Vaan 316–317).  U bra~kim govorima posvedo~eni su oblici ju{to, ju{tat ([imunovi}). erat erat, eram impf. ‘lutati, skitati’ Zagara~ (]upi}i); i sa h-: herat ‘id.’ ib. (id.).  Verovatno od it. errare ‘lutati, skitati’.  U~ena re~, od lat. ERRARE ‘id.’, ie. porekla (DELI 393; DEI 1525; de Vaan 194).  U obliku herat (]upi}i) javqa se proteti~ko h-.  Skok bele`i isti glagol, ali u zna~ewu ‘(po)gre{iti’ (Skok 1: 493 s.v. erati), {to se poklapa sa drugim zna~ewem it. glagola. 112 `aket `aket m. ‘naziv za `enski gorwi kratki kaput, sako’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), `aket ‘kaput’ Vasojevi}i (Bori~i}), `aketi} dem. Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}).  Od fr. jaquette ‘vrsta jakne, kaput’.  Fr. re~ derivat od stfr. jaque ‘vrsta kratkog kaputa’, prema li~nom imenu Jacob (Bloch/Wartburg 333; REW ‡ 4567).  Re~ se iz francuskog pro{irila u veliki broj svetskih jezika, npr. engl. jacket, nem. Jacke. `andar `andar m. ‘xandar, vojnik pod oru`jem za odr`avawe javnog reda i bezbednosti’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Bori~i}); i sa x-: xandar ‘`andarm’ Zagara~ (]upi}i), xandar~ina pej. ib. (id.), ‘`andarm s dobrim osobinama’ ib. (id.), xandarmerija f. ‘`andarmerija’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996). — (RJA).  Od fr. gendarme ‘policajac’.  Fr. re~ je sraslica od starofrancuskog gens d’armes ‘qudi od oru`ja’. Wen prvi ~lan je fr. gent ‘qudi’, od lat. GENTE(M), akuzativa lat. GENS ‘id.’, ie. porekla i fr. arme ‘oru`je’, od lat. plurala ARMA, -ORUM ie. porekla (Bloch/Wartburg 279; REW ‡ 3735; de Vaan 54, 258).  U govoru Bakarca i [krqeva posvedo~en je oblik sa nepostojanim a, `andaram (Turina/[epi}). 113 `bir `bir m. u primor. Stara CG (Pe{ikan), ‘{pijun, uhoda’ Wegu{i (Ota{evi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Bori~i}), Velika (Joki}), fig. ‘osoba koja je spretna, bistra, sposobna, pronicqiva; prevrtqiva osoba’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘ve{t, lukav ~ovek’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘uhoda, {pijun’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), Velika (Joki}), `bir~e n. ‘snala`qiva osoba koja ne bira sredstva da bi ostvarila ciq’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — (RJA).  Od it. sbirro ‘policijski agent, ~uvar’ (Skok 1: 112 s.v. bareta; Musi} 157; Lipovac-Radulovi} I 383).  It. re~ verovatno u vezi s poznolat. BIRRU(M) ‘crveni mantil sa kapuqa~om’, gr~kog porekla (DELI 1135; REW ‡ 1117).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. zapatat (se) zapatat (se), -am (se) pf. ‘zatvoriti (se), zakqu~ati (se), zamandaliti (se)’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i). — pat (RJA).  Izvedeno od romanizma pat ‘zaponac na vratima’, od it. patto, ven. pato (de la porta), furl. pad de puarte (Skok 2: 619 s.v. pat).  It. / ven. / furl. re~ od lat. PACTU(M), part. pas. od lat. PANGERE ‘u~initi stabilnim, fiksirati’, ie. porekla (DEI 2808; REW ‡ 6138; de Vaan 442– 443). 114  Romanizam pat je u govorima Crne Gore posvedo~en samo u sz. Boki (Musi}). zepe zepe, zepa f. pl. ‘ku}ne papu~e od vaqane vune’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘crna pletena patika s gumenim |onom’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ‘naglavak, nazuvak, papu~e’ ib. (Bori~i}), Plav i Gusiwe (Rekovi}).  Verovatno od it. zeppa ‘zakrpa’ (Musi} 159).  It. re~ deverbal od it. zeppare (DEI 4112).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. izventat izventat, -am pf. ‘izmisliti’ Stara CG (Pe{ikan).  Od it. inventare ‘izmisliti’ (Musi} 159; Lipovac-Radulovi} I 137), sa zamenom it. sufiksa in- s.-h. iz-.  U~ena re~, od poznolat. *INVENTARE (DEI 2081; de Vaan 661).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. imbuq imbuq m. ‘zave`qaj, snop’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od ven. imbogio (Boerio 324) (Vinja 2: 12 s.v. imbuj).  Ven. re~ u vezi s lat. INVOLVERE, ~emu odgovara vlat. *INVOLIARE, od lat. VOLVERE, ie. porekla (Vinja l.c.; REW ‡ 4540; de Vaan 689–690).  U govorima kontinentalne Crne Gore posvedo~eni su oblici imbuqa ‘glomazna teretna `ivotiwa velikih bokova’ Nik{i} (\okovi}), imbuqa 115 pogrd. ‘ona koja je ru`na, debela, priprosta’ Piva (Gagovi}), za koje nije jasno da li postoji formalna veza s imbuq. inkanat inkanat, -nta m. ‘zadu`ewe, hipoteka, licitacija’ Wegu{i (Ota{evi}). — Kod dva pisca XVII v. (RJA).  Od it. incanto ‘zadu`ewe, licitacija’ (Skok 1: 725 s.v. inkanat; Musi} 160; Lipovac-Radulovi} I 127).  It. re~ od sredwovekovnog lat. INQUANTU(M) / INCANTU(M), prema IN QUANTUM? ‘koliko?’, ie. porekla (DELI 566; DEI 1981; REW ‡ 6933; de Vaan 507).  Posvedo~eni su i oblici u kojima je ispu{ten suglasnik -n-, ikanat Nik{i} (\okovi}) / ikanat Bawani, Grahovo i Oputne Rudine (Koprivica).  U romanizmu inkanat uo~ena je pojava nepostojanog a, ~esta u romanskim pozajmqenicama. intopat intopat, -am pf. ‘iznenada nai}i, nabasati’ Wegu{i (Ota{evi}), intopat ‘{~epati, zgrabiti’ Vasojevi}i (Stijovi}), ‹ se ‘zgrabiti, {~epati jedan drugoga’ ib. (ead.).  Od ven. intopar ‘sresti (nekoga)’ (Boerio 350) (Vinja 2: 23 s.v. intopat).  Ven. re~ derivat od ven. topo, nerazre{ene etimologije (DELI 615; DEI 2070, 3824). 116  U govoru ji. Boke posvedo~en je oblik intopat ‘zatvoriti rupu, za~epiti rupu’, iz etimolo{ki drugog izvora, tj. do{lo je do me{awa s it. tappare, tappo ‘za~epiti’ < frn~. tappo (Vinja l.c.). intrat i(n)trat, -am pf. ‘iznenada nai}i’ Stara CG (Pe{ikan), intrat se ‘id., sresti se’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘nameriti se, nai}i (na nekoga ne{to)’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‹ se ‘susresti se’ ib. (ead.), ‘id.’ Zagara~ (]upi}i).  Od ven. intrar, entrar ‘u}i’ (Boerio 252) (Vinja 2: 23).  Ven. re~ od lat. INTRARE < lat. INTRA ‘unutra’, ie. porekla (DELI 386; REW ‡ 4511; de Vaan 306).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. i{empijat i{empijat, -am pf. ‘izlapeti’ Stara CG (Pe{ikan). — {empio, {empijati, {empjati (RJA).  Verovatno od ven. sempio, insempiarse ‘jednostavan; priglup; biti priglup’ (Musi} 245; Lipovac-Radulovi} I 133).  Ven. re~ od lat. SIMPLU(M) ‘jednostavan’, varijante od lat. SIMPLEX, ie. porekla (DELI 1149; DEI 3381–3382; REW ‡ 7930; de Vaan 553).  Simpleks {empijat nije posvedo~en u kontinentalnim govorima Crne Gore, ve} samo u primorskim. jaketa jaketa f. ‘vrsta `enske bluze’ Stara CG (Pe{ikan), ‘`enska jakna’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘`aket, `enski kratki kaput’ Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i 117 (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa), jaketa ib. (id., bez zna~ewa), jaketa ‘kratak `enski prsluk bez zakop~avawa, kao deo narodne no{we’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}), jaketica dem. Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), jake~ina augm. ib. (id.); i sa x-: xeketa ‘`enska ko{uqa, bluza’ Plav i Gusiwe (Rekovi}). — U Dubr. od XV v. (RJA).  Od it. giacchetta ‘jakna’ (Skok 1: 475 s.v. d`oka; Musi} 162; Lipovac- Radulovi} I 138).  It. re~ derivat od it. giacca ‘id.’ < stfr. jaque, jaquette ‘vrsta kratkog kaputa’ (DELI 491; DEI 1801; Bloch/Wartburg 333).  U plavsko-gusiwskom govoru posvedo~en je oblik sa po~etnim x-, xeketa (Rekovi}). Oblike xaket i `aket Skok obja{wava preko tosk. giacchetta ili engl.-fr. jacket (Skok 1: 750 s.v. jaka). jaketun jaketun m. ‘kratak (mu{ki) kaput, sako’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘ogrta~, dolama, grubqi `aket ili sl. gorwi deo ode}e’ Zagara~ (]upi}i), ‘kaput, sako’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), jaketi} dem. Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}).  Od it. giacchettone ‘ve}i kaput’ (Skok 1: 475 s.v. d`oka; Musi} 162; Lipovac- Radulovi} I 138).  Za etim. v. jaketa.  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. 118 kadena kadena f. ‘dugi lanac za mali `enski yepni sat; stavqa se oko vrata i dr`i sat koji je zadenut za pojas’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘lanac za sat’ Wegu{i (Ota{evi}). — Od XIX v. na Primorju (RJA).  Od ven. cadena ‘metalni lanac’ (Skok 2: 12–13 s.v. kadena; Musi} 163; Lipovac-Radulovi} I 147).  Ven. cadena od lat. CATENA(M), nerazre{enog porekla (DELI 217; DEI 812; REW ‡ 1764; de Vaan 98).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. kadu~ kadu~ m. ‘vrsta drvene posude za skladi{tewe sira’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘mawe bure s jednim dnom, kaca’ Zagara~ (]upi}i).  Dalm. rom. leks. ost. od lat. CADUCEU(M) (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. re~ derivat od lat. CADUS (REW ‡ 1456).  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima Crne Gore. ka`in ka`in m. ‘javna ku}a, kupleraj’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od ven. casin ‘ku}a; objekat koji slu`i za okupqawe’ (Skok 2: 56 s.v. kasarina; Musi} 163; Lipovac-Radulovi} I 163).  Ven. re~ od krajweg lat. CASA(M), verovatno pozajmqenice jo{ u latinskom (DEI 788; REW ‡ 1728; de Vaan 96).  U govoru sz. Boke ovaj romanizam ima zna~ewe ‘zbrka, galama’ (Musi}). 119 kain kain m. ‘metalni sud za umivawe, lavor’ Wegu{i (Ota{evi}), kain Zagara~ (]upi}i), ka j in Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}).  Od ven. cain ‘vrsta posude’ (Skok 2: 62–63 s.v. katin; Musi} 163).  Ven. re~ od stven. cadin, od it. catino < lat. CATINU(M), u vezi s gr. kotulh (DEI 813; REW 1769; de Vaan 98).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore, bez fonetskih varijanti. kalat kalat, -a o (m) pf. ‘prestati padati (o ki{i)’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘prestati govoriti, spustiti ton’ ib. (id.), ‘presahnuti (o izvoru)’ ib. (id.), kala o vat impf. ib. (id.), prekalat pf. ‘prestati (o atmosferskim padavinama, vetru)’ ib. (id.), ‘presu{iti (o potoku)’ ib. (id.). — (RJA).  Od ven. calar, it. calare ‘spustiti’ (Skok 2: 19 s.v. kalati2 (se); Vinja 2: 47– 48; Musi} 163).  Ven. / it. re~ od poznolat. CALARE, gr. porekla (DELI 185; DEI 669; REW ‡ 1487).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti.  Romanizam je u s.-h. govorima razvio izuzetno razgranat semantizam – ‘spu{tati, skidati’, ‘prestati padati (o ki{i)’, ‘presahnuti (o izvoru)’, ‘prestati govoriti, spustiti ton’. 120 kale{in kale{in m. zast. ‘prevozno sredstvo nalik fijakeru, lake ko~ije sa dva ili ~etiri to~ka koje vu~e jedan kow (kowe i kale{in imali su nekad imu}niji qudi u selu)’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘fijaker s dva to~ka’ Wegu{i (Ota{evi}), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina).  Od it. calessina ‘vrsta fijakera’ (Musi} 164; Lipovac-Radulovi} I 144).  It. re~ deminutiv od it. calesse ‘id.’ < od fr. caleche, od krajweg ~e{. kolesa (DELI 187; DEI 680; Bloch/Wartburg 97).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. kalceta kalceta f. ‘kratka ~arapa’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i). — U Istri od XIX v. (RJA).  Od it. calzetta ‘~arapa’ (Skok 1: 670 s.v. hla~a; Lipovac-Radulovi} I 143).  It. re~ deminutiv od it. calza ‘id.’, od sredwovek. lat. CALCEA(M) < lat. CALCEU(M) ‘cipela’, od krajweg lat. CALX (DELI 188–189; DEI 695; REW ‡ 1495; de Vaan 86).  U govoru Pive posvedo~en je oblik kal~ete (Gagovi}). kamara kamara f. ‘soba, odaja’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Bori~i}), Velika (Joki}), kamarica dem. Stara CG (Pe{ikan), ‘sobica u ajatu’ 121 Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); tako|e komara ‘posebna prostorija za spavawe, soba’ ib. (id.), komarica ‘kamarica (v.)’ ib. (id.). — Od XVI v. (RJA).  Od ven. camara ‘soba, prostorija’ (Skok 2: 24–25 s.v. kamara; Musi} 164; Lipovac-Radulovi} I 146).  Ven. re~ od lat. CAMERA(M), gr~kog porekla (DELI 190; REW ‡ 1545).  Starija pozajmqenica, iz balk. latiniteta, bila bi komora / komora ‘sobica bez pe}i’ (Skok l.c.). U slu~aju ova dva oblika otvara se pitawe naglaska, stariji ga lik pretpostavqa na drugom, venecijanizam na prvom slogu. Gr~ki je kamara. kamarijera kamarijera f. ‘sobarica, slu{kiwa’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Od it. camariera ‘sobarica’ (Skok 2: 24–25 s.v. kamara; Musi} 164; Lipovac- Radulovi} I 146).  It. re~ derivat od it. camera ‘soba’, za etim. v. kamara.  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. kamarin kamarin m. ‘ostava’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od ven. camarin, it. camerino ‘sobica, ostava’ (Lipovac-Radulovi} I 146).  Ven. / it. re~ deminutiv od ven. camara, it. camera ‘soba’, za etim. v. kamara.  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. 122 kamastre kamastre, -a f. pl. ‘verige, lanci’ Wegu{i (Ota{evi}). — komostre, komo{tre (RJA).  Dalm.-rom. leks. ost. od *CAMASTRA(M) (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Vlat. re~ od lat. CREMASTRA(M), ta~nije vlat. grecizam (Ligorio 2014).  Posvedo~en je i oblik komostre u govorima sz. Boke (Musi}) i Nik{i}a (\okovi}). kambrik kambrik m. ‘vrsta tankog lanenog platna’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}); tako|e kamrik ‘~vr{}e i debqe platno (za vezewe, ko{uqe i sl.)’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), kamrik ‘jako platno’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996), id. (Bori~i}), kamårik ‘belo platno’ Plav i Gusiwe (Rekovi}).  Od ven. cambriche ‘vrsta platna’ (Vinja 2: 52–53). Mawe je verovatan predlo`ak it. cambri ‘id.’ (Musi} 163; Lipovac-Radulovi} I 147).  Ven. / it. re~ od imena grada Cambrai na severu Francuske, u kome se proizvodila ova vrsta tkanine; varijetet cambriche, karakteristi~an za severnoitalijanske govore, razvio se na osnovu pikardskog izgovora imena grada (DELI 190; DEI 698).  U varijetetu kamrik Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), id. (Bori~i}), Plav i Gusiwe (Rekovi}) do{lo je do upro{}avawa suglasni~ke grupe -mbr- u -mr-. 123 kami`ot kami`ot m. ‘duga `enska haqina, saja’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Od ven. camisoto ‘vrsta sukwe’ (Skok 2: 27–28 s.v. kami`; Musi} 165).  Ven. camisoto dememinutiv od ven. camisa < poznolat. CAMISIA(M), mogu}eg galskog porekla (DELI 191; DEI 701; REW ‡ 1550).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti.  Starije pozajmqenice, potvr|ene u balk. latinitetu, su rum. camasa, alb. kemishe, kmishe (Skok l.c.). kanavaca kanavaca f. ‘krpa za prawe poda’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘platno u koje se uvija duvan kada se u jesen predaje fabrici’ Zagara~ (]upi}i); tako|e kanavica ‘{atorsko krilo, jako platno, cvi{wa’ Ro`aje (Had`i}). — Od XVII v. (RJA).  Od ven. canevazza ‘vrsta velikog platna’ (Skok 2: 32 s.v. kanavac; Musi} 165).  Ven. re~ se iz severnih dijalekata pro{irila i u kwi`evni jezik, up. it. canavaccio / conavaccio (DELI 197; DEI 725).  U govoru Cresa posvedo~en je oblik kavanacu (Houtzagers). kantinela kantinela f. ‘letva’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), ka‰nŠtinela Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa); tako|e kantiwela ‘du`a drvena letva krovne konstrukcije koja slu`i kao podloga za crep’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘pre~ka koja se stavqa na kqu~ na krovu da bi se slagali 124 crepovi, ili {ta drugo ~ime se pokriva ku}a’ Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina).  Od ven. cantinela (Musi} 166), it. cantinella ‘letva’ (Skok 2: 31–32 s.v. kanat 3 ; Lipovac-Radulovi} I 151–152).  Ven. / it. re~ u vezi s ven. canton, it. cantone ‘ugao’, za etim. v. kantun.  Posvedo~en je i umek{ani oblik kantiwela Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). kantun kantun m. ‘ugao’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), ka‰nŠtun Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa). — Od XV v. (RJA).  Od ven. canton, it. cantone ‘ugao’ (Skok 2: 31–32 s.v. kanat3; Vinja 2: 58; Musi} 166; Lipovac-Radulovi} I 152).  Ven. / it. re~ derivata od canto ‘ugao izme|u dva zida’, od poznolat. CANTHU(M), gr. porekla (DELI 197; DEI 728; REW ‡ 1616).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. kapabanda kapabanda m. ‘komandant seoske muslimanske stra`e u slu`bi italijanske i nema~ke okupatorske vojske’ Vasojevi}i (Bori~i}).  Od it. capobanda ‘kolovo|a’ (Lipovac-Radulovi} I 154–155). 125  It. re~ slo`enica od it. capo ‘glava’, od lat. CAPUT, ie. porekla i banda ‘grupa’, od fr. bande, germ. porekla (DELI 199–200; de Vaan 91; Bloch/Wartburg 54).  Leksema posvedo~ena jo{ u govoru ji. Boke (Lipovac-Radulovi} I). kapara kapara f. ‘predujam’ Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}), Plav i Gusiwe (Rekovi}), fig. ‘prsten ili novac koji se daje devojci u znak zaru~ewa’ Zagara~ (]upi}i); denominal kaparisat impf. ‘dati predujam’ Stara CG (Pe{ikan), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), Plav i Gusiwe (Rekovi}), zakaparisat pf. ‘davawem kapare obezbediti da se {to dobije; dobiti obe}awe za kakav pristanak (npr. devojke za udaju)’ Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Bori~i}). — Od XVII v. (RJA).  Od it. caparra ‘predujam’ (Skok 2: 40 s.v. kapara).  It. re~ slo`enica od it. capo ‘glava’, od lat. CAPUT, ie. porekla i arra ‘po~etak garancije’, u~ene re~i, od lat. ARRA(M) (DELI 198; DEI 731; de Vaan 91).  Balk. italijanizam, up. rum. capara f., bug. kaparo m. / kapara f., alb. kaparr m. pored kaparre f. i gl. kaparros (Skok l.c.). kapac kapac adj. indecl. ‘kadar, voqan; sposoban’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), kapac ‘vlastan’ Stara CG (Pe{ikan), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), kapac ‘id.’ Crmnica (Mileti}); tako|e kopac adj. 126 indecl. ‘sposoban, kadar’ Wegu{i (Ota{evi}); i kæpæc m. u izrazu: bit kæpæc ‘biti u stawu, biti kadar, sposoban’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996).  Od it. capace ‘kadar, sposoban’ (Skok 2: 39 s.v. kapac; Lipovac-Radulovi} I 153).  U~ena re~, od lat. CAPACE(M), derivata od lat. CAPERE ‘uzeti; razumeti’, ie. porekla (DELI 198; DEI 730; de Vaan 89–90).  U wegu{kom govoru posvedo~en je oblik kopac (Ota{evi}), sa sekundarnim prelazom a > o. kapelin kapelin m. ‘kapa, {e{ir’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); tako|e kapulin ib. (id.).  Od it. cappellino ‘{e{ir’ (Skok 2: 41 s.v. kapelin; Musi} 167; Lipovac- Radulovi} I 154).  It. re~ derivat od it. capello ‘id.’, od lat. CAPILLU(M), nerazre{ene etimologije (DELI 198; de Vaan 89).  U govoru Ku~a posvedo~en je oblik kapulin (Petrovi}/]eli}/Kapustina). kapetan kapetan m. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), ‘oficirski ~in’ Zagara~ (]upi}i), ‘stare{ina plemena u Staroj Crnoj Gori’ ib. (id.), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); pridevi kapetanov, -a, -o Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), kapetanski, -a, -o ib. (Pe{ikan, bez zna~ewa), ‘koji pripada kapetanu, koji poti~e od kapetana’ Zagara~ (]upi}i); imenice kapetanstvo n. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), ‘kapetanska vlast’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), 127 kapetanija f. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), kapetanica f. pej. ‘kapetanova `ena’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — Od XV v. (RJA).  Od it. capitano ‘kapetan’ (Skok 2: 41 s.v. kapetan; Lipovac-Radulovi} I 154).  It. re~ od vlat. *CAPITANU(M), derivata od lat. CAPUT ‘glava’, ie. porekla (DELI 199; REW ‡ 1634; de Vaan 91).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. kapot kapot m. ‘kaput’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘id., kabanica sa kapuqa~om’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘sako, ali i zimski kaput’ Zagara~ (]upi}i), kapot ‘kaput, sako’ Vasojevi}i (Bori~i}), Plav i Gusiwe (Rekovi}), kapotina augm. Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i), pej. ‘izno{en kaput’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), kapo~ina pej. Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), kapoti} dem. Stara CG (Pe{ikan), kapo~i} dem. Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); kapotlija pej. ‘kaputa{, osoba koja nosi kaput i misli da time odska~e od obi~nog sveta’ ib. (id.). — Od XIX v. (RJA).  Od it. cappotto ‘kaput’ (Skok 2: 38–39 s.v. kapa; Musi} 167; Lipovac-Radulovi} I 155).  It. cappotto deminutiv od it. cappa < poznolat. CAPPA(M) (DELI 201; DEI 743; REW ‡ 1642).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. 128  Up. istrorom. capuoto (Skok l.c.). kapric kapric m. ‘hir, postupak ili namera koji proizilaze iz prkosa’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Plav i Gusiwe (Rekovi}), kapric ‘inat’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996).  Od it. capriccio ‘hir’ (Skok 2: 45 sv. kapural; Musi} 167; Lipovac-Radulovi} I 155).  Nejasno; mo`da u vezi s it. arh. caporiccio ‘`eqa’ (DELI 202; DEI 745).  Posvedo~ena je i hibridna tvorenica kaprixija ‘inaxija’ Uskoci (Stani}), u kojoj se uo~ava spoj strane osnove (imenica kapric) i stranog tvorbenog formanta (sufiksa turskog porekla -xija). kapula kapula f. ‘crveni luk’ Wegu{i (Ota{evi}). — Od XVII v. (RJA).  Dalm.-rom. leks. ost. od lat. CEPU(L)LA(M) (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. CEPU(L)LA(M) verovatno derivat od CEPA, mogu}e pozajmqenice iz nepoznatog izvora (de Vaan 108).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti.  Up. alb. qepule (Ligorio 2014). kare kare f. pl. ‘vrsta kola’ Stara CG (Pe{ikan), kara ‘zapre`na kola’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘kola za municiju’ Vasojevi}i (Bori~i}); tako|e kar m. 129 ‘zapre`na kola’ Wegu{i (Ota{evi}), kari} m. ‘ru~na kolica na dva ili ~etiri to~ka’ ib. (id.). — Kod jednog ~akavskog pisca XVIII v. kar (RJA).  Od it. carro ‘zapre`na kola’ (Skok 2: 45–46 s.v. kar2; Musi} 168; Lipovac- Radulovi} I 156).  It. re~ od lat. CARRU(M) ‘kola na ~etiri to~ka’, ie. porekla (DELI 209– 210; DEI 782; de Vaan 157–158).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana. kareta kareta f. ‘kolica za preno{ewe tereta s jednim to~kom i dve ru~ice’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}).  Od it. carretta ‘mala kolica sa dva to~ka’ (Skok 2: 45–46 s.v. kar2).  It. re~ derivat od it. carro ‘zapre`na kola’, za etim. v. kare.  Leksema nije posvedo~ena u primorskim govorima Crne Gore. karijega kari j ega f. ‘drvena stolica sa naslonom’ Stara CG (Pe{ikan), karijega Velika (Joki}), karijega Wegu{i (Ota{evi}), Bjelopavli}i (]upi}), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), kariega Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa); tako|e kariga ib. (id., bez zna~ewa), ‘~etvorono`na drvena stolica sa naslonom’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); i kari n ga Bjelopavli}i (]upi}); i karioga Vasojevi}i (Bori~i}).  Od ven. carega / cariega ‘drvena stolica’ (Skok 2: 63–64 s.v. katrida; Musi} 169; Lipovac-Radulovi} I 145). 130  Ven. re~ mo`da u vezi s lat. CAREX, nerazre{enog porekla, iako nema semanti~kog poklapawa (REW ‡ 1689; de Vaan 93).  U govoru ji. Boke posvedo~en je oblik kalijerga (Lipovac-Radulovi} I). karikat karikat, -am impf. ‘krcati, trpati’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. carricare (Skok 2: 47 s.v. karag; Vinja 2: 65 s.v. karik).  It. re~ od lat. CARRICARE, derivata od lat. CARRU(M) , ie. porekla (DELI 206; DEI 767; REW ‡ 1719; de Vaan 157–158).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. kariola kariola ‘gvozdeni krevet’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}); kariolica ‘ru~na kolica’ ib. (id.), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); kari(v)olica f. Stara CG (Pe{ikan), karivolica Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), karivolice f. pl. Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996); i krivolice ‘ru~na kolica’ ib. (ead.), ib. (ead. 1996). — U Lici XIX v. karijol / karijola (RJA).  Od it. carriola ‘mala ru~na kolica’ (Skok 2: 45–46 s.v. kar2; Musi}: 168; Lipovac-Radulovi} I 158).  It. re~ derivat od it. carro ‘zapre`na kola’, za etim. v. kare.  U vasojevi}kom govoru posvedo~en je oblik krivolice (Stijovi}), oformqen najverovatnije sekundarno. karitad karita o d m. ‘sahrana’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — Od XVI v. kod Damlmatinaca i Bokeqa; karitat od XVI v. kod dubrova~kih pisaca (RJA). 131  Od stit. caritade ‘dobro~instvo’ (Skok 2: 52 s.v. karita; Vinja 2: 65).  Stit. re~ od lat. CARITATE(M) ‘id.’, od lat. CARUS ‘drag’, ie. porekla (DELI 207; DEI 770; de Vaan 95–96).  Zna~ewe ‘sahrana’ posvedo~eno je samo u govoru Spi~a (Popovi}/Petrovi}). karoca karoca f. ‘ko~ija, laka prevozna kola’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘kowska kola sa dva to~ka’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}); tako|e karuca ‘dvokolica’ Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Bori~i}). — Od XIX v. (RJA).  Od it. carrozza ‘ko~ija’ (Skok 2: 45–46 s.v. kar2; Musi} 169; Lipovac- Radulovi} I 159).  It. re~ derivat od it. carro ‘zapre`na kola’, za etim. v. kare.  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. kartolina kartolina f. ‘dopisnica’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. cartolina ‘razglednica’.  It. re~ derivat od it. carta ‘hartija, papir’, od lat. CHARTA(M), gr~kog porekla (DELI 210–211; DEI 786; REW ‡ 1866).  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima Crne Gore. karto~ karto~ m. ‘karton’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}); tako|e kartu~ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}).  Verovatno od it. cartuccia ‘papir mawih dimenzija’. 132  It. re~ derivat od od it. carta ‘hartija, papir’, za etim. v. kartolina.  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima Crne Gore. kastig kastig m. ‘bruka, zlo, nesre}a’ Stara CG (Pe{ikan), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘id., kazna’ Wegu{i (Ota{evi}), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ib. (Bori~i}), ‘sva|alica, smutqivac; spadalo, {aqiv~ina’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘gruba {ala, sprdwa; stawe sva|e; bruka, sramota’ Zagara~ (]upi}i), ‘mno{tvo’ ib. (id.); derivati kastiganik m. ‘~ovek koji je kastigovan’ ib. (id.), ‘{aqiv~ina, spadalo’ ib. (id.), kastiganica f. ‘`ena koja je kastigovana, osramo}ena’ ib. (id.), ‘`ena {aqiv~ina’ ib. (id.), kastiguqa f. ‘prevrtqiva, zla `ena; `ena r|avog pona{awa’ Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996); glagol kastigat se impf. impers. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), ‘o{tro kazniti’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), kastigat Bjelopavli}i (]upi}), Vasojevi}i (Bori~i}), kastigavat impf. Zagara~ (]upi}i); tako|e kastiga f. ‘kastigavawe’ ib. (id.); i sa {-: ka{tig ‘kastig (v.)’ Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Bjelopavli}i (]upi}), Velika (Joki}); derivati ka{tiganica f. ‘prevrtqiva `ena; `ena r|avog pona{awa’ Zagara~ (]upi}i), ka{tiguqa f. ‘id.’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), Velika (Joki}), ‘{aqiva `enska osoba’ Zagara~ (]upi}i); glagol ka{tigat (im)pf. ‘o{tro kazniti’ Spi~ 133 (Popovi}/Petrovi}), ‘`estoko izgrditi, ispsovati’ ib. (id.), ‘kazniti, ka`wavati’ Zagara~ (]upi}i), ‘brukati, sramotiti’ ib. (id.), ‹ se ‘(o)brukati se, (o)sramotiti se, desiti se neprijatnost’ ib. (id.), ka{tigavat impf. ib. (id.), ka{tigovat impf. Vasojevi}i (Bori~i}); tako|e ka{tiga f. ‘kastiga (v.)’ Zagara~ (]upi}i); i ka{tik m. „bruka, sramota; mukaŒ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — Od XVI v. (RJA).  Od it. castigo ‘kazna’ (Skok 2: 58 s.v. kastig; Musi} 169; Lipovac-Radulovi} I 160).  It. re~ deverbal od it. castigare, od lat. CASTIGARE, od krajweg lat. CAREO ‘nedostajati, biti bez ne~ega’ (DELI 215; DEI 799; REW ‡ 1749; de Vaan 92–93).  Posvedo~eni su i oblici sa prelazom rom. s u s.-h {, ka{tig, ka{tigat.  Romanizam je razvio razgranatu porodicu re~i, koju ~ine glagoli i imenice. kastio kastio ‘tvr|ava, kastel, gradske zidine’ Wegu{i (Ota{evi}), i kao toponim Kastijo, Ka{}ela m. Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa), ‘Petrovac’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ka{}eo ib. (id.). — Od XV v. (RJA).  Od it. castello ‘zamak’ (Skok 2: 57–58 s.v. kastel; Musi} 170; Lipovac- Radulovi} I 160). Mogu}i predlo`ak i ven. castelo ‘id.’ (Boerio 147).  It. / ven. re~ od lat. CASTELLU(M), deminutiva od lat. CASTRUM ‘tvr|ava’, ie. porekla (DELI 214–215; DEI 799; REW ‡ 1745; de Vaan 97–98).  U govoru Uskoka posvedo~en je oblik ka{tel / ka{teq ‘sitno, o{tro kamewe; put s takvim kamewem’ (Stani}). 134 kastradina kastradina f. ‘suvo meso’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), ‘osu{eno bravqe ili gove|e meso’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i). — Od XIX v. u Dubr. i CG (RJA).  Od ven.-tr{}. castradina = castratina ‘suvo meso’ (Skok 3: 574 s.v. veljadina; Musi} 170; Lipovac-Radulovi} I 161).  Ven. / it. re~ izvedenica je od lat. CASTRATUS ‘u{kopqen (brav)’, od krajweg lat. CASTRARE, ie. porekla (Skok l.c.; de Vaan 97–98).  Posvedo~en i oblik ka{tradina sz. Boka (Musi}), Dubr. (Bojani}/Trivunac), Konavli (Ka{i}), Sumartin (Novakovi}), sa prelazom rom. s u s.-h. {. V. kastrit. kastrit kastrit, kastrim impf. ‘odsecati, uni{tavati, tamaniti grane i vrqike i sl.’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Bori~i}), dokastrit pf. ‘dovr{iti se~ewe tawih grana sa stabala’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), dokastrat ‘id.’ ib. (id.), iskastrit pf. ‘otkinuti se~ewem, ise}i na mawe delove, iskasapiti’ Zagara~ (]upi}i), nakastrit pf. ‘nase}i, nasitniti ve}u koli~inu ne~ega’ ib. (id.), okastrit pf. ‘podse}i sa strane drvo, `ivu ogradu i sl.’ ib. (id.), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), potkastrit pf. ‘potkresati dowe grane na stablu’ Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}), prikastrit pf. ‘se}i posledwe grane, gran~ice koje su namewene za se~u ili nedostaju za neke namene’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); i prikastrat ‘id.’ ib. (id.), 135 prokastrit pf. ‘pose}i biqni gusti{ (drve}e, `buwe, visoku travu i sl.), pose}i ve}u koli~inu biqa’ Zagara~ (]upi}i), ‘prose}i put kroz {umu’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996); i prokastrat ‘id.’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), skastrit pf. ‘skresati, iskasapiti, ise}i, iskidati’ Zagara~ (]upi}i), ‘sase}i grane sa stabla’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ib. (Bori~i}), ukastrit ‘sase}i grane sa stabla’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); tako|e kra{tit impf. ‘sasecati grane’ Wegu{i (Ota{evi}). — Od XVIII v. u Slavoniji (RJA).  Od it. castrare ‘kastrirati’ (Skok 2: 60 s.v. ka{triti; Musi} 170; Lipovac- Radulovi} I 161).  It. re~ od lat. CASTRARE, ie. porekla (DELI 215; de Vaan 97–98).  Oblik kastrirati je je u s.-h. govore do{ao preko nem. kastrieren (Skok l.c.).  U pogledu oblika na -iti i -ati, treba napomenuti da ova druga varijanta stoji bli`e rom. predlo{ku. katram katram m. ‘katran’ Wegu{i (Ota{evi}). — Od XVII v. (RJA).  Na Jadranu romanizam ar. porekla, od it. catrame ‘katran’ (Skok 2: 63 s.v. katran; Musi} 169).  Od ar. qatran (DELI 217; DEI 816; REW ‡ 4684b); u it. sufiks -an zamewen je suf. -ame (Skok l.c.).  Leksema u ovom obliku nije posvedo~ena u drugim govorima kontinentalne Crne Gore. 136 ka~a ka o ~a f. ‘mala bakarna posuda sa dugom dr{kom sli~na savremenoj kutla~i’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ka~ica f. ‘mala kaca za sir’ ib. (id.).  Dalm.-rom. leks. ostatak od poznolat. CATTIA(M) (> it. cazza ‘metalna posuda’) (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Leksema posvedo~ena i u Konavlima (Ka{i}).  Oblici sa -~- stariji od oblika sa -c-, npr. kacol, kacola (Skok 2: 10 s.v. ka~a 1 ). ka{eta ka{eta f. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa), ‘sanduk, kutija bez poklopca’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘drvena kutija koja nema poklopca’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘mawi drveni sanduk’ Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}); tako|e ka{et m. Velika (Joki}); i ka{e n. ‘drveno sandu~e, drveno kofer~e’ Vasojevi}i (Stijovi}), Velika (Joki}).  Od it. cassetta ‘drveni sanduk’ (Skok 2: 43 s.v. kapsa; Musi} 170; Lipovac- Radulovi} I 160). Mogu}i predlo`ak i ven. casseta ‘id.’ (Boerio 146).  It. / ven. re~ derivat od it. / ven. cassa ‘sanduk’, od lat. CAPSA(M), ie. porekla (DELI 213–214; REW ‡ 1658; de Vaan 90–91).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. ka{un ka{un m. ‘ve}i sanduk’ Stara CG (Pe{ikan) ‘drveni sanduk za doma}e potrebe, sa pregradama i poklopcem odozgo’ Crmnica (Mileti}), Spi~ 137 (Popovi}/Petrovi}), ‘ve}i sanduk s poklopcem’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}).  Od ven. casson, it. cassone ‘drveni sanduk’ (Skok 2: 43 s.v. kapsa; Musi} 170; Lipovac-Radulovi} I 161 s.v. ka{un).  Ven. / it. re~ derivat od it. cassa ‘sanduk’, za etim. v. ka{et.  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. kvadar kvadar m. ‘okvir, slika s ramom’ Wegu{i (Ota{evi}). — Kod jednog splitskog pisca iz XVIII v. (RJA).  Od it. quadro ‘okvir, slika s ramom’ (Skok 2: 250 s.v. kvadar; Musi} 170; Lipovac-Radulovi} I 182).  U~ena re~, od lat. QUADRU(M), od krajweg lat. QUATTOR, ie. porekla (DELI 1008–1009; REW ‡ 6921; de Vaan 505–506).  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima kontinentalne Crne Gore. kvarat kvarat m. ‘~etvrtina neke mere (kilograma, litra, vremena i sl.)’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}), Plav i Gusiwe (Rekovi}), Velika (Joki}), ‘~etvrtina’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘~etvrtina; posuda zapremine jednog litra’ Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), kvarti} dem. Zagara~ (]upi}i). — Od XVII v. na Primorju (RJA). 138  Od it. quarto ‘~etvrtina neke mere’ (Skok 2: 251 s.v. kvarat; Musi}: 170; Lipovac-Radulovi} I 182).  It. re~ od lat. QUARTU(M), od krajweg lat. QUATTOR, ie. porekla (DELI 1011; REW ‡ 6936; de Vaan 505–506).  U govoru Sumartina posvedo~en je oblik kvarta (Novakovi}). kvartat se kvartat se, -am se impf. ‘voditi ra~una, misliti o ne~emu’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘ma{ati se ne~ega, preduzimati ne{to’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ‘usu|ivati se; imati hrabrosti’ ib. (Bori~i}), kvartat ‘razmi{qati, nameravati, brinuti’ Plav i Gusiwe (Rekovi}). — Od XVIII v. u Dubr. (RJA).  Od it. squartare ‘deliti na ~etiri dela’ sa odbacivawem prefiksa, da bi se stvorio imperfektiv (Skok 3: 275–276 s.v. skvartati).  It. re~ od glat. *EXQUARTARE, od krajweg lat. QUARTUS (DELI 1261; REW ‡ 3061).  U Dubrovniku ovaj romanizam ima zna~ewe ‘ubiti, ra{~etveriti’; semantizam ‘me{ati se u ne{to’ posvedo~en je jo{ u Bosni (Skok l.c.). kvartir kvartir m. ‘pansion’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘stan; preno}i{te, sme{taj’ Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Bori~i}), Velika (Joki}). — Od XVIII v. (RJA).  Od fr. quartier ‘kvart’, preko nem. ili preko it. quartiere (Skok 2: 251 s.v. kvarat). 139  Fr. re~ izvedena od fr. quart, od krajweg lat. QUARTU(M) (Bloch/Wartburg 497–498; REW ‡ 3061; de Vaan 505–506).  U nekim govorima kontinentalne Crne Gore posvedo~en je disimilovani oblik kvartiq Pro{}ewe (Vuji~i}), Piva (Gagovi}), Uskoci (Stani}). kvatro kvatro ‘broj u igri ‘cikvawe’’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996).  Od it. quattro ‘~etiri’.  It. re~ od lat. QUATTOR, ie. porekla (DELI 1012; DEIO 3175; de Vaan 505– 506).  Romanizam ~ini deo vokabulara u igri cikvawe (v. cikva). kempa kempa f. ‘kavez’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘primitivna ku}ica, stra}ara’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina).  Dalm.-rom. leks. ost. od lat. CAVEA, sa -vi > ib i tipi~no bokeqskim prelazom ai > e (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. CAVEA od lat. CAVUS ‘prazan, dubok’, ie. porekla (de Vaan 101–102).  U govoru Nik{i}a posvedo~en je deminutiv kempica (\okovi}), sa suglasnikom -m-, koje Skok tuma~i kao umetnuto (Skok 2: 16 s.v. kajba). kiqan kiqan m. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), kiqan ‘grani~ni kamen, kamen koji ozna~ava me|u na imawima, mednik, me|a{’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), kiqan ‘id., kamen ili drvo koji u igri plovkawa 140 slu`e kao meta’ Vasojevi}i (Stijovi}); denominal kiqanit se impf. ‘postavqati grani~ni kamen’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — (RJA).  Verovatno dalm.-rom. leks. ostatak od lat. COLUMNA (Loma 2009: 96).  Lat. re~ derivat od lat. COLUMEN ‘vrh, uzvi{ewe’, ie. porekla (de Vaan 127).  Pored naj~e{}eg ‘kamen me|a{’, u govorima Crne Gore posvedo~ena su i zna~ewa ‘kre~wa~ki kamen’ i ‘uzvi{ewe’, v. Loma l.c. 91–92. kimak kimak, -mka m. ‘stenica’ Stara CG (Pe{ikan), kimak Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), kimak Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa); tako|e kimac ‘kimak (v.)’ Vasojevi}i (Bori~i}), Velika (Joki}), kimæc Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (Stijovi} 1996), Plav i Gusiwe (Rekovi}); denominali nakim~at se pf. ‘ispuniti se mno{tvom stenica’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ukim~at se ‘id.’ ib. (ead.), ib. (ead. 1996). — (RJA).  Dalm.-rom. leks. ostatak od lat. CIMICE(M) (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. re~ nerazre{ene etimologije (de Vaan 114).  U ~akavskim govorima posvedo~en je i oblik ~imak (^DL), sa romanskom palatalizacijom, up. veq. ~inko (Ligorio 2014). kola kola f. ‘smola, lepak’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), kola 141 Vasojevi}i (Stijovi} 1996), Plav i Gusiwe (Rekovi}); denominal kolat impf. ‘lepiti’ Stara CG (Pe{ikan), kolat Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Zagara~ (]upi}i), ‹ se ib. (id.), zakolat pf. ‘zalepiti’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), zakolat Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), zakolat Vasojevi}i (Stijovi} 1996), zakola o‰vŠat impf. Spi~ (Popovi}/Petrovi}), prikolat pf. ‘id.’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), raskolat pf. ‘id.’ ib. (id.).  Od it. colla ‘lepak’ (Skok 2: 122 s.v. kola; Musi} 171; Lipovac-Radulovi} I 166).  It. re~ od vlat. *COLLA(M), gr~kog porekla (DELI 251; DEI 1010; REW ‡ 2039).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. kolana kolana f. ‘ogrlica, |erdan’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. collana ‘ogrlica’ (Skok 2: 123 s.v. kolana; Musi} 171; Lipovac- Radulovi} I 166).  It. re~ derivat od it. collo ‘vrat’, od lat. COLLU(M), ie. porekla (DELI 253; de Vaan 125).  Leksema nije posvedo~ena u drugim kontinentalnim govorima Crne Gore.  Skok navodi i oblike kolaina / kolajina / kolajna (Vuk) s nejasnim umetawem glasova ispred -n, up. furl. golaine, pored golane, gde je tako|e posvedo~eno umetawe vokala (Skok l.c.). 142 kolarina kolarina f. ‘kravata’ Wegu{i (Ota{evi}). — Od XV v. kolarin (RJA).  Od it. collarina ‘okovratnik’ (Skok 2: 123–124 s.v. kolar; Musi} 171; Lipovac-Radulovi} I 167).  It. re~ derivat od it. collo ‘vrat’, za etim. v. kolana.  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima kontinentalne Crne Gore. kolet kolet m. ‘kragna (na kaputu i sl.)’ Wegu{i (Ota{evi}). — Kod jednog dubrova~kog pisca XVI v. (RJA).  Od it. colletto ‘kragna’ (Skok 2: 123–124 s.v. kolar; Musi} 172).  It. re~ derivat od it. collo ‘vrat’, za etim. v. kolana.  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima kontinentalne Crne Gore. kolur kolur m. ‘boja’ Crmnica (Mileti}). — Od XV v. (RJA).  Od ven. color ‘boja’ (Boerio 181). Mogu}i predlo`ak i it. colore ‘id.’ (Musi} 172).  U~ena re~, od lat. COLORE(M), ie. porekla (DELI 255; DEI 1020; de Vaan 126).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. komodan komodan, -dna, -dno ‘prostran, udoban’ Wegu{i (Ota{evi}). — Od XVI v. (RJA).  Od it. comodo ‘udoban’ (Skok 2: 134 s.v. komod; Musi} 172; Lipovac- Radulovi} I 169). 143  U~ena re~, od lat. COMMODU(M) ‘prikladan, po meri’, derivata od lat. MODUS, ie. porekla (DELI 259; DEI 1033; REW ‡ 2086a; de Vaan 384–385).  U govoru ji. Boke posvedo~en je i oblik sa t umesto d, komotan (Lipovac- Radulovi} I). komun komun m. ‘nekada zajedni~ki posed, livada’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), komun Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), komunski, -a, -o ‘koji pripada svima, koji je zajedni~ki’ Zagara~ (]upi}i); tako|e kumun ‘komun (v.)’ ib. (id.); i komuna f. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), komuna ‘op{tina (~ulo se posle II svetskog rata)’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996); imenica komunica f. ‘zajedni~ki posed, livada’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996). — Od XIII v. (RJA).  Od it. comune ‘zajedni~ki’ (Skok 2: 136 s.v. komun).  U~ena re~, od lat. COMMUNE(M), od krajweg lat. MUNUS ‘zadatak, obaveza’, ie. porekla (DELI 263; DEI 1041; de Vaan 395–369).  U ve}ini kontinentalnih govora Crne Gore posvedo~ena je i hibridna tvorenica sa s.-h. sufiksom -ica, komunica ‘zajedni~ki posed, livada’. konat konat, konta Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa), konat ‘ra~un’ Wegu{i (Ota{evi}), konat ‘id., interes, na~in’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘ra~un’ Zeta 144 (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘ra~un, ra~unica; pretpostavka; misao, mi{qewe, shvatawe’ Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — Od XVII v. (RJA).  Od it. conto ‘ra~un’ (Skok 2: 137 s.v. konat; Musi} 173; Lipovac-Radulovi} I 170).  It. re~ derivat od it. contare ‘ra~unati’, za etim. v. kontat.  U romanizmu konat javqa se nepostojano a, {to je ~esta pojava u romanskim pozajmqenicama. kontat kontat, -am impf. ‘ra~unati’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), ‘id., razmi{qati’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘misliti, nameravati, ra~unati’ Wegu{i (Ota{evi}), Plav i Gusiwe (Rekovi}), ‘ra~unati, shvatati, poimati, imati u vidu; pretpostavqati, o~ekivati, biti u ube|ewu’ Zagara~ (]upi}i), kontat ‘ra~unati’ Bjelopavli}i (]upi}), Velika (Joki}), kontat ‘id., razmi{qati, nameravati’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}), raskontat pf. ‘razmrsiti, rastuma~iti; napraviti obra~un’ ib. (id.), skontat (se) pf. ‘dosetiti se, sra~unati’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘izra~unati, prora~unati, proceniti, obra~unati (se)’ Zagara~ (]upi}i), skontat ‘sra~unati, izra~unati; do}i do zakqu~ka’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996). — Od XVIII v. (RJA).  Od it. contare ‘ra~unati’ (Skok 2: 137 s.v. konat; Musi} 174; Lipovac- Radulovi} I 172). 145  It. re~ od lat. COMPUTARE ‘id.’, od krajweg PUTARE, ie. porekla (DELI 273; DEI 1073; REW ‡ 2109; de Vaan 502).  Leksema je iz dijalekatskih govora u{la u `argon u zna~ewu ‘shvatati, poimati’. konten konten, -a, -o ‘zadovoqan’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘saglasan’ ib. (id.). — Od XV v. (RJA).  Od it. contento ‘zadovoqan’ (Skok 2: 141 s.v. kontenat; Musi} 174; Lipovac- Radulovi} I 173).  It. re~ od lat. CONTENTU(M) ‘id.’, part. pas. od lat. CONTINERE (DELI 274; DEI 1075; REW ‡ 2182).  Leksema nije posvedo~ena u drugim kontinentalnim govorima Crne Gore. kontrat kontrat m. ‘ugovor o poslu’ Wegu{i (Ota{evi}). — Od XVII v. (RJA).  Od it. contratto ‘ugovor’ (Skok 2: 142 s.v. kontrat; Musi} 175; Lipovac- Radulovi} I 173).  It. re~ derivat od it. contrarre ‘zakqu~iti, formirati ugovor’, od lat. CONTRAHERE, od krajweg lat. TRAHERE (DELI 276; DEI 1082; REW ‡ 2188; de Vaan 626–627).  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima kontinentalne Crne Gore. kontrina kontrina f. ‘zavesa’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), kontrina Bjelopavli}i (]upi}); tako|e ko‰lŠtrina ‘id.’ Crmnica (Mileti}). 146  Od it. coltrina ‘zavesa’, sa disimilacijom l –r > n –r (Skok 2: 129 s.v. koltra; Musi} 172; Lipovac-Radulovi} I 168). Mogu}i predlo`ak i ven. coltrina ‘id.’ (Boerio 182).  U it. re~i do{lo je do kontaminacije it. kwi`. oblika coltre sa ven. coltrina (DEI 1023).  Posvedo~en je i oblik bez disimilacije, koltrina sz. Boka (Musi}), Konavli (Ka{i}), Sumartin (Novakovi}) / koltrina Bakarac i [krqevo (Turina/[epi}).  Nije jasno da li je u obliku kontrina do{lo do disimilacije kako to misli Skok, ili je u pitawu prelaz ol > o i sekundarna nazalizacija, za tu pojavu u govorima Crne Gore v. Ivi} 1985: 160. kontumac kontumac m. ‘karantin, izolacija’ Wegu{i (Ota{evi}). — Kod pisaca XIX v. (RJA).  Od it. contumace ‘gra|anski neposlu{an’ (Skok 2: 142 s.v. kontumac; Lipovac-Radulovi} I 173).  U~ena re~, od lat. CONTUMACE(M), mo`da od krajweg lat. TUMERE ‘biti ote~en’ (DELI 278–279; DEI 1089; de Vaan 132–133).  U govoru Boke posvedo~en je oblik kontumacija (Lipovac-Radulovi} I), (Lipovac-Radulovi} II). koram koram m. ‘|on’ Wegu{i (Ota{evi}); tako|e koran Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa). — Od XVIII v. (RJA). 147  Od it. corame ‘obra|ena ko`a’ (Skok 2: 253 s.v. kvijer; Musi} 176; Lipovac- Radulovi} I 175).  It. re~ od vlat. *CORIAME(N), od lat. CORIU(M) ‘ko`a’, ie. porekla (DELI 283; DEI 1102; de Vaan 136).  U crmni~kom govoru posvedo~en je oblik koran (Mileti}). korda korda f. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), ‘fitiq za minu, mi}a’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i). — Od XVIII v. (RJA).  Od it. corda ‘vrpca’ (Skok 2: 153 s.v. korda; Lipovac-Radulovi} I 175).  It. re~ od lat. CHORDA(M), gr~kog porekla (DELI 283–284; DEI 1104; REW ‡ 1881).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. kordela kordela f. ‘~ipka’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — Od XIX v. (RJA).  Od it. cordella ‘~ipka’ (Skok 2: 153 s.v. korda; Lipovac-Radulovi} I 175).  It. cordella deminutiv od it. corda ‘vrpca’, za etim. v. korda.  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. kordun kordun m. ‘kanap, {pag, platneni uski za vezivawe (yaka, prega~e)’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — Od XVI v. u zapadnim krajevima (RJA).  Od it. cordone ‘kanap’ (Skok 2: 153 s.v. korda; Musi} 176; Lipovac-Radulovi} I 175). 148  It. cordone augmentativ od it. corda ‘vrpca’, za etim. v. korda.  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. koret koret m. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), ‘mu{ki jelek bez rukava’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘deo `enske narodne no{we bez rukava i do iznad kolena’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), koret Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), koreti} dem. Stara CG (Pe{ikan). — Od XVI v. (RJA).  Verovatno od it. coretto ‘gorwi deo ode}e’ (Skok 2: 241 s.v. kuraj); varijetet korpet(o) mo`da od it. corpetto / sev.-it. corpet(o) ‘id.’ (Boerio 200; Pirona 189).  It. coretto / corpetto izvedenice od it. corpo < lat. CORPUS, ie. porekla (DELI 286; DEI 1119; REW ‡ 2248; de Vaan 137–138).  Varijetet korpet posvedo~en jo{ u govorima Istre – na Bra~u (Vukovi}), ([imunovi}) i Visu (Roki-Fortunato), (Marde{i}-Centin). kornix kornix m. ‘isto {to i parapet’ Stara CG (Pe{ikan), ‘ivica, rub’ Wegu{i (Ota{evi}); tako|e korni` Spi~ (Popovi}/Petrovi}); i korni{ ‘sigurnosni zid pored puta’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — U Lici XIX v. korni` (RJA).  Od ven. cornise ‘okvir, ram; izbo~ina’ (Skok 2: 157 s.v. korni`; Musi} 176; Lipovac-Radulovi} I 176). 149  U~ena re~, od lat. CORNICE(M), ie. porekla (DELI 285; DEI 1114; REW ‡ 2247; de Vaan 136).  Posvedo~eni su i oblici korni` Spi~ (Popovi}/Petrovi}), korni{ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). korota korota f. ‘`alost za umrlim; crnina’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Bori~i}), Velika (Joki}); pridev korotan, -tna, -tno ‘koji je u `alosti’ Stara CG (Pe{ikan), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); imenice korotnik m. ‘~ovek koji `ali za pokojnikom’ ib. (id.), korotnica f. ‘crna traka koja ozna~ava korotu, `alost, flor’ Zagara~ (]upi}i); glagol korotovat impf. ‘biti u `alosti’ Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); tako|e koreta ‘korota (v.)’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ib. (Bori~i}); pridev koretan, -na, -no ‘korotan (v.)’ ib. (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ib. (Bori~i}); glagol koretovat impf. ‘korotovat (v.)’ ib. (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ib. (Bori~i}); i korut ‘korota (v.)’ Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — U Crnoj Gori XIX v. (RJA).  Od it. corrotto ‘`alost za umrlim; crnina’ (Skok 2: 158 s.v. korot; Musi} 176; Lipovac-Radulovi} I 176).  It. re~ od it. corrompere, od lat. CORRUMPERE, od krajweg lat. RUMPERE ‘slomiti’ (DELI 288; DEI 1124; REW ‡ 2262; de Vaan 529–530). 150  Romanizam je razvio razgranatu porodicu re~i, koju ~ine glagoli i imenice. kostura kostura f. ‘posebna vrsta xepnog no`a sa kostenim koricama’ Zagara~ (]upi}i), Plav i Gusiwe (Rekovi}), ‘lo{a, obi~no tupa britva’ Vasojevi}i (Stijovi}), Velika (Joki}), ‘se~ivo britve bez korica’ Vasojevi}i (Bori~i}); derivat kostura~a f. ‘naziv za staru tupu britvu ~ija je dr{ka bila od kosti’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}); tako|e kustura ‘vrsta xepnog no`a sa kostenim koricama’ Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Bori~i}). — Od XVII v. kustura (RJA).  Od rum. custura ‘vrsta xepnog no`a’ (Skok 2: 246 s.v. kustura).  Rum. re~ haplologijom od cutitura, od lat. COS, ie. porekla (Cioranescu 270; Tiktin 717; REW ‡ 2275; de Vaan 139).  Leksema nije posvedo~ena u primorskim govorima Crne Gore.  Up. sln. kostura, ma|. kusztor(a) (Tiktin l.c.). U definicijama zna~ewa prisutno je naslawawe na doma}u re~ kost. kotroban kotroban m. ‘rezani duvan (namewen {vercu)’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), kotroban Zagara~ (]upi}i), ‘duvan izrezan i pripremqen za savijawe cigareta’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ‘neprera|eni duvan’ Velika (Joki}); tako|e kotrobanaet ‘doma}i duvan’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}); i kotroman ‘duvan za krijum~arewe’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); imenice kotrobana f. ‘ono {to se krijum~ari; sam 151 ~in krijum~arewa’ Zagara~ (]upi}i), kotrobanxija m./f. ‘pu{a~ kotrobana; trgovac ({vercer) kotrobana’ ib. (id.); glagoli kotrobanit impf. ‘pu{iti, osobito kotroban’ ib. (id.), okotrobanit pf. ‘raskomotiti se, zasesti’ ib. (id.), Vasojevi}i (Bori~i}), ‹ se ‘obezbediti se duvanom kotrobanom’ Zagara~ (]upi}i). — U Dubr. od XVI v. kontrobanat (RJA).  Od it. contrabbando ‘nelegalna trgovina’ (Skok 1: 106 s.v. band; Musi}: 174; Lipovac-Radulovi} I 173).  It. re~ slo`enica od it. contra-, od lat. CONTRA, ie. porekla i bando ‘zakon’, gotskog porekla (DELI 275; DEI 1078; REW ‡ 929; de Vaan 132).  Posvedo~eni su i oblici kuntrabant Cres (Houtzagers) / kuntrabant Bakarac i [krqevo (Turina/[epi}), Vrgada (Juri{i}).  Zanimqiv je ku~ki oblik kotroman jer se poklopio sa starosrpskim li~nim imenom *Kotroman (posvedo~en je me|nik Kotromanov kamen 1382, prezime vladarske porodice u Bosni Kotromani} 1415), nejasnog porekla. kotroba kotroba f. ‘zemqani sud za vodu, testija’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); tako|e kotrova ‘izdubqeni komad drveta u kome se dr`e voda i brus za o{trewe kose’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996); i kotrofa ‘kotrova (v.)’ ib. (ead. 1996).  Od jit. cutrufo ‘zemqani sud za vodu’ (Skok 2: 171 s.v. kotrova).  Jit. re~ srodna lat. CUTRUFARUS, mogu}eg gr~kog porekla (Skok l.c.; DEI 1199). 152  Leksema nije posvedo~ena u primorskim govorima Crne Gore. kotula kotula f. ‘sukwa’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), kotula Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — XIX v. (RJA).  Verovatno od ven. cotola ‘sukwa’ (Musi} 177; Lipovac-Radulovi} I 177). Mawe je verovatan predlo`ak it. cottola ‘id.’ (Skok 2: 168–169 s.v. kota).  Ven. / it. re~ od frn~. *kotta ‘tunika, haqina’ (DELI 293; REW ‡ 4747).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. ko}eta ko}eta f. ‘veliki drveni krevet’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘de~ji krevetac, krevet za dojen~e (donosi ga porodiqina majka u dar)’ Zagara~ (]upi}i), ‘{iroka klupa sa naslowa~om’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina).  Od furl. cociete ‘krevetnina’ (Pirona 164) (Skok 2: 219–220 s.v. ku~ice). Mogu}i predlo`ak i ven. cochieta ‘id.’ (Vinja 2: 110).  Furl. / ven. re~ u vezi s vlat. COCIA, od lat. COCHLEA(M) (Skok l.c.; DEI 992; REW ‡ 2011).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. ko{et ko{et m. ‘suva gove|a ili bravqa ple}ka’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), ko{et ‘prva noga zaklane `ivotiwe’ Bjelopavli}i (]upi}), ko{eti} dem. Zagara~ (]upi}i). 153  Od it. coscietto ‘ov~iji but’ (Skok 2: 150 s.v. kopsa; Musi} 177; Lipovac- Radulovi} I).  It. re~ deminutiv od it. coscia ‘but’, od lat. COXA(M), ie. porekla (DELI 290; DEI 1129; de Vaan 140).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. kredenca kredenca f. ‘orman’ Stara CG (Pe{ikan), ‘kuhiwski ormar, kredenac’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i).  Od it. credenza ‘vrsta ormana’ (Skok 2: 188 s.v. kredenca; Lipovac-Radulovi} I 177).  It. re~ od sredwevek. lat. CREDENTIA ‘id.’ (XIV v., Venecija), od krajweg lat. CREDERE, ie. porekla (DELI 295; DEI 1149; de Vaan 141–142).  Oblici kredenc, kredenac preko nem. Kredenz (Skok l.c.). krepat krepat, -am pf. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), ‘uginuti, cr}i (o `ivotiwama)’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘zavr{iti `ivot pod te{kim okolnostima (od gladi, `e|i, iznurenosti)’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), fig. ‘premnogo se umoriti, premnogo o`edneti ili ogladneti’ Zagara~ (]upi}i), krepat ‘cr}i, lipsati, preminuti od tuge’ Vasojevi}i (Bori~i}), Velika (Joki}), pokrepat pf. ‘pocrkati, poumirati’ Zagara~ (]upi}i), krepavat impf. Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), pokrepavat impf. Zagara~ (]upi}i); 154 imenice krepalica f. ‘uginula `ivotiwa’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘lewa, nepokretna osoba’ ib. (id.), krepa} m. ‘iznurena osoba, jadov, len{tina’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘velika glad’ ib. (id.), krepuqa f. ‘nemo}na, nesposobna `enska osoba, prelewa `enska osoba’ Zagara~ (]upi}i). — Od XVII v. (RJA).  Od it. crepare ‘puknuti, raspuknuti se; fig. umreti’ (Skok 2: 190 s.v. krepati; Musi} 177; Lipovac-Radulovi} I 178).  It. re~ od lat. CREPARE ‘proizvoditi jaku buku’, ie. porekla (DELI 296; DEI 1152; REW ‡ 2313; de Vaan 143).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. krijanca krijanca f. ‘obzir, uqudnost’ Wegu{i (Ota{evi}), Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa); tako|e krijancija ib. (id., bez zna~ewa).  Od it.-ven. (tr{}.) creanza ‘uqudnost, vaspitawe’ (Skok 2: 187 s.v. kreanca; Vinja 2: 107; Musi} 178).  It. re~ od {p. crianza, derivata od {p. criar ‘podu~avati’, od lat. CREARE, ie. porekla (DELI 294; DELC 157; REW ‡ 2305; de Vaan 141–142).  U ~akavskim govorima posvedo~en je oblik krejonca (^DL). kubla kubla f. ‘vrsta ribe’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}).  Verovatno dalm.-rom. leks. ostatak od lat. CLUPULA(M) (Ligorio 2014). 155  Naziv ribe posvedo~en je samo na Crnogorskom primorju, nije zabele`en u govorima Dalmacije i Istre. ku`ina ku`ina f. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa), ‘kuhiwa’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ku`ina Bjelopavli}i (]upi}), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ‘letwa kuhiwa’ ib. (Bori~i}), Plav i Gusiwe (Rekovi}), Velika (Joki}); derivat ku`inar ‘kuvar’ Zagara~ (]upi}i). — XIX v. (RJA).  Od ven. cusina ‘kuhiwa’ (Skok 2: 224 s.v. kuhati; Musi} 179).  Ven. re~ od poznolat. COCINA(M), prema kllat. COQUINA(M), derivata od lat. COQUERE ‘kuvati’, ie. porekla (DELI 304; DEI 1191; REW ‡ 2213; de Vaan 134).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. kumpanija kumpanija f. ‘dru{tvo, dru`ina (~esto u negativnom smislu)’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘grupa istomi{qenika, naj~e{}e s negativnim namerama’ Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), kumpanija ‘grupa qudi koji idu na ‘`albu’’ Vasojevi}i (Bori~i}). — XIX v. (RJA).  Od it. compagnia, na {ta ukazuje -ija u s.-h. oblicima. Mawe je verovatan predlo`ak it. compagna (Skok 2: 235 s.v. kunpan; Musi} 179; Lipovac-Radulovi} II 158). 156  It. re~ derivat od it. compagno, od sredwevek. lat. COMPANIO, slo`enice od lat. CUM i PANIS (DELI 259; DEI 1034; REW ‡ 2093).  U usko~kom govoru posvedo~en je deverbal kumnpanisati (Stani}). kumpar kumpar m. ‘kum’ Wegu{i (Ota{evi}); tako|e kupaor Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — U Istri XIX v. (RJA).  Od ven. compare ‘prijateq’ (Skok 2: 231–232 s.v. kum1).  Ven. re~ od poznolat. COMPATRE(M), slo`enice od lat. CUM i PATER, ie. porekla (DELI 259; DEI 1034; REW ‡ 2082; de Vaan 449–450).  U govoru Boke posvedo~en je i oblik kompar (Lipovac-Radulovi} I), (Lipovac-Radulovi} II).  Starije pozajmqenice od istog krajweg lat. predlo{ka bile bi csl. kãmotrã i s.-h. kum. kuneta kuneta f. ‘kanal, udubqewe za oticawe vode pored pored’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Vasojevi}i (Stijovi} 1996).  Od it. cunetta ‘id.’ (Musi} 179; Lipovac-Radulovi} I 181).  It. re~ derivat od it. cuna ‘udubqewe’, u~ene re~i, od lat. CUNA(M), ie. porekla (DELI 305; de Vaan 153).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore, bez fonetskih varijanti. 157 kura` kura` f. ‘hrabrost, juna{tvo’ Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i); pridev kura`an, -`na, -`no ‘hrabar, juna~an’ Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Bori~i}), kura`ån Plav i Gusiwe (Rekovi}); prilog kura`no adv. ‘hrabro, juna~ki; slobodoumno’ Zagara~ (]upi}i); imenica kura`nos f. ‘hrabrost, juna{tvo; slobodoumqe’ ib. (id.); glagol kura`it, -im impf. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), ‘hrabriti (se), podsticati, juna~iti (se)’ Zagara~ (]upi}i), kura`it Vasojevi}i (Bori~i}), Plav i Gusiwe (Rekovi}), Velika (Joki}), okura`it (se), pf. ‘ohrabriti (se), pojuna~iti (se), podsta}i (se)’ Zagara~ (]upi}i), potkura`it (se) pf. ‘okura`iti (se), podsta}i (se), obodriti (se), ohrabriti (se)’ ib. (id.), potkura`ivat (se) impf. ib. (id.). — XIX v. (RJA).  Od it. coraggio ‘hrabrost’ (Skok 2: 241 s.v. kuraj; Musi} 175; Lipovac- Radulovi} I 174). Mogu}i predlo`ak i ven. coragio ‘id.’ (Boerio 196).  It. / ven. re~ od provans. coratge, od vlat. *CORATICU(M), derivata od lat. COR ‘srce’, ie. porekla (DELI 282; DEI 1101; REW ‡ 2217; de Vaan 134– 135).  Posvedo~eni su i oblici fonetski bli`i rom. predlo{ku, kora| sz. Boka (Musi}), korax Dubr. (Bojani}/Trivunac), Sumartin (Novakovi}). kur|ela kur|ela f. ‘pantqika za merewe (metalna ili platnena), koja mo`e biti razli~ite du`ine, a ima i svoju futrolu’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}); i sa g-: gur|ela ‘kur|ela (v.)’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Bjelopavli}i 158 (]upi}); tako|e gu`|ela ‘kur|ela (v.)’ Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}); i sa b-: bur|ela ‘kur|ela (v.)’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — Dubr. (RJA).  Za etim. v. kordela.  Posvedo~eni su oblici sa prelazom rom. c- u s.-h. g-, {to je ~esta promena me|u romanskim pojzajmqenicama, gur|ela Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Bjelopavli}i (]upi}), gu`|ela Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), kao i veoma redak prelaz u s.-h. b-, bur|ela Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). U penultimi razvio se kratki jat: e > je, zatim se izvr{ilo najnovije (jekavsko) jotovawe dje > |e. kuriozan kuriozan, -zna, -zno ‘radoznao’ Wegu{i (Ota{evi}). — Od XVIII v. kurijozan (RJA).  Od it. curioso ‘radoznao’ (Skok 2: 240–241 s.v. kura1; Musi} 179).  U~ena re~, od lat. CURIOSU(M), od krajweg lat. CURA ‘nemir, briga’, ie. porekla (DELI 306; DEI 1193–1195; de Vaan 156).  Leksema nije posvedo~ena u drugim kontinentalnim govorima Crne Gore. kufin kufin m. ‘granica’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}). — U zapadnim krajevima (RJA).  Od it. confine ‘granica’ (Skok 2: 139 s.v. konfin; Lipovac-Radulovi} I 180).  U~ena re~, od lat. CONFINE, derivata od lat. FINIS ‘granica, kraj’, nerazre{ene etimologije (DELI 267; DEI 1057; de Vaan 222). 159  U govoru Boke posvedo~en je i oblik kunfin (Lipovac-Radulovi} I; Lipovac- Radulovi} II); odatle kufin disimilacijom n – n > ä – n. ku{in ku{in m. ‘jastuk’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘kowski am’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996). — Na Primorju (RJA).  Od it. cuscino ‘jastuk’ (Skok 2: 150 s.v. kopsa). Mogu}i predlo`ak i ven. cussin ‘id.’ (Musi} 180).  It. / ven. re~ od stfr. coissin, od krajweg lat. COXA ‘kuk’, ie. porekla (DELI 307; DEI 1197; de Vaan 140).  U govoru Budve i Pa{trovi}a posvedo~en je oblik ko{im (Lipovac-Radulovi} II).  U vasojevi}kom govoru ova leksema nosi zna~ewe ‘kowski am’ (Stijovi} 1996). Ovo zna~ewe, ako je verno zabele`eno u izvoru, mo`da se prenelo sinegdohom sa jastuka koji se stavqa ispod sedla. lama lama f. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa), ‘kanta, posuda od lima, pleh (obi~no za no{ewe ili dr`awe, ostavqawe, a ne za kuvawe) za vodu, uqe i sl, kofa, kanta’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), lamica dem. Stara CG (Pe{ikan), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), lametina augm. ib. (id.), lamina augm. ib. 160 (Petrovi}/]eli}/Kapustina), lamar m. ‘onaj koji izra|uje lame’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), lamarluk m. ‘limarski zanat’ ib. (id.); glagol za-lamat impf. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa); tako|e lamba ‘limena kanta’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ib. (Bori~i}), Velika (Joki}); i lampa ‘lamba (v.)’ ib. (Stijovi}), ib. (ead. 1996). — (RJA).  Od it. lama ‘vrsta posude’ (Skok 2: 265 s.v. lama; Musi} 180; Lipovac-Radulovi} I 183).  It. re~ od fr. lame, od krajweg lat. LAMINA, nerazre{enog porekla (DELI 647; Bloch/Wartburg 342; de Vaan 325).  U vasojevi}kom govoru posvedo~eni su varijeteti lamba / lampa (Stijovi}), (Stijovi} 1996), (Bori~i}). lamarin lamarin m. ‘valoviti pleh za pokrivawe’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Od ven. lamarin ‘lim, pleh’ (Skok 2: 265 s.v. lamarin; Musi} 183; Lipovac- Radulovi} I 183).  U boke{kim govorima ovaj romanizam nosi zna~ewe ‘~eli~ni lim za oplatu broda’ (Lipovac-Radulovi} I), (Lipovac-Radulovi} II), (Musi}). lambek lambek m. ‘`estoko, jako (nekvalitetno) pi}e, vrsta rakije’ Wegu{i (Ota{evi}). — Od XVII v. lambik (RJA).  Preko venecijanskog lambico (Boerio 358) od ar. ’anbiq (Vinja 2: 125). It. je alambicco ‘kazan za pe~ewe rakije’ od arapskog all-ambiq ‘destilovati’.  Ar. re~ je krajweg gr~kog porekla (Vinja l.c.; DELI 647). 161  U govoru ji. Boke posvedo~ena je hibridna tvorenica lambe~ina ‘vrlo lo{a rakija’ (Lipovac-Radulovi} I).  U govorima Hrvatskog primorja zna~ewe ovog romanizma je preneseno na ‘mesto gde vetar najja~e udara; jak udar vetra’, sa osnovnog semantizma ‘hladiti’ (Vinja l.c.).  U s.-h. govorima rasprostrawena je varijanta italijanizma lampek u zna~ewu ‘kazan za pe~ewe rakije’ (ima je i u Srbiji). lampadina lampadina f. ‘ru~na baterijska lampa’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. lampadina ‘vrsta lampe’ (Skok 2: 265–266 s.v. lampa; Musi} 180; Lipovac-Radulovi} I 184).  It. re~ derivat od it. lampada ‘lampa’, od poznolat. LAMPADA(M), prema kllat. LAMPAS, LAMPADOS (DELI 648; DEI 2157; REW ‡ 4870).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore, bez fonetskih varijanti. lampat lampat impf. ‘bleskati, sevati’ Wegu{i (Ota{evi}). — Od XVI v. (RJA).  Od ven. lampar ‘bleskati’ (Boerio 359) (Vinja 2: 126).  Ven. re~ od poznolat. LAMPARE, gr. porekla (DEI 2167).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. lapis lapis m. ‘olovka’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), lapis Zagara~ (]upi}i), lapis 162 Bjelopavli}i (]upi}), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}), Velika (Joki}); tako|e lajpis ‘lapis (v)’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), Plav i Gusiwe (Rekovi}), Ro`aje (Had`i}); i la o mpis ‘lapis (v)’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — Dalm. (RJA).  Od it. lapis ‘olovka’ (Skok 2: 269–270 s.v. Lapad; Musi} 181; Lipovac-Radulovi} I 186).  U~ena re~, od lat. LAPIS ‘kamen’, najverovatnije pozajmqenice iz nekog od mediteranskih jezika (DELI 651; DEI 2167; REW ‡ 4899; de Vaan 326).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana. largat largat se, -am se pf. ‘udaqiti’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘popustiti’ ib. (id.); imenica large f. pl. samo u izrazu: dat large ‘oterati, najuriti’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996). — Od XVIII v. largo (RJA).  S.-h. glagol derivat od s.-h. largo ‘daleko’, od it. largo ‘{irok’ (Skok 2: 271 s.v. largo; Musi} 181; Lipovac-Radulovi} I 186).  It. re~ od lat. LARGU(M), nerazre{ene etimologije (DELI 625; DEI 2169; REW ‡ 4912; de Vaan 327).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. lastika lastika f. ‘elasti~na traka’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. 163 (Bori~i}); tako|e la{tik ‘lastika (v.)’ Wegu{i (Ota{evi}), la{trika ‘rastegqiva vrpca’ Stara CG (Pe{ikan).  Od it. (gomma) elastica ‘rastegqiva vrpca’ (Skok 1: 632 s.v. guma; Musi} 181).  It. re~ posvedo~ena kao u~eni lat. termin XVII v., krajweg gr~kog porekla (DELI 375; DEI 1842).  Posvedo~eni su oblici sa ~estim prelazom rom. s u s.-h. {, la{tik Selca na Bra~u (Vukovi}) i la{trika Stara CG (Pe{ikan). lastra lastra f. ‘lim, pleh’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Bori~i}), Velika (Joki}), ‘id., furuna od lima, bubwara’ Ro`aje (Had`i}), lastrica f. ‘limena plo~ica’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); i sa q-: qastra ‘lastra (v.)’ ib. (id.), ‘limena kanta za vodu’ Plav i Gusiwe (Rekovi}).  Verovatno od stit. lastra ‘lim’ (Musi} 181; Lipovac-Radulovi} I 187).  Stit. re~ mogu}i ostatak iz supstrata (DEI 2174).  U govorima kontinentalne Crne Gore posvedo~en je dodatno umek{ani oblik qastra (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Plav i Gusiwe (Rekovi}). la{unit la{unit, -im pf. ‘smotati (ukrasti)’ Stara CG (Pe{ikan); tako|e ola{kunit pf. ‘ukrasti’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). 164  Denominal od s.-h. la{un ‘ma{klin, kramp’, od lat. ASCIA / ASCEA sa aglutiniranim ~lanom (Skok 1: 70 s.v. a{ka).  Lat. re~ nerazre{enog porekla (de Vaan 57).  U govoru Spi~a posvedo~en je oblik ola{kunit, sa umetnutim suglasnikom -k-. levanat levana e t, -a o nta m. ‘isto~ni vetar’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — Od XVI v. (RJA).  Od it. levante ‘isto~ni vetar’ (Skok 2: 291 s.v. leva; Musi} 181; Lipovac-Radulovi} I 191).  It. re~ je poimeni~eni particip aktiva od it. levare ‘di}i, podi}i’ < lat. LEVARE, derivata od lat. LEVIS, ie. porekla (DELI 667; REW ‡ 5000; de Vaan 336–337).  Leksema posvedo~ena u govorima Jadrana, bez fonetskih varijanti. lembo lembo n. ‘pqusak’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}); u-lempat se pf. ‘pokvasiti se’ Stara CG (Pe{ikan).  Verovatno u vezi s ven. nembo ‘oblak’ (v. Vinja 2: 216).  Ven. re~ od lat. NIMBU(M), ie. porekla (REW ‡ 5924; de Vaan 409).  Viwa bele`i samo oblik nemb ‘oblak’; mo`e se pretpostaviti da crnogorsko lembo poti~e od istog venecijanskog predlo{ka. lentra lentra f. ‘slika, fotografija’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Vasojevi}i (Bori~i}), lentro n. ‘lentra (v.)’ Zagara~ (]upi}i), lentro Bjelopavli}i 165 (]upi}); imenica lentra o ~ m. ‘fotograf’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}); glagol lentrat (se) impf. ‘fotografisati (se)’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), lentrat (se) Bjelopavli}i (]upi}), Velika (Joki}), lentravat (se) impf. Zagara~ (]upi}i); i sa q-: qentrat impf. ‘lentrat (se) (v.)’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Plav i Gusiwe (Rekovi}), naqentrat pf. ‘naslikati, fotografisati (nekoga)’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}).  Od ven. retratto, it. ritratto ‘portret, slika’, sa disimilacijom (Skok 3: 492–493 s.v. trat (III); Musi} 181). Na ven. predlo`ak ukazuje prefiks re-, tipi~an za taj severni dijalekat.  Ven. / it. re~ derivat od u~enog ven. ritrar, it. ritrarre, od lat. RETRAHERE < krajweg lat. TRAHERE, nerazre{enog porekla (DELI 1096; DEI 3267; de Vaan 626–627).  U kontinentalnim govorima Crne Gore posvedo~en je i oblik qentrat Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Plav i Gusiwe (Rekovi}), sa umetnutim nazalom. Za umek{awe le- > l’e- u datim govorima, pod albanskim uticajem, v. Ivi} 1985: 161–162. lencun lencun m. ‘~ar{av’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996). — Od XVII v. lencuo (RJA). 166  Dalm.-rom. leks. ostatak LINTEOLU(M) (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. re~ deminutiv od lat. prideva LINTEUM, od krajweg lat. LINUM ‘lan’, ie. porekla (Skok 2: 304 s.v. lincun; de Vaan 344–345).  Posvedo~eni su i oblici lincuo Dubr. (Bojani}/Trivunac), lancun Cres (Houtzagers), Split (Radi{i}). le{ l’e{, -a, -o ‘kuvan, skuvan’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}).  Od it. lesso ‘kuvan’ (Musi} 182; Lipovac-Radulovi} I 190).  It. re~ od lat. ELIXU(M) ‘id.’, od krajweg lat. LIXA ‘vida, ce|’, ie. porekla (DELI 665; DEI 2209; de Vaan 347).  U boke{kim govorima posvedo~en je romanizam le{ada ‘kuvano jelo’(Lipovac-Radulovi} I), (Lipovac-Radulovi} II), koji vodi poreklo od it. lessata ‘id.’. liberat se liberat se, -am se pf. ‘osloboditi se’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}). — Na jednom mestu XV v. liber (RJA).  Od it. liberare ‘osloboditi (se)’ (Skok 2: 293 s.v. liber; Musi}: 182; Lipovac- Radulovi} I 191).  U~ena re~, od lat. LIBERARE, od krajweg lat. LIBER, ie. porekla (DELI 669; DEI 2221; de Vaan 338).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. 167 libro libro n. ‘kwiga’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘id., pismo’ Wegu{i (Ota{evi}). – (RJA).  Od it. libro ‘kwiga’ (Skok 2: 311 s.v. livel; Musi}: 182; Lipovac-Radulovi} I 192).  It. re~ od lat. LIBRU(M), ie. porekla (DELI 670; DEI 2223; REW ‡ 5009; de Vaan 337–338).  U boke{kim govorima posvedo~en je romanizam libret ‘kwi`ica, mala sveska za bele{ke’ (Lipovac-Radulovi} I), (Lipovac-Radulovi} II), koji vodi poreklo od it. libretto ‘id.’. liver l’iver m. ‘sprava za utvr|ivawe vodoravnosti neke povr{ine, libela’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), liver ‘id.’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), Velika (Joki}).  Od it. livello ‘horizontalan polo`aj’ (Vinja 2: 139–140).  It. re~ preko stfr. livel, od lat. LIBELLA(M), dem. od LIBRA (DEI 2255; REW ‡ 5009; de Vaan 339).  Posvedo~en je i oblik livel sz. Boka (Musi}), livela Nik{i} (\okovi}). Oblik na -r mogao je odatle nastati disimilacijom l — l > l — r. liksija li(k)sija f. ‘ce|, voda sa cipela’ Stara CG (Pe{ikan), ‘ce|, luk{ija’ Wegu{i (Ota{evi}), Bjelopavli}i (]upi}), Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa), liksija Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zagara~ (]upi}i); tako|e lisija ‘liksija (v.)’ ib. (id.), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — Od XVII v. u Dubr. (RJA). 168  Dalm.-rom. leks. ost. od lat. LIXIVA(M) (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. re~ derivat od lat. LIXA ‘vida, ce|’, ie. porekla (Skok 2: 301–302 s.v. liksija; de Vaan 347).  Posvedo~en je ve}i broj varijanti ovog romanizma, npr. luk{ija Piva (Gagovi}), lu{ija Brusje (Dul~i}i), Cres (Houtzagers), Bakarac i [krqevo (Turina/[epi}), Split (Radi{i}), Selca na Bra~u (Vukovi}). lima lima f. ‘metalna turpija za o{trewe raznog alata’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ib. (Bori~i}), Velika (Joki}), limica f. ‘trouglasta turpija’ Wegu{i (Ota{evi}), dem. Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996); glagol limat impf. ‘turpijati’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — (RJA).  Od it. lima ‘turpija’ (Skok 2: 303 s.v. lima2; Musi} 182; Lipovac-Radulovi} I 193).  It. re~ od lat. LIMA(M), nerazre{enog porekla (DELI 672; DEI 2230; REW ‡ 5044; de Vaan 341).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. 169 list list Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa); tako|e lis ‘hitar, brz, `ustar’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. / ven. lesto ‘hitar, brz’ (Skok 2: 308 s.v. list3; Vinja 2: 139).  Postoji vi{e tuma~ewa; mo`da argotska re~ ili ukr{tawe langob. list sa it. presto (DEI 2210).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. lonxa lonxa f. ‘trem, balkon’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘mesto ili prostorija gde se odr`avaju skupovi, sastanci, igranke, zabave’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Vasojevi}i (Bori~i}), ‘mesto okupqawa dokoli~ara’ Plav i Gusiwe (Rekovi}), ‘skup’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘sednik’ Velika (Joki}); glagol lonxat impf. ‘{aliti se, veseliti se; dogovarati se’ Vasojevi}i (Bori~i}).  Od it. loggia ‘prostor koji slu`i kao mesto okupqawa’ (Skok 2: 318 s.v. lopa), sa umetnutim nazalom.  It. re~ od germ. laubja ‘senica, pergola’ (DELI 682; REW ‡ 4936).  Balk. re~ it. porekla, nalazi se jo{ u bug. lond`a i tur. lonca (Skok l.c.); i u ovim oblicima posvedo~eno je umetnuto -n-. lopixa lopixa f. ‘zemqani lonac’ Crmnica (Mileti}); tako|e lopi`a ib. (id.). — (RJA).  Dalm.-rom. leks. ost. od lat. LAPIDEU(M) (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature). 170  Lat. re~ derivat od lat. LAPIS ‘kamen’, pozajmqenice najverovatnije iz nekog od mediteranskih jezika (de Vaan 326).  Posvedo~eni su i oblici lopi` / lopi` (Istra, Pag, Lika), kao i lapi` (Krk, Vrbnik) (Ligorio 2014). lukijerna lukijerna f. ‘ru~na svetiqka, dimwara’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i). — U Dubr. od XVI v. (RJA).  Dalm.-rom. leks. ost. od lat. LUCERNA(m); na dalm.-rom. ukazuje o~uvani velar c e kao u kimak (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. re~ od krajweg lat. LUX ‘svetlost’, ie. porekla (de Vaan 355–356).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. lumbarda lumbarda f. ‘vrsta topa ve}eg kalibra’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}); tako|e lubarda Vasojevi}i (Bori~i}); glagol lubardat impf. ‘dizati buku’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — Od XVI v. (RJA).  Od it. bombarda ‘vrsta topa’, sa disimilacijom b - b > l - b (Skok 1: 187– 188 s.v. bomba). Disimilacija b u l je neobi~na, mo`da bi se mogla objasniti ukr{tawem sa imenom zemqe Lumbardija ‘Lombardija’.  It. re~ onomatopejskog porekla (DELI 153–154; DEI 555).  Posvedo~en je i oblik lubarda ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I) / lubarda Nik{i} (\okovi}), sa gubqewem nazala. 171 lumbrela lu(m)brela f. ‘ki{obran’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), lumbrela Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996); tako|e lumbreva Spi~ (Popovi}/Petrovi}), lumbreica f. ‘`enski ki{obran’ ib. (id.); i lumbera ‘lumbrela (v.)’ Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}); i umbera ‘lumbrela (v.)’ Zagara~ (]upi}i). — U Istri lumbrija (RJA).  Od it. ombrello ‘ki{obran’, sa aglutiniranim ~lanom (Skok 2: 555–556 s.v. ombrela; Musi} 184; Lipovac-Radulovi} I 197).  It. re~ derivat od it. ombra ‘senka’, od lat. UMBRA(M), nerazre{enog porekla (DELI 829–830; DEI 2647; REW ‡ 9046; de Vaan 639).  Posvedo~eni su i oblici bez aglutiniranog ~lana, npr. ombrelo Konavli (Ka{i}). lumer lumer m. ‘broj’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa), lumer ib. (id., bez zna~ewa); i numra Ro`aje (Had`i}) — Na Primorju (RJA).  Od it. numero ‘broj’, sa disimilacijom n – m > l – m (Skok 2: 528 s.v. numer; Musi} 184; Lipovac-Radulovi} I 231).  U~ena re~, od lat. NUMERU(M), ie. porekla (DELI 813–814; REW ‡ 5994; de Vaan 419).  U govorima Crne Gore posvedo~eno jo{ oblika bez izvr{ene disimilacije, npr. numer ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I), Budva i Pa{trovi}i (Lipovac-Radulovi} II), numera Nik{i} (\okovi}). 172 lu{trat lu{trat, -am impf. Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa); tako|e lustrat ‘glancati’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘kritikovati’ ib. (id.).  Od it. lustrare ‘glancati’ (Skok 2: 332 s.v. lu{tar; Musi} 185; Lipovac- Radulovi} I 198).  U~ena re~, od lat. LUSTRARE ‘osvetliti’, od krajweg lat. LUSTRUM, ie. porekla (DELI 691; DEI 2291; REW ‡ 5184; de Vaan 354–355).  U wegu{kom govoru zabele`en je tako|e glagol lu{trat, ali u zna~ewu ‘doterati u red’ (Ota{evi}). qemozina qemozina f. ‘milostiwa’ Wegu{i (Ota{evi}). — Od XVI v. lemozina (RJA).  U obliku sa aferezom od it. lemosina ‘milostiwa’; ina~e u~ena re~ od hri{}.-lat. eleemosyna (Skok 1: 489–490 s.v. elemozina).  Hri{}.-lat. re~ je gr~kog porekla (Skok l.c.; REW ‡ 2839).  U dubrova~kom govoru posvedo~en je neumek{ani oblik lemozina (Bojani}/Trivunac).  Za umek{awe le- > qe- u zetsko-sjeni~kim govorima v. Ivi} 1985: 161–162. majelika ma jel’ika f. ‘bokasti zemqani sud za vino i vodu, sa dr{kom i u`im grlom; kr~ag’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — Od XIX v. majolika (RJA).  Od it. maiolica ‘sud za vino i vodu’ (Skok 2: 357 s.v. majalika).  It. re~ prema imenu ostrva Majorka, u anti~kom dobu glasilo Maiolica (DELI 703; REW ‡ 5248). 173  U govoru Budve i Pa{trovi}a posvedo~en je oblik majolika u zna~ewu ‘keramika’ (Lipovac-Radulovi} II). makarule makarule pl. t. ‘makarone’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}); derivat makarula~a f. ‘sorta duge i {iroke boranije’ ib. (id.); tako|e makarone ‘vrsta testa’ Zagara~ (]upi}i), makarone Vasojevi}i (Bori~i}); derivati makarona{ m. ‘ulizica (prema onima koji su bili u dobrim odnosima s Italijanima kao okupatorima u Drugom sv. ratu, koji su ‘jeli makarone’ dobijene od Italijana’ Zagara~ (]upi}i). — Od XVIII v. (RJA).  Od ven. / furl. macaron, it. maccherone ‘vrsta testa’ (Skok 2: 359 s.v. makarun; Musi} 185; Lipovac-Radulovi} I 203).  Nejasno. Mogu}e gr~ko poreklo (REW ‡ 5250b) ili od it. glagola maccare ‘mesiti’, odnosno imenice macco ‘polenta sa pasuqem’ (DELI 693–694).  Leksema posvedo~ena i u govorima Boke Kotorske (Lipovac-Radulovi} I), (Musi}). makiwa makiwa f. ‘ma{ina, sprava’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Bjelopavli}i (]upi}), makiwa ‘{iva}a ma{ina’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996); tako|e makina ‘ma{ina’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}).  Od it. macchina ‘ma{ina’ (Skok 2: 395 s.v. ma`inin; Musi} 185; Lipovac- Radulovi} I 203–204). 174  U~ena re~, od lat. MACHINA(M), gr~kog porekla (DELI 694–695; DEI 2300; REW ‡ 5205).  U boke{kim govorima ovaj romanizam posvedo~en je u obliku makina (Lipovac-Radulovi} I), (Lipovac-Radulovi} II), (Musi}).  Zamena sufiksa -ina sa -iwa podstaknuta je jezi~kim ose}awem da bi ispred -ina k pre{lo u ~ i da bi re~ imala augmentativno zna~ewe (brk – br~ina), dok se ispred -iwa < prasl. *-yn’i palatalizacija ne vr{i (bogiwa, mekiwe itd.). manina manina f. ‘narukvica’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), manina ‘narukvica’ Plav i Gusiwe (Rekovi}); tako|e manica Wegu{i (Ota{evi}). — Kod jednog dalmatinskog pisca u XVIII v. (RJA).  Od it. manina ‘narukvica’ (Skok 2: 370–371 s.v. manina; Musi} 186; Lipovac-Radulovi} I 206); up. toskanizam maniqa / maniqa ‘id.’ < tosk. maniglia, nekada u upotrebi u istarskim govorima, danas naj~e{}e zamewen venecijanizmom bracolet ‘id.’ < ven. brazzaleto (Vinja 2: 168–169).  It. manina deminutiv od it. mano < lat. MANU(M), ie. porekla (DELI 713– 716; REW ‡ 5339; de Vaan 363–364).  U wegu{kom govoru posvedo~en je oblik manina, ali u zna~ewu ‘ogrlica’, dok je hibridna tvorenica manica preuzela zna~ewe ‘narukvica’. 175  Re~ manina o~uvala se u govorima Crne Gore, verovatno pod uticajem dubrova~kog govora u kome ovaj romanizam nije zamewen venecijanizmom bracolet, v. Musi} 186. mankat ma e nkat, -a o (m) pf. ‘nedostajati, faliti’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), mankat Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ma e nka o vat impf. Spi~ (Popovi}/Petrovi}), mankavat Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); tako|e mawkat Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), mawkat Vasojevi}i (Bori~i}), pomawkat pf. ‘nestati, ponestati’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), pomawkat Vasojevi}i (Bori~i}), mawkavat impf. Zagara~ (]upi}i), mawkati ‘nedostajati, faliti’ Ro`aje (Had`i}); mawkamenat m. ‘nedostatak’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i); i majkat ‘maenkat (v.)’ Stara CG (Pe{ikan), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), majkavat impf. Stara CG (Pe{ikan), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); i menkat Plav i Gusiwe (Rekovi}). — Od XIII v. (RJA).  Od it. mancare ‘nedostajati, faliti’ (Skok 2: 371–372 s.v. manko; Vinja 2: 165).  It. re~ derivat od it. manca, u~ene re~i, od lat. MANCU(M) ‘kqakav; krw’, mo`da srodno s lat. MANUS ‘ruka’ (DELI 709; REW ‡ 5285; Vaan 361).  Imenica mawkamenat vodi poreklo od it. mancamento ‘nedostatak’.  Rasprostraweno w i sporadi~an refleks poluglasa u prvom slogu (maenkat, menkat) mogu se objasniti ukr{tawem sa doma}im mawi < *mân’âjâ. 176 manteq manteq m. ‘mantil’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), manteq Wegu{i (Ota{evi}). — Kod jednog ~akavskog pisca u XV v. mantio (RJA).  Od it. mantello ‘mantil, kaput’ (Skok 2: 372 s.v. mantija; Lipovac-Radulovi} I 207).  It. mantello deminutiv od it. manto < poznolat. MANTU(M), izvedeno od lat. MANTELU(M) ‘veo’, ie. porekla (DELI 717; REW ‡ 5326; de Vaan 363).  U ji. Boki posvedo~en je varijetet mantel (Lipovac-Radulovi} I). maragun maragun m. ‘stolar, drvodeqa’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘sposoban, spretan ~ovek’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘majstor; spadalo; ve{ta osoba’ Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Bori~i}), ‘mangup; ve{t, dosetqiv ~ovek’ Velika (Joki}), ‘lo{ ~ovek, nevaqalac, prevarant’ Ro`aje (Had`i}), Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa). — Od XV v. marangun (RJA).  Od ven. marangon ‘drvodeqa’ (Musi} 186; Lipovac-Radulovi} I 208).  Ven. re~ posvedo~ena u sredwovek. lat. MARANGONUS ‘zidar’; preko gr~kog u{la u turski, up. tur. marangoz (DEI 2359).  U s.-h. govorima posvedo~en je semanti~ki pomak sa ‘drvodeqa’ na ‘mangup; lo{ ~ovek’. mara~ mara~ m. ‘mart’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), mar~ani, -a, -o ‘martovski’ ib. (id.). — (RJA).  Dalm.-rom. leks. ost. od lat. MARTIU(M) (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature). 177  Lat. re~ nerazre{ene etimologije (de Vaan 366).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. marenda marenda f. ‘doru~ak, u`ina’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od ven. marenda ‘u`ina’ (Vinja 2: 176; Musi} 187; Lipovac-Radulovi} I 208).  Ven. re~ od lat. MERENDA, derivat od lat. MERERE ‘zaslu`iti’, ie. porekla (DELI 744; DEI 2429; REW ‡ 5522; de Vaan 374–375).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. marcat marcat, -am impf. ‘gnojiti (o rani)’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od ven. marza, marzir ‘gnoj’, ‘gnojiti’ (Musi} 187; Lipovac-Radulovi} I 208).  Ven. re~ od lat. MARCIDU(M), od lat. MARCERE, ie. porekla (DELI 720; DEI 2362; de Vaan 364–365).  Posvedo~ena je i imenica marca ‘gnoj iz rane rane’ ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I), Budva i Pa{trovi}i (Lipovac-Radulovi} II), Bawani, Grahovo i Oputne Rudine (Koprivica). ma}a ma}a f. ‘fleka, mrqa’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘plamewa~a’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘ki{a koja pada istovremeno kada greje sunce (nanosi biqu {tetu)’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Velika (Joki}); pridev ma}av, -a, -o Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), ‘koji je napala ma}a (o biqu)’ 178 Zagara~ (]upi}i); glagol ma}at se impf. ‘dobijati ma}u, towu (o biqci)’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), izma}at se pf. ‘isprqati se, isflekati se’ Wegu{i (Ota{evi}), oma}at se pf. ‘biti zahva}en ma}om’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i). — Od XVI v. (RJA).  Od ven. machia, it. macchia ‘fleka, mrqa’ (OS 54–55, sa pregledom starije literature). Mogu}i predlo`ak i tr{}. macia ‘id.’ (Doria 343).  Ven. / it. / tr{}. re~ od lat. MACULA(M), nerazre{enog porekla (DELI 694; REW ‡ 5212; de Vaan 357–358).  U bra~kim govorima posvedo~en je oblik ma~a (Novakovi}).  Zna~ewe ‘mrqa’ posvedo~eno je ranije i na {irem arealu nego ostala zna~ewa (OS l.c.); za semanti~ki pomak sa botani~kog na meteorolo{ki termin v. Sikimi} 1996. mafija mafija f. ‘olo{, bagra’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ‘lo{a, r|ava osoba’ ib. (ead. 1996).  Od it. mafia ‘kriminalna organizacija’ (Musi} 187; Lipovac-Radulovi} I 202).  Re~ je u standardni jezik u{la iz sicilijanskog dijalekta, mogu}eg arapskog porekla (DELI 698–699; DEI 2310).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti, a u{la je i u standardni jezik. 179 mac mac m. ‘pak, {pil karata za igrawe’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘id., rukovet, mawi snop (slame, `ita, pru}a i sl.)’ Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}). — (RJA).  Od it. mazzo ‘snop, buket’ (Skok 2: 343–344 s.v. mac2; Musi} 187; Lipovac-Radulovi} I 199).  It. re~ od u~. it. mazza, od vlat. *MATTEA(M) (DELI 733; DEI 2397; REW ‡ 5425).  U boke{kim govorima posvedo~en je romanizam maceta ‘sve`wi}’ (Lipovac-Radulovi} I), koji vodi poreklo od it. deminutiva mazzetto ‘id.’. maca maca f. ‘maq, te{ki gvozdeni ~eki}’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘id., previ{e krupan ~ovek’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘ve}i ~eki} (0,5 kg i vi{e)’ Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ‘macola, veliki ~eki} sa dve tupe strane i jakom dr{kom za razbijawe kamewa’ Ro`aje (Had`i}). — (RJA).  Od it. mazza ‘gvozdeni ~eki}’ (Musi} 187; Lipovac-Radulovi} I 199).  Za etim. v. mac.  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. macakan macakan m. ‘{inter’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘badavaxija, {aqivxija, besposli~ar’ Zagara~ (]upi}i); glagol macakat pf. 180 ‘ubiti (ekspr.)’ Stara CG (Pe{ikan), ‘ubiti (`ivotiwu)’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), macaka o‰vŠat impf. ib. (id.).  Od ven. mazzacani ‘{inter’ (Skok 1: 353 s.v. }eno; Musi} 188; Lipovac- Radulovi} I 199).  Ven. re~ slo`enica od gl. mazzar (za etim. v. macat) i imenice cane, od lat. CANE(M), ie. porekla (DELI 195; DEI 717; de Vaan 87).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti.  Glagol macakat verovatno deverbal od imenice macakan; mogu}e da je preuzet i iz ven., up. ven. mazzar ‘ubiti’ (Boerio 406). macat macat, -am pf. ‘ubiti (`ivotiwu)’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od ven. mazzar ‘ubiti’ (Musi} 187; Lipovac-Radulovi} I 199).  Ven. re~ od krajweg ven. mazza ‘maq’, koji se koristio kao sredstvo izvr{ewa ovog ~ina, za daqu etim. v. mac (DELI 48; DEI 166).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. macola macola f. ‘vrsta ~eki}a, ve}a maca’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), ‘udarac rukom’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), macola ‘te`i ~eki} za obradu kamena’ Bjelopavli}i (]upi}). — Lika (RJA).  Od ven. mazzola, it. mazzuolo ‘vrsta ~eki}a’ (Skok 2: 345 s.v. macola; Musi} 188; Lipovac-Radulovi} I 200). 181  Ven. / it. re~ derivat od ven. / it. mazza, za etim. v. mac.  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. ma{kara ma{kara f. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), ‘maska, maskirana osoba, zabavqa~’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘id., lo{ ~ovek’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — (RJA).  Od ven. mascara ‘maska’ (Musi} 188; Lipovac-Radulovi} I 211). Mogu}i predlo`ak i it. maschera ‘id.’ (Skok 2: 381 s.v. maskar).  Nejasno; it. re~ mo`da u vezi s it. masca ‘ve{tica’, od poznolat. MASCA(M) (DEI 2380); mogu}e je i arapsko poreklo (REW ‡ 5394).  U boke{kim govorima posvedo~en je denominal ma{karat se (Lipovac-Radulovi} I), (Lipovac-Radulovi} II) / ma{karat se (Musi}).  Na Balkanu i turc. ar. porekla, up. rum. mascara, alb. maskara, nrg. maskaraj (Skok l.c.). ma{kuq ma{kuq m. Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa), ‘prangija’ Wegu{i (Ota{evi}), ma{kuli} m. ‘{arke na vratima ili prozorima’ ib. (id.). — (RJA).  Dalm.-rom. leks. ost. od lat. MASCULU(M) (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. re~ derivat od lat. MARE(M) ‘mu`jak; mu{karac’, ie. porekla (de Vaan 366). 182  Posvedo~eni su i oblici ma{aq Dubr., Dalm., ma{aj Potomje (Ligorio 2014). ma{tral ma{tra o l m. ‘prijatni letwi vetar, koji duva s mora, maestral’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — Od XVIII veka na Primorju maestrao (RJA).  Od it. maestrale ‘maestral’ (Skok 2: 351 s.v ma|istor (IV); Musi} 185; Lipovac-Radulovi} I 202).  It. re~ derivat od it. maestro, od lat. MAGISTRU(M) < lat. MAGNUS, ie. porekla (DELI 698; REW ‡ 5229; de Vaan 358–359).  Posvedo~eni su i oblici maestral (Lipovac-Radulovi} I), (Lipovac-Radulovi} II), majstral (Musi}). medik medik m. ‘lekar’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Verovatno od ven. medego ‘lekar’ (Skok 2: 397 s.v. medig; Musi} 188).  U~ena re~, od lat. MEDICU(M), od lat. MEDEOR ‘le~iti’, ie. porekla (DELI 735; REW ‡ 5459; de Vaan 368).  U boke{kim govorima posvedo~en je oblik medig (Lipovac-Radulovi} I), (Lipovac-Radulovi} II), (Musi}).  Oblik medig je ~isti venecijanizam; varijanta medik u wegu{kom govoru mogla bi biti ili preuzeta iz primorskih govora, sa obezvu~avawem velara ili latinizam, od lat. MEDICU(M). medi`ina medi`ina f. ‘lek’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}); tako|e medixina Wegu{i (Ota{evi}); i medexina Zagara~ (]upi}i). — (RJA). 183  Od ven. medesina ‘lek’ (Skok 2: 397 s.v. medig; Musi} 188; Lipovac-Radulovi} I 212).  Ven. re~ izvedenica od ven. medego ‘lekar’, za etim. v. medik.  U kontinentalnim govorima Crne Gore posvedo~en je i oblik medexina Zagara~ (]upi}i) / medexina Nik{i} (\okovi}). mentovat mento‰vŠat impf. ‘pomiwati’ Crmnica (Mileti}). — (RJA).  Od it. mentovare ‘pomiwati’ (Vinja 2: 190).  It. re~ od stfr. mentaiver, mentovoir ‘pamtiti, imati na pameti’, od lat. MENTE HABERE ‘razmi{qati, imati na pameti’ (DELI 742; REW ‡ 5507).  Posvedo~en je i oblik mencovat Vis (Roki). mizerija mizeri j a f. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), mizerija ‘beda’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘id., sirotiwa’ Vasojevi}i (Bori~i}), mizeran, -rna, -rno Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa). — U Istri mizeran (RJA).  Verovatno od it. miseria ‘beda, jad’ (Skok 2: 419 s.v. midzerija; Vinja 2: 195). Ostavqa se mogu}nost da je u pitawu i latinizam (Skok l.c.).  It. re~ derivat od it. misero, od lat. MISERU(M), nerazre{enog porekla (DELI 762; REW ‡ 5608; de Vaan 383).  Posvedo~ena je i hibridna tvorenica mizerluk Nik{i} (\okovi}), u kojoj je na stranu osnovu dodat strani tvorbeni formant (sufiks turskog porekla -luk). minoranca minoranca f. ‘mawina’ Wegu{i (Ota{evi}). 184  Od it. minoranza ‘mawina’.  It. re~ derivat od it. minore ‘mawi’, od lat. MINORE(M), ie. porekla (DELI 759; DEI 2466; de Vaan 381–382).  Leksema nije zabele`ena u drugim govorima Crne Gore. miritat miritat, -am impf. ‘zaslu`iti, zavrediti’ Wegu{i (Ota{evi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — (RJA).  Od it. merito, meritare ‘zasluga’, ‘zaslu`iti’ (Skok 2: 408 s.v. merit; Musi} 189; Lipovac-Radulovi} I 214).  U~ena re~ , od lat. MERITU(M), derivat od lat. MERERE ‘zaslu`iti’, ie. porekla (DELI 744–745; de Vaan 374–375).  U govorima Boke posvedo~en je oblik meritat (Lipovac-Radulovi} I) / meritat (Musi}). mi{}elo mi{}elo n. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), ‘ve}i metalni ili drveni sud za prawe robe, kupawe dece i sl.’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘plitka drvena posuda sli~na kaci, ali {ira nego dubqa, slu`i za no{ewe rubqa na prawe, re|e za no{ewe drugih predmeta’ Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), mi{}el ‘kabao’ Crmnica (Mileti}); tako|e mastij ib. (id.); i mistijo ib. (id.). — U Perastu mistio (RJA).  Mo`da od ven. mastelo ‘sud za prawe’, zbog -i- ostavqa se mogu}nost da je moglo do}i do neke vrste ukr{tawa (Skok 2: 384 s.v. mastio).  Ven. re~ posvedo~ena je u severnoitalijanskim govorima odakle se 185 pro{irila i u standardni jezik; gr~kog porekla (DELI 729; REW ‡ 5612).  U konavoskom govoru posvedo~en je oblik ma{tela / ma{tel (Ka{i}). mobiqe mobiqe n. ‘name{taj’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996).  Verovatno od ven. mobiglie (Musi} 190); zbog o~uvawa o (pre VIII–X v. dalo bi slovensko ã > a), gotovo sigurno je iz ven. mobiglie, a ne stari latinizam. Mawe je verovatan predložak lat. MOBILIA, sa hiperitalijanskim izgovorom li > lj (Skok 2: 446 s.v. mobilja).  Lat. re~ od krajweg lat. MOVERE ‘kretati se’, ie. porekla (de Vaan 390– 391).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. movit se movit se, movim se pf. ‘pokrenuti se’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — (RJA).  Od it. muovere ‘kretati se’ (Skok 2: 461 s.v. moviti (se); Musi}: 190). Mogu}i predlo`ak i ven. mover ‘id.’ (Lipovac-Radulovi} I 221).  It. / ven. re~ od lat. MOVERE, ie. porekla (DELI 786; de Vaan 390–391).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. montat se montat se, -am pf. ‘pre}i preko, popeti se’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. montare ‘popeti se’ (Vinja 2: 204; Musi} 190). 186  It. re~ od vlat. *MONTARE ‘popeti se na planinu’ (DELI 775; REW ‡ 5668).  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima kontinentalne Crne Gore. mostra mostra f. ‘mustra, obrazac’ Zagara~ (]upi}i), Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Od it. mostra ‘izlo`ba; prikaz’ (Skok 2: 454 s.v. monstro; Lipovac- Radulovi} I 220).  It. re~ derivat od it. mostrare ‘pokazati’, od lat. MONSTRARE, od krajweg lat. MONERE ‘podsetiti’, ie. porekla (DELI 780–781; REW ‡ 5665a; de Vaan 387–388).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. mot mot m. ‘gestikulacija, skriveni znak’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Od it. motto, ven. moto ‘pokret, kretawe’ (Vinja 2: 199 s.v. mot).  U~ena re~, od lat. MOTU(M), part. perf. pas. od lat. MOVERE ‘kretati se’, ie. porekla (DELI 781–782; DEI 2520; de Vaan 390–391).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. mrgin mrgin m. ‘granica, kiqan, me|a; grani~na oznaka’ Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i), ‘grani~ni breg’ Bjelopavli}i (]upi}), ‘kamen me|a{’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); tako|e mrgiw ‘granica, me|a’ Stara CG (Pe{ikan), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); i mergin Wegu{i (Ota{evi}), Crmnica 187 (Mileti}, bez zna~ewa), mergina ‘grani~ni kamen (izme|u imawa, zemqi{ne svojine, ali i dr`ava)’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}); i mergir ‘kamen me|a{’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); i mergi~ Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa); i margin ‘granica, me|a’ Zagara~ (]upi}i), ‘grani~ni breg’ Bjelopavli}i (]upi}); i magir ‘mergir (v.)’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — (RJA).  Dalm.-rom. leks. ostatak od lat. MARGINE(M) (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. re~ je ie. porekla (de Vaan 365).  Ovaj romanizam javqa se u velikom broju fonetskih varijanti. U govorima kontinentalne Crne Gore, posvedo~eni su oblici mrglin Nik{i} (\okovi}), mrgaw / mrgiq Uskoci (Stani}). mrmorit mrmorit, -im impf. ‘tiho govoriti, mrmqati’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘id., `uboriti (o vodi)’ Zagara~ (]upi}i). — (RJA).  Od it. mormorare ‘mrmqati’ (Skok 2: 456–457 s.v. mormorati).  U~ena re~, od lat. MURMURARE, denominala od lat. MURMUR ‘mrmqawe; `uborewe’ (DELI 779; REW ‡ 5761; de Vaan 395–396).  Posvedo~eni su i oblici mrmoqiti Uskoci (Stani}), mrmo{it Dubr. (Bojani}/Trivunac). mrnar mrna o r m. ‘mornar’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), mrnar Wegu{i (Ota{evi}), mrna o rski, -a o , -o ‘mornarski’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), mrnarica f. ‘mornarica’ ib. (id.), mrnari~ki, -a o , -o ‘mornari~ki’ ib. (id.). 188  Od it. / ven. marinaro, marinajo; stara pozajmqanica (Skok 1: 118 s.v. ba{amar; Musi} 191).  It. / ven. re~ od vlat. *MARINARIU(M) (REW ‡ 5359).  Prema Skoku, s.-h. mornar nastalo je ukr{tawem romanizma mrnar sa s.-h. more (Skok l.c.), ali, marinarius bi u rano doba regularno dalo *morânar’â > mornar (kratko a > o; kratko, tj. u nenagla{enom polo`aju skra}eno i > â, koje zatim ispada), dok oblik mrnar polazi od poznije romanske forme, sa redukcijom vokala u prvom slogu *mêr(i)nariu ili sl. mudante mudante, -a f. pl. t. ‘mu{ke dowe ga}e’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — (RJA).  Od it. mutande ‘dowi ve{, ga}e’ (Skok 2: 483 s.v. muntati se; Musi} 192).  Ven. re~ poimeni~eni gerund od lat. MUTARE, od krajweg lat. MUTUUS ‘uzajaman’, ie. porekla (REW 5785; de Vaan 398–399).  U kontinentalnim govorima Crne Gore posvedo~eni su i oblici mutande Nik{i} (\okovi}) / mutande Bawani, Grahovo i Oputne Rudine (Koprivica). mulegin mulegin ‘pregradni zid izme|u prostorija u ku}i’ Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}); tako|e mulagin Crmnica (Mileti}), mulagin Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); i muqagin ‘otvor u zidu koji je slu`io za sme{tawe robe, duvana i sl.’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). 189  Od tr{}.-ven. moleghin (Skok 2: 453 s.v. monah; Vinja 2: 204; Lipovac-Radulovi} I 222).  U ven. re~i do{lo je do disimilacije m – n > m – l (Skok l.c.).  Posvedo~eni su i oblici munegin ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I), munigin Vrgada (Juri{i}), Selca na Bra~u (Vukovi}). mulo mulo n. ‘strm teren na kome se osipa sitno kamewe’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996); mulina f. ‘vrsta sitnog peska koji slu`i kao gra|evinski materijal’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘beli pesak, {oder’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), mulina ‘vrsta mekog kamena’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996); mulinovæc ‘mulina (v.)’ ib. (ead.), ib. (ead. 1996). — (RJA).  Dalm.-rom. leks. ost. od lat. MOLLIA (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. re~ je ie. porekla (de Vaan 386).  Posvedo~eni su i oblici mujara ‘meka zemqa’ (Kor~ula), mujara ‘vapnenac u raspadawu koji slu`i za izgradwu’ (Smokvica), mujarin ‘blatno zemqi{te’ (Kor~ula) (Ligorio 2014).  Re~ mulina je izvedenica na doma}em terenu pomo}u s.-h. sufiksa -ina. mural mural m. ‘tawa greda koja se upotrebqava za krovnu konstrukciju, za ‘rogove’ i sl.’ Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}). 190  Od ven. mural, it. murale ‘zidni’ (Skok 2: 486 s.v. muro; Lipovac-Radulovi} I 223).  Ven. / it. re~ derivati od ven. / it. muro ‘zid’, od lat. MURU(M), ie. porekla (DELI 786–787; DEI 2505; de Vaan 396).  U govoru ji. Boke posvedo~en je oblik murao (Lipovac-Radulovi} I), sa prelazom -l u -o na kraju re~i. murva murva f. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa), ‘dud; plod dudovog drveta’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Bori~i}), ‘id., rakija od duda’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); pridev murvov, -a, -o ‘koji je od murve (duda)’ Zagara~ (]upi}i); imenice murvova~a f. ‘rakija od murava, od dudiwa’ ib. (id.), murvova~a ib. (id.), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), murvovina f. ‘drvo od murve, dudovo drvo’ Zagara~ (]upi}i), murvovina ib. (id.), murvoina f. Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — Od XVI v. (RJA).  Dalm.-rom. leks. ostatak od lat. MORU(M) ‘dud’ (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. re~ verovatno iz nekog od mediteranskih jezika, mo`da preko gr~kog ([ega 2006: 180–182; REW ‡ 5696).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. 191 mutat mutat, -am impf. ‘mucati; nerazgovetno govoriti’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996), zamutat pf. ‘po~eti mucati, zamucati’ ib. (ead. 1996), promutat pf. ‘promucati’ ib. (ead. 1996); pridev mutav, -a, -o ‘koji ne mo`e da govori; }utqiv’ Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}), Ro`aje (Had`i}); imenice mutavac m. ‘nem ~ovek; ~ovek koji je }utqiv, koji ne ume fino da govori’ Zagara~ (]upi}i), mutavica f. ‘`enska osoba koja retko govori, koja je nekomunikativna, nedru{tvena’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), mutavko n. ‘mutava mu{ka osoba; mu{ka osoba koja ne ume fino da govori’ Zagara~ (]upi}i), mutaq m. ‘mutav ~ovek, mucavko’ ib. (id.); muteqat impf. ir. ‘mutat (v.)’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996), zamuteqat pf. ‘zamutat (v.)’ ib. (ead. 1996), promuteqat pf. ‘promutat (v.)’ ib. (ead. 1996); muteqak m. ‘onaj koji muta; onaj koji muca; onaj koji nerazgovetno govori’ ib. (ead. 1996); muto, mutowa m. ‘mutavac, mucavac’ ib. (Bori~i}). — (RJA).  Od it. muto ‘nem’ (Skok 2: 491–492 s.v. muta; Musi} 193; Lipovac-Radulovi} I 224).  It. re~ od it. MUTU(M), ie. porekla (DELI 789; REW ‡ 5798; de Vaan 398).  Romanizam je razvio razgranatu porodicu re~i, koju ~ine glagoli i imenice.  S obzirom na rasprostrawenost, nije nu`no svuda iz italijanskog, mo`e biti i iz rumunskog mutul. 192 mu{keta mu{keta f. ‘vrsta kratke stare pu{ke’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), tako|e mu{ket ib. (ead.), ‘id., streqawe’ Zagara~ (]upi}i); denominal mu{ketat impf. ‘streqati’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), ‘id., sukobiti se’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘streqati’ Zagara~ (]upi}i), Plav i Gusiwe (Rekovi}), mu{ketat Bjelopavli}i (]upi}), Vasojevi}i (Bori~i}). — (RJA).  Od it. moschetto ‘vrsta kratke pu{ke’ (Skok 2: 458 s.v. moskar; Lipovac- Radulovi} I 224 s.v. mu{ket 2 ).  It. re~ od starijeg it. moschetta ‘id.’, dem. od it. mosca ‘muva’, prema analogiji sa brzinom leta insekta (DELI 780; REW ‡ 5766).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. navigat navigat, -am pf. ‘navesti, nagovoriti’ Stara CG (Pe{ikan). — (RJA).  Od it. navigare ‘ploviti; broditi’ (Skok 2: 506 s.v. nav; Musi} 193).  It. re~ derivat od it. nave ‘brod’, od lat. NAVE(M), ie. porekla (DELI 795; DEI 2556; REW ‡ 5861; de Vaan 402–403).  U govorima kontinentalne Crne Gore posvedo~eno je figurativno zna~ewe ‘navesti, nagovoriti’. nakomod v. komodan nakomod adv. ‘polako, natenane’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). 193 nakon~at nakon~at, -a o m pf. ‘namestiti kako treba, srediti’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘obele`iti, dogovoriti’ Plav i Gusiwe (Rekovi}), ‹ se ‘spremiti se za neki posao ili put’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), nakon~avat impf. Stara CG (Pe{ikan), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), nakon~an, -na, -no ‘pripremqen’ Vasojevi}i (Bori~i}). — Dani~i} (RJA).  Od it. acconciare / acconciarsi ‘namestiti, srediti’, sa dodatim s.-h. prefiksom na- (Musi} 194; Lipovac-Radulovi} I 226).  It. re~ od it. conciare ‘id.’, od vlat. *COMPTIARE, od krajweg lat. COMPTUS, ie. porekla (DELI 264; DEI 30; REW ‡ 2170; de Vaan 188–189).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore, bez fonetskih varijanti. napulijon napuli‰jŠon m. Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa), napuli‰jŠun ib. (id., bez zna~ewa), napulijon ‘nekada{wi zlatni novac, zlatnik’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), napulion Zagara~ (]upi}i); tako|e napolion Vasojevi}i (Stijovi} 1996); i napoleon Zagara~ (]upi}i), napoleon Vasojevi}i (Stijovi} 1996); i napulon Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); i napolon Vasojevi}i (Stijovi} 1996). 194  Verovatno od ven. napolion ‘nekada{wi zlatni novac’ (Musi} 194; Lipovac- Radulovi} I 227). Mawe je verovatan predlo`ak it. napoleone ‘id.’ (Skok 2: 502 s.v. napolun).  Ven. / it. re~ od imena fr. vojskovo|e Napoleona Bonaparte (DELI 792; DEI 2545).  Posvedo~en je ve}i broj fonetskih varijanti ovog romanizma u govorima kontinentalne Crne Gore. nijanka ni j anka ‘ni toliko, ni’ Stara CG (Pe{ikan); tako|e nianci adv. ‘nimalo, niti’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od ven. arh. nianca (novije gnanca) (Boerio 441).  Ven. re~ slo`enica od ven. arh. ni (novije ne) (Boerio l.c.) i ven. anca, verovatno od lat. HANCQUE, prema lat. HANC QUAM ‰HORAMŠ (Boerio 33; DEI 187).  Posvedo~eni su i oblici wanke Sumartin (Novakovi}), wonka Komi`a (Marde{i}-Centin), nonka / wonka Brusje (Dul~i}i), wanci Selca na Bra~u (Vukovi}), nanci / nonci / wanki Vis (Roki). nove nove ‘broj u igri ‘cikvawe’’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996).  Od it. nove ‘devet’.  It. re~ od lat. NOVEM ‘id.’, ie. porekla (DELI 812; DEI 2605; de Vaan 415).  Romanizam ~ini deo vokabulara u igri cikvawe (v. cikva). 195 oburlati oburlat, -am pf. ‘obrubiti (pri {ivewu)’ Wegu{i (Ota{evi}). — Dubr. (RJA).  Od it. orlo, orlare ‘rub, oluk’, ‘obrubiti’, sa s.-h. prefiksom ob- (Skok 3: 547 s.v. urla).  It. re~ od vlat. *ORULU(M), dem. od lat. ORA ‘rub na ode}i’ (DELI 845; DEI 2677; REW ‡ 6108).  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima kontinentalne Crne Gore. ogra{it se ogra{it se, -im se pf. ‘ispuniti se rado{}u, razveseliti se, oraspolo`iti se; obradovati se ne~ijem dolasku, susretu sa nekim’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘id., obasjati (se), sinuti’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — (RJA).  Mo`da od it. grascia ‘mast’; denominal ogra{it se javqa se samo u metafori~kom zna~ewu, bele`i ga i Vuk (Skok 1: 609 s.v. gra{a; Vinja 1: 187–188).  It. re~ od vlat. *CRASSIA(M), od kllat. CRASSU(M) ‘debeo’, nerazre{enog porekla (DELI 517; DEI 1862; REW ‡ 2298; de Vaan 141).  Prefigirani oblik sa metafori~kim zna~ewem posvedo~en je samo u govorima kontinentalne Crne Gore. Romanizam gra{a, posvedo~en u dubrova~kom govoru, nosi zna~ewe ‘zaliha, gradska spremnica hrane’ (Vinja l.c.). 196  Romanska etimologija glagola nije sigurna, up. ÅSSÀ 7: 108 i SP 8: 192– 193, koji kao etimon navode rekonstruisani oblik *gra{iti; ÅSSÀ l.c. upu}uje na srodno *gro{iti, dok SP l.c. ukazuje da je u s.-h. gra{iti (se) ‘veseliti (se)’ i rus. gra{itâsà ‘ismevati nekoga’ do{lo do paralelne sekundarne derivacije. okurit okurit, -im pf. ‘desiti se zlo, ne{to {to ne vaqa’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. occorrere ‘desiti se’ (Musi} 196).  It. re~ od lat. OCCURRERE, derivata od lat. CURRERE ‘tr~ati’, ie. porekla (DELI 821; DEI 2624; de Vaan 157–158).  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima kontinentalne Crne Gore. orma orma f. ‘kowska oprema’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Od ven. armar ‘opremiti; naoru`ati’, sa prelazom rom. a > s.-h. o (Vinja 1: 24).  Ven. re~ od lat. ARMARE, ie. porekla (DELI 72–73; de Vaan 54).  Leksema je posvedo~ena i u drugim govorima kontinentalne Crne Gore, orma Pro{}ewe (Vuji~i}), Nik{i} (\okovi}), Uskoci (Stani}). oto oto ‘broj u igri ‘cikvawe’’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996).  Od it. otto ‘osam’.  It. re~ od lat. OCTO, ie. porekla (DELI 855–856; DEI 2706; REW ‡ 6035; de Vaan 424–425).  Romanizam ~ini deo vokabulara u igri cikvawe (v. cikva). 197 o}ale o}ale f. pl. ‘nao~are’ Crmnica (Mileti}).  Verovatno od ven. ochiali ‘nao~are’ (Boerio 447).  Ven. re~ derivat od ven. ochio ‘oko’, od lat. OCULU(M), ie. porekla (DELI 819–821; DEI 2621; REW ‡ 6038; de Vaan 425).  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima kontinentalne Crne Gore. ofendit ofendit, -im pf. ‘ispsovati’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — (RJA).  Verovatno dalm.-rom. leks. ost. od lat. OFFENDERE; mogu}i predlo`ak i it. offendere ‘uvrediti’ (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. re~ od lat. -FENDERE ‘udariti’, ie. porekla (de Vaan 210–211).  U dubrova~kom govoru posvedo~en je oblik ofenxati (Ligorio 2014). ofitat ofitat, -am pf. ‘dati na kori{}ewe, izdati’ Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i); imenica ofit m. ‘prihod, prinos, zakupnina’ Crmnica (Mileti}), Zagara~ (]upi}i), Plav i Gusiwe (Rekovi}), Velika (Joki}).  Od it. affitare ‘dati na kori{}ewe, izdati’ (Skok 1: 11 s.v. afikat; Lipovac-Radulovi} I 133); najverovatnije je u pitawu morfolo{ka reanaliza, tj. uticaj doma}eg preverba o(b)-, pre nego li prelaz rom. a > s.-h. o.  It. re~ od it. fitto ‘zakupnina’, od lat. FICTU(M) ‘zaboden’ (DELI 26; DEI 76; REW ‡ 3280). 198  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. o{ponde o{ponde adv. ‘sa strane, kriju}i’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘udarac kojim se bu}a odbija od ivice bu}i{ta’ ib. (id.).  Verovatno od it. sponda ‘obala, ivica’, sa dodatim s.-h. prefiksom od- (Musi} 198; Lipovac-Radulovi} I 235).  It. re~ od lat. SPONDA(M), ie. porekla (DELI 1256; DEI 3599; REW ‡ 8170; de Vaan 582).  U govorima Boke posvedo~en je oblik od{ponde (Lipovac-Radulovi} I), (Lipovac-Radulovi} II). pak pak m. ‘paklo, omot, sve`aw’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. pacco ‘omot, sve`aw’ (Musi} 198; Lipovac-Radulovi} I 243).  It. re~ mo`da od hol. pak, nije jasno da li direktno ili posrednim putem (DELI 859); prema drugom tuma~ewu, u pitawu je derivat od it. pacchetto (DEI 2714).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. pala pala f. ‘vrsta alatke koja slu`i za kopawe zemqe, lopata, a{ov’ Stara CG (Pe{ikan), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), pala Wegu{i (Ota{evi}); denominal palat impf. 199 ‘prekopavati a{ovom’ Stara CG (Pe{ikan), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — (RJA).  Od it. pala ‘lopata’ (Skok 2: 589 s.v. pala1; Musi} 199; Lipovac-Radulovi} I 243).  It. re~ od lat. PALA(M), od lat. PANGERE ‘~vrsto ubaciti, fiksirati’, ie. porekla (DELI 862–863; DEI 2724; REW ‡ 6154; de Vaan 442–443).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. palac palac m. ‘palata, dvorac, vila’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Vasojevi}i (Bori~i}). — (RJA).  Od it. palazzo ‘dvorac, vila’ (Skok 2: 590 s.v. pala~a2; Musi} 199; Lipovac- Radulovi} I 244).  It. re~ od lat. PALATIU(M), od lat. PALATUM ‘svod’, ie. porekla (DELI 864; de Vaan 440).  S.-h. pala~a, pola~a je poreklom od balk.-lat. n. pl. PALATIA (Skok l.c.; Ligorio 2014). palenta pal’enta f. ‘ka{a skuvana od kukuruznog bra{na’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — (RJA).  Od it. polenta ‘ka{a od kukuruznog bra{na’ (Skok 2: 592 s.v. palenta; Lipovac-Radulovi} I 244). 200  It. re~ od lat. POLENTA(M), od krajweg lat. POLLES ‘bra{no’, ie. porekla (DELI 948; DEI 2991; REW ‡ 6634; de Vaan 477).  U dubrova~kom govoru posvedo~en je oblik pulenta (Bojani}/Trivunac).  Oblici sa -o > u mogu biti i dalm.-rom. leks. ost. iz terminologije hrane (Skok l.c.). paleta paleta f. ‘oznaka oficirskog ~ina, epoleta’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina).  Od fr. epaulette ‘oznaka oficirskog ~ina’.  Fr. epaulette izvedeno od fr. epaule ‘rame’ < lat. SPATULA(M) (DELF 218– 219; Gamillscheg 371; REW ‡ 8130). Dana{we zna~ewe ‘oznaka oficirskog ~ina’ razvilo se u XVII v. iz prvobitnog ‘deo kowskog oklopa’ (DELF l.c.).  Re~ posvedo~ena jo{ u govoru Uskoka (Stani}). paletun paletun m. ‘kratki kaput’ Wegu{i (Ota{evi}). — Dubr. (RJA).  Od it. palettone, furl. paleto / palto ‘kaput, jakna’ (Skok 2: 592 s.v. paletun; Musi} 199; Lipovac-Radulovi} I 244).  It. / furl. re~ fr. porekla, up. stfr. paltoke, od srengl. paltok ‘jakna’ (DELI 864; DEI 2737; REW ‡ 6178).  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima kontinentalne Crne Gore. panceta panceta f. ‘vrsta slanine’ Wegu{i (Ota{evi}); tako|e pan~eta ‘{arena slanina’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — Rab (RJA). 201  Od ven. panceta, panzeta (Boerio 467) ‘vrsta slanine’ (Vinja 2: 243; Musi} 200).  Ven. re~ derivat od ven. panza (Boerio 468–469) ‘stomak, trbuh’, od lat. PANTICE(M) (DELI 868–869; DEI 2742; REW ‡ 6207).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana. pawega pawega f. ‘udubqewe u zidu za ostavqawe raznih predmeta (fla{e, vedra s vodom)’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), ‘udubqewe, posebno u zidu za dr`awe alatki i sl.’ Zagara~ (]upi}i). — (RJA).  Verovatno dalm.-rom. leks. ost. od lat. PANARIU(M), sa zamenom sufiksa posvedo~eno samo u Crnoj Gori (Skok 2: 596 s.v. pan 2 ). Nije jasno koji je sufiks u pitawu, slovenski (-jega nije produktivan sufiks) ili romanski (mo`da -iacum, pl. -iaca?). Ali up. rus. dijal. panàga, ponàga ‘korpa koja se nosi na le|ima, ranac’, bez etimologije (Fasmer 3: 200).  Lat. re~ derivat od lat. PANE(M) ‘hleb’, nerazre{enog porekla (de Vaan 443).  Posvedo~eni su oblici bez zamene sufiksa, npr. ponara sev. Dalm., Zabla}e (Ligorio 2014). pawok pawok m. ‘vekna hleba’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Od furl. pagnoche, tr{}.-ven. pagnoca (Skok 2: 596–597 s.v. pan2).  It. dijal. varijante od provans. panhota, od krajweg lat. PANE(M) ‘hleb’, nerazre{enog porekla (DELI 862; DEI 2722; REW ‡ 6198; de Vaan 443). 202  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. parakan parakan m. ‘kameni stub uz cestu, kolobran’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od ven. paracari (Boerio 470) ‘kameni stub uz put’ (Vinja 2: 246–247).  Ven. re~ slo`enica od ven. para-, derivata od ven. parar, od lat. PARARE, ie. porekla i cari, od lat. CARRU(M) ‘kola na ~etiri to~ka’, ie. porekla (DELI 876, 879; REW ‡ 6229; de Vaan 157–158, 446–447).  U govoru ji. Boke posvedo~en je oblik parakal (Lipovac-Radulovi} I).  ^ini se da se u varijetetima ovog romanizma javqaju dve razli~ite disimilacije: r – r > r – n i r – l. parangal parangal m. ‘naprava za hvatawe riba u obliku duga~ke vrpce na koju su privezane udice’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — parangao (RJA).  Od ven. parangal ‘vrsta naprave za hvatawe riba’ (Boerio 471) (Vinja 2: 246).  Ven. re~ gr~kog porekla (Vinja l.c.; Skok 2: 591–592 s.v. palangar; DEI 2727).  U konavoskom govoru posvedo~en je oblik parangalo (Ka{i}). parapet parapet m. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), ‘za{titni zid pored puta’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), parapet Bjelopavli}i (]upi}). — Lika (RJA).  Od it. parapetto ‘za{titni zid pored puta’ (Skok 2: 620 s.v. pata{kina; Musi} 201; Lipovac-Radulovi} I 249). 203  It. re~ slo`enica od it. para-, derivata od it. parare, od lat. PARARE, ie. porekla i petto, od lat. PECTUS, ie. porekla (DELI 878, 879, 917; REW ‡ 6229; de Vaan 453, 446–447).  U govoru Uskoka posvedo~en je oblik sa umetnutim nazalom, paramnpet (Stani}). parta parta f.: ni j esu parta ‘nisu par, ne odgovaraju po vrednosti jedan drugom’ Stara CG (Pe{ikan), ‘dru`ina, dru{tvo’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘generacija’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), (~esto pej.) ‘oni koji su istih pogleda, koji su me|usobno saglasni, koji su par’ Zagara~ (]upi}i); glagol partat se impf. ‘ravnati se’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}); imenica partenik m. ‘istomi{qenik’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Verovatno od it. parte ‘strana, deo’ (Skok 2: 607–608 s.v. parat).  It. re~ od lat. PARTE(M), formirane u predlatinskom periodu (DELI 884– 885; REW ‡ 6254; de Vaan 448).  U govorima Istre posvedo~en je i oblik sa nepostojanim a, parat (Skok l.c.). partit partit, -im pf. ‘otputovati’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Od it. partire ‘po}i, krenuti’ (Skok 2: 607–608 s.v. parat; Musi} 201; Lipovac-Radulovi} I 251).  U~ena re~, od lat. PARTU(M), od krajweg PARERE, ie. porekla (DELI 885–886; DEI 2785; de Vaan 445–446). 204  U primorskim govorima posvedo~en je i italijanizam partenca ‘odlazak, put’ ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I), Budva i Pa{trovi}i (Lipovac-Radulovi} II) / partenca sz. Boka (Musi}), Dubr. (Bojani}/Trivunac), koji vodi poreklo od it. partenza ‘id.’. pasa| pasa| m. ‘put, prevoz, putovawe’ Wegu{i (Ota{evi}). — pasa~ (RJA).  Od it. passaggio ‘put, putovawe’ (Skok 2: 610–611 s.v. pas1; Musi} 201; Lipovac-Radulovi} I 251).  It. re~ derivat od it. passare ‘pro}i, prolaziti’, za etim. v. pasat.  U konavoskom govoru posvedo~ena je hibridna tvorenica pasa~ ‘novac za putnu kartu’ (Ka{i}), u kojoj je na stranu osnovu (gl. osnova od gl. pasat) dodat s.-h. sufiks -a~. pasaporat pasaporat m. ‘paso{‘ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i); tako|e pa{apora e t Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Od it. passaporto ‘paso{’ (Skok 2: 610–611 s.v. pas1; Musi}: 201; Lipovac- Radulovi} I 252).  It. re~ kalk prema fr. passeport (DELI 887–888; DEI 2790–2795; REW ‡ 6267).  Posvedo~en je i oblik sa prelazom rom. s u s.-h. {, pa{aporat (Lipovac-Radulovi} I), Vrgada (Juri{i}). pasarelo pasarelo m. ‘vrsta igre (zabavne) u kojoj se nastoji izbe}i gre{ka u brzom govorewu (dobijaju se poeni)’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘id., glavna li~nost u toj 205 igri’ Zagara~ (]upi}i); tako|e pasarela f. ‘neka igra’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina).  Verovatno od it. *passerella mia volante (Lipovac-Radulovi} I 251).  It. re~ derivat od it. passare ‘pro}i, prolaziti’, za etim. v. pasat.  Naziv igre je u punom obliku posvedo~en u govorima Boke, pasarela mia volante: Pasarela mia volante pasaj na galiju — na galiju nije, a da |e je. ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I), Budva i Pa{trovi}i (Lipovac-Radulovi} II) pasat pasat, -am pf. ‘pro}i’ Stara CG (Pe{ikan), ‘id., umreti’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘pro}i, minuti’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), prepasat pf. ‘prete}i, pre}i’ Wegu{i (Ota{evi}), fig. ‘nadmudriti’ ib. (id.), pasavat impf. Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}); pasarilo m. ‘onaj koji prolazi, ‘pasava’’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — (RJA).  Od it. passare ‘pro}i, prolaziti’ (Skok 2: 610–611 s.v. pas1; Musi} 201– 202; Lipovac-Radulovi} I 251).  It. re~ od vlat. *PASSARE, od lat. PASSUS ‘korak’ < lat. PANDERE, ie. porekla (DELI 887–888; DEI 2970–2975; de Vaan 442–443).  Posvedo~en je i romanizam pa{ ‘korak’ ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I), Konavli (Ka{i}), koji vodi poreklo od it. passo ‘id.’. pat v. zapatat (se) 206 patakun patakun m. ‘sitan okrugao kamen~i}’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘mali, neugledan ~ovek’ ib. (id.), ‘velika medaqa (ne po rangu, ve} po veli~ini)’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘ne{to sitno, nejako, slaba{no’ Zagara~ (]upi}i), ‘lukava osoba; porodi~ni nadimak’ ib. (id.). — Rab (RJA).  Od ven. patacon (Boerio 481) ‘austrijski bakarni novac’ (Vinja 2: 254–255; Musi} 202).  Ven. re~ augmentativ od ven. pataca, nerazre{enog porekla, detaqnije v. Vinja l.c.  U kontinentalnim govorima Crne Gore nije se zadr`alo prvobitno zna~ewe ‘sitan novac’, ve} su se razvila nova, koja se oslawaju na semantizam ‘sitan’, npr. ‘sitan okrugao kamen~i}’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘mali, neugledan ~ovek’ ib. (id.); ovde mo`da i ukr{tawe sa patuqak, paticvrk. pati{paw pati{paw m. ‘vrsta kola~a od bra{na i jaja’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Bori~i}), pati{paw Bjelopavli}i (]upi}). — (RJA).  Od it. pan di Spagna ‘vrsta kola~a, od bra{na i jaja’, doslovno ‘hleb iz [panije’ (Skok 2: 596–597 s.v. pan2).  It. re~ je novija slo`enica, prvi pomen krajem XVII v., od krajweg lat. PANE(M), nerazre{enog porekla (DELI 869; DEI 2745, 2747; REW ‡ 6198; de Vaan 443). 207  Bli`e it. predlo{ku stoje pan de spawa Vis (Roki), pade{pawa Bra~ ([imunovi}), pandi{paw Dubr. (Bojani}/Trivunac).  Romanizam posvedo~en i u drugim balk. jezicima, up. bug. pandi{pan, rum. pandispan (Skok l.c.). pa{ada pa{ada f. ‘pribor za jelo, escajg’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), pa{adni / ot pa{ade (obi~nije) ‘koji se ti~e pa{ade’ ib. (id.).  Od ven. possada, it. possata ‘pribor za jelo’ (Vinja 3: 71; Musi} 210; Lipovac-Radulovi} I 275).  Ven. / it. re~ part. pro{li od ven. posar, it. posare ‘postaviti’, od vlat. PAUSARE < kllat. PAUSA, gr~kog porekla (DELI 961; DEI 3033; REW ‡ 6308).  Posvedo~eni su i oblici po{ada ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I), Orbani}i u Istri (Kalsbeek), pu{ o ada Vrgada (Juri{i}). pa{ta{uta pa{ta{uta f. ‘vrsta suvog testa, {upqikava testenina’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i). — pa{ta (RJA).  Od it. pasta asciutta ‘vrsta testa’ (Skok 2: 618 s.v. pa{t; Musi} 203; Lipovac-Radulovi} I 253).  It. re~ od poznolat. PASTA(M), gr~kog porekla i lat. EXSUCTU(M), part. pas. od lat. EXSUGERE ‘su{iti’, od lat. SUGERE, ie. porekla (DELI 78, 890; REW ‡ 6272; de Vaan 598).  Romanizam je posvedo~en jo{ u govoru Nik{i}a, pa{ta{uta (\okovi}). 208 pever pever m. ‘biber’ Crmnica (Mileti}).  Od ven. pevare / pevere ‘biber’ (Boerio 500).  Dijalekatska re~ posvedo~ena u govorima severne Italije, od poznolat. PIPER (DEI 2887).  Romanizam nije posvedo~en u drugim govorima Crne Gore. pedenca pedenca f. ‘uspon, uzbrdica’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina).  Od it. pendenza ‘nagib’ (Skok 2: 636 pendun; Musi} 203; Lipovac-Radulovi} II 220).  It. re~ derivat od it. pendere ‘visiti’, od vlat. *PENDERE, prema kllat. PENDERE, ie. porekla (DELI 901; DEI 2832; REW ‡ 6388; de Vaan 457).  U ve}ini s.-h. oblika do{lo je do ispadawa nazala, ~este pojave me|u romanskim pozajmqenicama, up. Musi} 96, koja je ovde mogla biti disimilatorno uslovqena. pezat pezat, -am impf. ‘te`iti, biti te`ak’ Wegu{i (Ota{evi}); piz m. ‘te`ina’ Crmnica (Mileti}). — (RJA).  Od it. peso, pesare ‘te`ina’, ‘biti te`ak’ (Skok 2: 637 s.v. pensati; Lipovac-Radulovi} I 262).  It. re~i od lat. PENSU(M), PENSARE, od lat. PENDERE, ie. porekla (DELI 913–914, 915; REW ‡ 6394; de Vaan 457). 209  Posvedo~eni su i oblici u kojima je do{lo do prelaza rom. e u s.-h. i, do kog naj~e{}e dolazi u nagla{enom slogu, up. Musi} 81–82, npr. pizat ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I), Budva i Pa{trovi}i (Lipovac-Radulovi} II), pizat Konavli (Ka{i}). pelica pelica f. ‘krzno’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od ven. pelizza ‘krzno’ (Boerio 487) (Musi} 203; Lipovac-Radulovi} I 256).  Ven. re~ mo`e biti ili derivat od ven. pele ‘ko`a’, od lat. PELLE(M), ie. porekla (DELI 899–900; de Vaan 455) ili od poznolat. PELLICIA, od lat. PELLE(M) (DEI 2827).  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima kontinentalne Crne Gore. pewel pewel m. ‘~etka za kre~ewe’ Stara CG (Pe{ikan), pewel~i} dem. Stara CG (Pe{ikan); tako|e piwelo n. Wegu{i (Ota{evi}), ‘slikarska ~etkica’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — pinel Rab (RJA).  Od it. pennello ‘~etka’ (Skok 2: 635–636 s.v. pena2; Musi} 204). Mogu}i predlo`ak i ven. penelo (Lipovac-Radulovi} I 264).  It. / ven. re~ od vlat. *PENELLU(M), dem. od lat. PENIS ‘rep’ (DELI 902–903; REW ‡ 6389; de Vaan 458).  Posvedo~eni su i oblici penel / penelo sz. Boka (Musi}), pinel Bakarac i [krqevo (Turina/[epi}), Vis (Roki). petrolija petrolija f. ‘petrolej’ Wegu{i (Ota{evi}). — petroq, petroqo Krk (RJA). 210  Verovatno od it. petrolio ‘petrolej’ (Skok 2: 652–653 s.v. petrolej; Musi} 205; Lipovac-Radulovi} I 260).  It. re~ preko fr. petrole, od sredwovek. lat. PETROLEUM, slo`enice od lat. PETRA ‘kamen’ i OLEUM ‘uqe’ (DELI 916; DEI 2883; Bloch/Wartburg 456).  Posvedo~eni su i oblici petroqe ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I), Budva i Pa{trovi}i (Lipovac-Radulovi} II), petrouqe sz. Boka (Musi}), sa zamenom drugog dela slo`enice s.-h. re~i uqe.  U obliku petrolija kao da je do{lo do naslawawa na -liti, vodo-lija i sl. piqugat piqugat, -am impf. ‘kupiti sve, oduzimati, pqa~kati, krasti sve na {ta se nai|e’ Zagara~ (]upi}i), ‘osvajati, uzimati (figure u kartama)’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), opiqugat pf. fig. ‘opqa~kati, oteti’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), opiqugat Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996); tako|e opequgat Velika (Joki}); denominal piqug m. ‘posledwa mrvica’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina).  Od it. piluccare ‘~upkati; uzimati komad po komad’, sa zamenom rom. sufiksa -uccare s.-h. -ugati (Skok 1: 657–658 s.v. piloza; Vinja 3: 36).  It. re~ od vlat. *PILUCCARE, od krajweg PILUS ‘dlaka’, ie. porekla (DEI 2923; de Vaan 465).  Zna~ewe ‘ukrasti, oteti’ karakteristi~no je za govore kontinentalne Crne Gore, u primorskim govorima ovaj romanizam nosi zna~ewe ‘odabrati, prebirati’ (Lipovac-Radulovi} I). 211 piwata piwata f. ‘kotao koji se gore su`ava’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), ‘lonac, posuda za kuvawe (limena, bakarna, emajlirana)’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘lonac za kuvawe na ogwi{tu, kotao’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), piwatina augm. Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), piwatica dem. ib. (id.). — Vuk (RJA).  Verovatno od ven. pignata ‘lonac’ (Musi} 206). Mawe je verovatan predlo`ak it. pignatta ‘id.’ (Skok 2: 659 s.v. pinjav).  Ven. / it. re~ verovatno od vlat. *PINGUIATTA(M) < PINGUIA(M) OLLA(M) ‘lonac za ~uvawe masti’ (Pellegrini 1976: 165–172). Svo|ewe na it. pigna ‘{i{arka’, sa semanti~kim pomakom motivisanim oblikom lonca smatra se mawe sigurnim tuma~ewem (DELI 928; DEI 2917).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. pipun pipun m. ‘diwa’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Bori~i}), Plav i Gusiwe (Rekovi}); derivat pipunica f. ‘jedra i zdrava mlada `ena’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996). — Mikaqa, Bela, Stuli}, Vuk (RJA).  Dalm.-rom. leks. ostatak od lat. PEPONE(M) ‘diwa’ (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature). 212  Lat. re~ je gr~kog porekla, sa semanti~kim pomakom ‘pe~en na suncu’ > ‘diwa’ (DELI 956; REW ‡ 6395).  Leksema posvedo~ena jo{ u Dubrovniku (Bojani}/Trivunac) i Konavlima (Ka{i}).  Romanizam posvedo~en i u drugim balk. jezicima, up. bug. pipon, cinc., megl. piponËu, alb. pjeper (Skok 2: 660 s.v. pipun). pirija pirija f. ‘levak’ Wegu{i (Ota{evi}), Crmnica (Mileti}), pirielica dem. ib. (id., bez zna~ewa), pilierica ib. (id., bez zna~ewa), pilierija ib. (id., bez zna~ewa). — Vuk (RJA).  Od ven. piria ‘levak’ (Skok 2: 661 s.v. piria; Musi} 207; Lipovac-Radulovi} I 265).  Ven. re~ je gr~kog porekla (REW ‡ 6597).  U crmni~kim oblicima moglo je do}i do ukr{tawa ven. piria i furl. plere (Skok l.c.). pirun pirun m. ‘viqu{ka’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Bori~i}), ‘no` kao deo pribora za jelo’ ib. (Stijovi} 1996), pirun ‘viqu{ka’ Velika (Joki}). — Mikaqa, Vuk, Dani~i} (RJA).  Od ven. piron ‘viqu{ka’ u primorskim govorima, ina~e balk. grecizam (Skok 2: 643 s.v. perun 1 ; Musi} 207). 213  Posvedo~en i varijetet perun Bra~ ([imunovi}), Brusje (Dul~i}i), Komi`a (Marde{i}-Centin).  U govoru Vasojevi}a se jedino razvilo zna~ewe ‘no`’. pitura pitura f. ‘boja, farba’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), pitura Bjelopavli}i (]upi}); denominal piturat impf. ‘bojiti, farbati’ Stara CG (Pe{ikan), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), piturat Bjelopavli}i (]upi}), opiturat pf. ‘obojiti, ofarbati’ Zagara~ (]upi}i), pituravat impf. Crmnica (Mileti}), Zagara~ (]upi}i). — (RJA).  Od it. pittura ‘slika’ (Skok 2: 668 s.v. pitur).  U~ena re~, od lat. part. PICTURA(M), od krajweg lat. PINGERE ‘slikati’, ie. porekla (DELI 936; DEI 2930; REW ‡ 6482; de Vaan 465–466).  U govoru Visa posvedo~en je i oblik peturat (Roki). pi{arola pi{arola f. ‘mokra}a’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Od ven. pissariola ‘~esto mokrewe’ (Boerio 513) (Vinja 3: 44).  Ven. re~ derivat od ven. pissar ‘mokriti’, onom. porekla (DELI 935; REW ‡ 6544).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. 214 pjadela pjadela f. ‘oval, veliki tawir za poslu`ivawe jela’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘lavor’ Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}); i sa q-: pjadeqa Zagara~ (]upi}i).  Verovatno od it. padella ‘veliki tawir’ (Lipovac-Radulovi} I 266). Malo je verovatan predlo`ak ven. piadena ‘id.’ (Boerio 501) (Musi} 207). Reklo bi se da je rom. predlo`ak morao imati sufiks -ella, ne mo`e se objasniti kako bi u s.-h. -ena bilo zameweno sa -ela / -eqa.  Ven. re~ derivat od ven. piada ‘tawir’ (Boerio 502).  U zagara~kom govoru posvedo~en je umek{ani oblik pjadeqa (]upi}i). pjat pjat m. ‘tawir’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); i sa q-: pqat Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}), Plav i Gusiwe (Rekovi}), Velika (Joki}). — Vuk (RJA).  Od it. piatto ‘tawir’ (Skok 2: 677–678 s.v. plat; Musi} 207; Lipovac-Radulovi} I 267).  It. re~ od vlat. *PLATTU(M), gr~kog porekla (DELI 921; DEI 2897).  Posvedo~en i varijetet sa umetnutim -i-, pijat Cres (Houtzagers), Vrgada (Juri{i}), Selca na Bra~u (Vukovi}), Bra~ ([imunovi}). 215 pjaca pjaca f. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), ‘pijaca’ Zagara~ (]upi}i), ‘grad, u`i deo grada, centar grada’ ib. (id.), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), pjac ‘pijaca’ Ro`aje (Had`i}); i sa q-: pqaca Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘pijac, pazar, ~ar{ija’ Vasojevi}i (Bori~i}). — Vran~i}, Mikaqa (RJA).  Od it. / ven. piazza ‘trg’ (Skok 2: 672–673 s.v. placa; Musi} 208; Lipovac- Radulovi} I 266).  It. / ven. re~ od lat. PLATEA(M), gr~kog porekla (DELI 921–922; REW ‡ 6583).  Stariji oblik placa je dalm.-rom. leks. ost. od lat. PLATEA(M) (Skok l.c.; Ligorio 2014). poveretan poveretan, -tna, -tno ‘bedan, otrcan’ Stara CG (Pe{ikan); imenice poveretko m. ib. (id., bez zna~ewa), poveretnica f. ib. (id., bez zna~ewa), poveretwak m. ib. (id., bez zna~ewa); glagol poveretit se pf. ib. (id., bez zna~ewa).  Od it. poveretto ‘jadnik, siromah’ (Lipovac-Radulovi} I 275), sa dodatim s.-h. sufiksom -(a)n.  It. re~ derivat od it. povero, od lat. PAUPERU(M), ie. porekla (DELI 965; DEI 3045; REW ‡ 6305; de Vaan 451).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. 216 podumenta podumenta f. ‘temeq (zida, ku}e)’ Stara CG (Pe{ikan), Bjelopavli}i (]upi}); denominal podumentat pf. ‘po~eti iz temeqa’ Stara CG (Pe{ikan), zapodumentat pf. ‘podumentat (v.)’ ib. (Pe{ikan); tako|e polumenta ‘podumenta (v.)’ Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}). — podumijenta (RJA).  Dalm.-rom. leks. ost. od lat. FUNDAMENTU(M) (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. re~ derivat od lat. FUNDU(M) ‘dno’, ie. porekla (de Vaan 250).  Posvedo~eni su i italijanizmi fundamenat / fundamenta ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I), Brusje (Dul~i}i), Bakarac i [krqevo (Turina/[epi}), koji vode poreklo od it. fondamento ‘temeq’ (Skok 1: 523–524 s.v. fond). polpeta polpeta f. ‘fa{irane {nicle’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. polpetta ‘isto’ (Skok 3: 79 s.v. pupa2; Musi} 209; Lipovac-Radulovi} I 271).  It. re~ derivat od it. polpa, od lat. PULPA(M), ie. porekla (DELI 951–952; REW ‡ 6834; de Vaan 497–498).  U govorima Boke posvedo~en je i it. augmentativ polpetun (Lipovac- Radulovi} I), (Lipovac-Radulovi} II), koji vodi poreklo od it. polpettone. pomidora pomidora f. ‘paradajz’ Stara CG (Pe{ikan); tako|e pamidora Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta 217 (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i); i pamidorija ib. (id.), Bjelopavli}i (]upi}); i pamidola Crmnica (Mileti}). — (RJA).  Od it. pomodoro ‘paradajz’ (Skok 2: 700 s.v. pomulj; Vinja 3: 61–62); oblici posvedo~eni u govorima Crne Gore kao da poti~u od mno`ine it. re~i, tj. oblika pomi d’oro.  It. re~ derivat od it. pomo, od lat. POMU(M), ie. porekla (DELI 953; DEI 3011; REW ‡ 6645; de Vaan 479).  U konavoskom govoru posvedo~en je oblik pomadora (Ka{i}). ponat 1 pona e t, ponta m. ‘{iroka debela daska’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘snaga u rukama’ ib. (id.). — (RJA).  Od ven. ponto (Boerio 522–523) (Skok 3: 75–76 s.v. punat).  U~ena re~, od lat. PUNCTU(M), part. perf. pas. od lat. PUNGERE, ie. porekla (DELI 1002; REW ‡ 6847; de Vaan 499).  U ~akavskim govorima posvedo~en je oblik punat (^DL).  Zna~ewe ‘{iroka debela daska’ nije zabele`eno u Skokovom ~lanku, ovo zna~ewe moglo bi se objasniti iz lat. PONS, PONTEM. ponat 2 ponat, -nta m. ‘poen u kartawu’ Stara CG (Pe{ikan), ‘id., bod (u {ivewu i pletewu)’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘bod, poen (obi~no u igri karata)’ Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996). — (RJA). 218  Od it. punto / ven. ponto (Skok 3: 75–76 s.v. punat; Musi}: 209; Lipovac- Radulovi} I 272).  Za etim. v. ponat1.  U ~akavskim govorima posvedo~en je oblik punat (^DL). ponta ponta ‘rt’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘{iqata strana maqa’ Stara CG (Pe{ikan), O{tra Ponta ib. (id., bez zna~ewa). — (RJA).  Od ven. ponta ‘rt’ (Skok 3: 75 s.v. punat; Vinja 3: 63).  Ven. re~ od vlat. PUNCTA(M), od krajweg lat. PUNGERE, ie. porekla (DELI 1001; REW ‡ 6847; de Vaan 499).  Oblik ponta karakteristi~an je za boke{ke govore, u ostalim primorskim govorima preovladava lik punta (Vinja l.c.). pontura pontura f. ‘prehlada’ Stara CG (Pe{ikan), ‘promaja’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), po‰nŠtura Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa). — puntura (RJA).  Od it. puntura ‘punktura’ (Skok 3: 75 s.v. punat; Musi} 209).  It. re~ od vlat. PUNCTURA(M), od krajweg lat. PUNCTU(M) < lat. PUNGERE, ie. porekla (DELI 1002; REW ‡ 6848; de Vaan 499).  Posvedo~en je i oblik puntura Sumartin (Novakovi}) / puntura Komi`a (Marde{i}-Centin). popica popica f. ‘lutka’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i). — pupa (RJA). 219  Dalm.-rom. leks. ost. od lat. PUPA(M) , sa s.-h. deminutivnim sufiksom -ica (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. re~ nerazre{enog porekla (de Vaan 500).  U primorskim govorima posvedo~en je oblik pupa ji. Boka (Lipovac- Radulovi} I), Budva i Pa{trovi}i (Lipovac-Radulovi} II), Vis (Roki). porat porat, porta m. ‘luka, pristani{te’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i). — Vran~i}, Mikaqa, Vuk (RJA).  Od it. porto ‘luka, pristani{te’ (Skok 3: 10 s.v. porat; Musi} 210; Lipovac- Radulovi} I 273).  It. re~ od lat. PORTU(M), od lat. PORTA ‘kapija’, ie. porekla (DELI 960– 961; REW ‡ 6677; de Vaan 482).  U obliku porat javqa se nepostojano a, {to je ~esta pojava me|u romanskim pozajmqenicama. pori luk pori luk f. bot. ‘praziluk’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — Kod Vuka por (RJA).  Prvi deo slo`enice verovatno od it. porro ‘praziluk’ (Skok 3: 10 s.v. por; Lipovac-Radulovi} I 273). Mogu}i predlo`ak i lat. PORRU(M) (Cossuta 2010: 94).  It. re~ od lat. PORRU(M) ‘povr}e’ (DELI 958; REW ‡ 6670), koje se dovodi u vezu s pie. *perso (de Vaan 481–482). 220  Posvedo~en i skra}eni oblik, bez slovenskog elementa – por Dubr. (Bojani}/Trivunac), Konavli (Ka{i}), por Budva i Pa{trovi}i (Lipovac-Radulovi} II).  Oblik pori luk je spoj italijanskog i slovenskog fitonima preobli~en u atributivnu sintagmu verovatno prema prasji luk = praziluk. portela portela f. ‘vratanca u podu ili u tavanu’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), ‘{upqina, otvor na plafonu ili zidu preko kojeg se izlazi na tavan’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}).  Od it. portella ‘vratanca’ (Skok 3: 12–13 s.v. porta; Musi} 210; Lipovac- Radulovi} I 274).  It. re~ deminutiv od it. porta, od lat. PORTA ‘kapija’, ie. porekla (DELI 958; REW ‡ 6675; de Vaan 482).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. portik portik m. ‘hodnik, trem’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Velika (Joki}), portik ‘terasa, balkon, hodnik’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}), Plav i Gusiwe (Rekovi}); i sa f-: tako|e fortik ‘portik (v.)’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — Poqice (RJA). 221  Od it. portico, ven. portego ‘trem’ (Skok 3: 12–13 s.v. porta; Musi} 210; Lipovac-Radulovi} I 274).  It. / ven. re~ derivat od it. porta, od lat. PORTA ‘kapija’, ie. porekla (DELI 958; REW ‡ 6675; de Vaan 482).  U govoru Zete posvedo~en je oblik fortik (Ba{anovi}-^e~ovi}), u kome je u gra|i prvi put uo~ena promena rom. p u s.-h. f. portun portun m. ‘zasvo|eni ulaz’ Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. portone ‘ve}a vrata’ (Skok 3: 12–13 s.v. porta; Musi} 210; Lipovac- Radulovi} I 274).  It. re~ augmentativ od it. porta, za etim. v. portik.  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. pofrajat pofrajat, -am pf. ‘potro{iti sve na svoja zadovoqstva’ Wegu{i (Ota{evi}). — Kod jednog ~akavskog pisca XVI v. frajati se (RJA).  Od ven. fragiar (Boerio 285), tr{}. fraiar (Doria 247) ‘u`ivati, lumpovati, tro{iti na svoja zadovoqstva’ (Musi} 239).  Simpleks je posvedo~en u primorskim govorima, frajat ji. Boka (Lipovac- Radulovi} I), Budva i Pa{trovi}i (Lipovac-Radulovi} II), Brusje (Dul~i}i) / frajat sz. Boka (Musi}), Sumartin (Novakovi}), kao i romanizam fraja ‘veseqe, gozba’ ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I), Budva i Pa{trovi}i 222 (Lipovac-Radulovi} II), sz. Boka (Musi}), koji vodi poreklo od ven. fragia, tr{}. fraia ‘id.’. prezentat prezentat, -am impf. ‘prikazati se, prisustvovati’ Wegu{i (Ota{evi}), prezenca f. ‘dostojanstvo, ugled’ ib. (id.). — (RJA).  Od ven. presenza ‘izgled’, presentar ‘predstaviti’ (Boerio 533) (Vinja 3: 81).  Ven. re~ od lat. PRAESENTIA(M), od krajweg lat. SUM, ESSE (DELI 974–975; de Vaan 599).  U govoru Visa posvedo~en je oblik pri`entat (se) (Roki). pre{a pre{a f. ‘potreba’ Stara CG (Pe{ikan), ‘id., `urba’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996); pre{an, -{na, -{no ‘potreban’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), pre{no adv. ‘potrebno’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), bespre{an, -{na, -{no ‘koji nije sklon korisnom radu’ Stara CG (Pe{ikan) ¢ bespre{ko m. ib. (id., bez zna~ewa), bespre{nica f. ib. (id., bez zna~ewa), nezapre{an, -{na, -{no ‘besposlen, neradan’ ib. (id.), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i) ¢ nezapre{no adv. ‘nepotrebno’ Wegu{i (Ota{evi}), nezapre{ko m. ‘len{tina, neradnik’ Zagara~ (]upi}i), nezapre{nik m. ‘onaj koji nije ni za {to, koji je nesposoban da i{ta uradi’ ib. (id.), nezapre{nica f. ‘lewa, neradna `enska osoba, len{tina’ ib. (id.), spre{an, -{na, -{no ‘hitan’ Stara CG (Pe{ikan), spre{no adv. ‘brzo potrebno, 223 neodlo`no’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), pre{it, -a, -o ‘potreban’ Zagara~ (]upi}i); glagol pre{it impf. ‘`uriti, hitati’ ib. (id.). — (RJA).  Od it. pressa ‘stiska, gu`va’ (Skok 3: 34 s.v. premiti; Musi} 212; Lipovac- Radulovi} I 277).  It. re~ derivat od it. pressare ‘po`urivati’, u~ene re~i od lat. PRESSARE, derivata od lat. PREMERE, ie. porekla (DELI 976; REW ‡ 6741; de Vaan 478–488).  Romanizam je razvio razgranatu porodicu re~i, koju ~ine glagoli, imenice, pridevi i prilozi. pr`un pr`un m. ‘zatvor’ Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}). — Najstarija potvrda iz XVI v. (RJA).  Od ven. / furl. preson ‘zatvor’ (Skok 3: 129–130 s.v. reprend`ati; Lipovac- Radulovi} I 281). Mogu}i predlo`ak i istro-rom. parson ‘id.’ (Skok l.c.).  Ven. / furl. re~ od lat. PREHENSIONE(M), od krajweg lat. PREHENDERE, ie. porekla (REW ‡ 6737; de Vaan 487).  Posvedo~eni su i oblici par`un Brusje (Dul~i}i), per`un Cres (Houtzagers), pre`un Bra~ ([imunovi}). prigat prigat, -am impf. ‘pr`iti (meso, jaja i sl.)’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}), doprigat pf. ‘dope}i, dopr`iti’ Ku~i 224 (Petrovi}/]eli}/Kapustina), isprigat pf. ‘ispr`iti’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ib. (Bori~i}), naprigat pf. ‘isprigati, ispr`iti dosta, napr`iti’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), oprigat pf. ‘ispr`iti’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), poprigat pf. ‘propr`iti, ispr`iti’ Vasojevi}i (Bori~i}), proprigat pf. ‘propr`iti’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), uprigat pf. ‘poprigati, popr`iti’ Vasojevi}i (Bori~i}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); imenice priganija f. ‘pr`eno jelo (meso, kobasice, jaja, povr}e)’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), priganica f. ‘pr`eno jelo koje je napravqeno od jaja i bra{na, u{tipak’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}); i sa f-: frigat impf. ‘prigat (v.)’ ib. (Stijovi}), ib. (ead. 1996), isfrigat pf. „isprigat (v.)Œ ib. (ead.), ib. (ead. 1996); pridev prefrigan, -a, -o ‘prevejan, lukav’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Velika (Joki}); imenica prefrigant m. ‘prevejan, lukav, prepreden’ Wegu{i (Ota{evi}). — Mikaqa, Stuli}, Volti|i, Vuk (RJA).  Dalm.-rom. leks. ostatak od lat. FRIGERE ‘pr`iti’ (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature). Nije verovatan predlo`at it. friggere ‘pr`iti’ (Lipovac-Radulovi} II 238), jer se prelaz rom. labiodentala f u s.-h. dental p smatra jednom od najstarijih promena u romanskim 225 pozajmqenicama, up. Musi} 87. Iz italijanskog je samo varijetet frigat. Mo`da je bilo i ukr{tawa sa doma}om porodicom pr`iti, v. Skok 3: 63 s.v. pr`iti.  Lat. re~ je mogu}eg gr~kog porekla (de Vaan 243).  Posvedo~eni i varijeteti sa f-, frigat Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996). provat provat, -am (im)pf. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), ‘probati’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), pro‰vŠat Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa), provat ‘probati’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}), isprovat pf. ‘isprobati’ ib. (Stijovi} 1996), oprovat (se) pf. ‘isprovat (v.)’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); prova f. ‘probawe, isprobavawe, rizik’ Zagara~ (]upi}i), prova Vasojevi}i (Stijovi} 1996). — Vuk (RJA).  Od it. prova, provare ‘proba’, ‘probati’ (Skok 3: 48 s.v. proba; Musi} 213; Lipovac-Radulovi} I 280).  It. re~ od lat. PROBARE, od lat. PROBUS ‘odli~an, sjajan’, ie. porekla (DELI 994; REW ‡ 6764; de Vaan 490–491).  Oblici sa -b- u s.-h. su do{li preko lat. PROBARE ili nem. Probe (Skok l.c.). 226 prokaradur prokaradur m. ‘starateq’ Crmnica (Mileti}), ‘nekada{wi crkveni tutor’ Zagara~ (]upi}i); tako|e prokonadur ‘~lan crkvenog odbora’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — prokaratur (RJA).  Od ven. / furl. procurador ‘crkveni tutor’ (Skok 3: 50 s.v. prokurat).  Ven. / furl. re~ od lat. PROCURATORE(M), od lat. PROCURARE < lat. CURA ‘briga, zabrinutost’, ie. porekla (DELI 983; de Vaan 156).  Posvedo~en je i oblik prokuradur ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I), Budva i Pa{trovi}i (Lipovac-Radulovi} II) / prokuradur sz. Boka (Musi}). prosuqa prosuqa f. ‘tigaw’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}). — Mikaqa, Bela, Volti|i, Stuli}, Vuk (RJA).  Dalm.-rom. leks. ostatak od lat. FRIXORIA(M), izvedenice od lat. FRIGERE (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Posvedo~eni i varijeteti prsura Vrgada (Juri{i}), parsura Brusje (Dul~i}i).  O starini ove pozajmqenice svedo~i prelaz rom. labiodentala f u s.-h. dental p, jedna od najstarijih promena u romanskim pozajmqenicama, up. Musi} 87. U naslovnom liku, prosuqa, do{lo je do disimilacije. pulenat pulena e t, -enta m. ‘vetar koji se vi{e ose}a na moru nego na kopnu i di`e velike talase’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — (RJA).  Od it. ponente ‘zapadni vetar’, sa disimilacijom n – n > l – n (Skok 3: 7–8 s.v. -ponjat; Musi} 214). 227  It. re~ od lat. PONENTE(M) ‘zapad’; zna~ewe ‘vrsta vetra’ razvilo se docnije iz sintagme (sole) ponente ‘(sunce) koje zalazi na zapadu’ (DELI 954; REW ‡ 6647).  Leksema posvedo~ena u govorima Jadrana, bez fonetskih varijanti. puntina puntina f. ‘rajsnegla’ Wegu{i (Ota{evi}).  Verovatno od it. puntina ‘rajsnegla’.  It. re~ derivat od it. punta, od vlat. PUNCTA(M) < krajweg lat. PUNGERE, ie. porekla (DELI 1001; DEI 3149; de Vaan 499).  Romanizam nije posvedo~en u drugim govorima Crne Gore. putana puta o na f. ‘kurva’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — (RJA).  Od it. puttana ‘prostitutka’ (Skok 3: 88 s.v. putana; Musi} 215).  It. re~ od stfr. putain ‘id.’, od krajweg lat. PUTIDU(M) ‘koji je neprijatnog mirisa’, derivata od lat. PUS, PURIS ‘gnoj’, ie. porekla (DELI 1005; Bloch/Wartburg 495; REW ‡ 6881; de Vaan 501).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. rabijatan rabijatan, -tna, -tno ‘qutit, besan’ Wegu{i (Ota{evi}). — rabijan (RJA).  Od it. arrabbiato ‘qut, besan’ (Skok 3: 91 s.v. rabija; Musi} 215; Lipovac- Radulovi} I 283). 228  It. re~ derivat od it. rabbia, ven. rabia ‘bes, qutwa’, od lat. RABIA(M), prema kllat. RABIE(M), derivata od lat. RABERE ‘biti besan, qutit’, nerazre{ene etimologije (DELI 1017; DEI 299; REW ‡ 6980; de Vaan 511).  U govorima Boke posvedo~en je romanizam rabija ‘qutwa, bes, inat’ ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I), sz. Boka (Musi}), kao i pridev rabijo`an ib. (Musi}). rakamat rakamat impf. ‘praviti ukrasne rupice na platnu, vesti’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), rakamavat impf. Crmnica (Mileti}); postverbal rakam m. ‘~ipka’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}); tako|e rekamat impf. ‘rakamat (v.)’ Stara CG (Pe{ikan). — (RJA).  Verovatno od ven. recamo, recamar ‘~ipka’, ‘vesti’ (Musi} 217; Lipovac- Radulovi} I 292). Mogu}i predlo`ak i it. ricamo, ricamare ‘id.’ (Skok 3: 125 s.v. rekamati).  Ven. / it. re~ arapskog porekla (DELI 4064; REW ‡ 7066).  U oblicima sa -a- do{lo je do asimilacije e – a > < a – a (Skok l.c.). raca raca f. ‘sorta, soj, poreklo’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), neraca ‘lo{a rasa, nesoj’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — (RJA).  Od it. razza ‘vrsta, sorta’ (Skok 3: 92 s.v. raca1; Musi} 216; Lipovac- Radulovi} I 283). 229  It. re~ mo`da u vezi s lat. GENERATIO (DELI 1037–1038; REW ‡ 3732).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti.  Kwi`evni oblik rasa u{ao je u s.-h. preko fr. race (Skok l.c.). ra{pa ra{pa f. ‘duga i {iroka turpija za drvo’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘pqosnata turpija’ Wegu{i (Ota{evi}); denominal ra{pat impf. ‘turpijati’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}). — [ulek, Popovi} (RJA).  Od it. raspa, raspare ‘turpija’, ‘turpijati’ (Skok 3: 111–112 s.v. ra{pa; Musi} 216; Lipovac-Radulovi} I 288).  It. re~ od germ. raspon ‘id.’ (DELI 1034; REW ‡ 7077).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. resto resto n. ‘ostatak, kusur’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}); i sa {-: re{to Bjelopavli}i (]upi}), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), Velika (Joki}); tako|e re{tvo Bjelopavli}i (]upi}). — re{to (RJA).  Verovatno od it. resto ‘ostatak’ (Skok 3: 131 s.v. rest1; Musi} 218; Lipovac- Radulovi} I 293); u primorske krajeve re~ je mogla u}i neposredno iz italijanskog, posebno oblici sa o~uvanim -o, u ostalim s.-h. govorim u{la je posredstvom nema~kog (Skok l.c.).  It. re~ derivat od u~. it. restare ‘ostati’, od lat. RESTARE < lat. STARE, ie. porekla (DELI 1056; REW ‡ 7248; de Vaan 589–590). 230  U obliku re{tvo Bjelopavli}i (]upi}) umetnut je suglasnik -v-, koji se mo`e javiti u svim pozicijama u re~i, up. Musi} 96. re{pet re{pet m. ‘uva`avawe, obzir, po{tovawe’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Od ven. rispeto / respeto (Boerio 577) ‘obzir, po{tovawe’ (Skok 3: 131 s.v. respekt).  Ven. re~ od lat. part. pas. RESPECTU(M), od lat. RESPECTARE, od krajweg lat. SPECERE ‘gledati’, ie. porekla (DELI 1092; REW ‡ 7245; de Vaan 578–579).  U govoru Bakarca i [krqeva posvedo~en je oblik ri{pet (Turina/[epi}). re{tela re{tela f. ‘drvena kapijica’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Od it. rastello / rastrello ‘ograda, re{etka’ (Skok 3: 112 s.v. ra{tel).  It. re~ od lat. RASTELLU(M), derivata od lat. RASTRU(M), od krajweg lat. RADERE ‘ogrebati, skinuti’ (DELI 1035; REW ‡ 7078; de Vaan 512).  Posvedo~eni su i oblici ra{tijo Dubr. (Bojani}/Trivunac), ra{tio Konavli (Ka{i}), kao i ra{}el ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I). riva riva f. ‘ono {to je okomito i visoko (npr. strma obala, padina, smet snega i sl.)’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996). — (RJA).  Od it. riva ‘obala’ (Skok 3: 148–149 s.v. riva; Musi} 218; Lipovac-Radulovi} I 296).  It. re~ od lat. RIPA(M), ie. porekla (DELI 1097; DEI 303; REW ‡ 7328; de Vaan 524). 231  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. rizik rizik m. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), rizik ib. (id., bez zna~ewa); pridev rizi~an, -~na, -~no ib. (id., bez zna~ewa), rizi~an ib. (id., bez zna~ewa); prilog rizi~no adv. ‘opasno, riskantno’ Vasojevi}i (Bori~i}); glagol rizikat (im)pf. ‘rizikovati, reskikati’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zagara~ (]upi}i), urizikat pf. ‘odlu~iti se uz rizik, u}i u rizik’ ib. (id.), urizikat Vasojevi}i (Bori~i}), rizikovat (im)pf. ‘rizikat (v.)’ Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Bori~i}). — (RJA).  Od it. risico ‘rizik’ (Skok 3: 149 s.v. rizik).  It. re~ gr~kog porekla (REW ‡ 7289).  S.-h. riskirati vodi poreklo od fr. risquer (Skok l.c.), preko nem. riskieren. ri{}at ri{}at, -am (im)pf. ‘reskirati’ Stara CG (Pe{ikan). — (RJA).  Od it. rischiare, ven. rischiar (Skok 3: 149 s.v. rizik; Musi} 219; Lipovac- Radulovi} I 296).  Za etim. v. rizik.  Posvedo~ena je i imenica ri{}adur Nik{i} (\okovi}), Bawani, Grahovo i Oputne Rudine (Koprivica), za koju nema potvrda u italijanskom kwi`evnom jeziku niti u severnim dijalektima. roba roba f. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), ‘ode}a’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), 232 Vasojevi}i (Bori~i}), ib. (Stijovi} 1996), ‘narodna no{wa’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘tkanina’ ib. (id.), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘artikli za prodaju’ Vasojevi}i (Bori~i}). — Vuk i [ulek (RJA).  Od it. roba ‘roba, artikli’ (Skok 3: 151 s.v. rob2; Musi} 219; Lipovac-Radulovi} I 296).  It. roba od germ. rauba (REW ‡ 7090).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. ro(n)dulica ro(n)dulica f. ‘kalem za konac’ Stara CG (Pe{ikan); tako|e rodulica Wegu{i (Ota{evi}); i rondolica Zagara~ (]upi}i); i radulica Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina).  Verovatno u vezi s ven. rodela ‘kalem’ (Boerio 581) (Musi} 219; Lipovac- Radulovi} I 297).  Ven. re~ od lat. ROTELLA(M) ‘to~ak’ (REW ‡ 7389).  U s.-h. oblicima posvedo~eno je umetawe nalaza, ~esta pojava u romanskim pozajmqenicama, do koje mo`e do}i u bilo kom mestu u re~i, up. Musi} 96. rokelo rokelo n. ‘kalem za konac’ Stara CG (Pe{ikan), rokelce dem. Stara CG (Pe{ikan). — (RJA).  Od ven. rochelo ‘kalem’ (Skok 3: 156 s.v. rokel; Lipovac-Radulovi} I 298).  Ven. re~ od germ. rukka (REW ‡ 7433). 233  U govorima Crne Gore posvedo~en je i umek{ani oblik rokeq sz. Boka (Musi}), Piva (Gagovi}).  Up. furl. rochel, it. rocchetto (Skok l.c.). ronketa ronketa f. ‘klupko, kalem za konac ili {pag’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. rocchetto ‘klupko, kalem’ (Skok 3: 156 s.v. rokel; Lipovac-Radulovi} I 298).  Za etim. v. rokelo.  Leksema je posvedo~ena jo{ u govoru ji. Boke (Lipovac-Radulovi} I). rumetin (v. frumetin) rumetin m. ‘kukuruz’ Wegu{i (Ota{evi}), Crmnica (Mileti}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}); tako|e tako|e rumerin Stara CG (Pe{ikan). — Vuk, Ivekovi} (RJA).  V. frumetin. ru{pa ru{pa f. ‘zlatnik nepravilnog kru`nog oblika u vrednosti od jedne lire’ Plav i Gusiwe (Rekovi}). — ru{pa, ru{pija (RJA).  Od it. ruspo ‘vrsta monete, zlatnik’ (Skok 3: 176 s.v. ru{pa).  It. re~ od skra}enog part. perf. od vlat. *RUSPARE (DEI 3299; REW ‡ 7462).  Oblik ru{pija, posvedo~en u govoru Nik{i}a (\okovi}), u vezi s ven. ruspio ‘vrsta monete’, up. Skok l.c. saket saket m. ‘papirna kesa’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘kesa, vre}ica’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), saket 234 Bjelopavli}i (]upi}), Velika (Joki}), saketi} dem. Zagara~ (]upi}i). — saketi} (RJA).  Od it. sacchetto ‘kesa, vre}ica’ (Skok 3: 189–190 s.v. sak; Musi} 220; Lipovac-Radulovi} I 303 s.v. saket).  It. re~ deminutiv od it. sacco, od lat. SACCU(M) ‘id.’ (DELI 1116; DEI 3305; REW ‡ 7489).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. salix salix m. ‘poplo~an prostor’ Stara CG (Pe{ikan), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); denominal salixat impf. ‘poplo~avati, stavqati kamenu osnovu na podlogu za betonirawe’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), posalixat pf. ‘poplo~ati’ ib. (id.); i sa `-: sali`at (im)pf. ‘salixat (v.)’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — sali` (RJA).  Od ven. / furl. salizo ‘poplo~ani put’ (Boerio 594) (Skok 3: 195 s.v. sale`).  Ven. / furl. re~ od lat. SILEX, acc. SILICE(M), nerazre{enog porekla (REW ‡ 7911; de Vaan 564).  U govorima Boke posvedo~en je oblik sali` (Lipovac-Radulovi} I), (Lipovac-Radulovi} II).  Up. istro-rom. seleizo, it. selce (Skok l.c.). sekat (se) sekat (se), -am (se) impf. ‘nositi s naporom’ Stara CG (Pe{ikan), Velika (Joki}), ‘nositi se s ne~im te{kim’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘te{ko, 235 naporno raditi neki posao’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘rvati se, boriti se; `ivotariti’ Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ‘slutiti, naslu}ivati’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), dosekat pf. ‘doneti ne{to s mukom’ Velika (Joki}), nasekat se pf. ‘namu~iti se’ Wegu{i (Ota{evi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), posekat se pf. ‘naporno raditi neki posao’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘poko{kati se, poxeveqati se, poneti se’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996), presekat pf. ‘s mukom preneti’ Wegu{i (Ota{evi}); deverbal seka~ina f. ‘gu`va, mete`, rvawe’ Zagara~ (]upi}i); tako|e sakat impf. ‘te{ko `iveti, `ivotariti, raditi mnogo sitnih, ne mnogo korisnih poslova’ ib. (id.), ‹ se ‘rvati se; nositi se s poslovima’ ib. (id.). — (RJA).  Od ven. secar, secarse ‘uznemiravati’ (Boerio 639) (Vinja 3: 158).  Ven. re~ od lat. SICCARE < lat. SICCUS ‘suv’, nerazre{enog porekla (DELI 1172; de Vaan 562).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti.  U primorskim govorima znatno je re|a upotreba ovog glagola u svr{enom vidu, jer je do{lo do sem. preklapawa sa sekati ‘izbacivati vodu iz broda’ < ven. secar ‘id.’ (Boerio 639) (Vinja l.c.). serva‰vŠat serva‰vŠat, servajem impf. ‘odmeravati, posmatrati nekoga i procewivati mu namere’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). 236  Od it. osservare ‘posmatrati’ (Skok 2: 570 s.v. oservati; Lipovac-Radulovi} I 239).  U~ena re~, od lat. OBSERVARE ‘id.’, od krajweg lat. SERVUS ‘rob’, ie. porekla (DELI 850–851; REW ‡ 6021; de Vaan 559).  Posvedo~eni su i oblici sa ~estim prelazom rom. s u s.-h. {, o{ervat (se) Selca na Bra~u (Vukovi}), o{ervat (se) Split (Radi{i}). sete sete ‘broj u igri ‘cikvawe’’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996).  Od it. sette ‘sedam’.  It. re~ od lat. SEPTE(M), ie. porekla (DELI 1188–1189; DEI 3469; REW ‡ 7830; de Vaan 555).  Romanizam ~ini deo vokabulara u igri cikvawe (v. cikva). sigur sigur, -a, -o Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa); denominal sigurat pf. ib. (id., bez zna~ewa), ‘spremiti, sa~uvati, za{tititi’ Wegu{i (Ota{evi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘spremiti jelo; pospremiti po ku}i pre spavawa ili uop{te posle obroka; spremiti stoku na po~inak’ Zagara~ (]upi}i), sigurat Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ib. (Bori~i}), Velika (Joki}), posigurat pf. ‘pospremiti’ Zagara~ (]upi}i), siguravat impf. Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i), siguravat Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (Stijovi} 1996), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), posiguravat (im)pf. Zagara~ (]upi}i). — (RJA).  Od ven. seguro ‘siguran’ (Skok 3: 233–234 s.v. sikur). 237  Ven. re~ od lat. SECURU(M), od krajweg lat. CURA ‘nemir, briga’, ie. porekla (DELI 1200; REW ‡ 776; de Vaan 156).  U dubrova~kom govoru posvedo~en je oblik sikur (Bojani}/Trivunac).  Balk. re~, up. rum. de sigur, bug. siguren, alb. sigur (Skok l.c.). si} si} m. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), ‘kanta za vodu, limena ili emajlirana’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘plehana posuda za vodu levkastog oblika (pri dnu je u`a)’ Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Bori~i}), Plav i Gusiwe (Rekovi}), ‘kofa’ Velika (Joki}). — Vuk, Ivekovi} (RJA).  Od ven. sechio ‘posuda za vodu’, mla|a pozajmqenica (Skok 3: 228–229 s.v. sidlo).  Ven. re~ (i it. oblik secchia) od vlat. *SICLA(M), srlat. SICLU(M) < kllat. SITULA(M), nerazre{ene etimologije (DELI 1172; REW ‡ 7962).  Posvedo~en i varijetet si~ Sumartin (Novakovi}) / si~ Split (Magner/Jutroni}).  Romanizam si} zamewuje stariju pozajmqenicu siglo, dalm.-rom. leks. ostatak od lat. SITULUS (Skok l.c.; Ligorio 2014). Prema drugom tuma~ewu, stariji oblik siglo nije autohtona re~, ve} je wegov prodlo`ak, dalm. oblik siclo, pozajmqenica iz starovenecijanskog, u kome je o~uvana konsonantska grupa -cl- (Rocchi 326). Za dilemu da li se toponim Si}, vir 238 i gradina u Rije~koj Nahiji, svodi na ovaj romanizam ili na slovenski ornitonim v. OS 68 s.v. Si}evo. si~ija si~i j a f. ‘nervoza; briga’ Stara CG (Pe{ikan), si~ija Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ‘tuberkuloza’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); pridevi si~ijav, -a, -o ‘iznuren od bolesti, tuberkulozan’ ib. (id.), si~ijas, -sta, -sto ‘koji je sklon si~ijawu, nervirawu, nervozi, qutwi’ Zagara~ (]upi}i); imenica si~ijailo m. ‘mr{avko, jadni~ak’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}); glagol si~i j at, -am impf. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), si~ijat ‘nervirati (se), qutiti (se), postajati qut, postajati gnevan’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), si~ijat (se) ‘brinuti (se), nervirati (se)’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996), isi~ijat pf. ‘iznervirati’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), isi~ijat Vasojevi}i (Stijovi}), nasi~ijat (se) pf. ‘naqutiti, iznervirati’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), nasi~ijat Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), osi~ijat (se) pf. ‘iznervirati (se), onervoziti (se), naqutiti (se)’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — Mikaqa, Bela (RJA).  Od stlomb. secea, preko ven. (Skok 3: 215–216 s.v. sekati).  Stlomb. re~ je refleks lat. SICCITATE(M) ‘su{ica’, od krajweg lat. SICCUS ‘suv’, nerazre{enog porekla (DEI 328; REW ‡ 7896; de Vaan 562).  Posvedo~en je i oblik su~ija Sumartin (Novakovi}) / su~ija Bra~ ([imunovi}). 239 skala skala f. (~esto u pl.) ‘stepenik’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Zagara~ (]upi}i), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘id., terasa od grubih dasaka pred ulaznim vratima na spratu ku}e do koje se pelo drvenim ili kamenim stepeni{tem i preko we se ulazilo u ku}u; stepeni{te’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘kra{ki oblik sli~an obliku stepenika’ Stara CG (Pe{ikan), skalica f. ‘prirodni (re|e pravqeni) stepenik uz kakvu tvr|u’ Wegu{i (Ota{evi}); i sa {-: {kala ‘stepenik’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}); skale f. pl. ‘merdevine’ Stara CG (Pe{ikan); i sa {-: {kale ib. (id.). — Od XIV v. (RJA).  Od it. scala ‘stepenik’ (Skok 3: 254 s.v. skale).  It. re~ od lat. SCALAE, derivata od lat. SCANDERE ‘pewati se’, ie. porekla (DELI 1139; REW ‡ 1532; de Vaan 542–543).  Posvedo~eni su i oblici {kala Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Bakarac i [krqevo (Turina/[epi}), u kojima je do{lo do prelaza rom. suglasnika s u s.-h. {, ~este pojave me|u romanskim pozajmqenicama. skalat skalat, -am pf. ‘smawiti, opasti’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘spustiti’ ib. (id.), ‘umiriti se, primiriti se’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — (RJA).  Od ven. calar / it. calare ‘spustiti, smawiti’ (Skok 2: 19 s.v. kalati2; Vinja 2: 47–48).  Ven. / it. re~ od lat. CALARE, ie. porekla (DELI 185; DEI 669; REW ‡ 1487; de Vaan 84–85). 240  Pored oblika skalat, u s.-h. govorima posvedo~eno je i kalati (se), koje odgovara italijanskom predlo{ku i koje Skok stavqa u naslov svoje odrednice napomiwu}i da s- mo`e biti i it. prefiks (v. Skok l.c.). skalin skalin m. ‘kamena stepenica’ Wegu{i (Ota{evi}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), skaline f. pl. (re|e) augm. Zagara~ (]upi}i). — Mikaqa, Volti|i, Stuli}, Vuk (RJA).  Od it. scalino ‘mawi stepenik’ (Skok 3: 254 s.v. skale; Musi} 223; Lipovac- Radulovi} I 310).  It. re~ deminutiv od it. scala, za etim. v. skala.  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. skapulat skapulat (se), -am (se) pf. ‘spasti se’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), skapulat ‘id., jedva se izvu}i’ Velika (Joki}), skapulavat impf. Stara CG (Pe{ikan); tako|e sakapulat (se) Velika (Joki}); i kapulat impf. ‘spasavati se, izlaziti na kraj’ Zagara~ (]upi}i). — Vuk (RJA).  Od ven. scapolar, it. arh. scapolare ‘pobe}i, izbe}i’ (Skok 3: 256 s.v. skapulati (se); Musi} 223).  Ven. / it. re~ od vlat. *EXCAPPARE, slo`enice od lat. CAPPA(M) i prefiksa EX- (DELI 1144; DEI 3372; REW ‡ 2955). 241  Posvedo~en je i oblik {kapulat Sumartin (Novakovi}) / {kapulat Brusje (Dul~i}i), Cres (Houtzagers), u kome je do{lo do prelaza rom. suglasnika s u s.-h. {, ~este pojave me|u romanskim pozajmqenicama. skoranca skoranca f. ‘osu{ena ukqeva iz Skadarskog jezera’ Wegu{i (Ota{evi}). — skoran~a (RJA).  Od ven. scoranza (Skok 3: 266 s.v. skoranca; Vinja 3: 172–173).  Ven. re~ mo`da u vezi sa toponimom Skodra (alb. Shkoder) (Vinja l.c.).  Posvedo~en je i oblik {koranca sz. Boka (Musi}), sa prelazom rom. suglasnika s u s.-h. {. skriwa skriwa f. ‘sanduk sa poklopcem i bravom u kome se ~uvaju razne stvari i dragocenosti’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), skriwetina augm. Stara CG (Pe{ikan), skriwica dem. ib. (id.); i sa {-: {kriwa ib. (id.), Crmnica (Mileti}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996). — (RJA).  Dalm.-rom. leks. ostatak od lat. SCRINIU(M) (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. re~ nerazre{enog porekla (de Vaan 545).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana. sku`at sku`at, -am pf. ‘namiriti novac od du`nika’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘sakupiti novac’ ib. (id.); i sa x-: skuxat ‘uterati dug’ 242 Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), nakuxat (se) pf. ‘skupiti dug kod raznih osoba’ ib. (id.), nakuxavat impf. ‘skupqati dug, prikupqati dug’ ib. (id.), skuxavat impf. ib. (id.); i skunxat pf. ‘skunatoriti; s mukom nabaviti, skupiti’ Vasojevi}i (Bori~i}), skunxavat impf. ‘{tedeti’ ib. (id.).  Po Skoku, od ven. scoder ‘tresti, uzdrmati’ (Skok 3: 262 s.v. skodit).  Ven. re~ od it. scuotere, od lat. EXQUATERE < lat. EXCUTERE, izvedenog od lat. QUATERE, mogu}eg ie. porekla (Skok l.c.; de Vaan 504–505).  U vasojevi}kom govoru posvedo~en je oblik skunxat (Bori~i}), sa umetnutim nazalom. Na{i oblici i fonetski i semanti~ki stoje daleko od romanskog predlo{ka koji Skok pretpostavqa. Mogli bi biti u nekoj vezi sa skunatoriti (Skok 2: 234 s.v. kunatoriti, 3: 273 s.v. kunabiti, oba puta bez re{ewa!). solad solad m. ‘nov~i}, ~etvrtina krajcera’ Wegu{i (Ota{evi}), fig. ‘mala cena, ni{ta’ ib. (id.), solad Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa); i sa t-: solat ‘nov~ana jedinica iz perioda pre Prvog sv. rata; sitan i ne mnogo vredan bakarni novac; op{ti pojam za novac’ Zagara~ (]upi}i), solat Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa). — (RJA).  Od it. soldo ‘novac, nov~i}’ (Skok 3: 304 s.v. solad; Musi} 224; Lipovac-Radulovi} II 269).  It. re~ od poznolat. SOL(I)DU(M NUMMUM), od lat. SOLIDUS ‘tvrd, ~vrst, krupan’ (DELI 1222; REW ‡ 8069; de Vaan 571). 243  U govodu Brusja posvedo~en je oblik {old (Dul~i}i), sa prelazom rom. suglasnika s u s.-h. {. spenxat spenxat, -am pf. ‘potro{iti’ Wegu{i (Ota{evi}), Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa); tako|e spanxat ib. (Mileti}, bez zna~ewa). — (RJA).  Verovatno denominal od imenice EXPENSA ‘tro{ak’, bilo da se po|e od starijeg (dalmatoromanskog?) oblika sa o~uvanim n (it. spesa), bilo da je n sekundarno umetnuto, kako misli Skok. Nije verovatan predlo`ak it. spendere ‘tro{iti’ (Skok 2: 636 s.v. pend`ati; Musi} 225).  Lat. part. od krajweg lat. PENDERE, ie. porekla (de Vaan 457).  U boke{kim govorima posvedo~en je romanizam {pendza ‘nabavka hrane, kupovina’ (Lipovac-Radulovi} I) / spenza (Lipovac-Radulovi} II), koji se mo`e svesti na vlat. SPESA < kllat. EXPENSA, sa sekundarnim umetawem nazala, v. Skok l.c. sta|un sta|un m. ‘sezona nekog vo}a, povr}a’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘vreme nekih poslova’ ib. (id.). — Rije~ka nahija (RJA).  Od it. stagione ‘godi{we doba’ (Skok 3: 323–324 s.v. sta~un; Musi} 225; Lipovac-Radulovi} I 313).  It. re~ od lat. STATIONE(M) ‘mesto zadr`avawa’, derivata od lat. STARE ‘stajati’, ie. porekla (DELI 1264; REW ‡ 8234; de Vaan 589–590). 244  Posvedo~en je i oblik sta|onan / sta|unan ‘~ovek u zrelim godinama; svaka stvar koja je zrela ili dostigla veli~inu u svoje vreme’ ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I). star star m. ‘mera za te`inu, 60 kg’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}). — (RJA).  Od ven. staro ili dalm.-rom. leks. ost. od lat. SEXTARIU(M) (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. re~ derivat od lat. SEX ‘{est’, ie. porekla (de Vaan 560).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti.  Up. furl. star, tosk. staio (Skok 3: 226–227 s.v. se{ta (IV)). stimat stimat, -am impf. ‘~astiti (se), do~ekati’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), ‘proceniti’ Wegu{i (Ota{evi}), stimat ‘do~ekivati, ugo{}avati’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996), stimavat impf. Zagara~ (]upi}i), stimavat Bjelopavli}i (]upi}), stimati impf. ‘ugo{}avati, brinuti se o gostima’ Ro`aje (Had`i}); denominali stima f. ‘lep do~ek, po{tovawe’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), ‘id., procena ne~ega’ Bjelopavli}i (]upi}), stiman, -a, -o ‘koji ho}e da ~asti’ Zagara~ (]upi}i) ¢ stimanik m. ‘~ovek koji u`iva gostoprimstvo, mu{ka osoba koja se gosti’ ib. (id.), ‘mu{ka osoba koja je gostoprimna, koja ~a{}ava’ ib. (id.), stimanica f. ‘`enska osoba koja u`iva gostoprimstvo, koja se gosti’ ib. (id.), 245 ‘`enska osoba koja je gostoprimna, koja ~a{}ava’ ib. (id.), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996). — Vuk (RJA).  Od it. stimare ‘ceniti, proceniti’ (Skok 3: 335 s.v. stimati; Musi} 226; Lipovac-Radulovi} I 341).  It. re~ od u~. it. estimare ‘id.’, od lat. AESTIMARE, nerazre{enog porekla (DELI 403; DEI 3635; REW ‡ 246; de Vaan 28).  Romanizam je razvio razgranatu porodicu re~i, koju ~ine glagoli i imenice. stimadur stimadur m. ‘procewiva~’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Od ven. stimador ‘procewiteq’ (Boerio 704) (Musi} 225).  Ven. re~ derivat od ven. stimar ‘ceniti, proceniti’, za etim. v. stimat.  Posvedo~en je i oblik {timadur Vrgada (Juri{i}), sa prelazom romanskog suglasnika s u s.-h. {. stramac stramac m. ‘du{ek koji je napuwen vunom i koji slu`i kao prekriva~ prilikom spavawa’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), stramac ib. (id.), stramæc Vasojevi}i (Stijovi} 1996). — Belostenec (RJA).  Od ven. stramazzo ‘du{ek’ (Boerio 710) (Vinja 3: 237).  Ven. re~ spoj re~i strame ‘le`aj od slame (za stoku); suva trava’, od lat. STRAMEN, ie. porekla i materazzo ‘du{ek’, od ar. matrah (DEI 2389, 3648; de Vaan 586). 246  U govoru ji. Boke posvedo~en je romanizam {tramacera ‘osoba koja {ije madrace’ (Lipovac-Radulovi} I), koji vodi poreklo od ven. stramazzera ‘id.’ (Boerio l.c.).  Kod ovog romanizma najzanimqivije je pitawe da li je wegov zavr{etak poistove}en sa doma}im sufiksom -ac gde je a nepostojano, up. cukar, {trapac. Npr. u re~niku Zagara~a autori daju stramac, -a {to bi zna~ilo da nije, ali onda navode u mno`ini stram~evi iz koje izlazi da ipak jeste; u re~niku Vasojevi}a nalazimo stramæc, -mca, kao i u govoru Wegu{a stramac, -mca, {to nas navodi na zakqu~ak da je najverovatnije moglo do}i do pomenutog poistove}ivawa. sudit sudit m. ‘podanik’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Od it. suddito ‘podanik’ (Musi} 226; Lipovac-Radulovi} II 294).  U~ena re~, od lat. SUBDITU(M), od lat. SUBDERE ‘staviti ispod, pot~initi’, od krajweg lat. -DO, -DERE ‘staviti’ (DELI 1295; DEI 3672; de Vaan 175– 176).  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima kontinentalne Crne Gore. su(m)pijerna su(m)pi j erna f. ‘zdela za supu’ Stara CG (Pe{ikan); tako|e supijerna Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), supierna Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa); i sumpijera Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. zuppiera ‘zdela za supu’ (Skok 3: 363 s.v. supa; Musi} 226; Lipovac- Radulovi} I 316). 247  It. re~ derivat od it. zuppa, od germ. *suppa ‘par~e hleba umo~enog u supu’ (DELI 1470; DEI 4123; REW ‡ 8464).  U govoru Stare Crne Gore posvedo~en je oblik su(m)pijerna (Pe{ikan), sa umetnutim nazalom. su(m)pre{ su(m)pre{ m. ‘pegla’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Zagara~ (]upi}i), sumpre{ Bjelopavli}i (]upi}); denominal su(m)pre{at (im)pf. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa), sumpre{at ‘peglati’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), osumpre{at pf. ‘opeglati’ ib. (id.); tako|e supre{ ‘su(m)pre{ (v.)’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Zagara~ (]upi}i), supre{ Bjelopavli}i (]upi}); denominal supre{at ‘ispeglati’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), supre{at Bjelopavli}i (]upi}), supre{a o vat impf. Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — supre{ (RJA).  Od ven. sopressa, sopressar ‘pegla’, ‘peglati’ (Skok 3: 34 s.v. premiti; Musi} 226; Lipovac-Radulovi} I 343).  U~ena re~, od lat. SUPPRESSIONE(M), od lat. SUPPRIMERE < lat. PREMERE ‘gwe~iti’ (DEI 3546; REW ‡ 6738; de Vaan 487–488).  U posvedo~enom obliku su(m)pre{, su(m)pre{at do{lo je do umetawa nazala ispred labijala. 248 surgat surgat, -am pf. ‘sru{iti, gurnuti, propasti’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Dalm.-rom. leks. ost. od lat. SURGERE (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. re~ izvedena od lat. REGERE ‘upravqati, voditi’, ie. porekla (de Vaan 517–518).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. su}edit su}edit, -im impf ‘doga|ati se, nastojati’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. succedere ‘desiti se’ (Skok 3: 355 s.v. su~edit se).  U~ena re~, od lat. SUCCEDERE < lat. CEDERE ‘i}i, nastavqati’, ie. porekla (DELI 1293–1294; de Vaan 103–104).  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima kontinentalne Crne Gore. tabak tabak m. ‘duvan’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Od it. tabacco ‘duvan’ (Skok 3: 427 s.v. tabak1; Musi} 227; Lipovac-Radulovi} I 346).  It. re~ od {p. tabaco ‘id.’, posvedo~enog u XV v. (DELI 1305; DELC 522).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. tabakera tabakera f. ‘kutija za duvan’ Plav i Gusiwe (Rekovi}). — Lika (RJA).  Od it. tabacchiera ‘kutija za duvan’ (Skok 3: 427 s.v. tabak1; Musi} 227; Lipovac-Radulovi} I 346). 249  It. re~ derivat od it. tabacco, za etim. v. tabak.  Posvedo~en je i oblik tabakjera sz. Boka (Musi}), tabakijera Dubr. (Bojani}/Trivunac). Ovi oblici sa prividnim jatom vernije odra`avaju it. predlo`ak. tavaja tavaja f. ‘stolwak’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), Velika (Joki}). — (RJA).  Verovatno od ven. tovaia, tovagia ‘stolwak’ (Vinja 3: 259). Mogu}i predlo`ak je i it. tovaglia ‘id.’ (Skok 3: 447–448 s.v. tavalja; Musi} 227; Lipovac-Radulovi} I 351).  Ven. / it. re~ od frana~kog thwahlja ‘ru~nik’ (DELI 1355; DEI 3843; REW ‡ 8720).  Posvedo~en je i oblik tavaqa u govorima Boke Kotorske (Musi}), (Lipovac-Radulovi} I). tavajul tavajul m. ‘platnena salveta’ Wegu{i (Ota{evi}). — tavajuo (RJA).  Od ven. tovagiol ‘salveta’ (Boerio 760) (Vinja 3: 259).  Ven. re~ derivat od ven. tovagia ‘stolwak’, za etim. v. tavaja.  Posvedo~en je i oblik tavaquo, -ula u govorima sz. Boke (Musi}). tavulin tavulin m. ‘sto’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), Velika (Joki}), 250 ta‰vŠulin Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa); tako|e taulin Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Vasojevi}i (Bori~i}), taulini} dem. Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — (RJA).  Od it. tavolino, deminutiva od it. tavolo ‘sto’ (Skok 3: 428–429 s.v. tabla; Musi} 352). Mogu}i predlo`ak je i furl. taulin < furl. tavle (REW ‡ 8514).  It. re~ od lat. TABULA(M) ‘drvena osa’, nerazre{enog porekla; iz ovog prvobitnog zna~ewa vremenom su se razgranala ostala (DELI 1318–1319; DEI 3733; de Vaan 604).  Posvedo~en i varijetet tavolin Dubr. (Bojani}/Trivunac). takulin takulin m. ‘nov~anik’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), ‘id., novac’ Zagara~ (]upi}i), ‘nov~anik’ Bjelopavli}i (]upi}), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}); tako|e takuqin ‘nov~anik’ Velika (Joki}); i trakul’in ‘nov~anik’ Ro`aje (Had`i}).  Od it. taccuino ‘nov~anik’ (Skok 3: 437 s.v. takuin; Vinja 3: 261); nije jasno odakle u s.-h. govorima umetnuti suglasnik -l-.  It. re~ od ar. taqwim ‘pravilan redosled’ (DELI 1307; DEI 3695; REW ‡ 8535b).  U govoru Ro`aja posvedo~en je oblik trakul’in (Had`i}), sa umetnutim suglasnikom -r-. 251 talijer tali j er m. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), talijer ‘vrsta srebrnog novca’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i). — Vuk, Ivekovi} (RJA).  Od ven. talaro ‘vrsta monete’ (Boerio 732) (Skok 3: 437 s.v. talar).  Ven. re~ od nem. T(h)aler, prema nazivu za kovane nov~i}e joachimist(h)aler, koji su se kovali u mestu Joachimist(h)a (DEI 3704).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti.  Up. furl. talar, tolar, it. tallero (Skok l.c.). taraca taraca f. ‘terasa’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), tara~ica dem. Spi~ (Popovi}/Petrovi}); glagol potaracat pf. ‘napraviti taracu, poravnati prostor ispred ku}e (kamenim plo~ama, betonom)’ ib. (id.). — Mikaqa, Vuk, Ivekovi} (RJA).  Od ven. terazo, it. terrazzo ‘terasa’ (Skok 3: 443 s.v. tarac; Musi} 228; Lipovac-Radulovi} I 350).  Ven. / it. re~ derivat od ven. tera, it. terra ‘zemqa’, od lat. TERRA(M), ie. porekla (DELI 1331–1332; DEI 3765; REW ‡ 8668; de Vaan 616).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti.  U obliku taraca zapa`a se razvoj prednaglasnog e u a. Mo`da je posredovao sekundarni poluglas koji se javqa na ovom terenu u primerima kao ra e ~un (Ivi} 1985: 160). 252 tela tela f. ‘laneno platno’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Od it. tela ‘platno’ (Skok 3: 454–455 s.v. tela; Musi} 228; Lipovac-Radulovi} I 352).  It. re~ od lat. TELA(M), preko *TEKSKA od krajweg lat. TEXERE ‘tkati’, ie. porekla (DELI 1321; DEI 3740; REW ‡ 8620; de Vaan 619).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. telera telera f. ‘unutra{we prozorsko krilo’ Stara CG (Pe{ikan); tako|e teler m. ‘prozorski okvir’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), teler Vasojevi}i (Stijovi} 1996). — (RJA).  Od ven. teler ‘prozorski okvir’ (Skok 3: 454–455 s.v. tela; Musi} 228).  Ven. re~ u vezi s ven. tela ‘platno’, za etim. v. tela.  U govoru Dubrovnika posvedo~en je oblik telar (Bojani}/Trivunac). tempija tempija f. anat. ‘slepoo~nica’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — tempio (RJA).  Verovatno od it. tempia ‘slepoo~nica’.  It. re~ u vezi s lat. TEMPU(S), pl. TEMPORA, ie. porekla (DELI 1324; DEI 3746; de Vaan 611).  U govorima sz. Boke posvedo~eni su oblici templa / tempa (Musi}). 253  Stariji oblici templo (Perast), templa (Dubr.), templi (Vitaqi}), timpre (Lo{iw) su dalm.-rom. leks. ostaci od lat. TEMPORA ukr{tawem sa TEMPLUM, TEMPLA (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature). tentat tentat, -am impf. ‘smi{qati, navoditi na ne{to, kombinovati’ Wegu{i (Ota{evi}), tentat ‘pri~ati koje{ta’ Velika (Joki}), natentat pf. ‘nagovoriti, navoditi nekoga na ne{to’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), natæntat Vasojevi}i (Stijovi} 1996). — Vuk (RJA).  Od it. tentare ‘nagovoriti, isku{avati’ (Skok 3: 458 s.v. tentati; Vinja 3: 253).  It. re~ od lat. TENTARE, varijante od kllat. TEMPTARE ‘dota}i’, ie. porekla (DELI 1327; DEI 3752; REW ‡ 8633; de Vaan 611).  Stariji oblici na -an-, tantat / tan}at, predstavqaju dalm.-rom. leks. ost. od lat. TEMPTARE (Skok l.c.; Vinja l.c.; Ligorio 2014). te}a te}a f. ‘lonac, {erpa’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}). — (RJA).  Od ven. techia ‘posuda, lonac’ (Skok 3: 467 s.v. tigan; Musi} 229; Lipovac-Radulovi} I 352).  Ven. re~ u vezi s lat. TEGULA(M), sa dem. sufiksom -ULA < lat. TEGANUM; do promene g > c do{lo je zbog homonimije sa lat. TEGULA ‘crep’, nakon ~ega se leksema ra{irila u it. dijalektima (DELI 1320–1321; DEI 3739; REW ‡ 8613). 254  Posvedo~eno i te~a Split (Magner/Jutroni}).  Up. istrorom. te~a, furl. tecie (Skok l.c.). tigla tigla f. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa), ‘crep, opeka’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); derivat tiglarica f. ‘ciglana’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}); tako|e tugla ‘tigla (v.)’ Ro`aje (Had`i}). — Ivekovi} (RJA).  Dalm.-rom. leks. ostatak od TEGULA(M) (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. re~ od lat. TEGERE ‘pokriti’, ie. porekla (de Vaan 608).  U govoru Ro`aja posvedo~en je i oblik tugla (Had`i}), {to je po Skoku balk. turcizam (Skok 3: 467–468 s.v. tigla). timun timun m. ‘upravqa~ka ruda na kolima (karu)’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘deo kowskih kola pomo}u kojeg kowi vuku kowska kola; kormilo uop{te’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — (RJA).  Od it. timone ‘kormilo’ (Skok 3: 470–471 s.v. timun; Musi} 229; Lipovac- Radulovi} I 355).  It. re~ od lat. TEMONE(M) ‘ruda’, ie. porekla (DELI 1339; DEI 3792; REW ‡ 8625; de Vaan 610). 255  Zna~ewe ‘kormilo’ posvedo~eno je u govorima Boke (Lipovac-Radulovi} I), (Musi}). tiraka tiraka f. (~esto u pl.) ‘naramenica, treger’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), tirak m. Zagara~ (]upi}i).  Od ven. tiraca, it. tirante ‘treger’ (Skok 3: 472 s.v. tir; Vinja 3: 262–263).  Ven. / it. re~ derivat od ven. tirar / it. tirare, od vlat. *TIRARE ‘vu}i’, nejasnog porekla (DELI 1341–1342; DEI 3802; REW ‡ 8755).  U isto~nohercegova~kim govorima kontinentalne Crne Gore posvedo~en je oblik tirek Piva (Gagovi}), Nik{i} (\okovi}), Uskoci (Stani}). tokat tokat, -am impf. ‘sledovati (nekoga), pripadati (nekome)’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — (RJA).  Od it. toccare ‘dota}i; ticati se’ (Skok 3: 479 s.v. toka; Vinja 3: 264–265).  It. re~ je onomatopejskog porekla (DELI 1344–1345; REW ‡ 8767).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. torijun torijun m. ‘puna krivina na putu, serpentina’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘id., mikrotoponim’ Zagara~ (]upi}i), torijun ib. (id.).  Izvodi se od it. torrione ‘velika kula, osmatra~nica; pokretna kula’ (Musi} 230; Lipovac-Radulovi} I 357), {to je sa formalne strane ubedqivo, ali razvoj zna~ewa nije jasan. 256  It. re~ derivat od it. torre ‘kula’, od lat. TURRE(M) (DELI 1351–1352; DEI 3834–3835; REW ‡ 9008).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. tornaleta tornaleta f. ‘platneni zastor ukra{en ~ipkom koji visi uz dowe ~elo kreveta, od du{eka do patosa’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Od ven. tornaleto ‘platneni zastor’ (Boerio 758) (Musi} 232; Lipovac-Radulovi} II 304).  U govoru sz. Boke posvedo~en je oblik trnalete (Musi}). trabakula trabakula f. ‘stari kamion, autobus; krntija’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — (RJA).  Od it. trabaccolo ‘vrsta broda’ (Skok 3: 494 s.v. travatura; Musi} 230; Lipovac-Radulovi} I 358).  It. re~ nerazre{enog porekla (DEI 3845).  Zna~ewe ‘vrsta broda na jedra sa dva jarbola’ posvedo~eno je u govorima Boke (Lipovac-Radulovi} I), (Musi}). traversa traversa f. ‘popre~na greda na ku}i’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. traversa ‘popre~na greda’ (Vinja 3: 258–259).  It. re~ od lat. TRA(N)SVERSA(M), slo`enice od lat. TRANS- i VERTERE ‘okretati’, ie. porekla (REW ‡ 8858; de Vaan 666–667). 257  U govorima Hrvatskog primorja posvedo~eni su oblici tarviesla, tarveslina, traveslina (Vinja l.c.). travesa travesa f. ‘deo `enske ode}e, keceqa’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}); tako|e traveza Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Crmnica (Mileti}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); i travieza Crmnica (Mileti}); i troveza Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), troveza Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}); i trave{a Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — Ivekovi} (RJA).  Od ven. traversa ‘keceqa’ (Skok 3: 494 s.v. travers; Musi} 230; Lipovac-Radulovi} I 360).  Ven. re~ istog porekla kao i it. traversa ‘popre~na greda’, za etim. v. travesa.  Varijeteti fonetski najbli`i romanskom predlo{ku zabele`eni su u govorima Boke Kotorske – traversa (Lipovac-Radulovi} l.c.) / traversa (Musi} l.c.).  U varijetetima troveza Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) / troveza Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}) prisutan je prelaz romanskog vokala a u s.-h. o. tramontana tramontana f. ‘severni vetar koji rasteruje oblake’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — trmuntana (RJA). 258  Od it. tramontana ‘severni vetar’ (Skok 2: 482–483 s.v. *munt-; Musi} 230; Lipovac-Radulovi} I 359).  It. re~ od lat. TRANSMONTANA(M) ‘s druge strane planine’ (DELI 1359; REW ‡ 5664).  Posvedo~eni i varijeteti tramuntona / tarmuntona / tremuntona na Bra~u ([imunovi}). trapula trapula f. ‘mi{olovka’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — Rab (RJA).  Od it. trappola ‘zamka’ (Skok 3: 492 s.v. trapula; Musi} 231; Lipovac- Radulovi} I 359).  It. re~ od frn~. *trappa (DELI 1362; REW ‡ 8863).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. tre tre ‘broj u igri ‘cikvawe’’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996).  Od it. tre ‘tri’.  It. re~ od lat. TRES, ie. porekla (DELI 1368–1369; DEI 3878; de Vaan 628).  Romanizam ~ini deo vokabulara u igri cikvawe (v. cikva). tringo tringo adv. ‘potuno nov, nov novcat’ Wegu{i (Ota{evi}), tringo-nov, -a, -o ‘sasvim, potpuno nov’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996); tako|e trinko nov Spi~ (Popovi}/Petrovi}). 259  Od it. (nuovo) di trinca / ven. (novo) de trinca ‘novo’ (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  It. / ven. re~ se verovatno pro{irila iz iberorom. trinca ‘spoj triju komada (ne~ega)’, od vlat. *TRINICUM, prema kllat. TRINUS (Vinja 3: 279).  U obliku tringo prisutna je ~esta promena bezvu~nog rom. velara c- u zvu~ni parwak g-, up. Musi} 91.  Romanizam trinkat ‘odsecati grane drve}u’ je dalm.-rom. leks. ost. od vlat. TRINCARE (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature). trmun trmun m. ‘peteqka’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ‘gora od krompira’ ib. (ead. 1996); trmezina f. ‘debqa biqna stabqika’ ib. (ead. 1996); trme{ka f. ‘ostatak kukuruzne stabqike po{to se kukuruz po`we’ ib. (ead.), ib. (ead. 1996). — Crna Gora (RJA).  Dalm.-rom. leks. ost. od lat. TERMONEU(M) (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. re~ od lat. TERMES, nerazre{ene etimologije, sa zamenom do~etka -ITE sufiskom -ONEUS (Skok 3: 504 s.v. trmunj; REW ‡ 8666; de Vaan 615).  U vasojevi}kom govoru posvedo~ene su hibridne tvorenice trmezina, trme{ka (Stijovi}). tuto tuto ‘‘sav’ u igri cikvawe’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996).  Od it. tutto ‘sav’. 260  It. re~ od lat. TOTU(M), nerazre{ene etimologije (DELI 1386–1387; DEI 3937; de Vaan 625).  Romanizam ~ini deo vokabulara u igri cikvawe (v. cikva). }akarat }akarat, -am impf. ‘neprekidno pri~ati’ Spi~ (Popovi}/Petrovi})  Od ven. ciacarar ‘pri~ati, }askati’ (Vinja 1: 113).  Ven. re~ od onomatopejskog *KLAKK (DEI 891; REW ‡ 4705).  Romanizam nije posvedo~en u drugim govorima Crne Gore. }akulat }akulat, -ulam pf. ‘galamiti’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ‘pri~ati lo{e o nekome, ogovarati nekoga’ ib. (ead.), ib. (ead. 1996), za}akulat pf. ‘zagalamiti, zalarmati, zagrajati’ ib. (ead.), ib. (ead. 1996); deverbal }akula{ m. ‘pri~alica, galamxija’ ib. (ead.), ib. (ead. 1996).  Od ven. ciacola, ciacolar ‘pri~ati, }askati’ (Vinja 1: 113).  Ven. re~ od onomatopejskog *KLAKK (DEI 891; REW ‡ 4705).  U govorima Boke posvedo~en je romanizam }akulon ‘brbqivac, osoba koja zna sve novosti u gradu i sve novoga {to se doga|a i puno pri~a’ (Lipovac- Radulovi} I), Budva i Pa{trovi}i (Lipovac-Radulovi} II) / }akulon sz. Boka (Musi}), koji vodi poreklo od ven. chiacolon, chiacolona ‘id.’ (Boerio 163). }apat }apat, -am pf. ‘ukrasti’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘uhvatiti, ugrabiti’ ib. (id.), Crmnica (Mileti}).  Od it. (ac)chiappare (Skok 1: 252 s.v. capiti; Vinja 1: 113–114). 261  It. re~ od it. chiappare, od lat. CAPULARE, derivata od lat. CAPERE ‘uzeti; razumeti’, ie. porekla (DELI 230; DEI 892; de Vaan 89–90).  Romanizam }apat ne treba me{ati sa doma}im glagolom }apit(i), koji je onomatopejskog porekla (Skok l.c.). }eto }eto adv. ‘jasno, odre{ito (o govoru)’ Stara CG (Pe{ikan).  Od ven. s’ceto ‘jasno’ (Skok 3: 400 s.v. {kljet).  Ven. re~ od germ. slihts (DEI 3388; REW ‡ 8026).  Posvedo~eni su i oblici {}eto ‘~isto, razgovetno’ ji. Boka (Lipovac- Radulovi} I), Budva i Pa{trovi}i (Lipovac-Radulovi} II), Sumartin (Novakovi}), Bra~ ([imunovi}), kao i sintagme {}eto-neto ‘jasno i glasno’ sz. Boka (Musi}), Dubr. (Bojani}/Trivunac), dreto-{}eto / {}eto-neto Selca na Bra~u (Vukovi}). }ikara }ikara f. ‘porcelanska ili kerami~ka {oqa (za mleko, kafu i sl.)’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘{oqa za kafu, re|e {oqa za belu kafu (koja se zove {kudela)’ Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ib. (Bori~i}), ‘{oqica za kafu bez dr{ke’ Plav i Gusiwe (Rekovi}), Velika (Joki}), }ikarica dem. Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Vasojevi}i (Stijovi} 1996). — (RJA). 262  Od ven. cicara ‘{oqa’ (Skok 1: 358 s.v. }ikara; Musi} 233; Lipovac-Radulovi} I 54).  Ven. re~ od {p. jicara (Skok l.c.; DELI 213; DEI 897; REW ‡ 3755a), najverovatnije poreklom od aste~kog xica·li (DELC 322).  Posvedo~en i varijetet ~ikara Sumartin (Novakovi}) / ~ikara Split (Magner/Jutroni}).  Up. istrorom. }eikara (Skok l.c.). u`anca u`anca f. ‘navika, obi~aj’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}); tako|e u{anca Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}). — Belostenec (RJA).  Od it. usanza ‘navika, obi~aj’ (Skok 3: 554–555 s.v. u`ati; Musi}: 233; Lipovac-Radulovi} I 369).  It. re~ derivat od it. uso, od lat. USU(M), part. lat. UTOR, UTI ‘koristiti’, ie. porekla (DELI 1403; DEI 3962; REW ‡ 9093; de Vaan 647–648).  U govorima kontinentalne Crne Gore posvedo~en je oblik u{anca Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}). ultimo ultimo adv. indecl. ‘zadwe, posledwe’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. ultimo ‘id.’ (Musi} 234; Lipovac-Radulovi} I 366).  U~ena re~, od lat. ULTIMU(M), derivata od lat. ULS ‘na drugoj strani, preko’, ie. porekla (DELI 1393; DEI 3947; de Vaan 638). 263  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. umertin (v. frumetin) umertin m. ‘kukuruz’ Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i), umertinovi, -a, -o ‘koji je od umertina (kukuruza)’ ib. (]upi}i), umertinovica f. ‘hleb od kukuruznog bra{na, od umertina’ ib. (]upi}i); tako|e urmetin ‘umertin (v.)’ Stara CG (Pe{ikan).  V. frumetin. uno uno ‘broj u igri ‘cikvawe’’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996).  Od it. uno ‘jedan’.  It. re~ od lat. UNU(M), ie. porekla (DELI 1398–1399; DEI 3955; de Vaan 642).  Romanizam ~ini deo vokabulara u igri cikvawe (v. cikva). un~a un~a f. ‘stara mera za te`inu, dvanaestina neke celine uop{te’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); tako|e una~ ‘mera za du`inu (oko 2,5 cm), {irina palca’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); i unxa ‘una~ (v.)’ Zagara~ (]upi}i). — (RJA).  Dalm.-rom. leks. ost. od lat. UNCIA(M) (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. re~ derivat od lat. UNUS ‘jedan’, ie. porekla (de Vaan 642).  U govoru Sumartina posvedo~en je oblik unca Sumartin (Novakovi}). 264 ura ura f. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), ‘vreme od 60 minuta, sat’ Zagara~ (]upi}i), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘momenat, vreme’ ib. (ead.), Zagara~ (]upi}i), ‘sat, ~asovnik’ ib. (id.), izr. stra{na ura ‘sudwi ~as’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Od it. ora ‘sat, ~as’ (Skok 2: 562 s.v. ora; Lipovac-Radulovi} I 367).  It. re~ od lat. HORA(M), gr~kog porekla (DELI 838; REW ‡ 4176).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. ufisat ufisat, -am pf. ‘umisliti, zacrtati’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Od it. fissare, fissarsi ‘umisliti, zacrtati’ (Musi} 161; Lipovac-Radulovi} I 89); s.-h. re~ bila bi poluprevedenica sa u- za in-.  It. re~ derivat od it. fisso, od lat. FIXU(M), part. pro{log od lat. FIGERE ‘pripojiti, pribosti’, ie. porekla (DELI 440; DEI 1656; REW ‡ 3335; de Vaan 219).  U primorskim govorima posvedo~en je glagol infi{at sz. Boka (Musi}) ‘uvrteti ne{to sebi u glavu’ / infi{at se Bakarac i [krqevo (Turina/[epi}) ‘zagledati se’. fakin fakin m. ‘mangup, nevaqalac’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), fakin~e dem. ‘nestalno, nemirno, vragolasto dete’ ib. (]upi}i).  Od ven. fachin / it. facchino ‘nosa~; grubijan’ (Skok 1: 503 s.v. fakin).  Ven. / it. re~ nerazre{enog porekla (DELI 411; DEI 1579). 265  U govoru Uskoka posvedo~en je oblik vakin (Stani}), sa prelazom rom. f > s.-h. v, do koga je najverovatnije do{lo pod uticajem isto~nohercegova~kih govora u kojima se glas f ne izgovara, v. Musi} 87. falso falso adv. ‘la`no, neiskreno’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. falso ‘la`no’ (Skok 1: 504 s.v. fals; Lipovac-Radulovi} I 80).  It. re~ od lat. FALSU(M), derivata od lat. FALLERE ‘prevariti’, ie. porekla (DELI 414–415; REW ‡ 3171; de Vaan 199).  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima kontinentalne Crne Gore. fameqa (f)ameqa f. ‘porodica (u`a)’ Stara CG (Pe{ikan), fameqa Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); i sa v-: vameqa Zagara~ (]upi}i); tako|e famiqa Crmnica (Mileti}). — Od XVIII v. u zapadnim krajevima famiqa (RJA).  Od ven. fameglia ‘porodica’ (Skok 1: 504–505 s.v. familija).  Ven. re~ od lat. FAMILIA(M), derivata od lat. FAMULUS ‘sluga, rob’, ie. porekla (DELI 415; DEI 1591; REW ‡ 3180; de Vaan 200–201).  U obliku vameqa Zagara~ (]upi}i) do{lo je prelaza rom. f > s.-h. v, najverovatnije pod uticajem isto~nohercegova~kih govora u kojima se glas f ne izgovara , v. Musi} 87. 266 fanat fana e t, -nta m. ‘`andar, pub u kartama’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), fanæt Vasojevi}i (Stijovi} 1996). — Od XVIII v. (RJA).  Od it. fante ‘dete’ (Musi} 235; Lipovac-Radulovi} I 81).  It. re~ od lat. INFANTE(M), sa aferezom prvog sloga, derivata od lat. FOR, FARI ‘govoriti’, ie. porekla (DELI 416; DEI 1595; REW ‡ 4393; de Vaan 231).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. fawela (f)awela f. ‘yemper’ Stara CG (Pe{ikan), fawela ‘pulover, vuneni prsluk’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘vuneni xemper’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ib. (Bori~i}), Plav i Gusiwe (Rekovi}), Velika (Joki}), ‘potko{uqa’ Crmnica (Mileti}), fawelica dem. Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), fawel~ina augm. ib. (id.); i sa n-: fanela ‘fawela (v.)’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Od ven. fanela ‘vrsta vunene tkanine’ (Musi} 235; Lipovac-Radulovi} II 78– 79). Mogu}i predlo`ak je i it. fanella, flanella ‘id.’ (Skok 1: 521 s.v. flanel).  Ven. / it. re~ preko fr. flanelle od krajweg engl. flannel (DELI 442), sa ispadawem suglasnika l; up. disimilovani oblik franel, posvedo~en u venecijanskom govoru (Doria 224). 267  U re~niku govora Uskoka zabele`en i oblik sa prelazom f > v – vanela / vawela (Stani}), do koga je najverovatnije do{lo pod uticajem isto~nohercegova~kih govora u kojima se glas f ne izgovara, v. Musi} 87.  Kwi`evni oblik flanel ‘vrsta vunene tkanine’ u{ao je u s.-h. preko nem. Flannel, od krajweg engl. flannel (Skok l.c.). farabut farabut m. ‘skitnica, propalica, nevaqalac, lukava osoba’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od ven. farabuto, it. farabutto ‘propalica, nevaqalac’ (Skok 1: 506 s.v. farabut; Musi} 235; Lipovac-Radulovi} I 81).  It. re~ od {p. faraute ‘intrigant’, od fr. heraut ‘glasnik’ (DEI 1796; REW ‡ 4116b).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. faculet faculet m. ‘velika `enska marama, vezuje se ispod zatiqka ili brade’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘maramica, marama’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘vrsta raznobojne svilene prega~e, sa resama na dnu’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), faculet ‘`enska marama, i xepna maramica’ Bjelopavli}i (]upi}), faculeti} dem. Spi~ (Popovi}/Petrovi}); tako|e farculet ‘`enska marama, i xepna maramica’ Bjelopavli}i (]upi}); i frculet ‘marama, krpa za glavu’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), frculet ‘xepna maramica za krenisawe’ 268 Vasojevi}i (Bori~i}); i frculeto ‘maramica’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996); i frcuqet ‘{al, marama kojom `ene vezuju glavu; xepna maramica’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}); i frcula ‘xepna maramica’ Vasojevi}i (Bori~i}), ‘poveza~a za `ene, {arena krpa za glavu koju nose mu{karci dok kose livade u vreme jakog sunca, krpa u koju se zamotava hrana i vezuje oko pasa kada se ide na posao u {umu i sl.’ Ro`aje (Had`i}); i fuceqeta ‘`enska marama’ Plav i Gusiwe (Rekovi}); i sa v-: vaculet ‘marama; maramica’ Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i), vaculet Bjelopavli}i (]upi}); tako|e vrculet Zagara~ (]upi}i). — Od XVIII v. u zapadnim krajevima (RJA).  Od it. fazzoletto ‘maramica; marama’ (Skok 1: 501–502 s.v. facol; Musi} 236; Lipovac-Radulovi} I 78).  It. re~ verovatno deminutiv od it. fazzuolo < vlat. *FACIOLU(M) (DELI 421–422; DEI 1606; REW ‡ 3130).  Posvedo~eni i varijeteti sa prelazom f > v, do koga je najverovatnije do{lo pod uticajem isto~nohercegova~kih govora u kojima se glas f ne izgovara, v. Musi} 87. Posvedo~en je i veliki broj varijeteta sa vokalskim r u prvom slogu, koje se sre}e i u alb. farsulate (Skok l.c.). faxola faxola f. ‘pasuq’ Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}); i sa v-: vaxola Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}). — XIX v. (RJA). 269  Od ven. fasol, fasiol ‘pasuq’ (Skok 1: 126–127 s.v. ba`ulj). Zbog fonetskog lika romanizma mawe je verovatan predlo`ak it. fagiuolo (Musi} 236; Lipovac-Radulovi} I 83).  Ven. / it. re~ od lat. PHASEOLU(M) < lat. PHASELUS, gr~kog porekla (DELI 413; DEI 1582; REW ‡ 6464).  Posvedo~eno i vaxola Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), sa prelazom f > v do koga je najverovatnije do{lo zbog uticaja isto~nohercegova~kih govora u kojima se glas f ne izgovara, v. Musi} 87.  Up. istrorom. fa`ol, furl. fasul (Skok l.c.); veqotsko fasul (REW ‡ 6464). fa{a fa{a f. ‘traka, zavoj, povez’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), ‘umetnuti deo platna na ode}i (sukwi, haqini, kaputu i sl.)’ Zagara~ (]upi}i), ‘pojas slanine koji se se~e sa sviwe od glave do repa’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), fa{a ‘uzdu`no par~e (platna, hartije, zemqi{ta)’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘zavoj’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), fa{a ‘traka, pojas slanine koji se se~e sa sviwe od glave do repa’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (Bori~i}), fa{ica f. ‘man`etna’ Stara CG (Pe{ikan), dem. Zagara~ (]upi}i); glagol fa{at impf. ‘se}i na uske i duge trake’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), zafa{at pf. ‘zaviti, zamotati’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), isfa{at pf. ‘iskrojiti’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘ise}i (naj~e{}e ko`u) na duga~ke uske komade’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). 270  Od it. fascia ‘uzdu`no par~e tkanine’ (Skok 1: 508 s.v. fa{; Musi} 236; Lipovac-Radulovi} I 82). Delom mo`e pripadati balkanskom latinitetu, preko rumunskog i albanskog, pre svega zbog delimi~nog semanti~kog preklapawa, up. bug. fa{a ‘ko`na traka’ < rum. fase ‘povoj’, alb. fashe ‘povoj, traka’ (Skok l.c.).  It. re~ od lat. FASCIA(M) < lat. FASCIS ‘snop’ (DELI 418; DEI 1602; REW ‡ 3208; de Vaan 203).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. fa{in fa{in m. ‘rukovet kukuruznih stabqika’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — Od XVIII v. (RJA).  Verovatno od ven. fassina, fassinada ‘sve`aw, naramak drva’ (Vinja 1: 149). Mawe je verovatan predlo`ak it. fascina ‘id.’ (Skok 1: 508 s.v. fa{; Lipovac-Radulovi} I 82).  Ven. / it. re~ od lat. FASCINA(M) < lat. FASCIS ‘sve`aw, naramak’ (DELI 419; EI 1602; REW ‡ 3208; de Vaan 203).  Posvedo~eno u zna~ewu ‘naramak drva’ u Budvi i Pa{trovi}ima (Lipovac-Radulovi} II) i na Vrgadi (Juri{i}). febra febra f. ‘temperatura, groznica’ Wegu{i (Ota{evi}). — Od XVI v. po zapadnim krajevima (RJA). 271  Od it. febbre ‘temperatura, groznica’ (Skok 1: 508 s.v. febar; Musi} 236; Lipovac-Radulovi} I 83).  It. re~ od lat. FEBRE(M), ie. porekla (DELI 422; de Vaan 208).  U ~akavskim govorima posvedo~en je oblik fibra (Novakovi}), (^DL). fermat fermat, -am (im)pf. ‘zaustaviti, stati’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), ‘po{tovati, ceniti, uva`avati nekoga (obi~no u negaciji)’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Plav i Gusiwe (Rekovi}), ‘dozvoqavati, omogu}avati, povla|ivati, odobravati; svedo~iti, garantovati; mariti’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Zagara~ (]upi}i), ‹ se ‘obe}avati se (o devojci)’ ib. (id.), fermat ‘odobravati’ Bjelopavli}i (]upi}), ‘po{tovati; slu{ati, uva`avati, mariti’ Vasojevi}i (Bori~i}), Velika (Joki}), pofermat pf. ‘potvrditi, podr`ati’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), pofermat Bjelopavli}i (]upi}), pofermavat impf. Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), fermavat impf. ‘prestajati’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘po{tovati’ ib. (id.); i sa v-: povermat pf. Stara CG (Pe{ikan), po-vermavat impf. ib. (id.). — Od XIX v. po zapadnim krajevima (RJA).  Od it. (af)fermare ‘zaustaviti, stati; potvrditi’ (Skok 1: 512 s.v. fermat; Musi} 236; Lipovac-Radulovi} I 85).  It. re~ derivat od it. fermo ‘nepomi~an’, od lat. FIRMU(M), ie. porekla (DELI 425; DEI 1620; REW ‡ 3318; de Vaan 223). 272  U obliku povermat Stara CG (Pe{ikan) do{lo je prelaza rom. f > s.-h. v, najverovatnije pod uticajem isto~nohercegova~kih govora u kojima se glas f ne izgovara, v. Musi} 87. feta feta f. ‘par~e, komad’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ib. (Bori~i}), fetica dem. Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), fetat impf. ‘rezati u fete, komade’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), isfetat pf. ‘izrezati, iskidati u duga~ke komade ili komadi}e, iskai{ati’ ib. (id.), isfetat Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), nafetat pf. ‘narezati u fete, u kri{ke’ Zagara~ (]upi}i), ofetat pf. ‘odese}i, napraviti fete (kri{ke), npr. hleba’ ib. (id.).  Od it. fetta ‘par~e’ (Skok 2: 560–561 s.v. oplja~a; Musi} 236; Lipovac-Radulovi} I 86).  It. re~ verovatno od *offetta, deminutiva od lat. OFFA ‘vrsta kola~a od semena krupnika’, sa prelazom *l’offetta > fetta (DELI 428; REW ‡ 6041a).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. fe{ta fe{ta f. ‘sve~anost, veseqe, praznik’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Bjelopavli}i (]upi}). — (RJA). 273  Od it. festa ‘sve~anost, veseqe’ (Skok 1: 513 s.v. festa; Musi} 237; Lipovac-Radulovi} I 85).  It. re~ od lat. FESTA, nom. pl. od lat. FESTU(M), derivata od lat. FERIAE ‘praznik’, ie. porekla (DELI 427; REW ‡ 3267; de Vaan 212–213).  U obliku ve{ta Bawani, Grahovo i Oputne Rudine (Koprivica) do{lo je prelaza rom. f > s.-h. v, najverovatnije pod uticajem isto~nohercegova~kih govora u kojima se glas f ne izgovara, v. Musi} 87. fibla (f)ibla f. ‘{arka na vratima’ Stara CG (Pe{ikan), fibla Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i); i sa v-: vibla Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i).  Dalm.-rom. leks. ost. od lat. FIBULA(M), sa sinkopom penultime (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. re~ derivat od lat. FIGERE ‘pripojiti, pribosti’, ie. porekla (de Vaan 219).  U govoru ji. Boke posvedo~en je oblik fibula (Lipovac-Radulovi} I). fijomanat fijomanat ‘nov–novcat’ Crmnica (Mileti}).  Od ven. fiamante ‘potpuno nov’ (Boerio 268).  Ven. re~ u vezi s ven. fiama, od lat. FLAMMA(M), ie. porekla (DELI 429; DEI 1629; de Vaan 224).  Leksema nije zabele`ena u drugim govorima Crne Gore. fijurin (f)i j urin m. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), fijurin ‘zlatnik, forinta’ Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i 274 (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘vrsta novca; propalica’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ‘austrougarski novac koji je vredeo dva dinara’ ib. (Bori~i}); tako|e fijorin Zagara~ (]upi}i); i fiorin ‘zlatnik, forinta’ Wegu{i (Ota{evi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); i sa v-: vi j orin Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — Od XVIII v. po ju`nim krajevima fijorin (RJA).  Od it. fiorino ‘vrsta monete, zlatnik’ (Skok 1: 525 s.v. forinta).  It. re~ derivat od it. fiore ‘cvet’, od lat. FLORE(M), ie. porekla (DELI 438– 439; REW ‡ 3382; de Vaan 227–228).  U obliku vijorin Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}) do{lo je prelaza rom. f > s.-h. v, najverovatnije pod uticajem isto~nohercegova~kih govora u kojima se glas f ne izgovara, v. Musi} 87. fijuba (f)i j uba f. ‘vrsta ukosnice’ Stara CG (Pe{ikan).  Od ven. fiuba ‘ukosnica’ (Skok 1: 513 s.v. fibla).  Ven. re~ od lat. FIBULA(M), derivata od lat. FIGERE ‘pripojiti, pribosti’, ie. porekla (DELI 430; DEI 1631; REW ‡ 3278; de Vaan 219).  U govoru ji. Boke posvedo~en je oblik fibija (Lipovac-Radulovi} I), koji bi mogao biti poreklom od it. fibbia ‘id.’. fisat v. ufisat fjok fjok m. ‘ma{na’ Stara CG (Pe{ikan); tako|e fijok ‘ma{na (kod `ene – u kosi, na robi i sl.)’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. fiocco ‘ma{na’ (Musi} 238; Lipovac-Radulovi} I 89). 275  It. re~ od lat. FLOCCU(M) ‘prami~ak vune’, nerazre{ene etimologije (DELI 438; DEI 1649; de Vaan 227).  U obliku vijok Uskoci (Stani}) do{lo je prelaza rom. f > s.-h. v, najverovatnije pod uticajem isto~nohercegova~kih govora u kojima se glas f ne izgovara, v. Musi} 87. fjondra fjondra f. ‘pra}ka’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Od ven. / it. fionda ‘pra}ka’ (Skok 1: 520 s.v. fjondra; Lipovac-Radulovi} I 90).  Ven. / it. re~ od vlat. *FLUNDA(M), od lat. *FUNDULA(M), deminutiva od lat. FUNDA ‘pra}ka’, nerazre{enog porekla (DELI 438; DEI 1649; REW ‡ 3577; de Vaan 249).  U govoru Bakarca i [krqeva posvedo~en je oblik fijonda (Turina/[epi}). foj foj m. ‘list papira’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), foj Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}).  Od it. foglio ‘list’ (Skok 1: 523 s.v. folj; Musi} 238; Lipovac-Radulovi} I 92).  It. re~ od lat. FOLIU(M), ie. porekla (DELI 445; DEI 1677; REW ‡ 3415; de Vaan 237).  U govoru Boke posvedo~en je umek{ani oblik foq (Lipovac-Radulovi} I), Budva i Pa{trovi}i (Lipovac-Radulovi} II). 276 fortica fortica f. Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa), ‘utvr|ewe, tvr|ava’ Wegu{i (Ota{evi}), fortica ‘id., {anac’ Zagara~ (]upi}i), fortica ib. (id.); tako|e foltica Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa); i sa v-: voltica ‘austrougarsko utvr|ewe, forteca’ Stara CG (Pe{ikan), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), voltica ‘id., ozidana prostorija’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — Od XVII v. (RJA).  Od it. fortezza ‘utvr|ewe, tvr|ava’, sa zamenom rom. sufiksa -ezza s.-h. sufiksom -ica (Skok 1: 524–525 s.v. forca; Musi} 238; Lipovac-Radulovi} I 93).  It. re~ derivat od it. forte ‘jak, sna`an’, za etim. v. forca.  U govorima kontinentalne Crne Gore posvedo~en je oblik voltica Stara CG (Pe{ikan), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) / voltica Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), sa prelazom rom. f u s.-h. v, gde je mo`da do{lo do ukr{tawa sa volat, volta ‘svod’. fortuna fortuna f. ‘nevreme’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘id., sre}a, sudbina’ Zagara~ (]upi}i). — Od XV v. (RJA).  Od ven. / it. fortuna ‘sre}a, sudbina’ (Skok 1: 526 s.v. fortuna).  Ven. / it. re~ od lat. FORTUNA(M), derivata od lat. FORS ‘slu~aj, sre}a’, mogu}eg ie. porekla (DELI 452; DEI 1695; REW ‡ 3458; de Vaan 236).  U govorima Boke posvedo~en je romanizam fortunao ‘jaki vetar’ (Lipovac- Radulovi} I), (Lipovac-Radulovi} II) / fortuno ‘nevreme, oluja na moru’ (Musi}), koji vodi poreklo od ven. fortunal, it. fortunale ‘id.’. 277  Up. rum. furtuna, bug. fãrtuna / fratuna / vartuna, alb. furtune, gr. fourtouna, tur. fırtina; u zna~ewu ‘vrsta vetra’ je stara ven./|en. posu|enica koja se sa Balkana pro{irila i na Sredwi istok (Skok l.c.). forca forca f. ‘snaga, sila’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘napor izazvan brzinom u odre|enom poslu ili hodawu’ Zagara~ (]upi}i), ‘stiska, nevoqa’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘`urba, hitna potreba’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), u izrazu: dat forcu ‘primorati, naterati’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996); denominal forcat impf. ‘forsirati’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘po`urivati’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), forcat ‘primoravati, terati’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996), isforcat pf. ‘isforsirati’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), preforcat se pf. ‘preterivati u napornom poslu’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), priforcat pf. ‘primorati nekoga silom da ne{to u~ini’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), priforcat Vasojevi}i (Stijovi} 1996), sforcat pf. ‘zbrzati’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i); i sa v-: vorca ‘snaga, sila’ Stara CG (Pe{ikan), vorcat impf. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), svorcat pf. ‘zbrzati (nekoga), zaokupiti’ Zagara~ (]upi}i), s-vorcavat impf. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa).  Od it. forza, sforzare ‘snaga’, ‘primorati’ (Skok 1: 524–525 s.v. forca; Musi} 239).  It. re~ derivat od it. forte ‘jak, sna`an’, od lat. FORTE(M), ie. porekla (DELI 451–452; DEI 1696; REW ‡ 3457; de Vaan 236). 278  U obliku vorca Stara CG (Pe{ikan) do{lo je prelaza rom. f > s.-h. v, najverovatnije pod uticajem isto~nohercegova~kih govora u kojima se glas f ne izgovara, v. Musi} 87. frajat v. pofrajat franak franak, -anka, -anko ‘siguran (o igra}oj karti)’ Stara CG (Pe{ikan), franko adv. ‘slobodno, oslobo|eno ne~ega’ Wegu{i (Ota{evi}). — Od XV v. u zapadnim krajevima (RJA).  Od it. franco ‘slobodan’ (Lipovac-Radulovi} I 94).  It. re~ od fr. franc ‘id.’, od krajweg frn~. *frank (DELI 455; Bloch/Wartburg 262–263; REW ‡ 3483).  U prilogu vranko Uskoci (Stani}) do{lo je prelaza rom. f > s.-h. v, najverovatnije pod uticajem isto~nohercegova~kih govora u kojima se glas f ne izgovara, v. Musi} 87. franca franca f. ‘francuska bolest, sifilis’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), franceqava e c m. ‘sifiliti~an ~ovek’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), franceqa‰vŠica f. ‘sifiliti~na `ena’ ib. (id.); tako|e fransa ‘guba’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘vrsta bolest koja prelazi u gubu, sifilis (obi~no u kletvama)’ Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}); pridev fransav, -a, -o ‘koji je bolestan od franze, od sifilisa’ Zagara~ (]upi}i), fig. ‘pokvaren, lo{eg karaktera’ ib. (id.); glagol fransat (se) impf. ‘gubati (se); dobijati te{ku bolest franzu’ ib. (id.); i franza ‘vrsta bolesti koja prelazi u 279 gubu, sifilis (obi~no u kletvama)’ ib. (id.); pridev franzav ‘fransav (v.)’ ib. (id.); glagol franzat (se) ‘fransat (se) (v.)’ ib. (id.), ofranzat (se) pf. ‘zaraziti (se) franzom, razboleti se od franze, sifilisa’ ib. (id.), ofranzat (se) ib. (id.); i franga ‘vrsta te{ke bolesti’ Plav i Gusiwe (Rekovi}); i sa v-: vranza ‘sifilis’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), vranca ib. (id.). — Od XVIII v. (RJA).  Mo`da u vezi s it. arh. franza (=francese) ‘francuski’ (Lipovac-Radulovi} I 235). Mogu}i predlo`ak i tr{}. franza ‘`enske stidne dla~ice’ (Doria 247), ali bi to bi mogla biti tek sekundarna semanti~ka kontaminacija; varijanta frenga, vrenga preko turskog je sigurno ‘francuska bolest’ (Skok 1: 532–533 s.v. Frugy).  U oblicima vranza Plav i Gusiwe (Rekovi}) / vranca Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) do{lo je prelaza rom. f > s.-h. v, najverovatnije pod uticajem isto~nohercegova~kih govora u kojima se glas f ne izgovara, v. Musi} 87.  Up. oblik fransa, posvedo~en u govorima Kopra, Pule i Osora (Doria l.c.). franzela franzela f. ‘hleb sli~an francuskom, pe~en u pekari u Sutomoru, posle Prvog svetskog rata’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Verovatno od rum. franzela, var. franzola ‘vrsta hleba’ (Cioranescu 340; Tiktin 185).  Rum. re~ je gr~kog porekla, isti predlo`ak i za it. fran(ce)sella (Cioranescu) ili iz novogr~kog (Tiktin l.c.).  Posvedo~eno samo u govoru Spi~a. 280  Up. bug. frand`ela (Cioranescu l.c.). francez francez m. ‘vrsta boba’ Crmnica (Mileti}).  Od ven. franceze ‘francuski’ (el Galepin).  Ven. re~ od stfr. franceis, od fr. France ‘Francuska’ < frn. *frank (DELI 455; DEI 1705; REW ‡ 3483).  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima kontinentalne Crne Gore.  Up. tr{}. franceis, frances (Pirona 340). fregat fregat, -am impf. ‘ribati (pod i sl.)’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), fregat Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), fregat Bjelopavli}i (]upi}), isfregat pf. ‘oribati, o~istiti fregawem’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), isfregat Vasojevi}i (Stijovi} 1996), nafregat pf. ‘isfregat (v.)’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ofregat pf. ‘ribawem o~istiti, ribawem oprati, oribati’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Bori~i}), ofregat ib. (Stijovi} 1996).  Od it. fregare, ven. fregar ‘ribati’ (Skok 1: 530 s.v. fregat; Musi} 239; Lipovac-Radulovi} I 95).  It. / ven. re~ od lat. FRICARE, derivata od lat. FRIARE ‘pretvoriti u prah’, ie. porekla (DELI 458; DEI 1716; REW ‡ 3521; de Vaan 243–244).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. 281 fre{ak fre{ak, -{ka, {ko ‘presan’ Stara CG (Pe{ikan), ‘sve`’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘id., skora{wi’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘sve` (o mesu i sl.); izle~en (o ~oveku)’ Zagara~ (]upi}i), ‘sve`’ Velika (Joki}), fre{ak Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa), fre{ko adv. ‘hladno, novo, sirovo’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Bori~i}), Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa), fre{kada f. ‘jelo od mesa tek zaklanih sviwa’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}); glagol rasfre{kat se pf. ‘osve`iti se’ Wegu{i (Ota{evi}); i sa v-: vre{ak ‘presan’ Stara CG (Pe{ikan), vre{kotina f. ib. (Pe{ikan, bez zna~ewa); vre{ki{at, -a, -o ‘vre{ak (poja~ano)’ ib. (Pe{ikan). — (RJA).  Od it. fresco ‘sve`’ (Skok 1: 530 s.v. fresak; Musi} 239; Lipovac-Radulovi} I 96).  It. re~ od zapadnoromanskog germanizma frisk (DELI 459; DEI 1716; REW ‡ 3521).  Posvedo~eni i varijeteti sa prelazom f > v, do koga je najverovatnije do{lo pod uticajem isto~nohercegova~kih govora u kojima se glas f ne izgovara, v. Musi} 87. frkadela frkadela f. ‘{nala, ukosnica’ Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); i sa v-: vrkadela Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i). 282  Verovatno od ven. forcadela ‘ukosnica’ (Musi} 240). Mawe je verovatan predlo`ak it. arhaizam forcatella ‘id.’ (Lipovac-Radulovi} I 92).  Ven. re~ je izvedenica od ven. forca ‘viqu{ka’ < lat. FURCA(M), nerazre{enog porekla (REW ‡ 3593; de Vaan 251–252).  U re~niku govora Uskoka zabele`en je oblik sa prelazom f > v i sekundarnim jatom – vrka|ela (Stani}). frkun frkun m. ‘poodrastao de~ak’ Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), frkuni} dem. Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), frkuni} Velika (Joki}), frkun~i} dem. Zagara~ (]upi}i), frkunica f. ‘poodrasla devoj~ica, adolescentkiwa’ ib. (id.), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Velika (Joki}), frkuni~ica dem. Zagara~ (]upi}i), frkun~ad n. coll. ‘poodrasla deca (bilo kog pola), na kojima se ose}aju promene adolescencije’ ib. (id.); glagoli otfrknut pf. ‘odrasti, naglo porasti’ Wegu{i (Ota{evi}), ofrknut pf. Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), zafrcunit se pf. ‘zamom~iti se’ Vasojevi}i (Stijovi}); tako|e frkan ‘de~ak koji }e se brzo zamom~iti’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — U Crnoj Gori (RJA).  Mo`da u vezi s lat. FRICARE ‘coire’ (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature); ali, f- ne odgovara pretpostavci o ranom latinizmu. U nenagla{enom prvom slogu r mo`e biti sekundarno kao u frculet, te nije iskqu~ena veza sa fakin. 283  Lat. re~ derivat od lat. FRIARE ‘pretvoriti u prah’, ie. porekla (de Vaan 243–244).  Romanizam je razvio razgranatu porodicu re~i, koju ~ine imenice i glagoli. frwoka (f)rwoka f. ‘zvr~ka, ~vrga’ Stara CG (Pe{ikan), frwok m. Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i); denominal (f)rwokat impf. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), (f)rwoknut pf. ib. (id., bez zna~ewa); tako|e zvrwok ‘zvr~ka,~vrga’ Zagara~ (]upi}i). — XIX v. u Boki (RJA).  Od ven. frignocola ‘~vrga’ (Boerio 288) (Skok 1: 532 s.v. frnjokula; Musi} 240).  U obliku (f)rwoka Stara CG (Pe{ikan) / frwok Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i) izgubio se deminutivni sufiks (Skok l.c.). U varijetetu zvrwok ‘zvr~ka,~vrga’ Zagara~ (]upi}i) verovatno je do{lo do kontaminacije sa s.-h. oblicima. frontin frontin m. ‘predwi deo ka~keta’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Od ven. frontin ‘perika koja prekriva predwi deo glave’ (Musi} 240; Lipovac-Radulovi} I 96). Mogu}i predlo`ak je i it. frontino ‘id.’ (Skok 1: 220 s.v. brun~ela).  Ven. / it. re~ od it. fronte < lat. FRONTE(M), nerazre{ene etimologije (DELI 461; REW ‡ 3533; de Vaan 244).  Leksema posvedo~ena jo{ u govorima Boke Kotorske (Musi}), (Lipovac-Radulovi} I). 284  Starija pozajmqenica je rum. frunceana ‘obrva’ (< lat. FRONTE(M)), relikt iz balk. latiniteta (Skok l.c.). frumetin frumetin ‘kukuruz’ Stara CG (Pe{ikan), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), frumetinovica f. ‘kukuruzni hleb’ ib. (id.); tako|e frmetin ‘frumetin (v.)’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), frmetinovica ‘frumetinovica (v.)’ ib. (id.). — Kod Vuka furmetin (RJA).  Od sev.-it. (ven.) augm. formenton ‘kukuruz’ (Skok 1: 526 s.v. formentun).  Sev.-it. re~ od lat. FRUMENTU(M) ‘`ito’, derivata od lat. FRUI ‘u`ivati (u plodovima)’ (DEI 1690; REW ‡ 3540; de Vaan 244–245).  Romanizam je u s.-h. govorima posvedo~en u neobi~no velikom broju varijanti, up. i rumetin, urmetin. frus frus m. ‘bolest ko`e, male bogiwe’ Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}), Ro`aje (Had`i}); tako|e fru{a f. ‘jaki `ar’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}); i frusin m. Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa). — Vuk (RJA).  Mo`da u vezi s it. flusso ‘otok; protok’; za fl > fr up. alb. fruth ‘male bogiwe’ i korz. fruscin (Skok 1: 534 s.v. frus). Albansku re~ Orel 103 prosu|uje kao autohtonu; na{ oblik se bez problema izvodi iz we (interdentalni spirant th obi~no u na{im izgovoru daje s), dok sa italijanskom postoje i semanti~ki i fonetski problemi. Up. Stani{i} 285 1995: 117 sa ranijom literaturom; on je sam ipak sklon Skokovoj interpretaciji.  U~ena re~, od poznolat. FLUXU(M), part. perf. od lat. FLUERE ‘te}i’, ie. porekla (DELI 443; DEI 1672; REW ‡ 3394; de Vaan 228).  Oblik frusin Crmnica (Mileti}) sadr`i italijanski deminutivni sufiks -ino. frut frut m. ‘vo}e, zelen’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘id., prihod od imawa’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘jednogodi{wi rod na zemqi’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996); tako|e fruto n. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa); glagol frutit impf. ‘koristiti, sticati korist, izvla~iti korist iz ne~ega’ Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ofrutit (se) pf. ‘frutit (v.)’ Zagara~ (]upi}i), ofrutat pf. Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}); i ofrut ‘rod, prinos od ne~ega’ ib. (ead.), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); i sa v-: vrut ‘rod, prinos od zemqoradwe’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — Kod jednog pisca XV v. (RJA).  Od it. frutto ‘plod, rod’ (Skok 1: 534 s.v. frut; Musi} 240; Lipovac-Radulovi} I 97).  It. re~ od lat. FRUCTU(M), derivata od lat. FRUI ‘u`ivati (u plodovima)’ (DELI 462; DEI 1726; REW ‡ 3637; de Vaan 244–245).  Posvedo~en i varijetet sa prelazom f > v, do koga je najverovatnije do{lo pod uticajem isto~nohercegova~kih govora u kojima se glas f ne izgovara, v. Musi} 87. 286 frutijera frutijera f. ‘staklena posuda za vo}e, kola~e i sl.’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. fruttiera ‘posuda za vo}e’ (Musi} 240; Lipovac-Radulovi} I 97).  It. re~ derivat od it. frutto ‘plod, rod’, za etim. v. frut.  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. fuma fuma f. ‘dim’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘u dim, ni u {ta’ ib. (id.); denominal fumat impf. ‘pu{iti’ ib. (id.), Wegu{i (Ota{evi}), zafumat pf. ‘zapaliti cigaretu’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — Kod Vuka fumati (RJA).  Od it. fumo, fumare ‘dim‘, ‘pu{iti’ (Skok 1: 535 s.v. fum; Musi} 240; Lipovac-Radulovi} I 97).  It. re~ od lat. FUMUS, acc. FUMU(M), ie. porekla (DELI 463–464; REW ‡ 3572; de Vaan 249).  U govoru ji. Boke posvedo~en je romanizam fumadur ‘pu{a~’ (Lipovac- Radulovi} I), koji vodi poreklo od ven. fumador ‘id.’ (Boerio 291). -fundat ofundat, -am pf. ‘razvaliti’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘pasti u provaliju’ ib. (id.), profundat pf. ‘sru{iti se, propasti’ Wegu{i (Ota{evi}). — Belostenec (RJA).  Od it. affondare ‘potopiti’ (Skok 1: 536 s.v. fundati; Vinja 1: 158–159).  It. re~ slo`enica od it. fondo ‘dno’, od lat. FUNDU(M), ie. porekla (DELI 447; DEI 77; REW ‡ 3581; de Vaan 250). 287  U govorima Boke posvedo~en je oblik u kome je do{lo do gubitka rom. prefiska a-, fundat (Lipovac-Radulovi} I), (Lipovac-Radulovi} II) / fundat (Musi}). funda} funda} m. ‘talog od kafe’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. fondacchio, ven. fondachio ‘ostatak na dnu ~a{e’ (Skok 1: 523 s.v. fond).  It. / ven. re~ od lat. *FUNDACULU(M), od lat. FUNDU(M), ie. porekla (REW ‡ 3585; de Vaan 250).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. furba furba m./f. ‘lukav ~ovek’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘id., prostitutka’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}); derivati furbe{ m. ‘lukava, prepredena, dvoli~na osoba’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996), furbe{ka f. ‘furbe{ (v.)’ ib. (ead. 1996). — U XIX v. u Istri furben (RJA).  Od it. furbo ‘lukav, prepreden’ (Skok 1: 537 s.v. furben).  It. re~ od fr. fourbe ‘lopov, prevarant’, derivata od fr. fourbir, od germ. *furbjan (DELI 466; DEI 1737; Bloch/Wartburg 261).  U govorima Boke posvedo~en je romanizam furba}on / furba}ona ‘lukava osoba’ (Lipovac-Radulovi} II), koji vodi poreklo od ven. furbacion, it. furbacchione ‘id.’. 288 fure{ti fure{ti, -a, -o m. pl. ‘u kartawu: koji nije od igre (aduta)’ Stara CG (Pe{ikan), fure{ti m. pl. ‘stranci, do{qaci’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od sev.-it. foresto (ven. foresti) ‘stranac’ (Skok 1: 524 s.v. fora1; Musi} 241).  Sev.-it. re~ od poznolat. FORESTIS, derivata od lat. FORAS, ie. porekla (DEI 1596; de Vaan 233).  U dubrova~kom govoru posvedo~en je oblik furesti (Bojani}/Trivunac), u kome nije do{lo do prelaza rom. s u s.-h. {. furmina (f)urmina f. ‘{ibica’ Stara CG (Pe{ikan), furmina Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa); furminada f. Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa); i sa v-: vurmina ‘furmina (v.)’ Bjelopavli}i (]upi}).  Od it. fulminante ‘muwevit, eksplozivan’ (Skok 1: 535 s.v. fulmen; Musi} 241; Lipovac-Radulovi} I 99).  It. re~ part. prez. od it. fulminare, denominal od u~. it. fulmine ‘plamen’, od lat. FULMEN < lat. FULGERE ‘sijati’ (DELI 463; DEI 1731; de Vaan 247).  U govorima Hrvatskog primorja posvedo~eni su oblici fulmin, fulminont Komi`a (Marde{i}-Centin) / fulmin, fulminont Vis (Roki).  Pored potvrda sa razvojem ul > ur u zatvorenom slogu, koje su posvedo~ene i u govorima Crne Gore, kod Viwe nalazimo i oblike frimilont / frimilont (Brusje), frminonti (Istra), frmilanti (Sali), uz napomenu 289 da je ve}ina ovih varirawa u liku prisutna i u isto~nim ven. govorima (Vinja 1: 158). capa capa f. ‘pijuk, budak’ Stara CG (Pe{ikan), capica f. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa), ‘jednoroga alatka za kopawe’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘mala motika, krampa’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), capica ‘vrsta alatke, mala krampa’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — Vuk (RJA).  Od it. zappa ‘pijuk’ (Skok 3: 203 s.v. sapun2; Musi} 241; Lipovac-Radulovi} I 44).  It. re~ verovatno od it. zappo ‘jarac’, mogu}eg ilirskog porekla, sa semanti~kim pomakom motivisanim oblikom alata (DELI 1463; DEI 1308).  Oblik capica Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}) je ili s.-h. deminutiv od s.-h. capa ili je u pitawu zamena sufiksa -one u romanizmu capun (v.) s.-h. sufiksom -ica (Skok l.c.). capun capun m. ‘pijuk’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), capuni} m. ‘ba{tenska moti~ica, na jednoj strani dvoroga’ ib. (Popovi}/Petrovi}), capunica f. ‘capun (v.)’ Stara CG (Pe{ikan); tako|e capin m. ‘metalna alatka kojom drvose~e i splavari krote balvane’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}), Velika (Joki}). — Vuk (RJA).  Od it. zappone ‘vrsta pijuka’ (Skok 3: 203 s.v. sapun2; Lipovac-Radulovi} I 44). 290  It. re~ augmentativ od it. zappa ‘pijuk, motika’, za etim. v. capa.  U obliku capin Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}), Velika (Joki}) do{lo je do promene sufiksa (Skok l.c.). cekin cekin m. ‘nekada{wi mleta~ki zlatnik, dukat’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zagara~ (]upi}i), cekin Wegu{i (Ota{evi}), cekin Vasojevi}i (Bori~i}). — Od XVI v. (RJA).  Od it. zecchino ‘vrsta monete, zlatnik’ (Skok 1: 255 s.v. ceka; Musi} 241; Lipovac-Radulovi} I 45).  It. re~ derivat od it. zecca ‘kovnica novca’, od ar. sikka(h) ‘nov~i}’ (DELI 1464; REW ‡ 7909).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. cijera cijera f. ‘vosak’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od ven. ciera ‘vosak’ (Musi} 242; Lipovac-Radulovi} I 47).  Ven. re~ od lat. CERA(M) ‘id.’, koje mo`e biti ili direktna pozajmqenica iz gr~kog u latinski ili pozajmqenica iz nepoznatog jezika (DELI 225; DEI 860; de Vaan 108–109).  Ovaj romanizam ne treba me{tati sa s.-h. cjera ‘boja lica’ sz. Boka (Musi}) / cjera ‘id.’ Komi`a (Marde{i}-Centin), koji vodi poreklo od it. cera ‘id.’ < stfr. chiere, v. Skok 1: 257 s.v. cera. 291 cikva cikva f. ‘pet (u igri cikvawa)’ Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Stijovi} 1996); denominal cikvat se impf. ‘igrati se cikvawa (vrsta zabavne igre, igraju je dvojica izbacivawem prstiju jedne ruke i poga|awem broja zajedno izba~enih prstiju)’ Wegu{i (Ota{evi}), cikvat se Zagara~ (]upi}i), cikvawe n. ‘vrsta igre’ ib. (id.), Vasojevi}i (Stijovi} 1996).  Od ven. zinque, it. cinque ‘pet’ (Musi} 242; Lipovac-Radulovi} I 47–48).  Ven. / it. re~ od lat. QUINQUE ‘id.’, ie. porekla (DELI 239–240; DEI 948; REW ‡ 6964; de Vaan 509).  Romanizam ~ini deo vokabulara u igri cikvawe. cikvantin cikvantin m. ‘vrsta sitnoga kukuruza’ Wegu{i (Ota{evi}); tako|e cikvetin Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); i cikotin Zagara~ (]upi}i).  Od it. cinquantino ‘vrsta kukuruza’ (Skok 2: 74 s.v. kenta III, Lipovac- Radulovi} I 48).  It. re~ derivat od it. cinquanta ‘pedeset’, od lat. QUINQUAGINTA < lat. QUINQUE, ie. porekla (DELI 239; REW ‡ 6963; de Vaan 509).  U govoru Selaca na Bra~u posvedo~ena je hibridna tvorenica cinkvantinac (Vukovi}), sa s.-h. sufiksom -ac. cima cima f. ‘vrh (uzvi{ewe)’ Wegu{i (Ota{evi}).  Verovatno od tr{}. zima ‘vrh’ (Doria 809) (Vinja 1: 98–99).  Tr{}. re~ od lat. CYMA(M), gr~kog porekla (DELI 237; DEI 937). 292  U govorima Dubrovnika (Bojani}/Trivunac) i Bra~a (Vukovi}) posvedo~eno je zna~ewe ‘kraj konopca kojim se vezuje brod ili plovilo uop{te’. cimina cimina f. ‘stabqika od krompira, vre`a’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), cimina ib. (id.). — XIX v. (RJA).  Dalm.-rom. leks. ostatak od lat. CYMA(M) (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature), sa doma}im sufiksom -ina.  Lat. re~ je vlat. grecizam (DELI 237; DEI 937; Ligorio 2014).  Posvedo~en je i oblik kimica ‘vrh gran~ice; gran~ica masline’ u govoru Stona (Vinja 1: 98–99; Ligorio 2014). cok cok m. ‘ve}i komad drveta, paw’ Wegu{i (Ota{evi}). — XIX v. u Rijeci (RJA).  Od ven. zoco ‘cepanica, klada’ (Boerio 814) (Lipovac-Radulovi} I 49). Mawe je verovatan predlo`ak je it. ciocco ‘id.’ (Skok 1: 271 s.v. cok).  Ven. / it. re~ ili od lat. SOCCU(M) ‘stubna plo~a’ (DEI 950) ili je poreklom iz severnoitalijanskih dijalekata (DELI 240).  U govoru ji. Boke posvedo~en je i glagol cokat ‘udarati komadom drva’ (Lipovac-Radulovi} I). cokule cokule f. pl. ‘duboke cipele, vojni~ke cipele’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), cokule Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Stijovi} 1996). — Od XVI v. (RJA).  Od it. zoccolo ‘duboka cipela’ (Skok 1: 271 s.v. cokla; Lipovac-Radulovi} I 49). 293  It. re~ verovatno u vezi s lat. SOCCU(M) ‘lagana sandala’, odnosno deminutivom SOCCULU(M) (DELI 1468; REW ‡ 8052).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti; deo je s.-h. kwi`evnog jezika. coto coto, -a m. ‘{epav ~ovek’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), coto Zagara~ (]upi}i), coto Vasojevi}i (Stijovi} 1996), cotav, -a, -o ‘hrom, {epav’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), cotav Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), cotuqa f. ‘hroma `ena’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); glagol cotat impf. ‘hramati, {epati’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), cotat Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), cotat Velika (Joki}); tako|e contav ‘cotav (v.)’ Stara CG (Pe{ikan); glagol contat ‘cotat (v.)’ ib. (id.); i copav ‘cotav (v.)’ Wegu{i (Ota{evi}). — XIX v. (RJA).  Od ven. zoto ‘hrom, {epav’ (Skok 1: 272 s.v. cot; Musi} 242; Lipovac- Radulovi} I 49).  Ven. re~ je ekspresivnog porekla (DEI 952; REW ‡ 2545).  Romanizam je razvio razgranatu porodicu re~i, koju ~ine imenice, glagoli i pridevi.  Up. furl. tsuet, it. ciotto (Skok l.c.). 294 cukar cukar, -kra m. ‘{e}er’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), cukar Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa); glagoli cukrat samo u izr. nije ‹ u vodu ‘ne treba `uriti’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ocukrat pf. ‘za{e}eriti’ Zagara~ (]upi}i), ucukrat pf. ‘ocukrat (v.)’ ib. (id.), cukrit impf. ‘{e}eriti’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), ucukrit se pf. ‘ucukrat se (v.)’ ib. (id.). — Od XVI v. (RJA).  Od ven. zucaro, it. zucchero ‘{e}er’ u primorskim govorima (Skok 3: 384– 385 s.v. {e}er; Musi} 242; Lipovac-Radulovi} I 49).  Ven. / it. re~ od ar. sukkar (DELI 1470; REW ‡ 8411a).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti.  Kod ovog romanizma postavqa se pitawe da li je wegov zavr{etak poistove}en sa doma}im pridevskim sufiksom -ar gde je a nepostojano (dobar, dobra), up. za sli~ne slu~ajeve stramac, {trapac. U ve}ini potvrda nalazimo kosi pade` cukra, {to nas navodi na zakqu~ak da je najverovatnije moglo do}i do pomenutog poistove}ivawa. Ili se ume{ao germanizam, up. kajk. cukar, -kra od nem. Zucker (Skok 3: 384), gde je takav razvoj regularan. cukun cukun m. ‘tvrdoglav ~ovek, tikvan’ Wegu{i (Ota{evi}). 295  Od ven. zucon ‘glupav, tup’; nastavqa~ semantizma ‘tikva’ (Vinja 1: 104).  Ven. re~ derivat od ven. zuca ‘tikva’, od poznolat. *CUCUTIA(M) (DELI 1469–1470; DEI 2087; REW ‡ 2369).  U govoru Budve i Pa{trovi}a posvedo~en je oblik cukon (Lipovac-Radulovi} II). ~ava ~ava, -vla m. ‘ekser, klin’ Stara CG (Pe{ikan), ~ava Wegu{i (Ota{evi}); tako|e ~ao, ~avla Spi~ (Popovi}/Petrovi}); denominal za~avlit pf. ‘zakucati, ukovati’ Wegu{i (Ota{evi}). — Od XV v. (RJA).  Od it. chiavello ‘ekser, klin’; izgovor sa ~ prema mleta~kom govoru (Skok 1: 300 s.v. ~avao; Vinja 1: 108).  It. re~ derivat od it. chiave ‘kqu~’, od lat. CLAVE(M), ie. porekla (DELI 230–231; DEI 896; REW ‡ 1984; de Vaan 119).  Istog su porekla i romanizmi cav / ~av ‘kqu~ni spoj kod gradwe broda’ (Vinja l.c.).  Za hronologiju je va`an osim najranijeg pomena i prelaz -al > -ao, oboje stavqa pozajmicu pre XV v. xardin xardin m. ‘vrt, park, ba{ta’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. giardino ‘vrt, ba{ta’ (Skok 1: 296 s.v. ~ardin; Musi} 243; Lipovac- Radulovi} I 70). 296  It. re~ od fr. jardin ‘id.’, od stfr. jart < frn~. *gardo (DELI 493; DEI 1805; Bloch/Wartburg 333; REW ‡ 3684).  U primorskim govorima posvedo~en je i oblik |ardin Sumartin (Novakovi}) / |ardin Vrgada (Juri{i}). xupa xupa f. ‘pletena sukwa’ Stara CG (Pe{ikan), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Velika (Joki}), ‘`enska vunena ko{uqa’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘ru`na haqina’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996); derivat xupeqeta f. ‘deo `enske no{we, haqina’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Plav i Gusiwe (Rekovi}); i sa `-: `upa ‘deo narodne no{we, xupa’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); derivat `upeleta ‘`upa (v.)’ ib. (id.). — `upa (RJA).  Od it. giubba, giubbone ‘vrsta mu{ke jakne’, preko venecijanskog dijalekta (Skok 3: 420 s.v. {uba).  It. re~ od ar. gubba ‘pamu~na podsukwa’ (DELI 501; DEI 1817; REW ‡ 3951).  S.-h. suglasnik x u obliku xupa rezultat je turskog izgovora ove re~i; up. oblik xube, koji je u s.-h. govore u{ao preko tur. cube (Skok l.c.). {al {al m. ‘velika vunena, pamu~na ili svilena marama oko vrata’ Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Bori~i}). — Vuk, Ivekovi} (RJA).  Od it. sciallo, scialle ili fr. chale preko nem. ‘{al, velika marama’ (Skok 3: 379 s.v. {al). 297  It. re~ od fr. chale, krajweg persijskog porekla (DELI 1156; Bloch/Wartburg 114; REW ‡ 7989).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti; deo je s.-h. kwi`evnog jezika. {alpa {alpa f. ‘ogrta~, vrsta `enskog {ala’ Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}).  Nastalo ukr{tawem leskeme {al sa it. sciarpa (Skok 3: 379 s.v. {al).  It. re~ od fr. echarpe, od frn~. *skirpa, *skirpja, od krajweg lat. SCIRPU(M), nerazre{enog porekla (DELI 1157; Bloch/Wartburg 200–201; de Vaan 546).  Posvedo~en je i oblik {jalpa sz. Boka (Musi}), Uskoci (Stani}), Bawani, Grahovo i Oputne Rudine (Koprivica), Dubr. (Bojani}/Trivunac). {ega {ega f. ‘testera’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), {ega Vasojevi}i (Stijovi} 1996); imenice {egaq m. ‘mala testera’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), {ega~ m. ‘testera{’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), {egotina f. ‘strugotina od metala’ ib. (id.); glagol {egat impf. ‘testerisati’ Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), {egat Vasojevi}i (Stijovi} 1996), {egat ib. (ead. 1996), za{egat pf. ‘skratiti {egawem, testerisawem’ Zagara~ (]upi}i), na{egat (se) pf. ‘natesterisati (se)’ ib. (id.), na{egat pf. Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ‹ se ib. (ead. 1996), na{egat ib. 298 (ead. 1996), od{egat pf. ‘odse}i {egom, testerom’ ib. (ead. 1996), od{egat ib. (ead. 1996), o{egat pf. ‘{egawem, tj. testerisawem prekinuti, od{egati’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), o{egat ib. (id.), pre{egat pf. ‘pretesterisati’ Zagara~ (]upi}i), pre{egat Vasojevi}i (Stijovi} 1996), pre{egat ib. (ead. 1996), pre-{egavat impf. Stara CG (Pe{ikan), ra{egat pf. ‘rase}i testerom’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — Vuk (RJA).  Od ven. sega, it. sega ‘testera’ (Skok 2: 656 s.v. pila1; Musi} 244; Lipovac- Radulovi} I 320).  Ven. / it. re~ derivat od ven. segar / it. segare, od lat. SECARE ‘se}i’, ie. porekla (DELI 1175; REW ‡ 7764; de Vaan 557–558).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti.  Romanizam je razvio razgranatu porodicu re~i, koju ~ine imenice i glagoli. {egac {egac, -kca m. ‘mawa testera s jednom ru~kom’ Wegu{i (Ota{evi}), {egac Zagara~ (]upi}i), {egac Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa); tako|e æegac ‘vrsta testere’ Stara CG (Pe{ikan). — Vuk (RJA).  Od ven. siegazzo ‘mawa testera’ (Boerio 660) (Skok 3: 385–386 s.v. {egac; Vinja 3: 210).  Ven. re~ derivat od ven. sega ‘testera’, za etim. v. {ega.  U govoru Cresa posvedo~en je oblik {ega~ (Houtzagers). 299 {egun {egun m. ‘duga testera sa dve ru~ke’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Od ven. siegone ‘ve}a testera’ (Boerio 660–661) (Vinja 3: 210).  Ven. re~ derivat od ven. sega ‘testera’, za etim. v. {ega.  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. {empijat v. i{empijat {esan {esan, -sna, -sno ‘lep, nao~it, privla~an’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘odgovaraju}i, prikladan; ure|en, uredan’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘(obi~no u ironiji) nespretan, nemaran; neuredan’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), {esno adv. ‘prikladno, odgovaraju}e; skladno, uredno’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — {est (RJA).  Od it. sesto ‘sklad, red’ (Skok 3: 226–227 s.v. se{ta (II); Musi} 245; Lipovac- Radulovi} I 322).  It. re~ verovatno od lat. SEXTU(M) ‘{esti’, kao zna~ewe za meru, derivata od lat. SEX ‘{est’, ie. porekla (REW ‡ 7888; de Vaan 560).  U primorskim govorima posvedo~ena je imenica {est sz. Boka (Musi}), ji. Boka (Lipovac-Radulovi} I); Budva i Pa{trovi}i (Lipovac-Radulovi} II) / {es Dubr. (Bojani}/Trivunac), Konavli (Ka{i}) ‘urednost, skladnost’.  U vezi s istim romanskim predlo{kom v. ERSJ 3: 210 s.v. be{esan. {ija {ija ‘broj u igri ‘cikvawe’’ Vasojevi}i (Stijovi} 1996). 300  Od ven. sie (Boerio 660), it. sei ‘{est’.  Ven. / it. re~ od od lat. SEX ‘{est’, ie. porekla (DELI 1176; DEI 3444; de Vaan 560).  Romanizam ~ini deo vokabulara u igri cikvawe (v. cikva). {ijun {ijun m. ‘vetar sa ki{om’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), {ijunada f. ‘veliko nevreme’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — (RJA).  Od ven. sion, it. scione ‘nevreme’ (Skok 3: 394 s.v. [ipnata; Musi} 245; Lipovac-Radulovi} I 323).  Ven. / it. re~ verovatno od gr. sifwn (REW ‡ 7950a). Mogu}a je veza s fr. echillon, v. Vinja 3: 214–215.  Leksema posvedo~ena u govorima Jadrana, bez fonetskih varijanti.  Noviji romanizam {ijun istisnuo je stariju pozajmqenicu {ipun (Skok l.c.). {ilok {ilok m. ‘jak pqusak’ Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i), ‘vetar koji duva s mora i, obi~no, donosi ki{u’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — Mikaqa (RJA).  Od it. scilocco (pored scirocco) ‘severoisto~ni vetar’ (Skok 3: 392 s.v. {ilok; Musi} 245; Lipovac-Radulovi} 323).  It. re~ verovatno od ar. {aluk / {uluk / {aruk ‘topli jugoisto~ni vetar’ (REW ‡ 8478a); op{irnije o ovome v. Vinja 3: 215. 301  Romanski augmentativ {ilokalun posvedo~en je u govorima Bra~a ([imunovi}). {imija {imija f. ‘o{tra, zla `enska osoba’ Zagara~ (]upi}i). — Vuk, Ivekovi} (RJA).  Od it. scimmia ‘majmun; osoba koja imitira druge; zlobna, ru`na osoba’ (Skok 3: 393 s.v. {imija; Vinja 3: 215).  It. re~ od lat. SIMIA(M), derivata od lat. SIMUS ‘koji je polomqenog nosa’, gr~kog porekla (DELI 1157; REW ‡ 7929).  U boke{kim govorima ovaj romanizam ima iskqu~ivo osnovno zna~ewe ‘majmun’ (Musi}), (Lipovac-Radulovi}). {ipun {ipun m. ‘jak pqusak’ Stara CG (Pe{ikan).  Dalm.-rom. leks. ostatak od lat. SIPHONE(M) (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. re~ je gr~kog porekla, ta~nije vlat. grecizam (REW 7950a; Ligorio 2014).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. {kalowa {kalowa f. ‘vrsta luka’ Wegu{i (Ota{evi}). — Vuk (RJA).  Od it. scalogno ‘vrsta luka’ (Skok 3: 255 s.v. skalonja; Vinja 3: 217; Musi} 246; Lipovac-Radulovi} I 321).  It. re~ od lat. ASCALONIA (CAEPA), gr~kog porekla (DEI 3366). 302  U govorima ji. Boke posvedo~eni su i palatalozovani oblici {kaquna Krtole, {kaquwa Muo (Lipovac-Radulovi} I). {kalcakin {kalcakin m. ‘mangup, nevaqalac’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od ven. scalzacan ‘mangup; lo{ ~ovek’ (Boerio 616), doslovno ‘izuj-psa’ (Vinja 3: 217).  Ven. re~ slo`enica od ven. scalzar, od lat. EXCALCEARE i ven. can, od lat. CANE(M), ie. porekla (DEI 3367; DELI 195, 1141; de Vaan 87).  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima Crne Gore. {kaqa {kaqa f. ‘sitno plo~asto kamewe’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘{oder, kami~ak’ Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), ‘sitan kamen koji se pri zidawu dodaje kre~u ili slu`i za silixawe’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), {kaqe m. ‘sitno izdrobqen kamen, {oder’ Crmnica (Mileti}), {kaqe Zagara~ (]upi}i), {kaqice ‘{kaqa (v.)’ Crmnica (Mileti}); tako|e ækaqa ‘sitno kamewe za unutra{wost zida’ Stara CG (Pe{ikan); i sa l-: {kala ‘sitan kamen, tucanik’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ‘kr{evit teren u pristranku ili me|u uzvi{ewima, kamenito udubqewe u pristranku, skala; nekoliko toponima u Zagara~u’ Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ‘udubqewe u kamenu’ Plav i Gusiwe (Rekovi}), {kalica dem. Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — Vuk (RJA).  Od it. scaglia ‘krqu{t; plo~ica’ (Skok 3: 398 s.v. {kalj; Musi} 246). 303  It. re~ od got. skalja ‘crep’ (DELI 1138–1139; DEI 3363; REW ‡ 7971).  U govorima kontinentalne Crne Gore posvedo~en je i oblik {kala. {kampat {kampat, -am pf. ‘ute}i, spasiti se’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. scampare ‘pobe}i, izbaviti se’ (Skok 3: 398 s.v. {kampat; Musi} 246; Lipovac-Radulovi} I 325).  It. re~ je slo`enica od *EX ‘iz’ i CAMPUS ‘poqe’, izvorno *EXCAMPARE ‘pobe}i sa bojnog poqa’.  U govoru Pro{}ewa posvedo~ena je imenica {kampavija ‘pogrdan naziv za nemirnu decu’ Pro{}ewe (Vuji~i}); u istom zna~ewu v. galijot. Up. it. scampavia ‘duga~ka galija’ s kojom, iako fonetski blisko, s.-h. {kampavija nije u vezi. S.-h. re~ verovatno od it. scampa via! ‘be`i daqe’. {kancija {kancija f. ‘otvorena polica na zidu’ Wegu{i (Ota{evi}); tako|e skancijer Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — (RJA).  Od ven. scancia, scazia ‘polica na zidu’ (Skok 3: 255 s.v. skancija; Musi} 246).  Ven. re~ mo`da od frn~. skankjan (REW ‡ 7974).  Posvedo~eni su i oblici u kojima nije do{lo do prelaza rom. s u s.-h. {, skancija Brusje (Dul~i}i), Cres (Houtzagers). {kaw {kaw m. ‘~etvorono`na niska stolica’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘mala stolica sa sedi{tem pravougaonog 304 oblika’ Crmnica (Mileti}), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), {kaw~i} dem. Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina); i sa ~-: ~kaw ‘~etvorono`na stolica bez naslona’ Zagara~ (]upi}i). — Vuk (RJA).  Od sev.-it. (ven.) scagno ‘niska stolica’ (Skok 3: 398–399 s.v. {kanj).  Sev.-it. re~ od lat. SCAMNU(M), ie. porekla (DELI 1143; de Vaan 542).  U obliku ~kaw Zagara~ (]upi}i) prisutan je doma}i razvoj {k- > ~k- kao u {kola > ~kola. {kawat {kawat, -am pf. ‘zaklati (`ivotiwu)’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘na~eti (pr{ut i sl.)’ ib. (id.).  Od ven. scanar ‘ubiti, zaklati’ (Boerio 617) (Vinja 3: 218–219).  Ven. re~ slo`enica od lat. prefiksa EX- i lat. CANNA(M) ‘grlo’ (DEI 3370; REW ‡ 1597).  U govoru Budve i Pa{trovi}a posvedo~en je oblik u kome nije do{lo do prelaza rom. s u s.-h. {, skawat (Lipovac-Radulovi} II). {karpina {karpina f. (obi~no pl.) ‘plitka sve~ana mu{ka cipela’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — Dugi otok kod Zadra (RJA).  Od it. scarpino / scarpina ‘cipela’ (Skok 3: 258 s.v. skarpa; Lipovac-Radulovi} I 326).  It. re~ deminutiv od it. scarpa < germ. *scarpa ‘xep izra|en od ko`e’ (DELI 1145–1146; DEI 3376–3377; REW ‡ 7981c). 305  U govorima Boke Kotorske posvedo~en i romanizam {karpun ‘vrsta `enske cipele’ (Musi}) / {karpuni ‘visoke mu{ke cipele’ (Lipovac-Radulovi} I). {kartoc {kartoc m. ‘papirna kesa’ Wegu{i (Ota{evi}).— Dugi otok kod Zadra (RJA).  Od it. / ven. scartozzo ‘papirna kesa’ (Skok 3: 399 s.v. {karto}; Vinja 3: 220).  It. / ven. re~ od lat. CHARTA(M), gr~kog porekla (DEI 3378).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. {katula {katula f. ‘kutija, kutijica’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), ‘mawa kutija ({ibica, lokuma, cigareta i sl.)’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘kartonska, papirna kutija za duvan koji se zavija u cigaret-papir’ Vasojevi}i (Bori~i}), ‘kutija’ Plav i Gusiwe (Rekovi}), ‘paklica cigareta’ Velika (Joki}), {katulica dem. Stara CG (Pe{ikan), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — (RJA).  Od it. scatola ‘kutija’ (Skok 3: 258–259 s.v. skatula; Musi} 247; Lipovac- Radulovi} I 326).  It. re~ od zapadnogerm. casto sa lat. deminutivnim sufiksom -ULA (DEI 799; REW ‡ 4682).  U nekim primorskim govorima posvedo~en je oblik u kome nije do{lo do prelaza rom. s u s.-h. {, skatula Dubr., Cavtat, Cres (Skok l.c.). 306 {kaf {kaf m. ‘ladica u stolu’ Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Velika (Joki}), ‘betonsko ili drveno korito za prawe su|a, ruku i sl.’ Wegu{i (Ota{evi}); tako|e {kava f. ‘orman’ Crmnica (Mileti}). — Rab (RJA).  Verovatno od ven. scafa ‘sudopera’ (Boerio 613) (Musi} 247). Mogu}i predlo`ak je i it. scafo ‘brodsko korito, trup broda’ (Skok 3: 254 s.v. skaf 1 ).  It. re~ je gr~kog porekla (REW ‡ 7653).  Zna~ewe ‘ladica’ prisutno je u romanizmu {kafetin ji. Boka (Lipovac- Radulovi} I), Budva i Pa{trovi}i (Lipovac-Radulovi} II) / {kafetin sz. Boka (Musi}), koji vodi poreklo od it. it. *scaffettino. {kvadra {kvadra f. ‘zidarska alatka, uglomer’ Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}).  Od it. squadra, ven. squara (Boerio 697) ‘uglomer’ (Skok 3: 275 s.v. skvadrati; Vinja 3: 228).  Ven. re~ derivat od ven. squarar, od vlat. *EXQUADRARE, slo`enice od lat. prefiksa EX- i lat. QUADRARE ‘uobli~iti u oblik kvadrata’ (DELI 1260– 1261; DEI 3607; REW ‡ 3060).  U govoru ji. Boke posvedo~en je oblik {kvara (Lipovac-Radulovi} I), sa pojednostavqewem -dr- u -r-, v. Vinja l.c. 307 {koq {koq m. ‘kamewar’ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), ‘udubqewe u kamewaru, plodno par~e zemqe u kamewaru u rupi, vrta~a’ ib. (id.), Zagara~ (]upi}i); tako|e {kuq ‘kamewar’ Crmnica (Mileti}). — (RJA).  Od it. scoglio ‘kamewar; deo kamena koji izviruje iz vode’ (Skok 3: 264–265 s.v. skopiti; Musi} 248; Lipovac-Radulovi} I 328).  It. re~ prema obliku iz |enovqanskog dijalekta scogiu, od lat. SCOPULU(M), gr~kog porekla (DELI 1161; Skok l.c.).  U obliku ~koq Bawani, Grahovo i Oputne Rudine (Koprivica) prisutan je doma}i razvoj {k- > ~k- kao u {kola > ~kola. {krapa {krapa f. ‘pukotina u kamewaru’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘udubqewe u kamewaru, rupa, rup~aga, {krip, neravno zemqi{te; vrta~a’ Zagara~ (]upi}i); i sa ~-: ~krapa ib. (id.), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — (RJA).  Dalm.-rom. leks. ost. od lat. *EXCREPA (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. re~ slo`enica od lat. prefiksa EX- i lat. CREPA, postverbala od lat. CREPARE ‘raspuknuti se’, ie. porekla (Skok 1: 274 s.v. Criapis;; Ligorio 2014; de Vaan 150).  U obliku ~krapa Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) prisutan je doma}i razvoj {k- > ~k- kao u {kola > ~kola. {krofule {krofule, -a f. pl. ‘bolest limfnih `lezda na vratu, zau{ke’ Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. 308 (Bori~i}), Velika (Joki}); tako|e ækrofule Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa). — skrofule (RJA).  Od it. scrofola ‘bolest limfnih `lezda’ (Skok 3: 271 s.v. skrofula; Musi} 248; Lipovac-Radulovi} I 330).  It. re~ od poznolat. SCROFULAE N.pl., derivata od lat. SCROFA ‘krma~a’, ie. porekla (DELI 1169; DEI 3427; REW ‡ 7750; de Vaan 547).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. {kudela {kudela f. ‘{oqa’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), ‘kerami~ka {oqa za belu kafu’ Zagara~ (]upi}i), ‘porcelanska ili glinena {oqa za ~aj ili za mleko’ Bjelopavli}i (]upi}), ‘{oqa za ~aj i belu kafu’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), {kudelica dem. ib. (ead. 1996); tako|e {ku‰rŠdela Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa). — (RJA).  Od it. scodella ‘{oqa’, mla|a pozajmqenica (Skok 3: 645–646 s.v. zdjela; Vinja 3: 226; Musi} 249; Lipovac-Radulovi} I 49).  It. re~ od lat. SCUTELLA(M), deminutiva od lat. SCUTRA ‘tawir’, nerazre{ene etimologije (DELI 1160–1161; DEI 3406–3407; REW ‡ 7756; de Vaan 548).  Posvedo~eni i oblici {ku|ela sz. Boka (Musi}) sa sekundarnim jatom i jekavskim jotovawem i {kudeqa Pro{}ewe (Vuji~i}), verovatno nastao odatle metatezom palatalnosti. 309 {kur {kur, -a, -o ‘tamne boje’ Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘siv, taman’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘taman, mrk, zagasit’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), {kuri, -a, -o ‘taman’ Zagara~ (]upi}i). — (RJA).  Od it. scuro ‘taman’ (Skok 3: 274 s.v. skur; Musi}: 249; Lipovac-Radulovi} I 331).  It. re~ od it. oscuro ‘id.’ sa aferezom po~etnog vokala, od lat. OBSCURU(M), ie. porekla (DELI 1170–1171; REW ‡ 6020; de Vaan 422–423).  U dubrova~kom govoru posvedo~en je oblik skur (Bojani}/Trivunac), u kome nije do{lo do prelaza rom. s u s.-h. {. {kura {kura f. ‘spoqni prozorski kapak, `aluzina’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), {kura Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — skura (RJA).  Od poim. it. (o)scuro ‘taman, zagasit’ (Skok 3: 274 s.v. skur; Vinja 3: 226– 227).  Za etim. v. {kur.  U dubrova~kom i konavoskom govoru posvedo~en je oblik skura (Bojani}/Trivunac), (Ka{i}), u kome nije do{lo do prelaza rom. s u s.-h. {. {kuribanda {kuribanda f. ‘tamno mesto; osamqeno mesto’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). 310  Verovatno od scuro ‘taman, mra~an’ i banda ‘strana, mesto’. Formalno bi odgovaralo it. scorribanda ‘preokret, upad’, ali se zna~ewa razilaze.  Za etim. v. {kur i banda1.  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. {oka {oka f. ‘sprdwa; bezukusna {ala’ Crmnica (Mileti}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}); denominal {okat se impf. ‘ismejavati nekoga, rugati se nekome’ ib. (ead.), {okat Plav i Gusiwe (Rekovi}).  Od it. sciocco ‘{ala, sprdwa’ (Skok 3: 407 s.v. {oko; Vinja 3: 229).  It. re~ verovatno od lat. EXSUC(C)U(M) ‘bezukusan, bqutav’ (DELI 1158; DEI 3401; REW ‡ 3075).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. {orak {orak m. ‘kocka, `reb’ Wegu{i (Ota{evi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — Vuk (RJA).  Od it. sorte ‘sre}a, sudbina’ sa zamenom it. -te s.-h. sufiksom -ak (Skok 3: 307 s.v. sorta).  It. re~ od lat. SORTE(M) ‘id.’, ie. porekla (DELI 1233; DEI 3560; REW ‡ 8107; de Vaan 577).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore, bez fonetskih varijanti. 311 {pag {pag m. ‘kanap’ Stara CG (Pe{ikan), ‘id., beli konac za opanke’ Wegu{i (Ota{evi}), ‘kanap, uzica’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘debqi konac za u{ivawe ili {ivewe grubqih tkanina, ili za pravqewe pre~anica na opancima (obi~no od jute, konopqe ili pamuka)’ Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Bori~i}), ‘laneni konac’ Bjelopavli}i (]upi}); denominal {pagarica f. ‘mala pu{ka koja se nosi za pojasom, danas deo narodne no{we’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}).  Od it. spago ‘vrsta tankog kanapa’ (Skok 3: 408 s.v. {pag1; Musi} 250; Lipovac-Radulovi} I 334).  It. re~ od poznolat. SPACU(M), nerazre{enog porekla (DELI 1241; DEI 3575; REW ‡ 8113).  Od ovog romanizma treba razlikovati doma}i homonim {pag ‘xep’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), v. Skok 3: 408 s.v. {pag 2 . {pawa {pawa f. ‘de~ija igra’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od ven. spana ‘du`ina otvorene ruke’ (Boerio 682) (Vinja 3: 231–232).  Ven. re~ francuskim posredstvom od frn~. *spanna (DELI 1242; DEI 3576).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore, bez fonetskih varijanti. {pawolica {pawolica f. ‘vrsta opasne groznice, tzv. {panska groznica, harala tokom Prvog sv. rata’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}); tako|e {pawolka f. ‘id.’ Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Bori~i}). 312  Od it. spagnola ‘vrsta groznice, {panska groznica’ (Lipovac-Radulovi} I 334).  It. re~ prisvojni pridev od it. Spagna ‘[panija’, od lat. HISPANIA(M) (DELI 1241; DEI 3574).  U govoru Uskoka posvedo~en je oblik {pawora (Stani}). {pedat {pedat m. ‘bolnica’ Zagara~ (]upi}i).  U vezi sa sev.-it. ospedale ‘bolnica’ (Skok 2: 574–575 s.v. o{pitan).  Sev.-it. re~ od vlat. *HOSPITALE, od lat. prideva HOSPITALE(M), derivata od lat. HOSPIS ‘gost; doma}in’ (DELI 850; DEI 2692; REW ‡ 4198; de Vaan 291).  Zagara~ki hapaks ne mo`e se zbog -t izvesti neposredno od ospedale; osim toga, u Zagara~u je zabele`en i drugde posvedo~en oblik {pitaq bez lenicije. Formalno bi odgovarao particip ospedato ‘ugo{}en, (bolni~ki) zbrinut’. Ili je primer pogre{no shva}en: Poveli su je u {pedat mesto Poveli su je u{pedat ‘da je hospitalizuju’, gde bi posredi bio infinitiv glagola *u{pedat(i) < ospedare? No u infinitivu bismo o~ekivali naglasak *u{pedat. Toponim Spi~ najverovatnije vodi poreklo od lat. HOSPITIU(M), prema nazivu samostana koji se tu nalazio, u it. Santa Maria degli Ospizi (Skok l.c.; Ligorio 2014). {pija {pi j a f. ‘{pijun, uhoda’ Stara CG (Pe{ikan), {pija Wegu{i (Ota{evi}), ‘id., {pijunirawe, potkazivawe’ Zagara~ (]upi}i); glagol {pijat (im)pf. Stara 313 CG (Pe{ikan, bez zna~ewa), {pijat impf. ‘{pijunirati, potkazivati’ Crmnica (Mileti}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), {pijat Vasojevi}i (Bori~i}), o{pijat pf. ‘potkazati, pro{pijati’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), {pi j avat, -am impf. Stara CG (Pe{ikan), {pijavat impf. Zagara~ (]upi}i); {pi j un m. ‘uhoda, potkaziva~’ Stara CG Pe{ikan), {pijun Crmnica (Mileti}), Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Bori~i}), {pijun~e dem./pej. Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), {pijunica f. ‘ona koja {pijunira, potkaziva~ica’ Zagara~ (]upi}i); glagol {pijunat impf. Stara CG (Pe{ikan, bez zna~ewa); i sa ~-: ~pija ‘{pija (v.)’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina). — (RJA).  Od it. spia, spione, spiare ‘{pijun’, ‘{pijunirati’ (Skok 3: 311 s.v. spijun; Musi} 250; Lipovac-Radulovi} I 336).  It. re~ od germ. speho (DEI 3589; REW ‡ 8136).  U obliku ~pija Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) prisutan je doma}i razvoj {p- > ~p- kao u ~pijun, ~poret < {poret (up. Remeti} 1985: 180).  Glagol {pijunirati u s.-h. govore u{ao je preko nem. (aus)spionieren (Skok l.c.). {piwa {piwa f. ‘~ep’ Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i) Bjelopavli}i (]upi}); denominal za{piwit pf. ‘za~epiti’ Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i).  Verovatno od it. spina ‘trn; ~ep’; ostavqa se mogu}nost da mo`e biti i dalm.-rom. leks. ost. od lat. SPINA(M) (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature). 314  It. re~ od lat. SPINA(M) ‘trn’, ie. porekla (DELI 1253; REW ‡ 8150; de Vaan 580–581).  U dubrova~kom govoru posvedo~en je oblik spina (Ligorio 2014), u kome nije do{lo do prelaza rom. s u s.-h. {. {pira {pira f. ‘lo{a rakija’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — (RJA).  Od it. spirito ‘vrsta jakog alkoholnog pi}a’; oblik {pira je hipokorostik (Skok 3: 410 s.v. {pirit).  U~ena re~, od lat. SPIRITU(M), derivata od lat. SPIRARE ‘disati’, mogu}eg onomatopejskog porekla (DELI 1254–1255; DEI 3595; REW ‡ 8158; de Vaan 581).  U govorima Crne Gore posvedo~en je i oblik {pirit ji. Boka (Lipovac- Radulovi} I), Budva i Pa{trovi}i (Lipovac-Radulovi} II), Uskoci (Stani}). {piritijera {piritijera f. ‘kuvalo na {pirit’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. spiritiera ‘kuvalo na {piritus’ (Skok 3: 410 s.v. {pirit; Musi} 251).  It. re~ derivat od it. spirito, za etim. v. {pira.  U dubrova~kom govoru posvedo~en je oblik spiritjera Dubr. (Bojani}/Trivunac), u kome nije do{lo do prelaza rom. s u s.-h. {. {pirun {pirun m. ‘predwi izo{treni deo ~una’ Crmnica (Mileti}), Zeta(Ba{anovi}-^e~ovi}). — (RJA).  Od ven. speron, spiron ‘mamuza, ostruga’ (Boerio 687) (Vinja 3: 233).  Ven. re~ od frn~. sporo ‘id.’ (DELI 1249; DEI 3587; REW ‡ 8130a). 315  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. {ponda {ponda f. ‘rub, ivica, strana’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. sponda ‘ivica; obala’ (Lipovac-Radulovi} I 337).  It. re~ od lat. SPONDA(M) ‘ivica kreveta’, ie. porekla (DELI 1256; DEI 3599; REW ‡ 8170; de Vaan 582).  U govoru ji. Boke posvedo~en je romanizam {pondat ‘pribli`iti’ (Lipovac-Radulovi} I), u vezi s it. sponda. {porak {porak, -rka, -rko ‘gadan’ Crmnica (Mileti}), ‘prqav, neuredan’ Wegu{i (Ota{evi}), {pork ‘prqav’ Stara CG (Pe{ikan); imenice {porka f. ‘prqav{tina, pra{ina’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), {porkuqa f. ‘neuredna `ena’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Od it. sporco ‘prqav’(Skok 3: 410 s.v. {porak; Musi} 251; Lipovac-Radulovi} I 338).  It. re~ od lat. SPURCU(M) ‘ne~ist’ (DELI 1257; DEI 3600; REW ‡ 8193).  U obliku {porak javqa se nepostojano a, {to je ~esta pojava me|u romanskim pozajmqenicama. {punga {punga f. ‘spu`va, sun|er’ Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}). — {ponga (RJA).  Od ven. sponga ‘spu`va’ (Skok 3: 314 s.v. spu`va; Musi} 251; Lipovac- Radulovi} I 337). 316  Ven. re~ je gr~kog porekla (REW ‡ 8173).  U boke{kim govorima posvedo~en je oblik {ponga (Lipovac-Radulovi} I), (Lipovac-Radulovi} II), (Musi}).  Romanizam spengati ‘otrti sun|erom, spu`vom’, posvedo~en u primorskim govorima, nastao je ukr{tawem ven. sponga i lat.-rom. EXPINGERE (Skok l.c.; Ligorio 2014). {tanga {tanga f. ‘poluga, {ipka’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Od it. stanga ‘{ipka’ (Skok 3: 411–412 s.v. {tanga; Lipovac-Radulovi} I 313).  It. re~ je germ. porekla (DELI 1267; REW ‡ 8227).  U boke{kim govorima posvedo~en je oblik stanga (Lipovac-Radulovi} I), (Lipovac-Radulovi} II), u kome nije do{lo do prelaza rom. s u s.-h. {. {tacijun {tacijun m. ‘stanica’ Crmnica (Mileti}); tako|e {tacion Wegu{i (Ota{evi}); i {tacija f. Zagara~ (]upi}i). — (RJA).  Od it. stazione ‘stanica’ (Skok 3: 323–324 s.v. sta~un; Musi} 252; Lipovac- Radulovi} I 338).  U~ena re~, od lat. STATIONE(M) ‘mesto zadr`avawa’, derivata od lat. STARE ‘stajati’, ie. porekla (DELI 1270; REW ‡ 8234; de Vaan 589–590).  U dubrova~kom govoru posvedo~en je oblik stacijon Dubr. (Bojani}/Trivunac), u kome nije do{lo do prelaza rom. s u s.-h. {. 317 {tiva {tiva f. ‘sloj, mesto s tankim kamenim naslagama’ Wegu{i (Ota{evi}); denominal {tivat impf. ‘slagati, sabijati’ ib. (id.). — (RJA).  Od ven. stiva, stivar ‘slo`ene stvari’, ‘sabiti’ (Boerio 704, 705) (Vinja 3: 236).  Ven. re~ od lat. STIPARE ‘sabiti’, ie. porekla (DELI 1276; REW ‡ 8263; de Vaan 588).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. {tikadenta {tikadenta f. ‘~a~kalica’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. steccadenti (inv.) ‘~a~kalica’ (Lipovac-Radulovi} I 339).  It. re~ slo`enica od it. stecca ‘letva; udlaga’, gotskog porekla i it. denti ‘zubi’, od lat. DENTE(M), ie. porekla (DELI 324, 1270–1271; DEI 1248, 3624; de Vaan 166–167).  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima kontinentalne Crne Gore. {trambav {trambav, -a, -o ‘kao zvrk’ Wegu{i (Ota{evi}). — {trambast (RJA).  Od it. strambo, ven. strambo ‘pokvaren; neobi~an’ (Skok 3: 417 s.v. {tramb; Musi} 252; Lipovac-Radulovi} I 340).  It. re~ od poznolat. STRAMBU(M), prema kllat. STRABU(M) ‘pokvaren; zrikav’ (DELI 1283; DEI 3648; REW ‡ 8281). 318  U govoru ji. Boke posvedo~ena je hibridna tvorenica {trambowa ‘osoba neuredna, nastrana, tvrdoglava‘ (Lipovac-Radulovi} I), u kojoj je na stranu osnovu dodat s.-h. sufiks -owa. {trapac {trapac, -pca m. ‘brzina, `urba’ Wegu{i (Ota{evi}), {trapac ‘zamoran rad, naprezawe, napor, trud; dugo pe{a~ewe’ Vasojevi}i (Bori~i}); i sa s-: strapac m. ‘kriti~na situacija’ Stara CG (Pe{ikan). — (RJA).  Od it. strapazzo ‘mu~ewe, napor’ (Skok 3: 417 s.v. {trapac; Musi} 253; Lipovac-Radulovi} I 340).  It. re~ deverbal od it. strapazzare ‘mu~iti; ne voditi ra~una’, nerazre{enog porekla (DELI 1282–1283; DEI 3649–3650).  U govoru Dubrovnika i Stare CG posvedo~en je oblik strapac (Bojani}/Trivunac) / strapac (Pe{ikan), u kome nije do{lo do prelaza rom. s u s.-h. {.  Postavqa se pitawe da li je zavr{etak poistove}en sa doma}im sufiksom -ac gde je a nepostojano, up. stramac, cukar. Npr. u re~niku Wegu{a i Mojkovca nalazimo {trapac, -pca, {to navodi na zakqu~ak da je do pomenutog poistove}ivawa najverovatnije moglo do}i. {traca {traca f. ‘krpa za ~i{}ewe poda i sl.’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Od ven. strazza, strazzo ‘par~e iskori{}ene tkanine’ (Boerio 713) (Vinja 3: 236). 319  Ven. re~ deverbal od ven. strazzar ‘iskidati u komade’, od vlat. *EXTRACTIARE, slo`enice od lat. prefiksa EX- i vlat. TRACTIARE, od lat. TRACTUS, part. pas. od lat. TRAHERE ‘vu}i’, nerazre{enog porekla (DELI 1280–1281; DEI 3647; REW ‡ 2692; de Vaan 626–627).  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima kontinentalne Crne Gore. {triga {triga f. ‘ve{tica’ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘id., prepredena `enska osoba’ Plav i Gusiwe (Rekovi}), ‘prgava, quta, opasna `enska osoba’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996); glagoli za{trigat pf. ‘op~initi’ Wegu{i (Ota{evi}), u{trigat pf. „za~arati, baciti vraxbineŒ ib. (id.) ¢ u{triga f. ‘vraxbina’ ib. (id.); tako|e {trigna f. ‘`ena poganog jezika i nekontrolisanog pona{awa’ Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), ‘prgava, quta, opasna `enska osoba’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996); i sa s-: striga ‘ve{tica’ Zagara~ (]upi}i); imenica strigo{a f. ‘striga (v.)’ ib. (id.); tako|e strigna ‘`enska osoba o{trog jezika’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), ‘id., ve{tica’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Crmnica (Mileti}, bez zna~ewa). — (RJA).  Verovatno dalm.-rom. leks. ost. od lat. STRIGA(M) (Ligorio 2014, sa pregledom starije literature).  Lat. STRIGA(M) narodne varijate lat. STRIX, STRIGIS ‘no}na ptica’ (DELI 1285; REW ‡ 8308).  U govoru Uskoka posvedo~eni su oblici {trigqa / {trigna (Stani}), sa umetnutim suglasnicima -q-/-n-. 320  Oblik {trega bio bi italijanizam, od it. strega (Ligorio 2014). {tuk {tuk m. ‘kit, ~etka’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Od it. stucco ‘ukrasni gips’ (Skok 3: 419 s.v. {tuk; Musi} 253; Lipovac- Radulovi} I 342).  It. re~ od longobardskog stuhhi ‘kora’ (DELI 1290; REW ‡ 8327).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti.  U ovom romanizmu uo~en je interesantan semanti~ki pomak sa ‘ukrasni gips’ (rezultat) na ‘kit, ~etka’ (sredstvo). {tukaq {tukaq, -kqa m. ‘kost sa suvim mesom koje ostane na woj nakon rezawa krtine’ Wegu{i (Ota{evi}).  Od it. stucco ‘ukrasni gips’, putem metafore (Skok 3: 419 s.v. {tuk).  Za etim. v. {tuk.  Leksema nije posvedo~ena u drugim govorima Crne Gore. {ugaman {ugaman m. ‘pe{kir’ Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}). — (RJA).  Od ven. sugaman, it. asciugamano ‘pe{kir’ (Skok 3: 421 s.v. {ugati; Musi} 254; Lipovac-Radulovi} I 343).  Ven. / it. re~ slo`enica od ven. sugar, it. asciugare ‘osu{iti’, od poznolat. EXSUCARE ‘izvu}i sok’ i ven. / it. mano ‘ruka’, ie. porekla (DELI 78; DEI 317; REW ‡ 3072; de Vaan 363–364). 321  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. {ufigat {ufigat, -am impf. ‘dinstati, pirjati’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Od ven. sofegar ‘ugu{iti’ (Boerio 670), sofego ‘jak plamen’, tr{}. sofigo, sofigaz ‘vow, nesnosna vru}ina’ (Vinja 3: 241).  Ven. / tr{}. re~ od lat. SUFFOCARE ‘id.’ (DELI 1220; DEI 3663, 3526; REW ‡ 8431).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. {uvit {uvit m. ‘tavan’ Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), ‘plafon’ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), {uvit Bjelopavli}i (]upi}); denominal {uvitat pf. ‘potavaniti’ Stara CG (Pe{ikan); i sa f-: {ufit ‘tavanica od dasaka’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘tavan’ Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), {ufit ‘plafon’ Bjelopavli}i (]upi}). — {ufit (RJA).  Od it. soffita, soffitto ‘plafon; tavan’ (Skok 3: 357 s.v. sufit; Musi} 254; Lipovac-Radulovi} I 342).  It. re~ od vlat. *SUFFICTU(M), varijante kllat. SUFFIXU(M), par. pas. od lat. SUFFIGERE ‘prekriti’, derivata od lat. FIGERE ‘pripojiti, pribosti’, ie. porekla (DELI 1220; DEI 3526; de Vaan 219). 322  U obliku {uvit do{lo do prelaza f > v, najverovatnije pod uticajem isto~nohercegova~kih govora u kojima se glas f ne izgovara, v. Musi} 87. {u{ta {u{ta f. ‘opruga’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), ‘opruge na krevetu na koje se stavqa du{ek’ ib. (id.), ‘metalni krevet sa ~eli~nim oprugama umesto podnica’ ib. (id.), ‘krevetski feder’ Zagara~ (]upi}i), ‘vrsta kop~e iz dva dela koji se zakop~avaju utiskivawem, driker’ Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996), ib. (Bori~i}), Plav i Gusiwe (Rekovi}), ‘{nala, ukosnica’ Spi~ (Popovi}/Petrovi}). — (RJA).  Od it. susta ‘dr{ka; opruga’ (Skok 3: 424 s.v. {usta; Vinja 3: 201; Musi} 254; Lipovac-Radulovi} I 343).  It. re~ od lat. SUSCITARE ‘podi}i’, derivata od lat. CIEO ‘pomeriti’, ie. porekla (DELI 1301; REW ‡ 8482; de Vaan 113–114).  U dubrova~kom govoru posvedo~en je oblik {usta (Bojani}/Trivunac), u kome nije do{lo do prelaza rom. s u s.-h. {. {u{ur {u{ur m. ‘{apat, {u{aw’ Wegu{i (Ota{evi}). — (RJA).  Od it. sussuro, sussurro ‘{apat’ (Skok 3: 367 s.v. su`ur; Vinja 3: 242; Musi} 254; Lipovac-Radulovi} I 344).  U~ena re~, od lat. SUSURRU(M), ie. porekla (DELI 1301; REW ‡ 8490a; de Vaan 602–603).  Leksema posvedo~ena i u drugim govorima Crne Gore i Jadrana, bez fonetskih varijanti. 323 III ZAVR[NA RAZMATRAWA 1. Hronolo{ka stratifikacija korpusa Jedan od osnovnih ciqeva ove studije bila je hronolo{ka stratifikacija materijala, odnosno odre|ivawe kom sloju romanizama pripadaju razmatrane pozajmqenice. Pri razlikovawu slojeva kori{}eni su, kada god je to bilo mogu}e, formalni kriteriji, utemeqeni u Tekav~i} 1976. Tako Tekav~i} (1976: 37) razlikuje tri romanska sloja – najstariji, vulgarno-latinski, tj. latinsko-romanski (do cca VIII–IX v.), dalmatski (od cca IX do cca XII–XIII v., u Dubrovniku i na Krku i kasnije) i mleta~ki (od XIII v. nadaqe). U ovoj studiji bavili smo se dvama slojevima – dalmatskim, tj. dalmatoromanskim i mleta~kim, tj. venecijanskim, i uvrstili tako|e novije pozajmqenice iz italijanskog kwi`evnog jezika (tzv. toskanizme), drugih dijalekata italijanskog, kao i re~i iz drugih romanskih jezika (francuskog, rumunskog itd.), dok je najstariji sloj ostao van okvira ovog istra`ivawa. Tekav~i}evi kriteriji stratifikacije su pre svega fonolo{ki, uz dva morfolo{ka. Najva`niji fonolo{ki kriterij jeste razvoj intervokalnih bezvu~nih okluziva. Balkanski latinitet, sredwa i ju`na Italija, verovatno i najstariji romanski sloj u Istri ~uvaju bezvu~ne okluzive, dok ih sever Italije i zapadna Romanija sonorizuju, t.j. latinske foneme /p t k s/ ~uvaju se na prvoj teritoriji, gde spadaju predvenecijanski slojevi, kao /p t k s/, dok na drugoj, ~iji je deo venecijanski sloj, prelaze u /v d g z/ (v. op. cit. 38). Na primeru dvaju 324 toponima Cavtat – ^edad, gde oba vode poreklo od lat. CIVITATE(M), mo`e se primeniti pomenuti kriterij – Cavtat zbog o~uvawa bezvu~nog okluziva pripada starijem sloju, dok ^edad, sa sonorizovanom fonemom, pripada novijem sloju. Drugi bitan kriterij jeste refleks velara /k, g/ pred predwim vokalima. Ukoliko nije do{lo do romanske palatalizacije, slovenski supstitut je /k/ ili /ts/, odnosno na primeru para Cavtat – ^edad, Cavtat pripada starijem, dalmatskom sloju zbog o~uvanog velara (Sloveni su ~uli *kivitate(m), ~emu je u wihovim ustima usledio razvoj ki > câ, po drugoj palatalizaciji), dok oblik ^edad spada u noviji sloj sa palatalizacijom k > ~ izvr{enom ve} u predslovenskom izgovoru (v. Tekav~i} 1976: 40). Zna~ajan kriterij je i refleks grupe /ty/. U starijem sloju pozajmqenica slovenski refleks je /~/, npr. BRATTIA(M) > Bra~, dok je u novijem naj~e{}e /ts/, npr. toponim Paloc na Bra~u. Fonolo{ki kriterij je i slovenska metateza likvida, proces koji je zavr{en krajem ranog sredweg veka tako da poma`e pri razdvajawu dvaju najstarijih slojeva. U najstarijem sloju prisutna je metateza, npr. ALBONA(M) > Labin, dok je u dalmatskom nema, npr. SILVA(M) > Silba (v. op. cit. 42). 12 Jedan od kriterija je i refleks latinskog /u/, koji je u najstarijem sloju /i/, npr. SALONA(M) > Solin, u venecijanskom /u/, npr. Veruda, dok dalmatski pokazuje vi{e slojeva zamene, za koje nije jasno da li se razlikuju hronolo{ki ili regionalno (op. cit. 43–44). Slede}i kriterij je refleks diftonga /aw/, koji se ~uva u isto~noj Romaniji, dok 12 Tu se metateza mogla odigrati preko vlat. SELVA, gde bi tautosilabi~no el dalo le, dok bi tautosilabi~no il dalo pri ranom slovenskom preuze}u âl {to bi se daqe preko l razvilo u u. 325 ga zapadna, u najve}em broju govora, monoftongizuje (Tekav~i} 1976: 45–46). Tako }e predvenecijanske pozajmqenice imati refleks /av/ ili /ov/, npr. LAURANA(M) > Lovran, dok }e venecijanske imati /o/, npr. AURATA(M) > orada. Kriterij koji se temeqi na vokalizmu je i refleks latinskih vokala /i/ i /u/. U starijim pozajmqenicama su se reflektovali slovenskim mekim odnosno tvrdim poluglasom â, ã koji se onda u srpsko-hrvatskom izjedna~io u ê (stsrp. pisano â) pa se ili ozvu~io u /a/ (u tzv. jakom polo`aju), npr. CIVITATE(M) > Câvâtatã > Cavtat, dok je refleks u venecijanizmima /i/, /e/, odnosno /u/, /o/, npr. Pe{kera, Pi{kera od PISCE(M) ‘riba’ (v. op. cit. 46–47). Razvoj sekvence /an/ ili /on/ + suglasnik tako|e je jedan od kriterija. Starije pozajmqenice imaju refleks /u/ na teritoriji gde psl. nazal *o daje /u/, a /o/ gde psl. /o/ daje /o/, npr. Supetar, Sutivan od lat. prideva SANCTU(M), dok se u novijim sekvenca /an/ ~uva, npr. [an Grgur (op. cit. 47). Utvr|ivawe dvaju predvenecijanskih slojeva mo`e se temeqiti na fonolo{ko-morfolo{kom kriteriju refleksa ilirskolatinskog sufiksa -ONA (op. cit. 48). Posledwi, i jedini, morfosintakti~ki kriterij jeste rod toponima. U najstarijem sloju `enski rod zamewen je mu{kim, npr. ROMA(M) > Rim, u venecijanskom ostaje nepromewen, npr. Fa`ana, dok slu~aj dalmatskog zadaje probleme (v. op. cit. 50). Tekav~i}evim kriterijima stratifikacije Ligorio je u svojoj doktorskoj disertaciji (v. Ligorio 2014) pridodao tri nova: tip zamene latinsko-romanskog E, tip refleksa deminutivnog sufiksa -ULU i status s.-h. kvantiteta u latinsko-romanskoj otvorenoj penultimi. 326 Pitawem stratifikacije mla|ih slojeva romanskih pozajmqenica, tj. pozajmqenica iz furlanskog, venecijanskog i kwi`evnog italijanskog u slovena~kom jeziku bavio se [ekli (v. [ekli 2013). On razlikuje tri tipa kriterija – leksikolo{ki (isto zna~ewe jedne re~i se u romanskim jezicima i dijalektima iskazuje fonetski i tvorbeno razli~itim leksemama, npr. sln. komedon ‘lakat’ < furl. comedon, ven. comedon; it. gomito), semanti~ki (izvorno ista leksema u romanskim jezicima i dijalektima ima razli~ita zna~ewa, npr. sln. nar. novic ‘mlado`ewa’ < ven. novizo ‘id.’; it. novizio ‘novina, novost’) i fonetsko-fonolo{ki (izvorno ista leksema u romanskim jezicima i dijalektima ima razli~it fonetski lik, {to je posledica fonetskih promena u okviru razvoja romanske re~i, npr. sln. glandola : gjandola ‘`lezda’ < furl. glandule : it. ghiandola) (v. [ekli 2013: 300). Na osnovu predo~enih kriterija, u ve}ini slu~ajeva mogu}e je precizirati romanski predlo`ak. Me|utim, kod izvesnog broja re~i odre|ivawe porekla mo`e biti ote`ano, ukoliko nema fonetskih, morfolo{kih ili semanti~kih razlika izme|u mogu}ih romanskih predlo`aka, v. npr. abit, bevanda, kalat itd. U narednim paragrafima prikazana je stratifikacija romanizama razmatranih u ovoj studiji. Pored odre|ivawa hronolo{kog sloja, dodatan uvid u presek trenutnog stawa pru`a i broj~ani status svakog pojedina~nog tipa romanizama, koji ukazuje na intenzitet uticaja svakog od romanskih jezika i dijalekata koji su bili u kontaktu sa narodnim govorima Crne Gore. 327 1.1. Pozajmqenice iz dalmatoromanskog Pozajmqenice iz dalmatoromanskog, tj. dalmatoromanski leksi~ki ostaci spadaju u starije slojeve romanizama na Balkanu. Termin dalmatoromanski obuhvata „ potencijalno mla|i sloj predmleta~ke roman{tineŒ (v. Ligorio 2014). Dalmatski jezik razvio se iz latinskog u periodu vi{evekovne simbioze Romana i Slovena na Jadranu i wegov period kulminacije mo`e se smestiti „ ‰…Š otprilike u doba hrvatskih vladara i ne{to poslije togaŒ (Tekav~i} 1976: 36).13 Zbog oskudnosti izvora, nije uvek mogu}e razgrani~iti dalmatski sloj od najstarijeg, vulgarno-latinskog. Nestanak autohtonog dalmatskog govora mo`e se smestiti u period XII– XIII v. na najve}em delu wegove teritorije i ne{to kasnije u Dubrovniku (XV v.) i na Kor~uli (XIX v.). Za izumirawe ovog govora bila su presudna dva faktora – prodirawe slovenskog jezika sa kopna i sve ve}i uticaj Venecije i venecijanskog dijalekta sa mora. Pozajmqenice iz dalmatskog, odnosno dalmatoromanskog ~ine zna~ajan deo na{eg korpusa. U gra|i ekscerpiranoj za potrebe ove studije posvedo~eno je ukupno 37 dalmatoromanskih leksi~kih ostataka – bolanya, gravaqa, dondo, dublijer, kadu~, kamastre, kapula, ka~a, kempa, kiqan, kimak, kubla, lencun, liksija, lopixa, lukijerna, mara~, ma{kuq, mrgin, mulo, murva, pawega, 13 Detaqnije o dalmatskom v. npr. Bartoli 1906; Mulja~i} 1962, 1964, 1970. Po{to su i Srbi, naseqeni u VII v. n podru~ju rimske provincije Dalmacije, bili izlo`eni istim uticajima, primewen na wih taj kriterij obuhvatao bi najve}i deo prednemawi}kog perioda (VII–XI v.). 328 pipun, podumenta, popica, prigat, prosuqa, skriwa, surgat, tigla, trmun, un~a, fibla, cimina, {ipun, {krapa, {triga. Kod nekoliko re~i ostaje otvoreno pitawe porekla – leksema vala mo`e biti ili dalmatoromanski leksi~ki ostatak od lat. VALLES ili, prema drugom tuma~ewu, ~ist italijanizam, od it. valle ‘dolina, uvala’; 14 leksema vida verovatno vodi poreklo od ven. vida ‘{raf’, ali je ostavqena mogu}nost da ovaj oblik u govorima Boke poti~e iz dalmatoromanskog, s obzirom na to da je ozvu~ewe okluziva posvedo~eno i u dalmatskom i u venecijanskom, te ovaj kriterij stratifikacije ne mo`e doprineti razre{ewu etimologije; leksema ofendit je najverovatnije pozajmqenica iz dalmatoromanskog, od lat. OFFENDERE, ali predlo`ak mo`e biti i it. offendere; leksema star mo`e biti ili pozajmqenica od ven. staro ili relikt iz dalmatoromanskog, od lat. SEXTARIU(M); leksema {piwa verovatno vodi poreklo od it. spina, ali se ostavqa i mogu}nost da je ona dalmatoromanski ostatak od lat. SPINA(M). 1.2. Venecijanizmi Venecijanizmi, tj. pozajmqenice iz venecijanskog dijalekta u govore Jadrana prodirale su sa nastankom i {irewem Mleta~ke republike. S ja~awem wene mo}i kao pomorske i trgova~ke sile govor Mletaka utemeqio se kao svojevrsna lingua franca Jadrana. Kolonijalni venecijanski (venezian de la de mar) 14 Za re{avawe ove dileme bilo bi korisno detaqno ispitivawe glasovnog lika drugih ~lanova u toponomasti~kim sintagmama tipa Vallis Longa > Valonga (Rab), Vallis de nuce > Valdanos (Ulciw); u prvom primeru izostanak prelaza on > o > u odnosno o > u ukazivao bi na poznije slovensko preuze}e, u drugom bismo imali romansku palatalizaciju (~ > alb. s). 329 javio se kao posledica mleta~ke kolonizacije od XI v. nadaqe i potrajao je skoro do dana{wih dana, ostaviv{i veliki broj apelativa i toponima u slovenskim govorima Jadrana i zale|a. 15 Venecijanizmi ~ine drugu najve}u grupu romanskih pozajmqenica u ovoj studiji; posvedo~eno je ukupno 153 re~i poreklom iz ovog dijalekta – avertit, aku`a, alavertit, alavija, alamaka, armadura, arsenao, bagatela, bagulin, bajun, bakalaj, baketun, batifoga, ba{tun, bix, bi{a, boca, bocun, brzola, brokva 1 , brokva 2 , bronzin, bronsa, bubaxin, bu`a, butarga, vali`a, vapor, vardat, veladun, velud, vera, galijot, garofan, gratat, grego, gre{pa, deboto, dezvijat, destezan, destregat, deferenca, duperat, imbuq, intopat, intrat, i{empijat, kadena, ka`in, kain, kamara, kambrik, kami`ot, kanavaca, kantinela, karijega, kolur, kornix, kotula, ku`ina, kumpar, lamarin, lambek, lampat, lembo, lentra, maragun, marenda, marcat, macakan, macat, ma{kara, medik, medi`ina, mobiqe, mudante, napulijon, nijanka, orma, o}ale, panceta, parakan, parangal, patakun, pever, pelica, piwata, pirija, pirun, pi{arola, ponat 1 , ponta, pofrajat, prezentat, rakamat, re{pet, ro(n)dulica, rokelo, sekat (se), sigur, si}, skoranca, sku`at, stimadur, stramac, su(m)pre{, tavaja, tavajul, talijer, telera, te}a, tornaleta, travesa, }akarat, }akulat, }eto, }ikara, fameqa, fawela, faxola, fa{in, fijomanat, fijuba, francez, frkadela, frwoka, frontin, cijera, cok, coto, cukun, 15 Detaqnije o venecijanskom dijalektu i dostupnoj literaturi v. [ekli 2013: 299–300. 330 {egac, {egun, {kalcakin, {kancija, {kawat, {kaf, {pawa, {pirun, {punga, {tiva, {traca, {ufigat. Kod odre|enog broja romanizama nije mogu}e sa sigurno{}u utvrditi da li poreklo vode od venecijanskog dijalekta ili italijanskog kwi`evnog jezika, jer fonetske, morfolo{ke ili semanti~ke razlike ne mogu ukazati na nesumwivi predlo`ak. Takvih je re~i u ovoj studiji 63; kod svake je nazna~eno mogu}e dvojako poreklo – abit, avancat, anci, arija, balota, banak, bandat, bandera, banduwat, barbakan, barelo, bastat, bafa, bevanda, bi}erin, bru{kin, bulin, bura, butiga, vesta, gazete, goba, demixana, denigat, despek, kalat, kamarin, kantun, ka{un, list, ma}a, macola, mot, mrnar, mural, mutat, pa{ada, pjaca, ponat 2 , portik, portun, ri{}at, roba, skalat, skapulat, taraca, tiraka, tringo, fakin, farabut, fjondra, fortuna, fregat, funda}, cikva, cukar, {ega, {ija, {ijun, {kartoc, {kvadra, {trambav, {ugaman. 1.2.1 Drugi italijanizmi (toskanizmi, furlanizmi ...) Pored venecijanizama, u s.-h. govorima posvedo~en je veliki broj re~i iz italijanskog kwi`evnog jezika (tzv. toskanizmi), kao i iz drugih dijalekata italijanskog jezika. Najve}u grupu romanizama u na{em korpusu ~ine upravo toskanizmi, koji su u s.-h. govore prodrli putem direktnih kontakata s obeju strana Jadrana (uticaj toskanskog bio je zna~ajan posebno u Dubrovniku, gde je bio poznat i tzv. ‘tosco raugeo’, v. Tekav~i} 1976: 36) i tako|e putem kulturnog pozajmqivawa. 331 Posvedo~enih toskanizama u ovoj studiji ima 324 – abadat, abitavat, abukat, avizat se, akomodat se, akonto, akordat se, alabanda, alagramento, arivat, atento, afidevit, bala 1 , balancan, balat, banda 1 , banda 2 , bawat se, barka, bataleon, ba{amenat, ba{etan, bekacin, bestija, bestimat, be{it se, be{kot, bilik, Biqarda, bira, Bokez, bokal, bokun, botiqa, brdun, bregadir, bre{ka, bru{ket, bula, bulat, burdeq, bustin, bu}e, vagabund, va`, vakanca, vel, veranda, verdura, ve{tit, vija|, volat, Gabela, galeta, garabin, garbun, gafa, gvantijera, gvardija, godimenat, goma, grad, gradela, gracija, griqa, gulozan, gumarabika, gurla, gust, dacija, dewat, di{par, dogana, duzina, dumidaca, duo, durat, |elozan, |ile, |ir, |ita, |ornale, |usto, erat, `bir, zepe, izventat, inkanat, jaketa, jaketun, kale{in, kalceta, kamarijera, kapabanda, kapara, kapac, kapelin, kapetan, kapot, kapric, kare, kareta, karikat, kariola, karoca, kartolina, karto~, kastig, Kastio, kastrit, katram, ka{eta, kvadar, kvarat, kvartat se, kvatro, kola, kolana, kolarina, kolet, komodan, komun, konat, kontat, konten, kontrat, kontrina, kontumac, koram, korda, kordela, kordun, koret, korota, kotroban, ko{et, kredenca, krepat, kumpanija, kuneta, kura`, kur|ela, kuriozan, kufin, ku{in, lama, lampadina, lapis, lastika, levanat, le{, liberat se, libro, liver, lima, lonxa, lumbarda, lumbrela, lumer, lu{trat, qemozina, majelika, makiwa, manina, mankat, manteq, mafija, mac, maca, ma{tral, mentovat, mizerija, minoranca, miritat, movit se, montat se, mostra, mrmorit, mu{keta, navigat, nakon~at, nove, oburlati, 332 okurit, oto, ofitat, o{ponde, pak, pala, palac, palenta, parapet, parta, partit, pasa|, pasaporat, pasarelo, pasat, pati{paw, pa{ta{uta, pedenca, pezat, pewel, petrolija, piqugat, pitura, pjadela, pjat, poveretan, polpeta, pomidora, pontura, porat, pori luk, portela, pre{a, provat, pulenat, puntina, putana, rabijatan, raca, ra{pa, resto, re{tela, riva, rizik, ronketa, ru{pa, saket, serva‰vŠat, sete, skala, skalin, solad, sta|un, stimat, sudit, su(m)pijerna, su}edit, tabak, tabakera, takulin, tela, tempija, tentat, timun, tokat, trabakula, traversa, tramontana, trapula, tre, tuto, }apat, u`anca, ultimo, uno, ura, ufisat, falso, fanat, faculet, fa{a, febra, fermat, feta, fe{ta, fijurin, fjok, foj, fortica, forca, franak, franca, fre{ak, frut, frutijera, fuma, -fundat, furba, furmina, capa, capun, cekin, cikvantin, cokule, ~avao, xardin, xupa, {al, {esan, {ilok, {imija, {kalowa, {kaqa, {kampat, {karpina, {katula, {koq, {krofule, {kudela, {kur, {kura, {oka, {orak, {pag, {pawolica, {pija, {pira, {piritijera, {ponda, {porak, {tanga, {tacijun, {tikadenta, {trapac, {tuk, {tukaq, {uvit, {u{ta, {u{ur, od kojih dva vode poreklo od staroitalijanskih oblika – karitad i lastra. U korpusu su posvedo~ena i dva furlanizma 16 – vagan i ko}eta, kao i jedna re~ mogu}eg furlanskog porekla – tavulin. Kod nekih romanizama nije mogu}e odrediti iz kog od govora severne Italije vode poreklo, jer su posvedo~eni u 16 Detaqnije o furlanskom i dostupnoj literaturi v. [ekli 2013: 295–298. 333 vi{e wih, a izvestan broj nalazi se i u italijanskom kwi`evnom jeziku; tih je re~i dvanaest – balin (it. i tr{}.), brage{e (ven. i furl.), dreto (ven. i furl.), kastradina (ven. i tr{}.), krijanca (it., ven. i tr{}.), makarule (ven., furl. i it.), mulegin (tr{}. i ven.), paletun (it. i furl.), pawok (furl., tr{}.-ven.), pr`un (ven., furl. i istro-rom.), prokaradur (ven. i furl.), salix (ven. i furl.). Jedna leksema poti~e iz tr{}anskog govora – cima, a jedan romanizam vodi poreklo iz govora ju`ne Italije – kotroba. Predlo`ak lekseme si~ija je stlomb. secea, ali je ona u s.-h. govore u{la preko venecijanskog dijalekta. U gra|i su zabele`eni i romanizmi kod kojih nije mogu}e precizno odrediti iz kog su od severnoitalijanskih dijalekata primqeni u s.-h. govore, jer su u istom obliku posvedo~eni u ve}ini tih dijalekata. Takvih je re~i deset – baraba, berekin, bru{tulin, buganci, velada, geta, rumetin/frumetin/urmetin, fure{ti, {kaw, {pedat. 1.3. Romanizmi drugog porekla (galicizmi, pozajmqenice iz rumunskog, balkanskog rumunskog (vla{kog), katalonskog, albansko posredstvo) U na{em korpusu posvedo~ene su i pozajmqenice koje vode poreklo iz drugih romanskih jezika i dijalekata, pre svega od francuskog i rumunskog. Zabele`enih galicizama u gra|i ima osam – apa{, baga`, bilet 17 , brazletna 18 , `aket, `andar, kvartir, paleta. Galicizmi su u s.-h. jezik ulazili 17 Oblici sa -q- vode poreklo od it. biglietto. 18 U slu~aju romanizma brazletna ne iskqu~uje se mogu}nost nema~kog posredni{tva, na {ta ukazuje zavr{etak -na, iz nema~ke deklinacije (v. Klajn 1998 : 81). 334 direktno ili preko jezika-posrednika, naj~e{}e nema~kog, i smatraju se najbrojnijom grupom romanizama u standardnom jeziku (Klajn 1998: 77–78). Posvedo~ena su tri romanizma poreklom iz rumunskog u govorima Stare Crne Gore i Brda – bala2, kostura, franzela. Rumunski uticaj danas je ipak najvidqiviji u toponimima, kao i u mawem broju re~i posvedo~enih u dijalektima i argoima (v. Klajn 1998: 87). 19 Romanizam velenca predstavqa balkansku re~ katalonskog porekla, verovatno od prideva Valenciana. U slu~aju lekseme frus mogu}e je albansko posredstvo, a ~ak se ne iskqu~uje mogu}nost da je re~ albanskog, a ne romanskog porekla – s.-h. oblik se bez problema mo`e izvesti iz alb. fruth (interdentalni spirant th obi~no u na{im izgovoru daje s), dok sa it. flusso postoje i semanti~ki i fonetski problemi. Kod lekseme gurla ostavqena je mogu}nost da se mo`e raditi i o povratnoj pozajmqenici iz alb. *gerla < slov. *gãr(d)lo. Albanski uticaj mogu} je i u liku bagateqa, zbog ~iwenice da je leksema u ovom obliku posvedo~ena i u kosovskim govorima. 1.4. Ostalo Izvestan broj re~i u razmatranoj gra|i pretrpeo je odre|ene promene nakon preuzimawa u s.-h. govore ili se na neki drugi na~in izdvaja od prethodno opisanih kategorija romanizama, te su one sme{tene u poseban odeqak. 19 Detaqnije o istra`ivawu rumunskog elementa u s.-h. jeziku, na materijalu Skokovog re~nika, v. Gamulescu 1983. 335 Nekoliko romanizama izvedeno je na doma}em terenu pomo}u s.-h. tvorbenih procesa – leksema baga{ mo`e biti doma}a izvedenica na -a{, sa promenom roda; leksema zapatat (se) je kompozit od romanizma pat; leksema largat je glagolski derivat od romanizma largo; leksema la{unit je denominal od s.-h. la{un, latinskog porekla; leksema nakomod je nastala prefiksacijom od romanizma komod. Kod tri romanizma posvedo~eno je mogu}e ukr{tawe – leksema bestragat mo`da se ukrstila sa romanizmom destregat; u leksemi mi{}elo da se pretpostaviti da je u pitawu ukr{tawe, ali nije sigurno s kojom re~ju; u leksemi {alpa do{lo je do kontaminacije s.-h. re~i {al sa it. sciarpa. Dve pozajmqenice uvr{ene su u korpus, iako imaju mogu}i latinski predlo`ak – leksema spenxat pre }e biti denominal od imenice EXPENSA ‘tro{ak’, bilo da se po|e od starijeg (dalmatoromanskog?) oblika sa o~uvanim n (it. spesa), bilo da je n sekundarno umetnuto, kako misli Skok, ali je u{la u gra|u za ovu studiju da bi se ukazalo na neta~nost etimolo{kog suda da je predlo`ak it. spendere, kako navode neki od autora; leksema frkun mo`da je u vezi s lat. FRICARE, ali f- ne odgovara pretpostavci o ranom latinizmu. U nenagla{enom prvom slogu r mo`e biti sekundarno kao u frculet, te nije iskqu~ena veza sa fakin. Kod dveju leksema javqa se problem semantike – leksema torijun mo`e se formalno izvesti od it. torrione, ali razvoj zna~ewa nije jasan; leksema 336 {kuribanda imala bi, prema formalnim kriterijima, kao predlo`ak it. scorribanda, ali nema zna~ewskog poklapawa, te je iz tog razloga predlo`ena nova mogu}nost, spoj it. scuro i it. banda. Leksema bastadur u vezi je sa romanizmom bastati, ali nije posvedo~en wen odgovaraju}i direktan predlo`ak iz italijanskog jezika. Leksema ogra{it se nema sigurnu romansku etimologiju; mogu}e je i weno praslovensko poreklo. 20 2. Fonetsko-morfolo{ka analiza razmotrene gra|e 2.1. Fonetska adaptacija romanizama U okviru fonetske adaptacije razmatrane su vokalske i konsonantske promene posvedo~ene u romanskim pozajmqenicama iz govora Stare Crne Gore i Brda, a izvr{eno je i pore|ewe u odnosu na romanizme posvedo~ene na Primorju, kao i romanizme iz isto~nohercegova~kih kontinentalnih govora. 21 Odre|en broj fonetskih promena dao je iste rezultate u gotovo svim narodnim govorima Crne Gore, dok su druge plod dijalekatskog upliva i me|udijalekatskih odnosa. 2.1.1. Vokali  Vokal a o Starije romansko kratko (nenagla{eno) a dalo je u najve}em broju slu~ajeva u s.-h. jeziku o (v. Musi} 1972: 76). U pitawu je jedna od 20 Detaqnije o ovome v. s.v. ogra{it se. 21 Detaqnije o fonetskim i morfolo{kim promenama u primorskim romanizmima v. Musi} 1972: 76–117. 337 najstarijih fonetskih promena u romanskim pozajmqenicama, koja se vezuje i za pozajmqenice iz balkanskog latiniteta, npr. s.-h. pogan < lat. PAGANUS. U korpusu je posvedo~eno nekoliko romanizama sa ovim prelazom: orma Wegu{i (Ota{evi}) < ven. armar; 22 troveza Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) / troveza Vasojevi}i (Stijovi} 1996), ib. (Bori~i}) < ven. traversa. 23 Lik po{ada javqa se u primorskim govorima, dok je u kontinentalnim zabele`eno samo pa{ada Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) < ven. possada, it. possata. o Prelaz prednaglasnog romanskog a u s.-h. e posvedo~en je u fonetskim varijetetima demixana Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) / demixana Velika (Joki}) / demi`ana Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) / demi`ana Vasojevi}i (Bori~i}) < ven. damegiana, it. damigiana; do ove promene naj~e{}e dolazi u predakcenatskom polo`aju i pod uticajem disimilacije (v. Musi} 1972: 77). 22 Ovde vaqa notirati izostanak likvidne metateze, koja se vr{ila do u IX vek, dok je promena a > o trajala koje stole}e du`e. 23 Osim a > o tu bismo imali i disimilaciju drugog r, s tim {to ne znamo da li je prethodno izvr{ena likvidna metateza er > re. Ipak treba biti oprezan {to se ti~e starine: mo`da se venecijanizam prosto naslonio na doma}e re~i tri (u slo`enicama tro-) i vezati. 338 o Prelaz romanskog a u s.-h. i, re|i u romanskim pozajmqenicama, zabele`en je u varijetetu dimixana Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Crmnica (Mileti}) / dimixana Vasojevi}i (Stijovi}) / dimixana Velika (Joki}) < ven. damegiana, it. damigiana; u primorskim govorima javqa se i oblik sa o, domi`ana (v. Musi} 1972: 77). o U obliku kopac Wegu{i (Ota{evi}) < it. capace do{lo je do sekundarnog prelaza a > o.  Vokal e o Prelaz romanskog e u s.-h. i ~esta je promena u romanskim pozajmqenicama i karakteristi~na je za primorske govore, u nagla{enom slogu npr. list < it. lesto, pred akcentom mi{kin < it. meschino (v. op. cit. 81–82). U govorima Stare Crne Gore i Brda posvedo~en je romanizam piz Crmnica (Mileti}) < it. peso, dok u glagolu pezat Wegu{i (Ota{evi}) do ove promene nije do{lo. Promena e u i uo~ena je u oblicima butiga Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}) / butiga Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i) / butiga Bjelopavli}i (]upi}) / butinga Crmnica (Mileti}) < ven. botega, it. bottega; |ilozan Wegu{i (Ota{evi}) < it. geloso; krijanca Wegu{i (Ota{evi}), Crmnica (Mileti}) / krijancija ib. (id.) < it.-ven. (tr{}.) creanza; miritat Wegu{i (Ota{evi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) < it. meritare. Treba ra~unati sa razvojem preko jata, koji je na ovom 339 terenu ponegde davao ikavski refleks (up. Ivi} 1985: 158–159); tako|e vaqa izdvojiti poziciju ispred vokala, gde jat i u jekavskim govorima daje i. o Prelaz prednaglasnog romanskog e u s.-h. a naj~e{}e se vezuje za pozajmqenice iz venecijanskog (v. Musi} 1972: 82), npr. kanavaca Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i) < ven. canevazza; mulagin Crmnica (Mileti}) / mulagin Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) / muqagin Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}) < tr{}.-ven. moleghin. U romanizmu taraca Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}) < ven. terazo, it. terrazzo mo`da je posredovao sekundarni poluglas koji se javqa na ovom terenu u primerima kao ra e ~un (v. Ivi} 1985: 160).  Vokalno r koje se mo`e javiti u romanizmima naj~e{}e je kratko, a „ nastalo je od grupe r + vokal ili vokal + r u nagla{enom slogu ili u nenagla{enom slogu pred akcentomŒ (Musi} 1972: 84). U govorima Stare Crne Gore i Brda posvedo~eni su oblici mrgin Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) / mrgiw Stara CG (Pe{ikan), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), dalmatoromanski leksi~ki ostaci od lat. MARGINE(M); 24 mrna o r Spi~ (Popovi}/Petrovi}) / mrnar Wegu{i (Ota{evi}) 24 Ukupni s.-h. refleksi polaze od *MARGIN- (up. Ligorio 2014). 340 < it. / ven. marinaro, marinajo; 25 pr`un Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}) < ven. / furl. preson; frkadela Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) < ven. forcadela; sekundarno je r u frculet Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) / frculet Vasojevi}i (Bori~i}) / frculeto Vasojevi}i (Stijovi} 1996) < it. fazzoletto, sa promenom u nagla{enom slogu ispred akcenta.  Nepostojano a ~esta je promena u romanskim pozajmqenicama; javqa se tamo gde bi stajalo i u s.-h. re~i (v. Musi} 1972: 84). Zabele`en je ve}i broj imenica i prideva u govorima Stare Crne Gore i Brda u kojima se prisutna ova pojava: godimenat Zagara~ (]upi}i) < it. godimento; inkanat Wegu{i (Ota{evi}) < it. incanto; mara~ Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), dalmatoromanski leksi~ki ostatak od lat. MARTIU(M); porat Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i) < it. porto; solad Wegu{i (Ota{evi}), solad Crmnica (Mileti}) / solat Zagara~ (]upi}i) / solat Crmnica (Mileti}) < it. soldo; una~ Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), dalmatoromanski leksi~ki ostatak od lat. UNCIA(M); fana e t Ku~i 25 Naglasak u Spi~u i Wegu{ima zagonetan je, prema marinariu(s) o~ekivalo bi se mrnar > mrnar, kao {to drugde re~ i glasi; u tim govorima zabele`eno je povla~ewe kratkosilaznog naglaska sa otvorenog zadweg sloga (Ivi} 1985: 158), ali ne i dugosilaznog sa zadweg zatvorenog sloga. 341 (Petrovi}/]eli}/Kapustina) < it. fante; {porak Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}) < it. sporco.  Pojava asimilacije e – a > < a – a posvedo~ena je u romanizmu rakam Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}) < ven. recamo. 2.1.2. Konsonanti  Prelaz labijala b u labiodental v posvedo~en je u romanizmu vi{ Zagara~ (]upi}i), vi{at ib. (id.) < ven. bissa; ostaje nerazja{weno kako je do{lo do prelaza u razmatranoj re~i.  U re~ima gur|ela Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Bjelopavli}i (]upi}) < it. cordella; {ku|ela sz. Boka (Musi}) posvedo~en je sekundarni jat i jekavsko jotovawe; oblik {kudeqa Pro{}ewe (Vuji~i}) verovatno je nastao metatezom palatalnosti < it. scodella.  Prelaz bezvu~nog romanskog velara c u wegov zvu~ni parwak g ~esta je promena u romanskim pozajmqenicama: garabin Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Bori~i}), Ro`aje (Had`i}) < it. carabina; garbun Wegu{i (Ota{evi}) < it. carbone; gur|ela Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Bjelopavli}i (]upi}) < it. cordella; kvanti j erna Stara CG (Pe{ikan) < it. guantiera; tringo Wegu{i (Ota{evi}) / tringo-nov Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi}) < it. (nuovo) di trinca / ven. (novo) de trinca. 342  Veoma redak prelaz romanskog velara c u s.-h. b posvedo~en je u romanizmu bur|ela Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) < it. cordella.  Prelaz romanskog konsonanta g u s.-h. h, {to nije tipi~na pojava u romanskim pozajmqenicama, javqa se u obliku buhanci Wegu{i (Ota{evi}) < sev.-it. buganza. 26  Prelaz romanskog nazala n u s.-h. -m, koji nije ~est u romanskim pozajmqenicama, posvedo~en je u obliku bustim Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}) < it. bustino.  Prelaz romanskog nazala m u s.-h. -n zabele`en je u liku koran Crmnica (Mileti}) < it. corame. Up. Ivi} 1985: 162: œU raznim govorima du` obale nalazimo promenu -m u -n: pi{en, zbogonŒ.  Prelaz romanskog s u s.-h. { je jedna od naj~e{}ih promena zabele`enih u romanskim pozajmqenicama i vezuje se, pre svega, za venecijanski dijalekat i izgovor starog venecijanskog s kao s; mo`e se javiti u svim pozicijama u re~i (v. Musi} 1972: 92–93): u sredini re~i – ve{tit Wegu{i (Ota{evi}) < it. vestito; gre{pa Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996) < ven. grespa; ka{tig Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Bjelopavli}i (]upi}), Velika (Joki}) < it. castigo; lu{trat Crmnica < it. lustrare; ma{kara Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i 26 Govori zapadne Crne Gore, u koje spada i wegu{ki, ~uvaju konsonant -h-, ali se ponegde on u medijalnom polo`aju sonorizuje u g, npr. muge < muhe (v. Ivi} 1985: 161). 343 (Ota{evi}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}) < ven. mascara; pa{apora e t Spi~ (Popovi}/Petrovi}) < it. passaporto; re{to Bjelopavli}i (]upi}), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), Velika (Joki}) < it. resto; fure{ti Stara CG (Pe{ikan) / fure{ti Wegu{i (Ota{evi}) < sev.-it. foresto (ven. foresti); na po~etku re~i – {kala Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}) < it. scala; {kriwa Crmnica (Mileti}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), dalmatoromanski leksi~ki ostatak od lat. SCRINIU(M); {kampat Wegu{i (Ota{evi}) < it. scampare; {kancija Wegu{i (Ota{evi}) < ven. scancia, scazia; {kaw Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Crmnica (Mileti}), Vasojevi}i (Stijovi} 1996) < sev.-it. (ven.) scagno; {kawat Wegu{i (Ota{evi}) < ven. scanar; {karpina Spi~ (Popovi}/Petrovi}) < it. scarpino / scarpina; {kartoc Wegu{i (Ota{evi}) < it. / ven. scartozzo; {katula Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Bori~i}), Plav i Gusiwe (Rekovi}), Velika (Joki}) < it. scatola; {kaf Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Velika (Joki}), Wegu{i (Ota{evi}) < ven. scafa; {u{ta Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Zagara~ (]upi}i), 344 Vasojevi}i (Stijovi}), Plav i Gusiwe (Rekovi}) < it. susta 27 itd. S druge strane, u govoru Stare CG posvedo~en je oblik strapac (Pe{ikan), u kome nije do{lo do prelaza rom. s u s.-h. { < it. strapazzo.  Prelaz romanskog s u s.-h. ` javqa se pod uticajem venecijanskog dijalekta (v. Musi} 1972: 93): bu`a Wegu{i (Ota{evi}) < ven. busa; va` Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}) < it. vaso; korni` Spi~ (Popovi}/Petrovi}) < ven. cornise; ku`ina Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) / ku`ina Bjelopavli}i (]upi}), Vasojevi}i (Stijovi}), Plav i Gusiwe (Rekovi}), Velika (Joki}) < ven. cusina.  Prelaz romanskog labiodentala f u labijal p jedna je od najstarijih promena u romanskim pozajmqenicama: podumenta Stara CG (Pe{ikan), Bjelopavli}i (]upi}), dalmatoromanski leksi~ki ostatak od lat. FUNDAMENTU(M); prigat Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), dalmatoromanski leksi~ki ostatak od lat. FRIGERE; prosuqa Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), dalmatoromanski leksi~ki ostatak od lat. FRIXORIA(M). 27 Ovde je slu~aj kada iza po~etnog s- stoji vokal, a ne konsonant; mo`da je u pitawu doma}a disimilacija od *su{ta tipa {u{aw < su{aw (up. Skok 3: 357 s.v.). 345  Prelaz romanskog labiodentala f u labiodental v javqa se pod uticajem isto~nohercegova~kih govora u kojima se glas f ne izgovara (v. Musi} 1972: 87). Ovaj prelaz u zetsko-sjeni~kim govorima verovatno je rezultat me|udijalekatskih odnosa: vameqa Zagara~ (]upi}i) < ven. fameglia; vaculet Stara CG (Pe{ikan), Zagara~ (]upi}i) / vaculet Bjelopavli}i (]upi}) < it. fazzoletto; vaxola Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}) < ven. fasol, fasiol; povermat Stara CG (Pe{ikan), po-vermavat ib. (id.) < it. fermare; vi j orin Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}) < it. fiorino; voltica Stara CG (Pe{ikan), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), voltica Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}) < it. fortezza 28 ; vorca Stara CG (Pe{ikan) < it. forza; vre{ak Stara CG (Pe{ikan) < it. fresco; vrut Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}) < it. frutto; {uvit Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) / {uvit Bjelopavli}i (]upi}) < it. soffita, soffitto, i ~est je u isto~nohercegova~kim, npr. vakin Uskoci (Stani}) < ven. fachin / it. facchino; vanela / vawela Uskoci (Stani}) < ven. fanela; ve{ta Bawani, Grahovo i Oputne Rudine (Koprivica) < it. festa; vi j ok Uskoci (Stani}) < it. fiocco; vranko Uskoci (Stani}) < it. franco; vrka|ela Uskoci (Stani}) < ven. forcadela. 28 Mo`da je do{lo do ukr{tawa sa volat, volta ‘svod’. 346  Prelaz romanskog labiodentala v u labiodental f posvedo~en je u romanizmima fel Stara CG (Pe{ikan), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) < it. velo; fe{tit Wegu{i (Ota{evi}) < it. vestito.  Prelaz romanskog p u s.-h. f po prvi put je uo~en u ovoj gra|i u liku fortik Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}) < it. portico, ven. portego.  Posvedo~eno je i vi{e romanizama u kojima je izvr{ena disimilacija: kontrina Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i) / kontrina Bjelopavli}i (]upi}) < it. coltrina, sa mogu}om disimilacijom l –r > n –r29; kufin Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}) < it. confine 30 ; lentra Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Vasojevi}i (Bori~i}), lentro Zagara~ (]upi}i), lentro Bjelopavli}i (]upi}) < ven. retratto, it. ritratto; l’iver Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), liver Vasojevi}i (Stijovi}), Velika (Joki}) < it. livello 31 ; lumbarda Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}) < it. bombarda, sa disimilacijom b - b > l – b; lumer Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}) < it. numero, sa disimilacijom n – m > l – m; prosuqa Stara CG (Pe{ikan), Crmnica 29 Nije jasno da li je u obliku kontrina do{lo do disimilacije, kako smatra Skok 2: 129 s.v. koltra, ili se radi o prelazu ol > o i sekundarnoj nazalizaciji, za tu pojavu u govorima Crne Gore v. Ivi} 1985: 160. 30 U primorskim govorma posvedo~en je oblik kunfin (Lipovac-Radulovi} I; Lipovac-Radulovi} II); odatle kufin disimilacijom n – n > ä – n. 31 U primorskim govorim posvedo~en je oblik livel sz. Boka (Musi}); odatle je liver mogao nastati disimilacijom l — l > l — r. 347 (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), dalmatoromanski leksi~ki ostatak od lat. FRIXORIA(M).  Pojava desonorizacije u romanizmu grat Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}) < it. grado u zetskom, crmni~kom i ku~kom govoru je fakultativna i obuhvata samo neke suglasnike, npr. -d, kao u romanizmu grat, dok je u mrkovi}kom i gusiwskom govoru rezultat albanskog uticaja (v. Ivi} 1985: 162).  Primer metateze posvedo~en je u romanizmu mudante Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}) < it. mutande.  Posvedo~ena je i pojava umek{awa le > l’e u oblicima qemozina Wegu{i (Ota{evi}) < it. lemosina; qentrat Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Plav i Gusiwe (Rekovi}); u ovim govorima umek{awe je rezultat albanskog uticaja, v. Ivi} 1985: 161–162. U govorima Stare Crne Gore i Brda umek{awe je zabele`eno u jo{ nekoliko slu~ajeva i javqa se u svim pozicijama u re~i: feq Wegu{i (Ota{evi}) < it. velo; kantiwela Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) < ven. cantinela; qastra (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Plav i Gusiwe (Rekovi}) < stit. lastra; pjadeqa (]upi}i) < it. padella.  Dodavawe i umetawe suglasnika ~esta je pojava u romanskim pozajmqenicama. o Proteti~ko d-, koje se javqa u romanizmu dumidaca Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), ne mo`e se tuma~iti italijanskim 348 oblicima, ali je mogu}e da je do{lo do srastawa italijanskog predloga sa imenicom – d’umidezza. o Sonant j se u pojedinim slu~ajevima ume}e izme|u vokala: bajun Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}) < ven. baul, it. baule; sonant j dodat je na kraju re~i u romanizmu bakalaj Stara CG (Pe{ikan), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}) / bakalaj Wegu{i (Ota{evi}) < ven. bacala, it. baccala, {to nije ~esta pojava me|u romanskim posu|enicama, ali je polazi{te mogla biti mno`ina bakala-j-i reanalizirana kao bakalaj-i; proteti~ko j posvedo~eno je u romanizmu jabet Wegu{i (Ota{evi}) < it. abito. o Umetnuti sonant v javqa se u nekoliko romanizama: brokva Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i) < ven. broca; re{tvo Bjelopavli}i (]upi}) < it. resto. o Umetnuti sonant r posvedo~en je u romanizmu trakul’in Ro`aje (Had`i}) < it. taccuino. o Umetawe velara k zabele`eno je u liku ola{kunit Spi~ (Popovi}/Petrovi}). o Umetawe nazala je ra{irena pojava me|u romanskim pozajmqenicama – ispred labijala ~e{}e se javqa m, ispred dentala i palatala n (v. Musi} 1972: 96): butinga Crmnica (Mileti}) < ven. botega, it. bottega; vampor Zagara~ (]upi}i); kvanti j erna Stara CG (Pe{ikan) < it. guantiera; lonxa Wegu{i (Ota{evi}), Zeta 349 (Ba{anovi}-^e~ovi}), Vasojevi}i (Bori~i}), Plav i Gusiwe (Rekovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Velika (Joki}) < it. loggia; ro(n)dulica Stara CG (Pe{ikan), verovatno u vezi s ven. rodela; su(m)pi j erna Stara CG (Pe{ikan) < it. zuppiera; su(m)pre{ Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Zagara~ (]upi}i) / sumpre{ Bjelopavli}i (]upi}) < ven. sopressa.  Gubqewe nazala prisutno je u nekoliko romanizama: lubarda Vasojevi}i (Bori~i}) < it. bombarda; pedenca Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) < it. pendenza 32 .  Upro{}avawe suglasni~ke grupe -mbr- u -mr- posvedo~eno je u romanizmu kamrik Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), Plav i Gusiwe (Rekovi}) < it. / ven. cambriche. Upro{}avawe se javqa i u primorskim govorima, npr. {kvara (Lipovac- Radulovi} I) < it. squadra, sa pojednostavqewem grupe -dr- u -r-.  Doma}i razvoj {k- > ~k- kao u {kola > ~kola prisutan je u nekoliko analiziranih romanizama: ~kaw Zagara~ (]upi}i) < sev.-it. (ven.) scagno; ~koq Bawani, Grahovo i Oputne Rudine (Koprivica) < it. scoglio; ~krapa Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), dalmatoromanski leksi~ki ostatak od lat. *EXCREPA; doma}i razvoj {p- > ~p- kao u ~pijun, 32 U ovom slu~aju pojava ispadawa nazala mogla je biti i disimilatorno uslovqena. 350 ~poret < {poret (up. Remeti} 1985: 180) javqa se u obliku ~pija Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) < it. spia.  Razvoj ul > ur u zatvorenom slogu, sa promenom likvida, posvedo~en je u romanizmu (f)urmina Stara CG (Pe{ikan) / furmina Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Crmnica (Mileti}). 2.2. Morfolo{ka adaptacija romanizama Na~ini adaptacije romanskih pozajmqenica u srpsko-hrvatskom jeziku bili su predmet dosada{wih prou~avawa morfolo{kih osobina romanizama (npr. Klajn 1998; Nigoevi} 2007; Spicijari} 2009) i na wima se u ovoj studiji ne}emo posebno zadr`avati. Pored postojawa hibridnih tvorenica, ukaza}emo i na neke od pojava tipi~ne za pozajmqenice romanskog porekla u narodnim govorima Crne Gore. Ve}inom su one karakteristi~ne za celo podru~je Jadrana. 2.2.1. Hibridne tvorenice Hibridne tvorenice u jadranskim govorima rezultat su postojawa vi{evekovne simbioze romanskog i slovenskog stanovni{tva i wihovog bilingvizma. Tri su osnovne kategorije hibridnih konstrukcija – strana osnova 351 i doma}i formant, doma}a osnova i strani formant, strana osnova i strani formant, iz kojih daqe proisti~u razli~ite potkategorije. 33 U govorima Stare Crne Gore i Brda posvedo~en je ve}i broj ovih konstrukcija. Najve}i broj wih spada u kategoriju strane osnove i doma}eg formanta: baga{ Stara CG (Pe{ikan), Vasojevi}i (Stijovi} 1996) / baga{ Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}) – mo`da doma}a izvedenica na -a{; goma~a Spi~ (Popovi}/Petrovi}) – romanska osnova + s.-h. sufiks -a~a; grata~ Wegu{i (Ota{evi}) – romanska osnova + s.-h. sufiks -a~; komunica Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996) – romanska osnova + s.-h. sufiks -ica; mulina Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Spi~ (Popovi}/Petrovi}) / mulina Vasojevi}i (Stijovi}) – romanska osnova + s.-h. sufiks -ina; trmezina Vasojevi}i (Stijovi} 1996) – romanska osnova + s.-h. sufiks -ezina; trme{ka Vasojevi}i (Stijovi} 1996) – romanska osnova + s.-h. sufiks -e{ka. U kategoriji strane osnove i stranog formanta posvedo~eni su romanizmi bestiluk Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) – romanska osnova + sufiks turskog porekla -luk; 33 Detaqnije o hibridnim tvorenicama u narodnim govorima Crne Gore i wihovoj sistematizaciji v. Te{i} 2016 (u {tampi). 352 durl’ija Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}) – romanska osnova + sufiks turskog porekla -lija. 2.2.2. Druge morfolo{ke adaptacije 2.2.2.1. Sufiksi  Zamena italijanskog sufiksa s.-h. sufiksom ~esta je pojava u romanskim pozajmqenicama: makiwa Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Bjelopavli}i (]upi}) / makiwa Vasojevi}i (Stijovi}) – it. sufiks -ina zamewen s.-h. sufiksom -iwa; pawega Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), verovatno dalmatoromanski leksi~ki ostatak od lat. PANARIU(M), sa zamenom sufiksa posvedo~enom samo u Crnoj Gori 34 ; piqugat Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) – rom. sufiks -uccare zamewen s.-h. -ugati;35 capica Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) / capica Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}) – ili s.-h. deminutiv od s.-h. capa ili je u pitawu zamena sufiksa -one u romanizmu capun s.-h. sufiksom -ica; {orak Wegu{i (Ota{evi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) – it. sufiks -te zamewen s.-h. sufiksom -ak. 34 Detaqnije o ovome v. s.v. pawega. 35 Po{to ima i sufiks -ukati, ostavqa se mogu}nost je ve} u romanskom predlo{ku bilo zvu~no g. 353  Gubqewe romanskog sufiksa posvedo~eno je u romanizmima bilik Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}) / bilik Zagara~ (]upi}i) / bilik Crmnica (Mileti}) < it. bellicone, s ispadawem it. augmentativnog sufiksa -one; (f)rwoka Stara CG (Pe{ikan) / frwok Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i) < ven. frignocola, s ispadawem ven. deminutivnog sufiksa -ola.  Do mogu}eg poistove}ivawa romanskog sufiksa sa s.-h. formantom -ar, odnosno -ac, do{lo je u leksemama stramac Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i) / stramac ib. (id.) / stramæc Vasojevi}i (Stijovi} 1996) < ven. stramazzo; cukar Stara CG (Pe{ikan), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) / cukar Crmnica (Mileti}) < ven. zucaro, it. zucchero; {trapac Wegu{i (Ota{evi}) / {trapac Vasojevi}i (Bori~i}) < it. strapazzo. 2.2.2.2. Prefiksi  Zamena romanskog prefiksa s.-h. prefiksom izvr{ena je u nekoliko analiziranih romanizama: izventat Stara CG (Pe{ikan) – romanski prefiks in- zamewen s.-h. iz-; ufisat Spi~ (Popovi}/Petrovi}) – romanski prefiks in- zamewen s.-h. u- 36 . 36 Ostavqa se mogu}nost da je umesto zamene prefiksa u pitawu prevod italijanskog prefiksa na s.-h. 354  Gubqewe romanskog prefiksa posvedo~eno je u romanizmu fundat (Lipovac-Radulovi} I), (Lipovac-Radulovi} II) / fundat (Musi}) < it. affondare. 37  U nekoliko slu~ajeva s.-h. prefiks pridodat je romanskim pozajmqenicama: nakon~at Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}), Spi~ (Popovi}/Petrovi}), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Plav i Gusiwe (Rekovi}) < it. acconciare / acconciarsi, sa dodatim s.-h. prefiksom na-; oburlat Wegu{i (Ota{evi}) < it. orlo, orlare, sa dodatim s.-h. prefiksom ob-; o{ponde Wegu{i (Ota{evi}) < it. sponda, sa dodatim s.-h. prefiksom od-. 2.2.2.3. Ostalo  Pojava aglutiniranog ~lana posvedo~ena je u romanizmu lu(m)brela Stara CG (Pe{ikan), Crmnica (Mileti}) / lumbrela Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996) < it. l’ombrello. Up. i gore 2.1.2 dumidaca.  Morfolo{ka reanaliza, tj. uticaj doma}eg preverba o(b)-, pre nego prelaz rom. a > s.-h. o posvedo~ena je u pozajmqenici ofitat Crmnica (Mileti}), Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i) < it. affitare. 37 U govorima Stare Crne Gore i Brde nije posvedo~en simpleks, ve} samo prefigirani oblici ofundat Spi~ (Popovi}/Petrovi}), profundat pf. ‘sru{iti se, propasti’ Wegu{i (Ota{evi}). 355 2.3. Dodatna zapa`awa  Do kontaminacije sa s.-h. oblicima verovatno je do{lo u romanizmu zvrwok Zagara~ (]upi}i) < ven. frignocola + s.-h. zvrk, zvr~ka.  Oblik krivolice Vasojevi}i (Stijovi}), oformqen najverovatnije sekundarno, mogao bi biti i primer kontaminacije (sa s.-h. kriv).  Pojava ukr{tawa prisutna je u nekoliko razmatranih romanizama; do ukr{tawa je moglo do}i izme|u dvaju romanizama: basta{an Stara CG (Pe{ikan), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) – ukr{tawe sa s.-h. imenicom bastah ‘nosa~’, romanizmom krajweg gr~kog porekla; voltica Stara CG (Pe{ikan), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) / voltica Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}) – verovatno ukr{tawe dvaju romanizama, fortica i volat; ili izme|u romanizma i s.-h. re~i: burilo Stara CG (Pe{ikan), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Bjelopavli}i (]upi}), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina), Vasojevi}i (Stijovi} 1996), Plav i Gusiwe (Rekovi}), Velika (Joki}), Ro`aje (Had`i}) – verovatno ukr{tawe leksema burica i barilo; bestragat Wegu{i (Ota{evi}), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Ku~i (Petrovi}/]eli}/Kapustina) – verovatno ukr{tawe romanizma destregat sa s.-h. bestraga; mawkat Wegu{i (Ota{evi}), Zagara~ (]upi}i), Zeta (Ba{anovi}-^e~ovi}) / mawkat Vasojevi}i (Bori~i}) – mo`da ukr{tawe sa s.-h. mawi; pr`ulin Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}), Zeta 356 (Ba{anovi}-^e~ovi}), Zagara~ (]upi}i), Vasojevi}i (Stijovi}), ib. (ead. 1996) / pr`un Stara CG (Pe{ikan) – verovatno ukr{tawe doma}eg glagola pr`iti i romanizma bro{tulin / bru{tulin.  U dvama razmatranim romanizmima posvedo~eno je mogu}e naslawawe na s.-h. tvorbene modele: |ilo Stara CG (Pe{ikan), Wegu{i (Ota{evi}) – verovatno naslawawe na doma}e izvedenice tipa odijelo; petrolija Wegu{i (Ota{evi}) – mogu}e naslawawe na -liti, vodo-lija i sl. 3. Semanti~ka analiza 3.1. Semanti~ka poqa U okviru semanti~ke analize popisani romanizmi sistematizovani su u 24 semanti~ka poqa, kako bi se stekao uvid o tome u kojim su sferama `ivota romanski jezici i dijalekti, odnosno romanska civilizacija, ostavili najdubqe tragove. Predlo`ena podela zasniva se prvenstveno na Bakovom spisku semanti~kih poqa (v. Buck 1949), prera|enom i prilago|enom na{em korpusu, a mawim delom na kombinacijama leksi~ko-semanti~kih grupa u radovima koji su obra|ivali sli~nu tematiku. 38 Ova podela ne zalazi u dubqe nijansirawe zna~ewa (ve}ina leksema mogla bi se svrstati u vi{e poqa) 39 , po{to je za ciq imala prikazivawe glavnih 38 Za leksi~ko-semanti~ku analizu romanizama u govoru Spi~a i odabir leksi~ko-semanti~kih grupa v. Te{i} 2014a, 2014b. 39 Mali broj romanizama svrstan je ipak u vi{e semanti~kih poqa, ukoliko postoje veoma vidqive razlike u zna~ewu, npr. leksema fa{a nalazi se u poqima dru{tvena organizacija, ode}a i ishrana, leksema {triga u poqima ~ovek i religija. 357 zna~ewskih osobenosti romanizama u narodnim govorima Stare Crne Gore i Brda. Ovim je ostavqen prostor za budu}a detaqnija istra`ivawa semanti~ke nijansiranosti romanskih pozajmqenica u navedenim govorima, ali i {ire. 1. ^ovek (delovi tela, qudske osobine): bala 2 , bastadur, bafa, ba{etan, berekin, bestija, vagabund, galijot, goba, gulozan, despek, destezan, |elozan, `bir, kapac, konten, krijanca, kura`, kuriozan, maragun, macakan, medik, mrnar, patakun, poveretan, putana, rabijatan, tempija, fakin, farabut, frkun, furba, coto, cukun, {imija, {kalcakin, {pija, {triga. 2. Ose}awa (subjektivno; moralni i estetski ose}aj): alavija, alagramento. 3. Srodstvo (rodbina; na~ini obra}awa): dondo, kumpar, fameqa. 4. Dru{tvena organizacija (dru{tveno ure|ewe, vojska, carina): abukat, apa{, afidevit, banda 2 , baraba, barbakan, bataleon, bilet, bregadir, vera, gvardija, dacija, dogana, `andar, kamarijera, kapabanda, kapetan, karitad, kastio, kiqan, komun, kontumac, kufin, la{unit, mafija, macakan, macat, mrgin, mrnar, palac, paleta, pasaporat, patakun, piqugat, pjaca, pr`un, stimadur, sudit, }apat, fa{a, fortica, {pedat, {pija, {tacijun. 5. Dru{tveni `ivot (me|uqudski odnosi, igre): abadat, aku`a, balat, bestimat, biqarda, bru{ket, burdeq, bu}e, gazete, gracija, |ornale, ka`in, kartolina, kvartir, kumpanija, qemozina, mac, ma{kara, ofendit, pasarelo, piqugat, ponat 2 , stimat, fanat, fe{ta, franak, fure{ti, {oka, {orak, {pawa. 358 6. Zanimawa (zanati, alati, oru`je, materijali, prevozna sredstva): armadura, arsenao, balin, balota, bandera, barka, ba{amenat, bre{ka, brokva 1 , bronsa, bru{kin, bulin, vapor, vida, garabin, garbun, gafa, goma, gumarabika, gurla, kale{in, kamastre, kanavaca, kare, karoca, karto~, katram, kola, korda, kur|ela, lastika, lastra, lentra, liver, lima, lumbarda, makiwa, maragun, maca, macola, ma{kuq, mostra, mural, mu{keta, oburlati, orma, pala, parakan, parangal, parapet, pewel, petrolija, pitura, ponat 1 , ponta, rakamat, ra{pa, ro(n)dulica, rokelo, ronketa, saket, salix, tigla, timun, torijun, trabakula, fjondra, foj, capa, capun, cijera, ~avao, {ega, {egac, {egun, {kaqa, {kartoc, {kvadra, {pag, {pirun, {tanga, {tuk, {u{ta. 7. Posedovawe (trgovina): akonto, bagatela, bolanya, butiga, inkanat, kapara, konat, kontat, kontrat, ofitat, resto, sku`at, spenxat. 8. Mere (brojevi, novac): baga{, grad, di{par, duzina, duo, kvarat, kvatro, lumer, napulijon, nove, oto, pezat, ru{pa, sete, solad, star, talijer, tre, tuto, ultimo, uno, un~a, fijurin, cekin, cikva, {ija. 9. Religija (verovawa, obi~aji, sujeverje): korota, prokaradur, {triga. 10. Biqke i zemqoradwa: bala 1 , balancan, bix, brdun, verdura, garofan, kapula, murva, pipun, pomidora, pori luk, rumetin / frumetin / umertin, trmun, faxola, fa{in, francez, frut, cikvantin, cimina, cok, {kalowa. 11. @ivotiwe i sto~arstvo: bakalaj, bekacin, bestija, butarga, kimak, kubla. 359 12. Ku}a (delovi ku}e, poku}stvo, oku}nica): baga`, bagulin, bajun, baketun, banak, barelo, ba{tun, bilik, bi}erin, bi{a, bokal, botiqa, boca, bocun, brokva 2 , bronzin, bru{tulin, vagan, va`, vali`a, velenca, veranda, volat, gvantijera, gravaqa, gradela, griqa, demixana, dublijer, duzina, kadu~, kain, kamara, kamarin, kanavaca, kantinela, kar, kareta, karijega, kariola, ka~a, ka{eta, ka{un, kvadar, kempa, kontrina, kordun, kornix, kostura, kotroba, ko}eta, kredenca, ku`ina, ku{in, lama, lamarin, lampadina, lapis, lastra, lencun, liksija, lonxa, lopixa, lukijerna, lumbrela, majelika, mi{}elo, mobiqe, mulegin, pawega, pa{ada, piwata, pirija, pirun, pjadela, pjat, podumenta, popica, portela, portik, portun, prosuqa, puntina, re{tela, si}, skala, skalin, skriwa, stramac, su(m)pijerna, su(m)pre{, tabakera, tavaja, tavajul, tavulin, takulin, taraca, telera, te}a, tornaleta, traversa, trapula, }ikara, fibla, fregat, frutijera, furmina, xardin, {kancija, {kaw, {katula, {kaf, {kudela, {kura, {piwa, {piritijera, {punga, {tikadenta, {traca, {ugaman, {uvit, {u{ta. 13. Ode}a (obu}a, tkanine): abit, brage{e, bubaxin, bustin, vel, velada, veladun, velud, vesta, ve{tit, geta, gre{pa, |ile, `aket, zepe, jaketa, jaketun, kalceta, kambrik, kami`ot, kapelin, kapot, kolarina, kolet, koram, kordela, kordun, koret, kotula, manteq, .mudante, paletun, pelica, roba, tela, tiraka, travesa, fawela, faculet, fa{a, frontin, cokule, xupa, {al, {alpa, {karpina. 360 14. Nakit (kozmetika, higijena): brazletna, kadena, kolana, manina, o}ale, fijuba, fjok, frkadela. 15. Ishrana (jelo, pi}e, namirnice, za~ini; duvan): batifoga, bevanda, be{kot, bira, bokun, brzola, bula, galeta, kastradina, kotroban, ko{et, lambek, le{, makarule, marenda, palenta, panceta, pawok, pati{paw, pa{ta{uta, pever, polpeta, prigat, skoranca, tabak, fa{a, feta, franzela, fre{ak, funda}, cukar, {pira, {tukaq, {ufigat. 16. Medicina (lekovi, bolesti, veterina): buganci, marcat, ma}a, medik, medi`ina, pontura, febra, franca, frus, {krofule, {pawolica. 17. Boje: kolur, {kur. 18. Fizi~ki svet (priroda, meteorologija, vetrovi): arija, bura, vala, grego, kalat, lampat, levanat, lembo, ma}a, ma{tral, mrmorit, mulo, ponta, pulenat, riva, tramontana, fortuna, fre{ak, cima, {ijun, {ilok, {ipun, {koq, {krapa, {tiva. 19. Kalendar (godi{wa doba, meseci, dani): mara~, sta|un, ura. 20. Prostor (mesto, odnosi u prostoru): alabanda, banda 1 , bandat. 21. Kretawe: arivat, vija|, dreto, |ir, |ita, erat, movit se, montat se, partit. 22. Onomastika 40 : Bokez. 23. Um (~itawe, pisawe): libro. 40 Romanizmi Biqarda, Gabela, Kastio }e se pre tretirati kao (toponimizovani) apelativi. 361 24. Glas (govorewe, onomatopeja): mrmorit, mutat, }akarat, }akulat, }eto, {u{ur. Najve}i broj romanizama iz narodnih govora Stare Crne Gore i Brda nalazi se u semanti~kom poqu ku}a (delovi ku}e, poku}stvo, oku}nica), gde su najzastupqeniji nazivi za razli~ite vrsta posuda i ~a{a, npr. barelo, bilik, bi}erin, majelika, mi{}elo, itd. Drugo najbrojnije jeste poqe u kome se nalaze lekseme kojima se ozna~avaju razli~ita zanimawa, alati, materijali, oru`je. Tako|e, brojne su lekseme iz poqa dru{tvene organizacije, pre svega vojna terminologija, kao i re~i vezane za dru{tveni i politi~ki poredak, {to je u skladu sa mleta~kim osvajawima i vla{}u na Jadranu. O~ekivano je velik broj romanizama iz poqa ishrana i odevawe, na {ta su i ranije ukazivale analize u radovima koji su se bavili zastupqeno{}u pozajmqenica romanskog porekla u ovim zna~ewskim grupama (v. Te{i} 2014a, 2014b). Prisutne su i pozajmqenice kojima se ozna~avaju ve} postoje}e realije i pojmovi, pre svega u semanti~kim poqima rodbina, fizi~ki svet, ose}awa, medicina. Na taj na~in u ovim govorima dolazi do nastajawa sinonima, ali istovremeno i do su`avawa, odnosno specijalizacije zna~ewa bilo doma}e, bilo pozajmqene re~i, na {ta uti~e pre svega dugotrajan proces uticaja romanskih jezika i dijalekata na govore Primorja i zale|a. 362 3.2. Semanti~ki pomaci U pozajmqenicama romanskog porekla u narodnim govorima Crne Gore javqa se semanti~ki pomak, odnosno razvijawe zna~ewa druga~ijeg u odnosu na ono prisutno u romanskom predlo{ku. U na{em korpusu zabele`eno je nekoliko takvih slu~ajeva. Leksema ku{in u vasojevi}kom govoru nosi zna~ewe ‘kowski am’, koje se razlikuje u odnosu na osnovnu semanti~ku realizaciju ‘jastuk’. Ukoliko je zna~ewe verno zabele`eno u izvoru, mo`da se putem sinegdohe prenelo sa jastuka koji se stavqa ispod sedla na kowski am. Leksema maragun razvila je, pored osnovnog zna~ewa ‘drvodeqa’, i zna~ewa ‘mangup; ve{t, dosetqiv ~ovek’ u veli~kom govoru i ‘lo{ ~ovek, nevaqalac, prevarant’ u ro`ajskom. Kod lekseme ma}a posvedo~en je semanti~ki pomak sa botani~kog na meteorolo{ki termin, tj. sa ‘plamewa~a’ u govorima Stare CG, Spi~a, Wegu{a i Zete na ‘ki{a koja pada istovremeno kada greje sunce (nanosi biqu {tetu)’ u govorima Zete, Zagara~a i Velike (detaqnije o ovoj pojavi v. Sikimi} 1996 ; OS 54–55). Od primarnog zna~ewa leksema roba ‘tkanina’ razvile su se, putem mehanizma metonimije, koja je dovela do pojave polisemije, nove semanti~ke realizacije ‘ode}a’ i ‘narodna no{wa’ u govorima Spi~a, Zagara~a, Bjelopavli}a, Ku~a, Vasojevi}a. 363 Pored osnovnog zna~ewa lekseme timun ‘kormilo’, posvedo~enog u primorskim govorima, u kontinentalnim govorima Crne Gore (u Wegu{ima i Zeti) javqa se iskqu~ivo semanti~ka realizacija ‘upravqa~ka ruda na kolima (karu)’. Sli~na pojava javqa se i u leksemi trabakula – u primorskim govorima osnovno zna~ewe je ‘obalni drveni brdodi} za preno{ewe tereta’, dok se u spi~anskom govoru ovom re~ju ozna~ava ‘stari kamion, autobus; krntija’. Kona~no, u romanizmu {tuk uo~en je interesantan semanti~ki pomak sa ‘ukrasni gips’ (rezultat) na ‘kit, ~etka’ (sredstvo). 4. Zakqu~ci i smernice za daqa istra`ivawa Osnovni zadatak ove studije bila je {to preciznija etimolo{ka obrada romanizama iz narodnih govora Stare Crne Gore i Brda, {to je podrazumevalo pronala`ewe adekvatnog romanskog predlo{ka, kada god je to bilo mogu}e. Dve su osnovne pretpostavke ~inile ovu studiju – najpre, da leksiku romanskog porekla u ovim govorima ~ine prete`no venecijanizmi i italijanizmi, tj. toskanizmi, kao i mawi broj dalmatoromanskih leksi~kih ostataka i pozajmqenica iz drugih romanskih jezika i potom, da romanizmi posvedo~eni u ovim govorima pokazuju osobine sli~ne onima koje se javqaju kod primorskih romanizama, uz odre|ena o~ekivana odstupawa. Obe pretpostavke pokazale su se ta~nim. 364 Najve}i broj romanizama u govorima Stare Crne Gore i Brda ~ine italijanizmi (wih 324), zatim slede venecijanizmi (wih 152) i dalmatoromanski leksi~ki ostaci (wih 37). Pozajmqenica iz drugih romanskih jezika ima ukupno dvanaest. Kod odre|enog broja re~i nije bilo mogu}e sa sigurno{}u odrediti adekvatan romanski predlo`ak, {to je detaqnije obja{weno u paragrafima 1.1.,1.2 i 1.4. Izno{ewe detaqne hrolo{ke stratifikacije razmatranog materijala, uz navedene statisti~ke podatke, bio je drugi najzna~ajniji ciq ove studije. Nakon analize korpusa, pokazalo se da romanizmi iz narodnih govora Stare Crne Gore i Brda imaju fonetske, morfolo{ke i semanti~ke osobine sli~ne romanizmima iz Primorja. Pored odre|enih fonetskih odstupawa (npr. u liku kopac u wegu{kom govoru do{lo je do sekundarnog prelaza a > o), posvedo~ena su i semanti~ka, odnosno razvijawe novih zna~ewa, npr. osnovno zna~ewe romanizma timun ‘kormilo’ posvedo~eno je u primorskim govorima, dok se u kontinentalnim govorima Crne Gore (u Wegu{ima i Zeti) javqa iskqu~ivo semanti~ka realizacija ‘upravqa~ka ruda na kolima (karu)’. Semanti~ka analiza dala je uvid u ja~inu uticaja romanskih jezika i dijalekata u razli~itim sferama svakodnevnog `ivota – najve}i broj romanizama spada u semanti~ka poqa ku}a (delovi ku}e, poku}stvo, oku}nica) i dru{tvena organizacija, sa akcentom na vojnu terminologiju i dr`avnu administraciju. 365 Tako|e, o~ekivano su zastupqeni romanizmi kojima se ozna~avaju delovi ode}e i obu}e, nazivi iz kuhiwske terminologije, kao i nazivi vrsta vetrova. 41 Ova studija imala je za ciq da postavi osnove za stvarawe metodolo{kog okvira i da ponudi model dijalekatskog etimolo{kog re~nika romanizama u skladu sa dosada{wim rezultatima istra`ivawa romanskog elementa u s.-h. govorima i istorije romanskih jezika i dijalekata. Namera je bila da rezultati dobijeni ovom studijom pomognu u daqim analizama romanskog uticaja na samo na narodne govore Crne Gore, ve} i {ire, kao i da se primene na budu}e etimolo{ke obrade novih potvrda romanskih pozajmqenica. Tako|e, nalazi do kojih smo do{li u ovom radu, uz metodologiju rada bi}e kori{}eni u budu}oj obradi romanizama u Etimolo{kom re~niku srpskog jezika. Ve}ina odrednica iz ove studije }e, uz mawe ili ve}e izmene, u}i u korpus ERSJ-a. Jedan od kqu~nih doprinosa ovog istra`ivawa bilo je razmatrawe novog dijalekatskog materijala koji je analiziran u re~ni~kom delu, odnosno dodatnih potvrda ranije posvedo~enih romanizama, npr. abitavat, akomodat se, anci, baketun, kapula, ali i novih, dosad nezabele`enih pozajmqenica ekscerpiranih iz najnovijih re~nika i zbirki re~i koji donose leksi~ki materijal iz narodnih govora Stare Crne Gore i Brda, npr. kartolina, {kalcakin, {tukaq. Ova studija predstavqa jo{ jedan u nizu poku{aja dopune korpusa 41 Detaqnije o nazivima za vrste vetrova u narodnim govorima Crne Gore v. Te{i} 2014c. 366 romanizama posvedo~enih u s.-h. govorima, u skladu sa zahtevima savremene etimolo{ke obrade, imaju}i u vidu principe usvojene u ERSJ. Nadamo se da }e re{ewa predlo`ena u na{em radu dati dodatne smernice i doprineti budu}im istra`ivawima romanskog elementa ne samo na tlu Crne Gore. 367 Izvori i literatura Ba{anovi}-^e~ovi} — J. Ba{anovi}-^e~ovi}: Rje~nik govora Zete, Podgorica 2010. Bjeleti} 2007 — M. Bjeleti}: Projekat œEtimolo{ka istra`ivawa srpskog jezika i izrada Etimolo{kog re~nika srpskog jezikaŒ, [ezdeset godina Instituta za srpski jezik SANU. Zbornik radova Ç, Beograd, 151–170. Bjeleti}/Vlaji}-Popovi}/Loma 1997 — M. Bjeleti}, J. Vlaji}-Popovi}, A. Loma: Nivoi etimolo{ke analize i segmentacija odrednice u Etimolo{kom re~niku srpskohrvatskog jezika, ZbMSFL 40/1, 9–19. Bojani}/Trivunac — M. Bojani}, R. Trivunac: Rje~nik dubrova~kog govora, SDZb 49/2002. Boka — Boka, zbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti, Herceg-Novi. Bori~i} — V. Bori~i} Tivranski: Rje~nik vasojevi}kog govora, Beograd 2002. Breneselovi} 2007 — L. Breneselovi}: Baraba – jedan evropski dijalektizam, NJ 38/1–4, 71–105. Vuji~i} — M. Vuji~i}: Rje~nik govora Pro{}ewa (kod Mojkovca), Podgorica 1995. (Posebna izdawa CANU kw. 29, Odjeqewe umjetnosti kw. 6). Vujovi} 1967 — L. Vujovi}, Jedan periferijski starocrnogorski govor (Mrkovi}ki) u svjetlosti istorije jezika, me|udijalekatskih i me|ujezi~kih pojava, NJ 16/3, 171–192. 368 Vukmanovi}-Mojsilovi} 1994 — B. Vukmanovi}-Mojsilovi}: O nekim semanti~kim promenama u romanizmima crnogorskog zale|a, ZbMSFL 37, 157– 166. Gagovi} — S. Gagovi}: Iz leksike Pive (selo Bezuje), SDZb 51/2004, 1-312. DZ — Durmitorski zbornik. Na izvoru Vukova jezika 1. Zbornik radova sa nau~nog skupa odr`anog u [avniku 7. i 8. jula 1988., Titograd 1991. Dra{kovi} 1977 — V. Dra{kovi}: O zna~ewu nekih romanizama u Crnog Gori, NSSVD 6/1, 317–330. \okovi} — Q. \okovi}: Rje~nik nik{i}kog kraja, Podgorica 2010. (Posebna izdawa CANU (monografije i studije) kw. 68, Odjeqewe umejtnosti kw. 17). Erdeqanovi} 1926 — J. Erdeqanovi}: Stara Crna Gora. Etni~ka pro{lost i formirawe crnogorskih plemena, Srpski etnografski zbornik 39, Beograd. ERSJ — Etimolo{ki re~nik srpskog jezika, Beograd 2003–. ZbMSFL — Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku, Novi Sad. Ivi} 1985 — P. Ivi}, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika. Uvod i {tokavsko nare~je, drugo izdawe, Novi Sad. Ivi} P. 2009 — P. Ivi}: Srpski dijalekti i wihova klasifikacija ‰priredio Slobodan Remeti}Š, Sremski Karlovci – Novi Sad. Jire~ek 1962 — K. Jire~ek: Romani u gradovima Dalmacije tokom sredweg veka, Zbornik Konstantina Jire~eka II, Beograd. JF — Ju`noslovenski filolog, Beograd. 369 Klajn 1998 — I. Klajn: Vrste romanizama u savremenom srpskohrvatskom jeziku i putevi wihovog dolaska, ZbMSFL 41/1, 69–89. Loma 2000 — A. Loma: Perintegracija ob- > b- kao etimolo{ki problem, JF 56, 601–623. Loma 2009 — A. Loma: Киљан „пободен камен“ — далматоромански остатак на тлу Црне Горе?, ЈФ 65, 89–99. Malikovi} 2006 — D. Malikovi}: Italijanska trgovina u Kotoru od XIII–XVI veka, Boka 26, 45–82. Miju{kovi} 1985 — S. Miju{kovi}: Istorijske veze Crne Gore i Boke Kotorske, Boka 17, 21–30. Mileti} — B. Mileti}: Crmni~ki govor, SDZb 9/1940, 209–663. Musi} 1977 — S. Musi}: Romanizmi u govorima na{e ju`ne jadranske obale i wenog zale|a, NSSVD 6/1, 331–340. NJ — Na{ jezik, Beograd. NSSVD — Nau~ni sastanak slavista u Vukove dane, Beograd – Pri{tina – Tr{i}. OP — Onomatolo{ki prikazi, Beograd. OS — Ogledna sveska, Etimolo{ki odsek Instituta za srpski jezika SANU, Beograd 1998. Petrovi} 1966 — D. Petrovi}: Prilog poznavawu akcenatskog sistema u pje{iva~kom govoru, ZbMFL 9, 129–136. Petrovi} 1988 — D. Petrovi}: Toponimija Ku~a, OP 9, 1–163. 370 Pe{ikan — M. Pe{ikan: Starocrnogorski sredwokatunski i qe{anski govori, SDZb 15/1965. Pe{ikan 1970 — M. Pe{ikan: Stawe prou~avawa crnogorske govorne zone i daqi zadaci, ZbMSFL 13/1, 185–194. Pe{ikan 1979 — M. Pe{ikan: Jedan op{ti pogled na crnogorske govore, ZbMSFL 22/1, 149–169. Pe{ikan 1984 — M. Pe{ikan: Pravci diferencirawa i klasifikacije crnogorskih govora i neki problemi wihovog prou~avawa, CG, 49–56. Popoviћ/Петровић — М. Поповић, Д. Петровић: О говору Спича: Грађа, СДЗб 61/2009, 1–275. Remeti} 1985 — S. Remeti}: Govori centralne [umadije, SDZb 31, 1–555. RSA — Re~nik srpskohrvatskog kwi`evnog i narodnog jezika SANU, Beograd 1959–. SPJK — Savremena prou~avawa jezika i kwi`evnosti, Kragujevac. ᆞ SDZb — Srpski dijalektolo{ki zbornik, Beograd. Sikimi} 1996 — B. Sikimi}: Narodni nazivi za ki{u sa suncem, NJ 31/1–2, 110– 120. Stani} — M. Stani}: Usko~ki re~nik 1–2, Beograd 1990–1991. Stani{i} 1995 — V. Stani{i}: Srpsko-albanski jezi~ki odnosi, Beograd (Posebna izdawa SANU, Balkanolo{ki institut kw. 59). Stanojevi} 1953 — G. Stanojevi}: Crna Gora u doba Kandiskog rata (1645 1699), 371 Istoriski glasnik 1–2, 3–53, Dru{tvo istori~ara SR Srbije, Beograd. Stanojevi} 1959 — G. Stanojevi}: Odnosi Venecije sa hercegova~kim, brdskim i crnogorskim plemenima od opsade Kotora 1657 do po~etka Morejskoga rata, Istoriski ~asopis 9–10, 205–238, Dru{tvo istori~ara SR Srbije, Beograd. Stijovi} — R. Stijovi}: Iz leksike Vasojevi}a, SDZb 36/1990, 121-380. Stijovi} 1996 — R. Stijovi}: Romanizmi u govoru Vasojevi}a, O leksi~kim po- zajmqenicama. Zbornik radova sa skupa œStrane re~i u srpskom jeziku sa osvrtom na isti problem u jezicima nacionalnih mawinaŒ, Subotica – Beograd, 277–297. Stijovi} 2007 — R. Stijovi}: Govor Gorwih Vasojevi}a, SDZb 54, 1–323. Te{i} 2014a — A. Te{i}: Nazivi romanskog porekla za ode}u, obu}u i nakit u govoru Spi~a, SPJK V / 1, 117–125. Te{i} 2014b — A. Te{i}: Kuhiwska i kulinarska terminologija u govoru Spi~a, Konteksti, Prvi me|unarodni interdisciplinarni skup mladih nau~nika dru{tvenih i humanisti~kih nauka, 1. decembar 2012., Zbornik radova, Novi Sad, 225–240. Te{i} 2014c — A. Te{i}: Nazivi romanskog porekla za atmosferske pojave u govorima Crne Gore – nazivi vetrova, Fiatal Szlavistak Budapesti Nemzetkozi Konferenciaja III., 3rd Conference for Young Slavists in Budapest, Budapest, 278–281. Te{i} 2015 — A. Te{i}: O metodologiji izrade re~nika romanizama iz narodnih govora Crne Gore, SPJK VI / 1, 153–161. Te{i} 2016 — A. Te{i}: Hibridne tvorenice sa romanskom komponentom u narodnim govorima Crne Gore, SPJK VII / 1 (u {tampi). Tomanovi} 1970 — V. Tomanovi}: Iz toponomastike Boke Kotorske, Boka 2, 213– 372 224. Tomanovi} 1971 — V. Tomanovi}: O fonetici re~i romanskog porekla u govorima Boke Kotorske, Boka 3, 203–210. ]upi} — D. ]upi}: Govor Bjelopavli}a, SDZb 23/1977, 1–226. ]upi}i — D. ]upi}, @. ]upi}: Re~nik govora Zagara~a, SDZb 44/1997. ]upi} 1981 — D. ]upi}: Iz toponimije oko sredweg toka rijeke Zete, OP 2, 171– 188. Fasmer — M. Fasmer: ÅØimologi~eskii slovarâ russkogo àzáka I–IV (perevod s nemeckogo i dopolnenià O. N. Truba~eva), Moskva 1986–19872. CG — Crnogorski govori. Rezultati dosada{wih ispitivawa i daqi rad na wihovom izu~avawu. Radovi sa nau~nog skupa, Titograd 12. i 13. maj 1983., Titograd 1984. Crna Gora 1967 — Grupa autora: Istorija Crne Gore, Kwiga prva, Od najstarijih vremena do kraja XII veka, Titograd. Crna Gora 1970 — Grupa autora: Istorija Crne Gore, Kwiga druga, Od kraja XII do kraja XV veka, Tom drugi, Crna Gora u doba oblasnih gospodara, Titograd. Crna Gora 1975 — Grupa autora: Istorija Crne Gore, Kwiga tre}a, Od po~etka XVI do kraja XVIII veka, Tom prvi, Titograd. [o} — B. L. [o}: Romanizmi i grecizmi u crnogorskom jeziku. Kontinentalni dio Crne Gore, Cetiwe 2002. ÅSSÀ — Åtimologi~eskiè slovarâ slavànskih àzákov, Moskva 1974–. 373 *** Bartoli 1906 — M. G. Bartoli: Das Dalmatische I–II, Wien. Bloch/Wartburg — O. Bloch, W. von Wartburg: Dictionnaire etymologique de la langue franüaise, Paris 1950. Boerio — G. Boerio: Dizionario del dialetto veneziano, Venezia 1867. Buck 1949 — Carl Darling Buck: A Dictionary of Selected Synonyms in the Principal Indo-European Languages: A contribution to the History of Ideas, Chicago. Cioranescu — A. Cioranescu: Diccionario etimologico rumano, Tenerife 1966. Cossutta 2012 — R. Cossutta: Romanizmi v poljedelskem in vinogradi{kem izrazju Slovenske Istre, Koper. ^irgi} 2008 — A. ^irgi}: O klasifikaciji crnogorskih govora, Lingua montenegrina 2, Cetinje, 109–128. DEI — C. Battisti, G. Alessio: Dizionario etimologico italiano I–V, Firenze 1950–1957. DELC — J. Coromines, Breve diccionario etimologico de la lengua castellana, Madrid 1961. DELI — M. Cortelazzo, P. Zolli: Dizionario etimologico della lingua italiana 1–5, Bologna 1979–1988. de Vaan — M. de Vaan, Etymological dictionary of Latin and the other Italic Languages, Leiden/Boston 2008. Doria — M. Doria, Grande dizionario del dialetto triestino. Storico, etimologico, fraseologico, Trieste 1987. Dul~i}i — J. Dul~i}, P. Dul~i}: Rje~nik bru{koga govora, HDZb 7/1985, 371–747. el Galepin — el Galepin. The first, the greatest, the ultimate, http://www.elgalepin.com. Gamillscheg — E. Gamillscheg: Etymologisches Worterbuch der franzosischen Sprache, Heidelberg 1928. 374 Gamulescu 1983 — D. Gamulescu: Influente romanesti in limbile slave de sud I. Sirbocroata, Bucuresti. Had`i} — I. Had`i}: Ro`ajski rje~nik. Gra|a za diferencijalni rje~nik narodnog govora ro`ajskog kraja, Ro`aje 2003. Hamm/Hraste/Guberina — J. Hamm, M. Hraste, P. Guberina: Govor otoka Suska, HDZb 1/1956, 7–213. Houtzagers — H. P. Houtzagers: The ^akavian Dialect of Orlec on the Island of Cres, Amsterdam 1985. JE — V. Vinja: Jadranske etimologije. Jadranske dopune Skokovu etimologijskom rje~niku 1–3, Zagreb 1998–2004. Jernej 1956 — J. Jernej: Sugli italianismi penetrati nel serbo-croato negli ultimi cento anni, SRAZ 1, 54–82. Joki} — B. Joki}: Rje~nik veli~koga govora, Podgorica 2012. Juri{i} — B. Juri{i}: Rje~nik govora otoka Vrgade, II. dio Rje~nik, Zagreb 1973. Kalsbeek — J. Kalsbeek: The ^akavian Dialect of Orbani}i near @minj in Istria, Studies in Slavic and General Linguistics 25, Amsterdam – Atlanta 1998. Ka{i} — Z. Ka{i}: Govor Konavala, SDZb 41/1995, 241–396. Ligorio 2014 — O. Ligorio, Problem leksi~ke stratifikacije u adrijatistici (Nepublikovana doktorska disertacija), Zadar. Lipovac-Radulovi} I — V. Lipovac-Radulovi}: Romanizmi u Crnoj Gori, jugoisto~ni dio Boke Kotorske, Cetinje – Titograd 1981. Lipovac-Radulovi} II — V. Lipovac-Radulovi}: Romanizmi u Crnoj Gori. Budva i Pa{trovi}i, Novi Sad 1997. Magner/Jutroni} — T. F. Magner, D. Jutroni}: Rje~nik splitskog govora, Zagreb 2006. Marde{i}-Centin — P. Marde{i}-Centin: Rje~nik komi{koga govora, HDZb 4/1977, 265–321. 375 Mio~i} 2011 — K. Mio~i}: Romanizmi u govoru Ba{kih O{tarija, Jezikoslovlje 12.1, Zagreb, 51–74. Mulja~i} 1962 — @. Mulja~i}: Dalmatski elementi u mleta~ki pisanim dubrova~kim dokumentima 14. st. Prilog raguzejskoj dijakronoj fonologiji i dalmatsko-mleta~koj konvergenciji, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 327, Zagreb, 255– 398. Mulja~i} 1964 — @. Mulja~i}: Dalmatske studije II: tun|ela „jastukŒ, RFFZ 5, 70–82. Mulja~i} 1970 — @. Mulja~i}: Dalmatske studije III: surgati se „usidriti (se)Œ, RFFZ 8, 80–88. Musi} — S. Musi}: Romanizmi u severno-zapadnoj Boki Kotorskoj, Beograd 1972. Nigoevi} 2007— M. Nigoevi}: Romanizmi u Berekinu, Split. Novakovi} — P. Novakovi}: Sumartinski rje~nik, ^R 1994/2, 105–145. Orel — V. Orel, Albanian etymological dictionary, Leiden etc. 1998. Ota{evi} — D. Ota{evi}: Njegu{ki rje~nik, Podgorica 2012. Pellegrini 1976 — G. B. Pellegrini: Pignatta, Archivio glottologico italiano, Firenze, 165–172. Pirona — G. A. Pirona, E. Carletti, G. B. Corgnali, Il Nuovo Pirona.Vocabulario friulano, Udine 1996. Radi{i} — T. Radi{i}, Ri~nik spliskog govora, Split 2003. Rekovi} — I. Rekovi}: Rje~nik plavsko-gusinjskog govora, Podgorica 2013. REW — W. Meyer-Lubke: Romanisches etymologisches Worterbuch, Heidelberg 1972 5 . RFFZ – Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Zadar. RJA — Rje~nik hrvatskoga ili srpskoga jezika I–XXIII, Zagreb 1880–1976. Rocchi 1990 — L. Rocchi: Latinismi e romanismi antichi nelle lingue slave meridionali, Udine. 376 Roki — A. Roki-Fortunato: Libar Viskiga Jazika, priredi, obradi i fini T. Roki, Toronto 1997. Skok — P. Skok: Etimologijski rje~nik hrvatskoga ili srpskoga jezika I–IV, Zagreb 1970–1974. Skok 1933 — P. Skok: Od koga nau~i{e jadranski Jugosloveni pomorstvo i ribarstvo?, Split. Skok 1934 — P. Skok: Dolazak Slovena na Mediteran, Split. Skok 1950 — P. Skok: Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima 1–2, Zagreb. Skubic 1997 — M. Skubic: Romanske jezikovne prvine na zahodni slovenski jezikovni meji, Ljubljana. SP — Sáownik prasáowianski, Wrocáaw, etc 1974–. Spicijari} 2009 — N. Spicijari}: Romanizmi u nazivlju kuhinjskih predmeta u govoru Duba{nice na otoku Krku – etimolo{ka i leksikolo{ka obrada, Fluminensia 21/1, Rijeka, 7–24. SRAZ — Studia Romanica et Anglica Zabrabiensia, Zagreb. [ega 2006 — A. [ega: Starej{i latinizmi in romanizmi v sloven{~ini (Nepublikovana doktorska disertacija), Ljubljana. [ekli 2013 — M. [ekli: Metodologija dolo~anja plasti mlaj{ih romanizmov v sloven{~ini, Jezikoslovni zapiski, 19/2, Ljubljana, 291–315. [imunovi} — P. [imunovi}: Rje~nik bra~kih ~akavskih govora, Supetar 2006. Tamaro 2009 — S. Tamaro: O bli`oj i krajnjoj etimologiji romanizama iz semanti~kog polja namje{taja u govoru Boljuna, ^akavska ri~ 37/1–2, Split, 105–122. Tekav~i} 1970 — P. Tekav~i}: Uvod u vulgarni latinitet, Zagreb. Tekavčić 1976 — P. Tekavčić: O kriterijima stratifikacije i regionalne diferencijacije jugoslavenskog romanstva u svjetlu toponomastike. Onomastica Jugoslavica 6, Zagreb, 35–56. 377 Tiktin — H. Tiktin: Rumanisch-deutsches Worterbuch, Wiesbaden 1986–1989. Turina/[epi} — Z. Turina, A. [epi}: Rje~nik ~akavskih izraza. Podru~je Bakarca i [krljeva, Rijeka 1977. Vinja 1957 — V. Vinja: Alcuni tipi di incroci linguistici neolatino-slavi, SRAZ 2/3, 31– 44. Vinja 1986 — V. Vinja: Hibridni rezultati jezi~nih dodira, Filologija 14, Zagreb, 419– 432. Vukovi} — S. Vukovi}, Ri~nik sela{kega govora. Rje~nik dijalekta Selaca na otoku Bra~u, Split 2001. Vuleti} 2009 — N. Vuleti}: Neka jezi~na pitanja autohtonoga zadarskog romanstva u XIV. stole}u, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 35, Zagreb, 411–427. 378 SKRA}ENICE Jezici i dijalekti alb. albanski balk. balkanski bug. bugarski ven. venecijanski vlat. vulgarni latinski germ. germanski got. gotski gr. gr~ki dalm.-rom. dalmatoromanski engl. engleski ie. indoevropski istro-rom. istroromanski it. italijanski kajk. kajkavski lat. latinski ma|. ma|arski mak. makedonski ngr. novogr~ki nem. nema~ki pie. praindoevropski psl. praslovenski rom. romanski rum. rumunski rus. ruski sev.-it. severnoitalijanski sln. slovena~ki srlat. sredwelatinski stlomb. starolombardski s.-h. srpsko-hrvatski tr{}. tr{}anski tur. turski fr. francuski furl. furlanski hol. holandski 379 csl. crkvenoslovenski ~ak. ~akavski {p. {panski Mesta i oblasti Stara CG Stara Crna Gora Dubr. Dubrovnik, dubrova~ki Gramati~ke skra}enice gl. glagol u~. u~eno *** acc. accusativus, akuzativ adj. adjectivum, pridev adv. adverbium, prilog augm. augmentativum, augmentativ coll. collectivum, zbirna imenica dem. deminutivum, deminutiv f. femininum, `enski rod impers. impersonalis, bezli~an impf. imperfectivum, nesvr{eni vid indecl. indeclinabilis, nepromenqiv interj. interjectio, uzvik m. masculinum, mu{ki rod n. neutrum, sredwi rod nom. nominativus, nominativ pej. pejorativus, pejorativ pf. perfectivum, svr{eni vid; perfectum, perfekat pl. pluralis, mno`ina 380 Ostale skra}enice anat. anatomski bot. botani~ki v. vidi dijal. dijalekatski zast. zastareo zool. zoolo{ki itd. i tako daqe nar. narodni, narodno npr. na primer rib. ribarstvo sev. severni sl. sli~no tj. to jest fig. figurativan *** ib(id). ibidem, na istom mestu id. idem, isti (autor), isto (delo, zna~ewe) l.c. loco citato, na navedenom mestu op.cit. opus citatum, navedeno delo s.v. sub voce, pod odrednicom 381 O autoru Ana Te{i}, istra`iva~ saradnik Instituta za srpski jezik SANU, ro|ena je 25. novembra 1984. godine u Beogradu. Zavr{ila je Filolo{ki fakultet Univerziteta u Beogradu (Grupa za italijanski jezik i kwi`evnost) 2008. godine. 2009. godine upisala je doktorske studije na istom fakultetu (Smer Nauka o jeziku). Od 2011. godine radi u Institutu za srpski jezik SANU kao saradnik, gde je anga`ovana na projektu „Etimolo{ka istra`ivawa srpskog jezika i izrada Etimolo{kog re~nika srpskog jezikaŒ. Sara|ivala je na me|unarodnom srpsko-slovena~kom bilateralnom projektu „Dijalekatska leksika srpskog i slovena~kog jezika – komparativni aspektŒ / „Nare~na leksika srpskega in slovenskega jezika – komparativni aspektŒ 2012. i 2013. godine. ^lan je COST Action IS1305 WG2 od 2015. godine. Bavi se etimologijom i elektronskom leksikografijom, a posebnu pa`wu posve}uje prou~avawu romanskog elementa u narodnim govorima. Do sada je objavila pet radova u doma}im i stranim ~asopisima i u~estvovala na 7 nau~nih skupova u zemqi i inostranstvu. 382 383 384